Narodna skupština Republike Srbije / Građani / Edukativni centar / Kulturno nasleđe / Vajarstvo
Vajarstvo
![](/upload/images/content/vajarstvo/umetnicke_vrednosti_sr-35.jpg)
Dragutin Filipović, Car Dušan, 1937.
Prema projektu za zgradu Doma narodnog predstavništva i tokom uređenja njenog enterijera, bilo je predviđeno da skulpture budu značajan element dekoracije, objedinjavajući u sebi umetničke vrednosti sa vizuelnom manifestacijom nacionalnog, duhovnog i političkog identiteta. Već dvadesetih godina minulog stoleća, po zamisli arhitekte Ilkića, vajarska ostvarenja, koja bi svojim simboličnim karakterom upućivala na funkciju same institucije i značaj onoga što oličava, trebalo je da budu postavljena na frontovima iznad oba ulaza i duž gornje ivice bočnih krila zgrade. Do realizacije nije došlo, ali je odlučeno da se odabrani gipsani modeli,nastali 1925. i 1926. godine, postave u unutrašnjost zgrade. Sačuvano je devet radova: Odbrana i Rudar D. Arambašića, Nauka P. Palavičinija, Saobraćaj L. Dolinara, Zanatstvo I. Kerdića, Trgovina Ž. Lukića, Političar I. Zajeca, GradinarI. Napotnika i Građevinar verovatnoD. Hotka. Raznorodne po idejama, ove skulpture u velikoj meri odražavaju glavne stvaralačke tokove u vajarstvu tog perioda.
![](/upload/images/content/vajarstvo/umetnicke_vrednosti_sr-36.jpg)
Dragomir Arambašić, Odbrana,1925.
Radovi koji su posle završetka zgrade, krajem tridesetih godina, postavljeni u nišama predviđenim za njih u unutrašnjosti zdanja, čine znatno ujednačeniju celinu. U vestibilu, odmah na ulasku, četiri monumentalne figure isklesane u prilepskom mermerom, čvrstih, stabilnih oblika i blago stilizovanih, svedenih površina, predstavljaju ličnosti koje simbolizuju istorijski razvoj sva tri konstitutivna naroda i rodonačelnika kraljevske dinastije. To su Car DušanD. Filipovića, Kralj Tomislav V. Radauša,Knez Kocelj T. Kosa i KarađorđeF. Kršinića. Skulpture u centralnom holu, po idejnom programu, označavaju privredne delatnosti, a izražene su ženskim figuramaprikazanim sa atributima koji određuju pojedine grane privrede. Figure Zanatstvo i Pomorstvo, rad P. Palavičinija iPoljoprivreda i Industrija F. Goršea, izvedene su u mermeru. Njima su srodna dva ostvarenja F. Kršinića odlivena u bronzi, personifikacije Pravde i Prosvete. Pomenuta dela izvedena su po modelima koji su dobili prve nagrade na konkursu na kome su učestvovali gotovo svi poznatiji jugoslovenski vajari tog perioda.
![](/upload/images/content/vajarstvo/umetnicke_vrednosti_sr-37.jpg)
Vanja Radauš, Kralj Tomislav, 1937.
Radovi koji su posle završetka zgrade, krajem tridesetih godina, postavljeni u nišama predviđenim za njih u unutrašnjosti zdanja, čine znatno ujednačeniju celinu. U vestibilu, odmah na ulasku, četiri monumentalne figure isklesane u prilepskom mermerom, čvrstih, stabilnih oblika i blago stilizovanih, svedenih površina, predstavljaju ličnosti koje simbolizuju istorijski razvoj sva tri konstitutivna naroda i rodonačelnika kraljevske dinastije.
To su Car DušanD. Filipovića, Kralj Tomislav V. Radauša,Knez Kocelj T. Kosa i KarađorđeF. Kršinića. Skulpture u centralnom holu, po idejnom programu, označavaju privredne delatnosti, a izražene su ženskim figuramaprikazanim sa atributima koji određuju pojedine grane privrede.
![](/upload/images/content/vajarstvo/umetnicke_vrednosti_sr-38-39.jpg)
France Gorše, Poljoprivreda, 1937. i Petar Palavičini, Zanatstvo, 1937.
![](/upload/images/content/vajarstvo/umetnicke_vrednosti_sr-45.jpg)
Toma Rosandić, Igrali se konji vrani, 1937-38.
Za razliku od njih, dve dinamične kompozicije sa nazivom Igrali se konji vrani, koje supostavljene ispred zgrade 1938. godine, direktno su naručene od T. Rosandića, koji je svojim stvaralačkim i pedagoškim radom ostavio dubok trag u srpskoj i jugoslovenskoj skulpturi.
Portreti, koji svedoče o ličnostima, ali i o razdobljima koja su one obeležile svojim delovanjem, imaju važno mesto u likovnom i političkom procesu uobličavanja umetničkog programa zdanja Skupštine. Prvo je u zbirku dospeo portret kralja Petra I kada je, 1920., ovo delo R. Valdeca odliveno u više primera-ka za sve važnije državne ustanove.
![](/upload/images/content/vajarstvo/umetnicke_vrednosti_sr-41.jpg)
Frano Kršinić, Karađorđe, 1938.
Tokom posleratnog perioda,počev od 1947. godine, nastale su biste predsed-nika Josipa Broza Tita, dela A. Augustinčića i B. Kalina, kao i predsednika Savezne skupštine Moše Pijade, dr Ivana Ribara, Milentija Popovića i Edvarda Kardelja, ostvarenja A. Augustinčića,B. Kalina, N. Jankovića i Z. Kalina.
Vajarska ostvarenja u zgradi Skupštine dela su najznačajnijih autora sa prostora nekadašnje Jugoslavije. Po umetničkimvrednostima, ona predstavljaju vrhunske domete jugoslovenske skulpture, posebno one iz perioda između dva svetska rata, a po idejnoj zamisli čine skladnu i promišljenu celinu, koja odražava istorijski, duhovnii materijalni razvoj države.
![](/upload/images/content/vajarstvo/umetnicke_vrednosti_sr-42.jpg)
Rudolf Valdec, Kralj Petar I, 1904.
![](/upload/images/content/vajarstvo/umetnicke_vrednosti_sr-43.jpg)
Toma Rosandić, Nikola Pašić, 1937.
![](/upload/images/content/vajarstvo/umetnicke_vrednosti_sr-44.jpg)
Risto Stijović, Kralj Aleksandar, 1937.
![](/upload/images/content/vajarstvo/umetnicke_vrednosti_sr-46.jpg)
Antun Augustičić, Josip Broz Tito, 1947.