PREDSEDNIK: Poštovani narodni poslanici, pristupamo postavljanju poslaničkih pitanja u vremenu od 16.00 do 19.00 časova, saglasno članu 205. Poslovnika Narodne Skupštine.
Molim narodne poslanike da podnesu prijave za postavljena pitanja i naravno, kao i uvek redosled poslaničkih pitanja biće utvrđen prema dosadašnjoj praksi rada Narodne skupštine, tako da krećemo od narodnog poslanika Žarka Ristića.
Molim vas da se prijavite.
Onda narodni poslanik Života Starčević.
ŽIVOTA STARČEVIĆ: Poštovana predsednice Narodne skupštine Republike Srbije, uvaženi ministri u Vladi Republike Srbije, prvo pitanje hteo bih da postavim ministarki prosvete doktorki Slavici Đukić Dejanović, ako je tu? Ne, nema je. Ništa, onda bih postavio pitanje ministarki za državnu upravu i lokalnu samoupravu gospođi Jeleni Žarić Kovačević.
Imali smo prilike da vidimo da ste najavili da krećete u izmene Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja i da ste rekli da je to imalo negativne posledice na budžete lokalnih samouprava, što i ja, kao neko ko je iz Jagodine i bavi se lokalnom samoupravom, takođe znam i prosto bih postavio pitanje - na koji tačno način i koje su to najvažnije promene koje ćete nam predložiti tim izmenama zakona? Taj zakon je najavljen svojevremeno kao zakon koji će uvesti transparentnost u radu državnih institucija itd, pa smatram da su i izmene i dopune tog zakona takođe jako važne, jer će uticati na transparentnost rada državnih organa.
Vidimo, takođe, da obilazite upravne okruge. Da li to znači da ćete proširiti njihove nadležnosti? Dolazim iz Jagodine koja je centar Pomoravskog upravnog okruga i smatram da pored proširenja nadležnosti upravnih okruga trebate da radite i na poboljšanju položaja načelnika upravnih okruga i vratiti im status koju su imali ranije. Bili su državni službenici na položaju, a sada su postavljena lica. Predlog Jedinstvene Srbije bio bi da im se vrati status državnih službenika na položaju.
Ono što je pitanje za vas ministarka Kovačević, vidim da ste u stalnoj komunikaciji sa jedinicama lokalne samouprave. Na koji način možete da im ponudite konkretnu pomoć i koji su to projekti kojima Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu pomaže lokalnim samoupravama?
Hteo bih da postavim ovom prilikom pitanje ministru Lončaru, ministru zdravlja. Poštovani ministre, vi ste u prethodnih nekoliko vikenda organizovali preventivne zdravstvene preglede širom Srbije u zdravstvenim ustanovama. Mi iz Jedinstvene Srbije smatramo da je to jako dobro i lično ste ispratili taj proces, koliko sam video, i prosto, kao neko ko dolazi, kao što rekoh, iz Jagodine koja je te preventivne preglede organizovala godinama unazad, smatramo da je to vrlo važan posao i negde moje pitanje je da li već imate efekte tih organizovanih preventivnih zdravstvenih pregleda i naročito me interesuju efekti u pogledu brisanja ili ukidanja listi čekanja u zdravstvenim ustanovama.
PREDSEDNIK: Hvala vam.
Reč ima ministar Jelena Žarić Kovačević.
JELENA ŽARIĆ KOVAČEVIĆ: Hvala puno predsednice Skupštine.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi poslaniče, ja vam se zahvaljujem na pitanjima i što sam dobila priliku da malo govorim o radu Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave.
Najpre ću vam odgovoriti na pitanje koje je vezano za Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja. Ovaj zakon je pretrpeo određene promene 2021. godine i ono što mogu da istaknem kao dobro jeste dobra saradnja sa Poverenikom za informacije od javnog značaja. Međutim, tokom primene ovog zakona stvorili su se određeni uslovi, odnosno došlo je do određenih zloupotreba koje su nas sada navele na to da radimo na izmenama ovog zakona.
Pre dan ili dva mi smo formirali Radnu grupu koju, naravno, čine predstavnici Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave, ali i predstavnici Ministarstva pravde, Ministarstva finansija, naravno Uprave za zakonodavstvo itd. Ono što bih ja istakla kao pozitivno jeste što je u samoj Radnoj grupi i sam Poverenik za informacije od javnog značaja koji poseduje određenu statistiku. Statistika se tiče organa vlasti, državnih organa, institucija, informacija koje je prikupio, takođe, i on od organa koji sa teritorije lokala, dakle od jedinica lokalne samouprave.
32/1MO/CG16.10 – 16.20
Ta statistika ukazuje na zloupotrebe koje su se javile iz dva razloga. Prvi razlog je, da je 2021. godine prilikom izmene tog zakona izostavljen, odnosno brisan član 13. konkretnog zakona koji se ticao zloupotrebe prava. Sa druge strane upravni sud je zauzeo određeni stav koji je dao prostor za zloupotrebe koje se sada dešavaju.
Te zloupotrebe se odnose, odnosno tangiraju uglavnom budžete malih lokalnih samouprava, mesnih zajednica, podnose se zahtevi koji su neosnovani, odnosno s obzirom na stav upravnog suda i zakon koji važi u našoj zemlji sa te strane jesu osnovani, ali sa strane pravljenja troškova koji su jako veliki, a javljaju se u postupku po žalbi neosnovani su jer budžeti jedinica lokalnih samouprava koje su male izuzetno trpe, na kraju, krajeva zbog tih advokatskih troškova.
Ovde imam ispred sebe i neku statistiku koju smo pripremali kada smo na sastancima razgovarali sa Poverenikom za informacije od javnog značaja, čućete sada i sami kakva je i zbog čega nas je to navelo da radimo izmene ovog zakona. Ja se nadam da će radna grupa u jednom kratkom roku efikasno raditi, ali sa druge strane da ćemo imati i kvalitetan predlog nama, sa kojim ćemo naravno izaći i pred javnost, upoznati javnost sa svim razlozima iz kojih mi krećemo u izmene ovog zakona.
Želim da pozovem sve zainteresovane aktere koji žele da se priključe postupku izmene ovog zakona da nam se u tom smislu jave. Zaposleni u Ministarstvu državne uprave i lokalne samouprave će vrlo rado primiti predloge i razmotriti ih posle predstavljanja tog zakona javnosti.
Od početka primene novog zakona, posle 2021. godine, pa sve do 23. septembra 2024. godine Poverenik je ukupno primio 33.234 žalbe od koga je čak 32.086 žalbi podneto po novom zakonu. Podneto je 19.219 žalbi podneto preko punomoćnika i njih su prepoznali u kabinetu Poverenika za informacije od javnog značaja kao pokušaj zloupotrebe prava na pristup informacijama od javnog značaja.
Istovremeno bi trebalo da istaknemo da imamo i podnosioce koji podnose žalbe bez punomoćnika ali su takođe prepoznate od strane Poverenika kao pokušaj zloupotrebe, kao što su grupe određenih struktura koje na jedan vrlo tendenciozan način podnose zahteve kako bi pokretali postupke po žalbi i na taj način se bogatili, naravno na račun budžeta, kao što sam već rekla ili malih opština kojima to predstavlja problem ili mesnih zajednica, što na kraju, krajeva tereti i budžet Republike Srbije.
Od svih podnetih žalbi po tom novom zakonu čak 5.194 žalbe su podnete protiv gradskih i opštinskih organa mesnih zajednica, dakle oko 17% svih postupaka se vodi i tangira upravo budžete opštinskih organa i mesnih zajednica, pri čemu je preko punomoćnika čak 43% postupaka, što jasno govori o zloupotrebama i o tome da se izmene koje su učinjene 2021. godine i stav upravnog suda vrlo svesno zloupotrebljavaju od strane određenih struktura.
Poverenik je postupao u skladu sa zakonom. Svojim rešenjima je naložio gradskim i opštinskim organima i mesnim zajednicama da plate troškove advokatima u iznosu koji je oko 10 miliona i 200.000 dinara samo za ove postupke o kojima govorimo. Naravno, poverenik je ponovo postupajući u skladu sa zakonom bio prinuđen da ima više od 240 slučajeva u kojima su izdati prekršajni nalozi protiv odgovornog lica odnosno ovlašćenog lica lokalne samouprave.
Zapravo zaposleni koji rade u lokalnim samoupravama ili zaposleni koji je zaposlen u opštinskoj upravi ili u gradskoj upravi ali se trenutno nalazi u mesnoj zajednici ukoliko nije odgovorio na zahteve koji su čak išli dotle da su tipa koliko imate sijalica u mesnoj zajednici ili koliko ste kafe popili u proteklih godinu dana,
32/2MO/CG
ili podrazumevaju dostavljanje određene dokumentacije za koju je njima potrebno ili mnogo vremena ili mnogo sredstava kojima oni ne raspolažu, dovodimo zaposlene u opštinskim i gradskim upravama u situaciju da čak moraju da plaćaju i kazne.
