27/1BD/VZ16.35 - 16.45
Onda je grad Beograd otišao korak dalje i već obećao da će oni kupovati tablete za sve osnovce, što je opet neka mogućnost koje same lokalne samouprave imaju. Ja bih pozdravila taj, zaista, čini mi se, značajan i odgovoran i dobar potez lokalne samouprave u Beogradu, ali jeste nešto gde mi gledamo kroz Vladinu Kancelariju za informacione tehnologije i eUpravu, koju smo ponovo mi osnovali 2017. godine. Gledaćemo da li postoji način da u budućnosti mi to uradimo za sve osnovne škole, a opet da napravimo neki strateški ugovor u kome bi stalno obnavljali tu IKT opremu koju učenici koriste u osnovnim, ali i u srednjim školama.
Ja to u ovom trenutku ne mogu da obećam, ali je svakako nešto o čemu mi razmišljamo i gledaćemo kako to da uradimo i u kom nekom vremenskom opsegu je to finansijski održivo da uradimo.
Na kraju krajeva, u sam projekat povezanih škola, digitalizacijom škola, mi smo, i vi ste to odobrili, mi smo sa Evropskom investicionom bankom potpisali sporazum, EIB, potpisali sporazum od 65 miliona evra samo za digitalizaciju škola, tako da zaista na najodgovorniji mogući način pristupamo tome.
Ali, evo, ja vam obećavam da ćemo pogledati to i da ćemo u najkraćem mogućem roku izaći sa nekim predlogom. Do tada, svaka lokalna samouprava, koja može da uradi ovo što je uradio grad Beograd, mislim, to su neke stvari koje lokalne samouprave neke mogu, neke ne mogu, ali volela bih da više ulažu, svakako, u obrazovanje i podršku najmlađima. Hvala vam.
PREDSEDNIK: Hvala.
Misala Pramenković ima reč.
MISALA PRAMENKOVIĆ: Zahvaljujem se na odgovorima, poštovana premijerko. Zaista mi je drago da čujem da su sporne, zapravo zakonske odredbe, koje su bile u prethodnom zakonu, eliminirane na taj način.
Ujedno bih iskoristila priliku i da apelujem na lokalne samouprave, kako ste i sami rekli, da sve svoje resurse i kapacitete usmere prema poboljšanju kvaliteta obrazovanja i sa tog aspekta svi zajedno utičemo na poboljšanje obrazovnog sistema.
Sledeća dva pitanja bih uputila ministrici kulture, gospođi Maji Gojković.
Naime, iz medija smo saznali da je grad Beograd otkupio određeni broj umetničkih dela, prevashodno radi zaštite istih i kako bi umetnička dela ostala u vlasništvu grada, pa bih želela da nas malo više, podrobnije informišete o tome.
Drugo pitanje se, takođe, odnosi na Ministarstvo kulture. Naime, pitanje očuvanja kulturne baštine je jedno od ključnih pitanja za dalji razvoj kulture i zanima me šta Ministarstvo kulture konkretno radi na ovim polju, ukoliko bi ste nas mogli informirati o tome? Zahvaljujem.
PREDSEDNIK: Hvala.
Potpredsednica i ministarka Gojković ima reč.
MAJA GOJKOVIĆ: Izvinjavam se, mislila sam da je ovo već treće pitanje, odnosno vaš komentar, pa nisam pažljivo slušala.
Čini mi se da ste pitali nešto oko ove poslednje afere i događaja oko otkupa slika, koje je i grad Beograd, ali i Ministarstvo kulture i informisanja uspelo da spasi od jedne potpuno neobične, da ne budem grupa da kažem nezakonite i nelegalne aukcije.
Tragično je što je država za tako nešto saznala uz pomoć medija, da su mediji prvi dobili informaciju da se priprema prodaja 144 umetničkih dela i 25 umetničkih dela primenjene umesnosti, za nekih, očigledno, nameštenih 80 hiljada evra.