To su bili razlozi za formiranje radne grupe. Ne bih prejudicirala i ne bih unapred govorila o rezultatima koje ćemo dobiti od same radne grupe i kako će taj nacrt izgledati. U svakom slučaju posle toga nas čeka javna rasprava i nadam se da ćemo od svih koji su zainteresovani za taj zakon na kraju krajeva i dobiti pozitivne kritike da tako kažem, jer želimo da zaštitimo i budžet opština, budžet gradova, na kraju krajeva i budžet Republike Srbije, što negde i jeste normalno za očekivati od jednog ministra u Vladi Republike Srbije.
Ono što ste još spomenuli jeste kampanja „Obilazak upravnih okruga“. Mi smo u ministarstvu pokrenuli kampanju „Obilazak upravnih okruga“ od samog početka mandata, dakle, od 2. maja. Za sada smo obišli pet upravnih okruga, s tim što želim da naglasim da na sastancima u upravnim okruzima su sada prisutni i gradonačelnici, odnosno predsednici opština iz tih okruga u kojima imamo sastanak. Ono što je dobro je da su se do sada svi odazvali, da smo svi razgovarali o izazovima sa kojima se oni susreću, o problemima, o rešenjima, o projektima, o novim idejama koje oni imaju da predlože Ministarstvu državne uprave i lokalne samouprave. Do sada smo samo na sastancima upravnih okruga razgovarali sa 35 gradonačelnika, predsednika opština, odnosno predstavnika jedinica lokalne samouprave.
Ono što ministarstvo ima u planu jeste svakako dalji obilazak upravnih okruga. Mi ćemo obići sve upravne okruge, posle čega ćemo u formi izveštaja moći da imamo na jednom mestu koji su zajednički problemi sa kojima se oni susreću, zajednički izazovi, šta to eventualno nedostaje, kako u funkcionisanju samih upravnih okruga, tako i kao što ste i sami postavili pitanje možda u nadležnostima koje bi trebalo proširiti u skladu sa intencijom Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave, a to je da želimo da upravni okrug bude mesto koje će povezivati predstavnike jedinica lokalne samouprave sa Vladom Republike Srbije kao jedna spona između državnih organa, samo na različitim nivoima.
U svakom slučaju, razgovarali smo na sastancima i o njihovim nadležnostima. Smatram da bi ministarstvo trebalo da se pozabavi i time da osim što da na takav način da kažem, kontroliše funkcionisanje organa i zaposlenih u upravnim okruzima, možda može da se malo više pozabavi i pitanjem njihovog funkcionisanja u smislu neke pomoći. Da li će to biti pomoć u vidu pružanja neke stručne pomoći, u vidu obuka koje možemo da ponudimo. U svakom slučaju i sa SUKOM i sa Nacionalnom agencijom za javnu upravu, videćemo, u svakom slučaju njima je potrebna pomoć u vidu neke opreme, pa ćemo razgovarati o nekim budućim projektima koji će možda moći da se rade na nivou upravnih okruga, a da onda obuhvatimo i neke manje jedinice lokalne samouprave koje možda nemaju sredstava ili nemaju dovoljno stručnog kadra kako bi mogli da konkurišu sa nekim projektima bilo ka Ministarstvu državne uprave i lokalne samouprave ili ka nekim drugim fondovima iz kojih će oni potraživati sredstva koja će moći da koriste u tom smislu.
Želim u tom smislu i da pomenem budžetski fond za 2024. godinu koji sprovodi Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave. Dakle, ukupno je izvojeno 418 miliona dinara i u okviru budžetskog fonda podržano je 29 projekata u ukupno 27 jedinica lokalne samouprave. Mi smo pre jedno mesec dana izmenili Pravilnik o načinu i kriterijumima dodele sredstava zato što smo prepoznali potrebu lokalnih samouprava da se udružuju i da kroz međuopštinsku saradnju, naročito manje lokalne
32/3MO/CG
samouprave mogu da konkurišu sa nekim projektima, kao što sam već rekla ili ka ministarstvu ili ka drugim ministarstvima ili ka nekim fondovima. Tako da smo dodeli i petu mogućnost, odnosno način na koji jedinice lokalnih samouprava mogu da konkurišu, a to je upravo međuopštinska saradnja.
33/1MZ/LjL16.20-16.30
Ono što želim da kažem jeste da se mi trudimo u ovom trenutku da ove godine bude raspisan još jedan javni poziv, pored ovog javnog poziva, za dodelu sredstava iz budžetskog fonda jedinicama lokalne samouprave. Ja se nadam da će rebalans budžeta biti usvojen, jer je to jedan od uslova da mi raspišemo taj javni poziv i da će se steći i drugi uslovi da mi do kraja godine, sa mnogo manjim sredstvima od 418 miliona dinara, raspišemo javni poziv za lokalne samouprave koje će moći da koriste ta sredstva iz one prve mogućnosti koju im nudimo, a to je ako su im možda potrebna nedostajuća sredstva, kako bi završili neki započeti projekat ili kako bi neki projekat doveli do kraja, bez obzira na to da li se finansira iz budžetskog fonda Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave ili iz nekog drugog ministarstva.
U svakom slučaju, taj postupak sprovođenja javnog poziva će biti javan i transparentan, kao što je to i sada bilo. Lokalne samouprave će znati za koja sredstva mogu da konkurišu, odnosno opredeliće projekte onako kako je to njima potrebno i komisija će sagledati sve te projekte i nadam se da ćemo moći da pomognemo, naročito manjim ili manje razvijenim jedinicama lokalne samouprave da završe neke započete projekte.
Ono što sam još želela da istaknem u smislu pomoći lokalnim samoupravama i na koji način mi možemo možda da pomognemo sa budžetom ili sa nekom finansijskom pomoći, to je svakako program koji sprovodi Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave, a to je partnerstvo za lokalni razvoj. Partnerstvo za lokalni razvoj je projekat koji će se završiti do kraja avgusta 2025. godine. Kredit koji smo mi tražili i dobili od Evropske investicione banke za implementaciju ovog projekta iznosi 20 miliona evra, s tim što je učešće opština i Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave osam miliona evra. Mi te projekte sada dovodimo do kraja, rekla bih jako uspešno.
Ono što se mi nadamo jeste da ćemo završiti uspešno i te nove pregovore koje smo započeli za novi zajam, u istom tom iznosu. Naravno, biće potrebno ponovo nacionalno kofinansiranje kao i u ovom prvom slučaju. Fokus bi za taj novi projekat eventualno bio na sanaciji i revitalizaciji objekata u nadležnosti jedinica lokalne samouprave u svetlu zahteva koje nam postavlja energetska efikasnost. Evropska investiciona banka nas je obavestila da su zainteresovani da nastave saradnju sa Ministarstvom državne uprave i lokalne samouprave, što znači da je saradnja sa nama bila na zadovoljavajućem nivou.
U tom smislu mi pomažemo jedinicama lokalne samouprave da saradnja i sa njima bude ocenjena kao saradnja koja je na zavidnom nivou, ali ne samo saradnja koja se tiče pukog konkurisanja sa tim projektima, već smo se mi sad odvažili i na korak dalje, a to je da lokalnim samoupravama pomognemo u tom prethodnom postupku, da tako kažem, a to je jedan postupak koji jako dugo traje, nažalost, vrlo često i do godinu dana, a to je prikupljanje papirologije i dokumentacije koja je opštinama potrebna da bi uopšte mogli da konkurišu sa projektom iako, recimo, imaju jako dobro, izvodljivo i kvalitetno idejno rešenje.
Sa druge strane, na koji način još možemo da pomognemo jedinicama lokalne samouprave, između ostalog, sarađujemo jako dobro i sa Stalnom konferencijom gradova i opština. Želim da vam kažem da, recimo, na primeru Niša, upravo u saradnji sa Stalnom konferencijom gradova i opština, oni su dobili opremu u visini od milion i 250 hiljada dinara za IKT opremu. Dakle, oni su se javili na konkurs, oni su na tom konkursu izabrani za efikasnu i delotvornu upravu, koja ima funkcionalni sistem za komunikaciju sa građanima. Ovaj projekat je podržala vlada Švajcarske i to je na kraju rezultiralo da grad Niš dobije milion i 250 hiljada dinara koje će moći da opredeli
33/2MZ/LjL
za IKT opremu i da zapravo da priliku svim onim merama koje sprovodi Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave a koje se odnose na kampanju koju sada sprovodimo a koja se zove "Država na dugme". Kampanja se tiče elektronske uprave, uvođenja e-pisarnice i koja će na kraju rezultirati time da građani dobiju efikasne usluge, kvalitetne usluge od organa državne uprave i da budu zadovoljni praktično uslugom koja im se pruža.
Kad sam već pomenula Niš, želim da iskoristim i priliku da kažem i da akcentujem jednu vest koju sam i sama malo pre videla, a to je da je gradonačelnik Niša saopštio na konferenciji za novinare da će konačno biti isplaćene zaostale plate zaposlenima niških društvenih firmi, koje će biti isplaćene u četiri jednake godišnje rate. Svi se sećamo kakav gigant je fabrički Niš bio, i sa elektronskom i sa mašinskom industrijom i, nažalost, desilo se da su zaposleni koji su ostali bez posla mnogo godina tražili zarade koje im nisu bile isplaćene. Radi se oko 6.000 građana Niša koji će iz budžeta grada Niša dobiti čak 2,1 milijardu dinara. Oni će podnositi zahteve gradu, dakle, komunikacija se vrši između gradske uprave i zaposlenih iz tih firmi, kojih je čak u Nišu bilo mislim 57, koje nisu uspele da isplate zarade zaposlenima. Oni čak imaju i pravosnažne i izvršne presude i o tim iznosima ne bih govorila, sasvim sam sigurna da će oni u zahtevima navesti svoja potraživanja i da će im grad Niš izaći u susret.
Apsolutno podržavam odluku da se već na narednoj sednici Skupštine grada Niša donese odluka na Skupštini grada Niša, koja će sadržati i program za isplatu zaostalih plata i eto prilike da ta odluka, ja ih sve pozivam, sve odbornike Skupštine grada Niša, bude jednoglasna i da zapravo svi odbornici, i vlasti i opozicije, pokažu jednu visoku dozu odgovornosti kada se radi o zaostalim zaradama i da ovo reše i daju podršku rešavanju jednog problema koji je dugo trajao. Hvala najlepše.
PREDSEDNIK: Hvala vam.
Još jednom želim da zamolim članove Vlade da pokušamo da budemo efikasniji, da bi više narodnih poslanika stiglo da postavi pitanje.
Ministar Lončar ima reč. Izvolite.
ZLATIBOR LONČAR: Poštovana predsednice, narodni poslanici, poslaniče, zahvaljujem na temi koju ste delegirali. Mislim da je jedna od najozbiljnijih tema, ako iole želimo dobro Srbiji, ako iole želimo građanima Srbije.
Preventivni pregledi rade se iz jednog jedinog razloga, a to je da mislim da svima treba da je cilj da imamo zdravu Srbiju. Zdravu Srbiju ne možemo da imamo i to se ne podrazumeva i neće doći samo od sebe ako ne promenimo neke navike, ako ne napravimo sa građanima Srbije jedan dogovor, ako im ne skrenemo pažnju šta je neophodno da uradimo da bi pomogli i sebi, a i drugima. To je jedini razlog zašto se rade preventivni pregledi. Oni se rade nedeljom, kada smatramo da građani koji rade na poslovima gde ne mogu da izostanu u toku radnih dana ili imaju neke druge obaveze, da je to period kada bi najpre mogli da nađu vreme i da odu da prekontrolišu svoje zdravlje.
Moram da vam kažem da je jedan ozbiljan broj građana to shvatio. Do sada nešto manje od 200.000 građana Srbije se odazvalo toj akciji i pregledano je. Više stotina njih je na tim preventivnim pregledima dijagnostikovano kao hitna stanja, koji su istog momenta zadržani u bolnici i najveći broj njih izlečen, preko 98% njih je izlečeno. Nisu znali da imaju problem, niti koji problem imaju, odmah su ostavljeni u bolnici, započeta je terapija i oni se sada nalaze kod kuće. Pričamo o akutnim stanjima. To je njih više stotina. Izaći ćemo sa tačnim brojevima.
34/1JJ/MT16.30 – 16.40
Više hiljada bez ikakvih tegoba dijagnostifikovano je, na žalost, da imaju karcinom. Urađena je dodatna dijagnostika, neki od njih su već započeli terapiju. Da nije bilo preventivnih pregleda ni ti ljudi koji su hitni, ni ljudi koji nisu imali nikakve simptome ni dan danas ne bi znali da imaju ili karcinom ili da imaju neko akutno oboljenje koje bi za vrlo kratak period dovelo do letalnoh ishoda.
Da ništa drugo nismo uradili za tih par nedelja pregleda hiljade i hiljade građana Srbije je spašeno. Samo želim da to znate, ali mi ne želimo da stanemo tu. Hajde da nastavimo to, hajde da spasimo sve ljude koje je to moguće i koji to žele jer to je nas posao, to je naša obaveza.
Kada otkrijemo karcinom na vreme tom pacijentu ima pomoći, može da se izleči, najnormalnije da živi. Ako ne otkrijemo na vreme, ako se kasno javi lekaru imamo problem za njega, za samog pacijenta, problem za njegovu porodicu, problem za njegovo okruženje, za zdravstveni sistem i sve to je mnogo komplikovanije nego ovako kad se otkrije na vreme. Da ne ulazimo koliko je skuplje, koliko je to teško za članove porodice i sve one koji su usmereni ka tom pacijentu.
Prema tome, molim vas, shvatite to najozbiljnije. Na tim pregledima radimo svake nedelje tumor markere i svake nedelje menjamo specijalnosti koje se urade.
Uvešćemo, ono što želim da vam najavim, radimo na tome da uvedemo jednu novu analizu gde možemo da utvrdimo da li neko je dijabetičar ili nije ili da li će postati, jer i sami znate koliko ljudi poznaju da imaju dijabet da su kasno saznali, da je došlo do oštećenja nekih organa. Ali to može ako na vreme se utvrdi da se drži apsolutno pod kontrolom i ti ljudi najnormalnije da žive.
Želim da vas obavestim da će sada u nedelju od 08 do 17 časova da će raditi na nivou cele Srbije svi državni stomatolozi u svim državnim ustanovama. Obaveštavam građane Srbije.
Želim da podsetim da sve naše trudnice i sve naše porodilje do godinu dana imaju pravo na besplatnu popravku zuba i rešavanje svih stomatoloških problema. Pozivam ih, ako nisu znale, da iskoriste to u nedelju, da odu i da iskoriste tu uslugu.
Pozivam svu decu do 18 godina, sve redovne studente do 26 godina, isto važi za njih, da odu i da dobiju uslugu.
Naravno, ovo isto važi za sve naše građane koji su stariji od 65 godina. To je sada u nedelju u svim našim zdravstvenim ustanovama koje imaju stomatologe.
Da li je ovo nekad bilo u Srbiji? Da li su se ovakve stvari dešavale, razmilite pa recite, ali pozivam ljude da se odazovu.
Što se tiče, skratiću, predsednice, izvinjavam se, što se tiče lista čekanja sazrelo je vreme da možemo da ih rešavamo. Ljudi zaborave, pre korone mi smo za preko 50%, 60%, nešto manje od 60% smanjili liste čekanja. Došla je korona, vratilo se sve na staro, vratilo se na još gore, ali zahvaljujući ulaganjima pre svega u ljude, pre svega u specijalizaciju, zapošljavanje ljudi, a onda i kupovinom aparata, skenera, magnetnih rezonanci, angio sala i svega onoga što je neophodno, ultrazvukova i svega drugog sazrelo je vreme da možemo da rešavamo te liste čekanja. Listu čekanja za skener više nemamo, biće još lista, odnosno oblasti gde neće biti lista čekanja, a biće oblasti gde će one biti krajnje redukovane. Samo molim za malo discipline.
Ovom prilikom zahvaljujem svim zdravstvenim radnicima koji su učestvovali i koji rade u zdravstvenom sistemu, posebno onima koji su radili prethodni vikend i učestvovali u istorijskom poduhvatu da Srbija nema listu čekanja za skener. Zahvaljujem svim građanima koji su se odazvali pozivu. Molim građane samo za malo ozbiljnosti. Svi snimci sa skenera su opisani. Molim vas kao Boga, samo dođite,
34/2JJ/MT
podignite svoj snimak. Zovemo vas da dođete, da vidite da li trebate još nešto da uradite ili ne. Ne možemo da vas nađemo, ja mislim da bismo išli do kuća da donesemo, nemojte samo biti neozbiljni, molim vas dođite, podignite svoj snimak, odnosno opis, opis vašeg snimka.
Želim da uverim građane Srbije, nastavićemo dalje sa tim ma ko god šta o tome pričao.
Da, čekam Vučića da se vrati, da sednemo, da se dogovorimo, da napravimo dinamiku kako ćemo rešavati te stvari.
Gospodo, sve to košta, a taj novac se ne izvlači iz ćupa. On ne stoji, pa ga vi izvučete i to, nego morate da rasporedite.
Ako hoćete da skinete listu čekanja za kukove i za kolena morate da kupite dodatne proteze, i kukove i kolena, morate da angažujete ljude da rade dodatno, morate sve to da platite, morate sve druge lekove, sav materijal koji učestvuje u tome, to su sve dodatni troškovi.
Takođe, i za sočiva da se kupe. Takođe za potrošni materijal koji ide i za dijagnostiku i za sve. Tako će biti. Dok smo mi tu nama će na prvom mestu biti zdrava Srbija.
PREDSEDNIK: Hvala vam.
Poslaniče, samo se prijavite, molim vas.
Izvolite.
ŽIVOTA STARČEVIĆ: Zahvaljujem, ministre.
Pored svega što ste naveli mislim da je jedan od vrlo važnih efekata preventivnih zdravstvenih pregleda koje radite taj što se kod građana stvara navika da odlaze na te preventivne zdravstvene preglede i mislim da je to sastavni deo, danas u 21. veku, sastavni deo opšte kulture i mislim da je to takođe vrlo važan efekat svih ovih pregleda.
Hteo bih ovom prilikom da postavim pitanje ministru Đorđu Milićeviću, zaduženom za koordinaciju aktivnosti i mera u oblasti saradnje sa dijasporom. Poštovani ministre, mi iz JS smatramo saradnju sa dijasporom i Srbima u regionu veoma važnom i pridajemo joj posebnu pažnju, pre svega zato što dolazim iz Pomoravlja gde imamo jako puno ljudi koji su rodom iz Pomoravlja, koji žive i rade u inostranstvu. Mi dugi niz godina održavamo veze i sarađujemo sa njima i nastavimo da svoju dijasporu uključimo u razvoj Jagodine i celog Pomoravlja.
Drugi važan razlog je strateški interes naše zemlje da se što više poveže sa dijasporom kako bi se i tamo van granica Srbije sačuvali običaji, tradicija, kultura i pre svega srpski jezik i ćirilica, što čini najvažnije elemente našeg nacionalnog identiteta, ali i da bi pripadnici dijaspore znali da su poštovani u svojoj zemlji matici.
Naš predsednik Dragan Marković Palma, poznato je, afirmiše te veze. Zahvaljujuće njemu Jagodina je postala značajan karika te saradnje i na državnom nivou. Zato želimo da pohvalimo sve napore države da se dijaspora i Srbija još čvršće i dugoročnije povežu, a ciljeve države potvrđuje i osnivanje vašeg kabineta koji već dva mandata predano radi na ostvarivanju strateških ciljeva sa porodicom.
Moje pitanje vama jeste, polazeći od značaja jačanja veza srpske dijaspore i matice koje su sve konkretne aktivnosti vašeg kabineta i osnovni pravci daljeg rada vašeg kabineta zaduženog za koordinaciju aktivnosti i mera u oblasti saradnje sa dijasporom? To bi bila moja pitanja za danas. Hvala.
34/3JJ/MT
PREDSEDNIK: Hvala vam.
Izvolite, ministre.
ĐORĐE MILIĆEVIĆ: Zahvaljujem, uvažena predsednice Narodne skupštine Republike Srbije.
Dame i gospodo ministri, dame i gospodo narodni poslanici, gospodine Starčeviću zahvaljujem na pitanju i hvala vam što gospodin Marković i vi pre svega kao predstavnici lokalne samouprave sagledavate važnosti, značaj ove teme i ne kažem to slučajno.
35/1VS/LŽ16.40 – 16.50
Upoznat sam jako dobro sa aktivnostima koje sprovodite, sa aktivnostima i partnerskim odnosom koji smo imali kada je reč o realizaciji konkretnih projekata letnjih kampova. Inače, reći ću vam na samom početku, dakle, i vi ste to rekli između ostalog, postavljajući pitanje, jasna je odlučnost i opredeljenost predsednika Republike, predsednika Vlade, čitave Vlade Republike Srbije kada je reč o onome što je ste suštinski najvažnije, a to je jačanje postojećih i stvaranje još čvršćih veza između matice i naših sunarodnika koji žive van Srbije.
Nemojte se ljutiti, formalno pravno jeste ispravan termin dijaspora, ali verujte, ja ga retko koristim, bilo da razgovaram sa Srbima u regioni, ili sa našim sunarodnicima koji žive van regiona, za meni su oni svi Srbi koji u ovom trenutku žive van Srbije, ili naši sunarodnici koji žive van Srbije.
U realizaciji ovog ključnog cilja, jako je važno pre svega, ostvariti dvosmernu komunikaciju. Ta dvosmerna komunikacija podrazumeva, da mi u Srbiji u svakom trenutku kroz intenzivan i kontinuirani dijalog znamo šta je to što su potrebe naših sunarodnika koji žive van Srbije, da naši sunarodnici znaju šta je to šta se dešava u Srbiji, šta je to što neophodno Srbiji, a onda da zajednički sagledamo šta je to što možemo učiniti za ono što jeste naš zajednički imenitelj, a to je naša država Srbija.
Važno je da taj dijalog bude zasnovan na razumevanju, poštovanju, uvažavanju, pre svega zbog period koji dolaze. Da bi došli do realizacije ovog cilja, nekako smo definisali tri ključna koraka. Prvi korak jeste svakako, da nastavimo da Srbiju približavamo našim sunarodnicima koji žive van Srbije. Drugi korak jeste da umrežavamo udruženja i krovne organizacije koje okupljaju naše sunarodnike, dakle, koje okupljaju Srbe van Srbije i teći korak koji je jako važan jeste, da mi u Srbiji razgovaramo o ovoj temi. Jako je važno da aktuelizujemo ovu temu, i jako je važno da unutar gradova, unutar opština razgovaramo o ovome. Zato smo razgovarali sa gospodinom Markovićem i sa brojnim gradonačelnicima, predsednicima opština, da bi na pravi način, pre svega, sagledali zajedno potencijale dijaspore. Svaki grad, svaka opština, nažalost, ima svoje sugrađane koji žive, da li u regionu, da li van regiona.
Jako je važno da pokušamo da napravimo zajednički bazu podataka za svaku lokalnu samoupravu, a onda da uspostavimo kontakt sa tim ljudima. Različitim poslovima se oni bave.
Znate, kada govorimo o našim sunarodnicima koji žive van Srbije i ja, verujte mi pre svega, sebi nikada nisam dozvolio, a to je doznake jesu jako važan prihod za Srbiju, ali nemojte naše sunarodnike koji žive van Srbije da sagledavamo samo kroz doznake, koji ponavljam, jesu veoma važan i značajan prihod, da ih sagledavamo kao velike humanitarce. Oni to svakako jesu, i oni su tu uvek bili za Srbiju, sećate se perioda poplava. Hajde da ih sagledavamo pre svega, kao nekog ko ima i finansijski, ali i ljudski kapital, i ko je kao i vi i ja i svi članovi Vlade ravnopravan patriota i voli svoju državu i voli svoju trobojku i želi nešto da učini za svoju državu i želi nešto da učini za svoju trobojku. Dakle, da na pravi način sagledamo potencijale dijaspore. To su neka tri koraka.
Znate, Svesrpski sabor događaj od istorijske važnosti i značaja koji je održan na inicijativu predsednika Republike Srbije Aleksandra Vučića i predsednika Republike Srpske Milorada Dodika, je pre svega, definisao nacionalne interese srpskog naroda u 21. veku. Neću da širim, pokušaću da budem konkretan, ali Svesrpski sabor, ja to sa ponosom ističem, je iznedrio jedan memorandum koji sam imao prilike da potpišem sa svojim kolegom iz Republike Srpske, ministrom Vlade Republike Srpske, zaduženom za međunarodne odnose i Evropske integracije,
35/2VS/LŽ
gospodinom Klokićem, kako bi zajednički definisali i ojačali mehanizam u realizaciji cilja a to je da uspostavimo saradnju i još jače veze sa našim sunarodnicima koji žive van matice.
Odmah da razjasnimo, nikada građani Republike Srbije u Republici Srpskoj ne mogu biti dijaspora, niti građani Republike Srpske u republici Srbiji mogu biti dijaspora, mi smo isti narod i ja sam to mnogo puta istakao i Drina nikada nije bila reka koja nas razdvaja već kičma koja spaja, jedan isti narod koji živi u Republici Srpskoj i Republici Srbiji.
Zašto sam govorio o ovome? Dakle, taj memorandum koji smo potpisali zajedno sa kolegom iz Republike Srpske, jasno definiše korake koje ćemo zajedno da preduzimamo u narednom vremenskom periodu. Tu pre svega mislim na važne i značajne datume, obeležavamo kako u Srbiji, tako i sa našim sunarodnicima van Srbije.
Dakle, 28. jun je Vidovdan, ali 28. jun je i datum dijaspore. I već postaj tradicija i ponosan sam na to, druga godina zaredom organizujemo veliko okupljanje naših udruženja naših organizacija koje okupljaju Srbe van Srbije, upravo ovde u Narodnoj skupštini Republike Srbije, razgovaramo o onome što jeste sfera njihovog interesovanja. Ove godine preko 250 udruženja i krovnih organizacija iz 33 države i 20 država koje je pratilo čitav događaj i učestvovali u događaju putem zum aplikacije, jasno definisali stavove, trasirali put kojim ćemo zajedno ići u narednom vremenskom periodu.
Dalje, 15. septembar je dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave, obeležavamo ga u Republici Srbiji i Republici Srpskoj, ali ga obeležavamo i sa našim sunarodnicima koji žive van Srbije i to nije za nas običan datum u kalendaru, to jeste simbol prošlosti i sadašnjosti, i budućnosti i pre svega uvek podseća na hrabrost naših predaka , ali nas podstiče da nastavimo da vodimo kao i do sada mudru i racionalnu politiku upravo zarad potomaka koji dolaze. I da pokušam da koliko znate, toliko i pričate, da znate pokazatelje, drugačije bi pričali i uvek imate priliku da se javite i da odgovorite na pitanja.
Evo ja ću skratiti, hvala još jednom. Dakle, gde god da odete van Srbije i da razgovarate sa našim sunarodnicima, oni će uvek insistirati na podršci u jednom, a to je ono o čemu ste maločas govorili, jezik ćirilica, kultura, istorija, identitet i tradicija. To su simboli jednog naroda. Koliko znate, toliko i pričate, ali neznanje nije greh, pitajte ako ne znate, pa ćete dobiti odgovor.
Dakle, uvek se na tome insistira i to su simboli jednog naroda, ako nema simbola, nema ni našeg naroda ma gde on živeo i u tom smislu, jako je važna realizacija projekta, govorimo o jeziku i ćirilici. Jako je važna realizacija projekta dopunskih škola, koje organizuje Ministarstvo prosvete i mi smo u tome samo uz dogovor sa Ministarstvom prosvete sagledali kakvu ulogu i kako možemo da pomognemo u realizaciji tog projekta kada vidimo da broj zainteresovanih učenika ide uzlaznom putanjom. Ministarstvo prosvete organizuje nastavu, a mi smo evo drugu godinu zaredom za svakog prvaka obezbedili besplatan bukvar, za više razrede lektire, 500 biblioteka pokušavamo da opremimo sa neophodnom literaturom, i prema našoj analizi u ovom trenutku ima 500 biblioteka kada govorimo o regionu i državama van regiona gde žive naši sunarodnici.
I da završim sa jednim važnim projektom koji smo zajedno realizovali i to postaje tradicija, evo druga godina zaredom, pokušali smo i lično smatram da akcenat treba staviti na predstavnike te treće generacije, na mlade sunarodnike koji žive van Srbije, da ih podstaknemo da uvek razmišljaju o Srbiji da njihovom srcu još više približimo Srbiju i pokušali smo da napravimo projekat koji će ih usmeriti ka tome.
35/3VS/LŽ
Mislim da uspevamo već drugu godinu zaredom kroz organizaciju letnjih tematskih kampova, vi znate tri tematske celine, važno je da se bave temom i ja im nikada u Srbiji nisam poželeo dobrodošlicu, jer oni kada dođu ovde su svoj na svome, mi smo predstavnici istog naroda, samo sam ih uvek molio jedno, a to je da čuvaju jezik , ćirilicu i da znaju da je simbol okupljanja i jedinstva uvek srpska država i srpska trobojka.
Prošle godine, tri i po hiljade mališana je boravilo u Srbiji , a ove godine pet hiljada i trudićemo se da iz godine u godinu taj broj bude što veći. Ja ne sumnjam i ubeđen sam, oni će potpuno svakako, srednje škole i fakultete završiti u državama gde trenutno žive, ali jako je važno da ih podstaknemo da razmišljaju o Srbiji, da onog trenutka kada završe srednje škole i fakultete upravo to znanje iskoriste ovde u Srbiji, a mi uvek da ih čekamo raširenih ruku. Hvala lepo.
PREDSEDNIK: Hvala.
Reč ima ministar Tatjana Macura.
36/1GD/SČ16.50 – 17.00
TATJANA MACURA: Zahvaljujem, predsedavajuća.
Mislim da je veoma važno pitanje koje je postavio poslanik Starčević, pa se nadam da mi ne zamerate što želim da dopunim, odnosno želim da dopunim izlaganje koje je imao ministar Lončar, jer su podaci koje želim da podelim sa vama i sa građanima Srbije, čini mi se, značajniji od toga da možda nekome ukrademo koji minut više.
Dakle, ja sam nedavno u sklopu svojih aktivnosti obišla Univerzitetski klinički centar u Kragujevcu i sve informacije koje dolaze u vezi sa smanjenjem liste čekanja mislim da su značajne da ih čuju građani, kako u stvari stvari funkcionišu na terenu.
U tom smislu, recimo, Odeljenje radiologije koje funkcioniše u okviru Kliničkog centra u Kragujevcu je apsolutno smanjilo, odnosno ne postoji lista čekanja za onkološke pacijente. Dakle, skeneri rade bezprekorno. Oni imaju i novu magnetnu rezonancu.
Zašto mi je bilo važno da se javim? Mislim da je veoma važna ova informacija za žene koje su u velikom riziku od nastanka karcinoma dojke ili reproduktivnih organa i mislim da je važno da podstaknemo i motivišemo žene da se u okviru preventivnih pregleda koje organizuje Ministarstvo zdravlja jave, zakažu svoje preglede i da u svakom smislu i ostvare.
Takođe, u ovoj poseti obišla sam i odeljenje na kojem se održava trudnoća i obišla sam odeljenje bio medicinski potpomognute oplodnje.
Mislim da je ovo značajna informacija, jer veoma često se, kada je u pitanju tema bio medicinski potpomognute oplodnje, u stvari, Beograd posmatra kao mesto, što je i logično, jer se radi o glavnom gradu, kao mestu u kome se radi jako veliki broj ovih zahvata. Međutim i Kragujevac beleži sjajne rezultate. Dakle, oni su drugi po redu Univerzitetski klinički centar koji se bavi ovim postupcima i uspešnost kod žena do 40 godina je čak 37%. Ja mislim da je to rezultat zaista vredan svake pažnje.
Druga stvar, želim da podsetim da Ministarstvo zdravlja i u prethodnim mandatima, a i u ovom, naravno, odvaja određena sredstva, i to ne mala, za bio medicinski potpomognutu oplodnju koja je u Srbiji na toliko visokom nivou da čak ni zemlje koje se nalaze na zapadu Evrope, mnogo uređenije, možda ekonomski jače u odnosu na Srbiju, nemaju toliko liberalan pristup ovoj temi.
Takođe, imala sam priliku da razgovaram i sa dekanom medicinskog fakulteta i možda jedna od najvažnijih informacija danas kada je u pitanju odnos između pacijenata i zdravstvenih radnika, a to je na početku svog mandata ministar Lončar jasno istakao da će se posvećeno raditi na poboljšanju komunikacije na relaciji pacijenti i zdravstveni radnici.
Dakle, jedini fakultet u Srbiji trenutno medicinski koji ima „veštinu komunikacije“ kao predmet koji je obavezan jeste Medicinski fakultet u Kragujevcu. Dakle, to je na drugim fakultetima izborni predmet i ja ovaj put koristim i ovu poziciju da pozovem i druge medicinske fakultete da ovo uvrste u svoj program, jer ja bih rekla da danas je veoma česta pojava da nezadovoljstvo pacijenata možda dolazi samo od toga što nemaju možda neku relaksiranu komunikaciju sa svojim izabranim lekarima.
Posebno mi je drago iz ugla žena i posebno onih koje su, recimo, u prilici da održavaju trudnoću ili prolaze kroz porodiljske, porođajne muke, da ih tako nazovem, da će ovo pitanje biti visoko na lestvici prioriteta.
Treću stvar koju želim da podelim sa vama, ja sam sa ministrom Lončarom imala jedan izuzetan sastanak i mislim da je važna informacija i za vas da smo došli do jednog visokog razumevanja kada je u pitanju položaj trudnica koje samostalno obavljaju delatnost i mislim da ćemo u skorijem periodu imati prilike da vas
36/2GD/SČ
obradujemo sa još jednom dobrom vešću, a to je da će se položaj žena koje održavaju trudnoću, a samostalno obavljaju delatnost, izjednačiti sa položajem žena koje su pod nekim drugim ugovorima radnim i u tom smislu nadam se da ćemo uskoro imati prilike da razgovaramo i o izmenama Zakona i zdravstvenom osiguranju.
Kada je u pitanju politička volja, nemojte da sumnjate. Dakle, sva ova pitanja koja sam imala želju da podelim sa vama kako izgleda situacija na terenu, dakle, postoji visoka politička volja, ali ne samo volja, zaista se to i realizuje u praksi.
PREDSEDNIK: Hvala vam.
Reč ima narodni poslanik Života Starčević.
Izvolite.
ŽIVOTA STARČEVIĆ: Hvala svim ministrima.
Ministre Miličeviću, i lično sam imao priliku da se uverim koliko kampovi koje je vaše ministarstvo organizovalo znače deci na primeru kampa koji ste organizovali u Jagodini. Deca iz dijaspore upoznaju zemlju Srbiju, upoznaju svoje drugare ovde i to je zaista od velikog značaja.
Pomenuli ste doznake. Zaista, doznake koliko god da su velike nisu od najvećeg značaja za saradnju sa dijasporom, u kontekstu Deklaracije Svesrpskog sabora koju smo usvojili nedavno i ovde u parlamentu. Identitetska pitanja su takođe važna koja ste spomenuli i tu vidim i ulogu vašeg ministarstva i Ministarstva prosvete u očuvanju ćiriličnog pisma, srpskog jezika i drugih nacionalnih obeležja i identiteta.
Međutim, ono što je jako važno i ono što ste i vi pomenuli, mi iz Jedinstvene Srbije jako puno polažemo, jeste održavanje tih relacija i konekcija sa našim ljudima u inostranstvu, jer mi imamo jako puno uticajnih ljudi u inostranstvu.
Imamo članove parlamenata bogatih ljudi. Jednostavno, Dragan Marković Palma veliki deo svog političkog delovanja je usmerio u tom pravcu jačanja tih veza i konekcija i mislim da tu treba da poradimo više.
Prosto, da citiram, ti ljudi imaju dosta kapitala. Srbija je zemlja koja je trenutno sa najviše direktnih stranih investicija u regionu i mislim da i naši ljudi koji su stekli kapital vreme je da prestanu da budu gasterbajteri u inostranstvu, kako kaže Dragan Marković Palma, već da budu poslodavci u svojoj državi.
Hvala.
PREDSEDNIK: Hvala vam.
Reč ima narodni poslanik Aleksandar Jovanović.
Izvolite.
ALEKSANDAR JOVANOVIĆ: Zdravo živo, Vlado Ria Tinta.
Pitanje je za gospođu Đedović.
Upravo sam završio razgovor sa meštanima sela Slatina, koji su vas puno pozdravili. Čukaru Peki, jedan kroz jedan, vlasništvo „Zijin Mininga“, rudnik koji ste poklonili Kinezima, koji godišnje proizvede dve i po tone zlata sa tendencijom da to svake godine bude i više, proizvede 120.000 tona bakra.
Šta se desilo sa dvadesetak porodica iz sela Slatina? Pre četiri godine upadaju Kinezi, ide Zakon o eksproprijaciji… Da bi narod znao kako to izgleda, to je kada te proteraju sa svoje zemlje. Upadaju Kinezi na njihove posede. Metla. Sledi Zakon o eksproprijaciji, sledi priča o poreskoj upravi koja propisuje minimalnu cenu zemljišta, a ta minimalna cena na koju su oni morali da pristanu, taj novac još nisu dobili. Dakle, ostali su i bez zemlje i bez para. Pet godina se sude sa kineskom firmom „Zijin Mining“. Zašto? Zato što gospođa Đedović i svi vi patriote koji ste smislili, osim što ste dali zlato Kinezima, od koga imamo pet posto rudne rente, da date i zemlju.
36/3GD/SČ
Dakle, kineska kompanija „Zijin“ je upisana u katastar kao trajni vlasnik naše zemlje. Kom to patrioti je palo na pamet?
Dakle, pitaju vas meštani Slatine kada će oni dobiti svoje pare. Sve što traže jeste njihov novac. Sa zemlje ste ih proterali. Sada traže naknadu za ono što je njihovo, njihova dedovina.
Ostavili ste ih, bre, bez dedovine. To isto sledi i ljudima iz Gornjih Nedeljica, tamo gde je ova vlast nameračila da ono malo ljudi što je ostalo da živi u ovoj zemlji, koji nas hrane, u selu koji proizvede milion litara mleka, sruši i nestane tako što će Rio Tinto, kao što piše u Projektu „Jadar“ za potrebe budućeg rudnika morati da raseli naše stanovništvo. Toliko o tome.
Gospodine Lončar, za vas je sledeće pitanje.
Vi ste vrlo oštro krenuli prema lekarima zbog liste čekanja 70.000 ljudi koji čekaju na operaciju kukova i veštačkih kolena. Da li ste vi svesni kakav ste vi pritisak sada dodatni izvršili na medicinske radnike koji su i ovako pod velikim pritiskom građana zato što sistem ne funkcioniše? Da li treba svaki put…
Molim vas ako možete ovog da utišate?
Dakle, vi ste izvršili pritisak i ovako besnih građana koji čekaju decenijama na operacije kukova i veštačkih kolena, jer ste optužili lekare da su oni krivi zbog toga i sada čekamo Vučića da dođe iz Njujorka sa čarobnim štapićem. To je vaša politika.
37/1BN/JG17.00 – 17.10
PREDSEDNIK: Isteklo vam je vreme, imate tri minuta.
Posle imate još dva minuta.
Hvala vam.
Reč ima ministar Lončar.
ZLATIBOR LONČAR: Ja sada vas nisam najbolje razumeo da li se vi zalažete da se reše liste čekanja ili da se ne reše?
Znate šta, ja poštujem građane koji su glasali za vas i imam veliko poštovanje prema njima, ali što se tiče vašeg mišljenja posle svega šta radite, šta pričate, meni stvarno to malo znači. Vi u roku od tri sata promenite pet mišljenja i onda ne mogu da stignem da to sve...
Što se tiče Vučića, kada ga pominjete, trebalo bi da ustanete. Vi da živite još sedam života, ne možete da napravite rezultate koje on napravi za mesec dana. Prema tome, to bi trebali da imate na umu.
Što se tiče liste čekanja, dragi građani Srbije, uvažavam vas koji ste glasali za njega i vama želim da kažem da su sazreli uslovi da se reše liste čekanja. Svaki medicinski radnik, lekar, sestra, tehničar, nemedicinski, koji učestvuje u tome i to se dešava van radnog vremena, to se dešava vikendom, biće plaćen. Ali, postoji norma koja mora da se odradi u toku radnog vremena. Ne možete da mi kažete da neki klinički centar, kliničko-bolnički centar ili jedna ozbiljna bolnica da je normalno da uradi tri operacije kuka za nedelju dana. I da dođe gospodin Tuta da ih brani da oni ne treba da rade. Razumete li?
Prema tome, sledeći put razmislite kome dajete glas.
Mi se zalažemo za zdravu Srbiju, zalažemo se za rešavanje liste čekanja i zalažemo se da na vreme otkrijemo sve probleme, da bi mogli da ih rešimo. Vi odlučite za šta ste? Mi vam to nudimo. Ako želite što vam gospodin Tuta nudi, prihvatite to. Hvala vam.
PREDSEDNIK: Hvala.
Reč ima ministar Adrijana Mesarović.
Izvolite.
ADRIJANA MESAROVIĆ: Izvinjavam se koleginici Đedović, obzirom da se i ona javila za reč.
Ja ću kratko, a vezano za privatizaciju RTV Bora, čuvenoj kineskoj kompaniji „Zijin Mining Group“. Pa, nakon neuspešne privatizacije koju ste vi sproveli 2007. godine i nakon što tadašnji kupac nije ispoštovao nijednu od ugovornih obaveza, morali smo da raskinemo, odnosno raskinuli ste ugovor za neadekvatno sprovedenu privatizaciju, a mi smo našli jednog solventnog, jednu od najvećih kompanija na svetu koja se bavi ovom delatnošću koja je investirala 1,26 milijardi dolara u ovu kompaniju, podigla Bor na noge, podigla ovu kompaniju na noge i danas zapošljava preko 6.000 zaposlenih, na ponos svih nas.
Ja sam pre nekih mesec dana boravila i u Sjamenu i posetila rudnik „Zijin Mining Group“ i ove kompanije i razgovarali o budućim ulaganjima. Ono što je najvažnije istaći da pored toga što zapošljavaju preko 6.000 građana u našem Boru i što je životni standard naših građana u Boru potpuno drugačiji i na jednom daleko višem nivou i što grad Bor prihoduje po osnovu svih taksi i poreza, poreza od zarada za sve ove zaposlene, ovo je promenilo i ekonomsku sliku Srbije, imajući u vidu da je „Zijin Mining Group“ jedan od najvećih izvoznika, a očekuju se svakako u bližoj budućnosti i nova velika ulaganja koja će se takođe odraziti i na ekonomsku sliku Srbije i svakako na nas BDP. Hvala.
37/2BN/JG
PREDSEDNIK: Hvala.
Reč ima ministarka Dubravka Đedović Handanović.
DUBRAVKA ĐEDOVIĆ HANDANOVIĆ: Hvala.
Ja bih samo da se nadovežem što se tiče uopšte partnerstva koje Srbija ima sa grupom „Ziđin“.
Pre svega, Srbija je strateški partner u tom projektu sa 37% vlasništva, što ne smemo da zaboravimo.
Molila bih narodne poslanike da ne dobacuju, nego da imaju toliko strpljenja da saslušaju i da ne šire agresiju u ovom parlamentu.
Ono što je zasigurno, a čuli smo ovde i prethodnih dana da su procenjene vrednosti rezervi upravo u rudniku koji je pomenut 14 miliona tona bakra ili 300 tona zlata, što apsolutno nije tačno. Iznose se po ko zna koji put netačni i neistiniti podaci. Rezerve su za sada overene tri ili četiri puta manje, tačnije tri i po miliona tona bakra i 110 tona zlata, što je svakako značajno.
Ono što nije jasno nikom ovde da li se opozicija zapravo zalaže za tu eksploataciju ili ne zalaže, pošto s jedne strane priča koliko se proizvodi i kako to tobož nije dobro, a s druge strane kolike su rezerve.
Moram da naglasim da na pet ležišta overenih rezervi upravo je kompanija gde je Srbija strateški partner, a na samo jednom ležištu overenih rezervi je kompanija gde Srbija nije strateški partner.
Ono što želim takođe da naglasim da se rudarske aktivnosti, u skladu sa zakonom, izvode na zemlji za koju mora biti završena eksproprijacija i to je proces koji je apsolutno transparentno vođen i u kompaniji gde država ima udeo, apsolutno nikakva zemlja niti je poklanjana, niti će biti poklanjana bilo kome.
Što se tiče privatnika koji su svojom voljom prodavali svoje parcele, to je nešto apsolutno na šta država nije, niti može da utiče. Volja dve strane da neko nešto proda, da neko nešto kupi, apsolutno je volja dve ugovorne strane. Ali, to možda narodni poslanik koji postavlja pitanje vrlo dobro zna, a pominje Gornje Nedeljice, jer je upravo on dao na poklon gospodinu Kokanoviću deo zemlje, pa onda su tobož postali…
(Aleksandar Jovanović: Obrnuto je.)
Vi se dogovorite da li je na jednu stranu ili na drugu stranu. U svakom slučaju, kad niste mogli da se dogovorite sa kompanijom Rio Tinto, onda ste počeli tobož da se zalažete za životnu sredinu, isto kao što je vaš veliki saučesnik profesor Ristić počeo da se zalaže protiv malih hidroelektrana nakon što je u Komisiji za reviziju dao odobrenje za izgradnju desetine takvih.
Tako da, dogovorite se šta je princip i da li uopšte imate bilo koje principe, a mislim da građani Srbije vrlo dobro vide da od tih principa nema ništa.
Pričate o nekom raseljavanju u dolini Jadra, apsolutno raseljavanja nikakvog nema. Sva zemlja koja je bila potrebna, u smislu gde su ljudi živeli i naseljeni, je stavljena na raspolaganje, odnosno prodata. Znači, raseljavanja nema, nemojte da plašite ljude, nemojte da zastrašujete ljude i nemojte da širite neistine.
To se dogovorite, ko je želeo da proda zemlju, pa nije uspeo ili nije došao do zadovoljavajuće cene, pa onda postao najveći protivnik ovog projekta.
Tako da, mislim da je veoma jasno, a to je i građanima jasno, da imamo 2.200 dodatnih zaposlenih u Boru i Majdanpeku, da su budžeti lokalnih samouprava povećani nekoliko puta, to je neosporno i to građani apsolutno vrlo dobro znaju, da plata ide i do 144 hiljade dinara, što je takođe činjenica, da isto tako i poljoprivrednici imaju
37/3BN/JG
koristi upravo od te velike kompanije, jer prodaju svoje proizvode, između ostalog, i svima onima koji su dodatno zaposleni, ali i kompaniji da može da apsolutno u okviru svog rada iskoristi i određene lokalne proizvode koji se proizvode u tom delu Srbije. Tako da, mislim da bi bilo bolje da se informišete, bili biste više kredibilni i apsolutno bi vam građani barem malo više verovali. Hvala vam.
38/1TĐ/MJ17.10 – 17.20
PREDSEDNIK: Reč ima ministar Vesić.
Izvolite.
GORAN VESIĆ: Slušali smo od ministarke Handanović o tome kako postoje dvostruki aršini, o tome kako oni koji izdaju dozvole za mini hidrocentrale posle se bune protiv njih, o tome kako oni koji apliciraju za dozvole za mini hidrocentrale, kada ih ne dobiju, postaju njihovi najveći protivnici. Imaćemo priliku verovatno da pričamo, da vidimo kako oni koji predlažu zakon, koji se bune i koji građane ubeđuju kako nigde u Srbiji ne treba kopati bilo šta što ima veze sa rudarstvom na kraju predlaže zakon, kako samo nekih 140 hektara treba kopati, a sve drugo je dozvoljeno i to kažu onda privremeno dok oni ne dođu na vlast, jer i onda će i to biti u redu.
Čuli smo i ministra Lončara o pregledima, o tome kako izgleda ne treba da se ljudi pregledaju preventivno. Najbolje da se onda niko ne pregleda i to smo čuli, ali nismo dobili ni odgovor ni na jedno pitanje. Ljudi, a šta je sa Mišom Ćuskijom? Ja postavih pitanje ovde pre nekoliko meseci - šta je sa Miroslavom Kovačevićem, zvanim Miša Ćuskija, kumom gospodina Jovanovića, koji je posekao usred Beograda, pored parka Šumice, 461 stablo? Pokazivao sam slike kako je to izgledalo pre gradnje, kako to izgleda sada. Videli smo i one bazene na vrhu zgrade i videli smo sve kako to sad izgleda, i to je primer, i to je ono čemu ne treba da se čudi moja koleginica Handanović zašto imaju dvostruke aršine.
Znači, kum gospodina Jovanović može da seče stabla, to nije nikakav problem, ne jedno, već 461 stablo, može da uništava zelenilo, a gospodin Jovanović se sad ne buni, sad ćuti, tada zaista ćuti i opravdava svoj nadimak i tada nema ni jedne reči, ne čujemo da se neko vezivao za drveće, ne čujemo da se neko bunio, ne čujemo da je neko izdavao saopštenja, da je neko pretio, upadao u Skupštinu grada, u Skupštinu opštine Voždovac, pričao kako je to skandal, kako je to ekocid. Ne čujemo ništa od toga. Tamo gde je kum tamo može, a tamo gde neko drugi radi, ako nije kum ili ako nije prijatelj ili finansijer, tada ne može i zato ne treba da se čudite što imaju dvostruke aršine, što jedno rade, pa to posle toga napadaju i to je nešto što se redovno dešava.
Danas tokom rasprave smo čuli priču o tome kako je izgrađeno više autoputeva od 2000. do 2012. godine, nego posle 2012. godine. Nisam bio tu danas, jer sam imao obaveze, ali da vam kažem od 1976. godine do 2012. godine u Srbiji, znači za 48 godina, izgrađeno je 596 kilometara autoputeva, a od čega najveći deo do 1990. godine. Ne najveći deo, već više od tri četvrtine, do 1990. godine za vreme postojanja Jugoslavije.
Od 2012. godine do danas, do ovog trenutka, izgrađeno je 468 kilometara puteva i sasvim sigurno će do kraja ove godine biti završeno još 129 kilometara autoputeva i brzih saobraćajnica što je 597. Znači, za 12 godina, do kraja ove godine, imaćemo 597 kilometara izgrađenih autoputeva i brzih saobraćajnica, a pre toga za 48 godina, od kojih je najveći deo izgrađen do 1990. godine, imali smo ukupno 596. Znači, četiri puta brže, 48 podeljeno sa 12 je četiri, što samo govori o tome koliko se sada više gradi, a do kraja 2026. godine, računajući i ovih 129 za kraj ove godine, biće izgrđeno skoro 460 kilometara autoputeva, brzih saobraćajnica. Dobro je da se svi ponosimo i da pričamo o tome kako je nešto izgrađeno skoro 460 kilometara autoputa i brzih saobraćajnica.
I dobro je da se svi ponosimo i da pričamo o tome kako je nešto izgrađeno za vreme Jugoslavije, jer tada se nešto i gradilo, ali nemojmo da poredimo vreme kada se nije gradilo sa vremenom kada se gradi i nikada se više nije radilo i nikada se više ne gradi, što ne znači da ne poštujemo ono što je građeno iz 1976, 1980. i 1981. godine, i to je uvek tako.
38/2TĐ/MJ
Čuli smo pre neki dan u Skupštini kako ne priznaju da su izgrađeni putevi. Čuli smo da kažu – sve što kažete da se gradi to je u futuru. Opet da ponovim 25. novembra biće puštena u saobraćaj brza pruga između Novog Sada i Subotice, dužine 108 kilometara. Ko ne veruje, i to sam obećao javno, i to ću uraditi, poslaću svim poslanicima kartu za tu prvu vožnju, pa ko ne veruje može valjda sam da se uveri, pa kada vidi da ide voz, kada vidi da ta pruga radi, onda će valjda da poveruje da ta pruga stvarno postoji. Ja ne znam šta drugačije da uradimo.
Možemo do 15. decembra da pošaljemo, da organizujemo i autobus, može da bude panoramski, kakav hoćete, ako bude lepo vreme, pa da se provozamo od Koševa, Koševi su mesto posle Kruševca, prvo do Trstenika, skoro 20 kilometara, 19 kilometara 950 metara, i posle dodatnih devet kilometara 860 metara od Trstenika do Vrnjačke banje, pa da vidimo, ljudi, da ima autoput i do Vrnjačke Banje. Ne znam kako drugačije da ubedimo ljude.
Oni ljudi ne veruju da se to dešava, pa možemo da organizujemo autobus, isto će biti sredinom decembra, da se provozamo 54 kilometra brze saobraćajnice od Šapca do Loznice, pa da prođemo kroz sva ona mesta, pa da vidimo da će biti izgrađena ta saobraćajnica. Tu su poslanici iz tog kraja. Tu je i Nataša, i Kena, pa mogu da kažu da smo u poslednje dve godine rekonstruisali Carigradski drum koji nije rekonstruisan 50 godina, a koji je inače bio jedini put vekovima od Beograda prema Carigradu dok nije izgrađen autoput.
Možemo već u oktobru mesecu da dođemo do Valjeva, 5,8 kilometara biće završeno od petlje Divci, pa možemo do Gornjem Milanovca, 9,5 kilometra, i to se završava već u oktobru. Ko ne veruje, ljudi, ne znam da li postoji neki doktor, da pitamo ministra Lončara da ljude koji ne veruju ubedi da nešto postoji. Ne znam da li je to za ove preglede ili ne, ali da vidimo, ljudi, stvarno da pokušamo da objasnimo ljudima da se nešto dešava. Ne kažem da se sve radi najbolje, možda ima i nekih grešaka, možda se i zakasni, ima sigurno i mesta kritici, ali hajde da to nekako rešimo jednom za uvek.
To su isti dvostruki aršini koji postoje kao u slučaju gospodina Miše Ćuskije. Znači, ovde imamo isti problem, problem da nas ubeđuju da postoji zelenilo tamo gde ne postoji. Znači, ubeđuje nas da nema zgrade, da nema onih bazena na vrhu zgrade, da čovek nije izgradio zgradu, zatvorio park, tu je odmah i škola, da je deci oteto igralište i ubeđuje nas da postoji zelenilo i mi dođemo i vidimo zgradu. Ja ne znam šta da radimo. Jedino da organizujemo jednu ekskurziju i da posetimo te zgrade Miše Ćuskije i da ljudi vide da je zaista tu kum od gospodina Jovanovića posekao 461 stablo. Ja ne znam, zaista, možda to nije za gospodina Lončara. Ne znam, ali moramo da nađemo kako da ove ljude ubedimo da se nešto zaista uradilo.
Mi smo čuli priče i da autoput Miloš Veliki ne postoji. Hajmo samo da pričamo realno ono što jeste. Dakle, i time bih da završim, ja mislim da je vreme da mi saznamo zašto dvostruki aršini. Ako se neko zalaže za ekologiju, onda treba da se zalaže za ekologiju i kada je njegov kum u pitanju i kada je neko drugi u pitanju. Da li se sećate protesta koji je tokom avgusta organizovan upravo od ovih koji sada predlažu zakon gde kažu – može svuda da se kopa u Srbiji, ali ne može samo u Jadru, a sve drugo može, a pričali su da ne može nigde. I to što ne može, ne može privremeno. Znači, i to će jednog dana da može i oni kažu – mi smo protiv napretka. Znači, ovo jeste napredak, o tome pričamo, ali napredak ne sad, nego ako može za godinu, dve.
39/1MO/MP17.20 – 17.30
E, sada da pričamo o tome, videli ste kada se desio taj proces da su ti lažni ekolozi blokirali stanicu „Prokop“ i najekološkiji vid prevoza, voz, koji ne zagađuje životnu sredinu. Znači, od svega što su mogli da urade u Beogradu, a sve što su uradili bilo je protivzakonito, kao što vidite, sve je tolerisano dok nije međunarodna pruga blokirana i dok nije put međunarodni blokiran, oni su izabrali da blokiraju najekološkiji vid prevoza, voz. I to električni voz. E, to vam govori o tome. E, to su ti dvostruki aršini koje slušamo, tako da je vreme zaista da čujemo odgovore i na ta pitanja i da čujemo kako je moguće da kum gospodina, lažnog ekologa Jovanovića, može da poseče 461 stablo, da uništi šumu, da uništi deo pored parka Šumice, da otme deci igralište, a kako je moguće da neki drugi ljudi to ne mogu i da vidimo kako to da rešimo. Posle možemo da rešavamo ove stvari kako da vide ono što se izgradilo, da ubedimo ljude da nešto zaista postoji. Da kada hodaju po putu zaista veruju da to nije 3D put, nego stvarno postoji put i da je to tako.
Tako da ja bih voleo da mi dobijemo odgovore i na ta pitanja. Tačno je da je ovo vreme kada poslanici postavljaju pitanja, mi slušamo sa pažnjom pitanja, kao što vidite, ministri odgovaraju sa velikom pažnjom, ali sa druge strane mislim da je vreme da oni koji postavljaju pitanja takođe odgovore i da to pokazuje kakav je kredibilitet njihovih pitanja. Hvala.
PREDSEDNIK: Hvala vam.
Ministar Martinović, izvolite.
ALEKSANDAR MARTINOVIĆ: Dame i gospodo narodni poslanici, ja sam već više puta izneo svoj stav da Republika Srbija, kao i svaka druga država na svetu treba da iskoristi svoja rudna bogatstva, treba da iskoristi svoje mineralne sirovine, da to rade sve razvijene države sveta i da nema razloga da to ne radimo i mi.
Sticajem okolnosti na teritoriji Republike Srbije pronađena je jedna mineralna sirovina koja se zove jadarit. Iz tog jadarita može da se ekstrahuje litijum, od litijuma se prave litijumske baterije za mobilne telefone, za električne automobile.
Rekao sam pre neki dan u načelnoj raspravi o rebalansu budžeta, danas postoji na stotine kompanija u svetu koje se bave proizvodnjom mobilnih telefona, koje se bave proizvodnjom električnih automobila, a sa druge strane zasipaju nas svakoga dana neistinama, da ne kažem lažima, kako nigde na kugli zemaljskoj ne postoji rudnik litijuma.
Doduše, čuli smo od narodnog poslanika koji je postavio pitanje da ipak negde postoji rudnik litijuma, ali kaže u Čileu, u pustinji i samo tu postoji. Kada bi to tako bilo onda bi to praktično značilo da je Čile otprilike država čija je površina polovina zemaljske kugle, jer nemoguće da Čile, pošto samo tamo navodno postoji rudnik litijuma, budući da samo tamo postoji rudnik litijuma, sve svetske kompanije koje se bave proizvodnjom mobilnih telefona, električnih automobila, taj litijum dobijaju samo iz Čilea.
Koliko je to besmisleno, mislim da je jasno i deci u osnovnoj školi. Dakle, postoje rudnici litijuma u svetu, ali ovde postoji potreba da se Republika Srbija zaustavi u svom ekonomskom razvoju tako što se građani Srbije konstantno plaše zasipanjem različitih dezinformacija kako će zbog toga što ćemo da eksploatišemo naša rudna bogatstva i naše mineralne sirovine, da uništimo zdravlje ljudi, da će hiljade i hiljade ljudi biti kako oni kažu proterano a svojih ognjišta, kako ćemo da uništimo vazduh, reke, jezera, poljoprivredno zemljište i kako ćemo od cele Srbije da napravimo jednu pustu zemlju samo zbog toga što smo mi navodno, članovi Vlade
39/2MO/MP
Republike Srbije plaćenici Rio Tinta. Dakle, oni koji su stvarno plaćenici i koji su plaćeni da plaše građane Srbije potrebom da Republika Srbija iskoristi sve svoje mineralne sirovine kažu za nas da smo plaćenici.
Zašto je važno da Republika Srbija iskoristi sve svoje potencijale, uključujući i mineralne sirovine, uključujući na kraju krajeva i taj litijum? Zato što nijedna ekonomija na svetu ne može da bude snažna, jaka, nema budućnost ako nema snažnu industriju. Snažne industrije između ostalog nema bez razvijenog rudarskog sektora. Srbija se bavila rudarenjem još u srednjem veku. Nemanjići su dovodili nemačke rudare, Sase, između ostalog u rudnik Novo Brdo na KiM i od tih vremena, pa do dan danas srpski narod, Srbija, na kraju krajeva i ona velika Jugoslavija ima zaista dugu, dugu tradiciju rudarenja. Da nije bilo rudnika zamislite šta bi bilo sa, ako govorimo o sadašnjoj Republici Srbiji, sa pojedinim beogradskim opštinama kao što je Lazarevac, Obrenovac, Lajkovac, šta bi bilo sa Borom, sa Majdanpekom, da ne govorimo o rudnicima u BiH koji su takođe intenzivno eksploatisani u bivšoj Jugoslaviji. Šta bi bilo recimo sa jednom Zenicom itd.?
Kada imate jaku industriju, onda imate i snažnu poljoprivredu. Kada imate jaku industriju, onda imate veći budžet. Kada imate veći budžet, onda možete i više novca da izdvajate između ostalog za podsticaje poljoprivrednim proizvođačima. Zato sam se javio za reč. Da ljudi shvate da je sve ovo jako povezano jedno sa drugim. Industrija, rudarstvo, poljoprivreda i da su to i te kako kompementarne delatnosti.
Mi smo ovih dana mogli da čujemo od predstavnika opozicije kako država Srbija ne vodi računa o poljoprivrednim proizvođačima iako smo im više puta pokušavali da objasnimo, ali to su ljudi kojima nije baš jednostavno da se neke stvari objasne, da imamo nikad veći agrarni budžet. Dakle, sa ovim rebalansom budžeta naš agrarni budžet, a kada kažem agrarni budžet, to su samo mere podsticaja za naše poljoprivredne proizvođače, iznosi 100.581.000.000 dinara. Ako krenemo sa eksploatacijom litijuma, a verujem da hoćemo, evo imam pravo da to iznesem kao svoj lični stav, ako se pokaže da je to bezbedno po život i zdravlje ljudi, po životnu sredinu, onda možete da zamislite koliko će da poraste naš BDP, koliko ćemo da imamo veći budžet, a samim tim koliko ćemo novca moći više da izdvajamo i za poljoprivredne proizvođače, i za ratare, i za stočare, i za voćare, i za vinogradare, i za pčelare, i za ljude koji poseduju ribnjake itd.