27/2BD/VZ
Kada smo videli popis slika, naravno, prvo smo morali uopšte da se prijavimo preko Muzeja grada Beograda, da bi nam dozvolili kao državi pristup. Slike su bile u vrlo lošem stanju, ali sama imena su govorila o tome šta se tu pripremalo, jer danas na tržištu jedan Mića Popović, slika Miće Popovića košta negde oko 300.000 evra, da ne kažem da je tu Milo Milunović, Zora Petrović, Lubarda, velika imena modernog slikarstva ili slikarstva 20. veka naše države.
Prvi put se u istoriji desilo, a tu se govori o zaštiti kulturnog nasleđa, jer to jeste naše kulturno nasleđe, desilo da zajedno grad Beograd, muzej, jedna ustanova kulture i Republika Srbija spreče krađu umetničkih dela.
Možemo samo da zamislimo danas šta se dešavalo od 2000. godine u ono vreme onih surovih, pljačkaških privatizacija, gde su društvene firme odlazile u ruke privatnika, ali nikada nismo saznali, niti ćemo izgleda saznati kome su pripala i na koji način umetnička dela koja su kupovana novcem države, jer nijedna od tih firmi nije bila privatna, pa da se tvrdi da u pitanju privatna kupovina.
Tragično je i sada da postoje ugovori gde ljudi zakupljuju određene poslovne prostore, velike poslovne prostore u kojima se nalaze značajna umetnička dela i oni samim tim smatraju, ako su sklopili ugovor, zaključili ugovor o zakupu nekog prostora, da oni postaju vlasnici i kulturnih umetničkih dela. I moraćemo i takvu bitku da vodimo u budućnosti.
Kažem hvala medijima što su nam skrenuli pažnju na ovu dobro pripremljenu licitaciju koju smo na kraju uspeli zajedničkim snagama da pokvarimo. Videli smo da jedna osoba veštački podiže cenu, znamo koju firmu je zastupala, ali mi smo bili odlučni da ovo bude prvi, ali ne i poslednji put da se odupremo ovakvom otimanju kulturnog blaga naše države. Završena je javna rasprava o Zakonu o kulturnom nasleđu. Sada pripremamo usvajanje primedbi i sugestija. Jedna od primedbi je bila, koju sigurno usvajamo, odnosno sugestija, da zabranimo ovakvu prodaju umetničkih dela stečajem i da pravo preče kupovine bude obavezno, jer sada se dosta, dakle, okreću glavu stečajni upravnici od prava preče kupovine, jer kada se neko proglasi već nacionalnim kulturnim dobrom, odmah država ima pravo preče kupovine u odnosu na druge za onu prvu početnu cenu.
Da je to poštovano, danas bi grad Beograd i Srbija bila vlasnik ovih umetničkih dela za samo 80.000 evra, ne trista i nešto, koliko smo morali da licitiramo. Ali, nastavljamo borbu sudskim putem, da bi dokazali da je prava cena tih dela 80.000.
Da se vratim na zakon. Ugradićemo ovo obavezno, da će morati stečajni upravnici državi da prijavljuju koja kulturna umetnička blaga se nalaze u posedu tih firmi koje se nalaze u stečaju, kako bi mogli mi da ih kupimo, a ne da ih kupe neka lica za koja su te aukcije očigledno bile i pripremljeno.
Ovde je bilo mnogo napada kada sam pripremila jednu izložbu koja se zvala "Umetnost koja čeka pravdu 2000. godine", uz ovu zgradu, uz glasačke listiće iz onog prvog kruga glasanja, kada su bili Milošević i Koštunica takmaci za predsedničko mesto, nestalo je stotinak slika izuzetne velike vrednosti. Napravila sam tu izložbu i katalog, ne bi li nam građani pomogli da nađemo ta kulturna dobra. Napali su me, jer su rekli da 5. oktobar poistovećujem sa krađom umetničkih dela. Nije mi to bila namera, ali kad bolje razmislim, možda i nisam nešto pogrešila.
Najvažnije je da od 2000. godine do današnjeg dana, osim delova nameštaja iz ovog parlamenta, nijedna slika nije pronađena, niti je proradila svest kod građana da to vrate, što znači da je to bila organizovana krađa umetničkih slika u ovom zdanju. Hvala vam zaista što ste postavili ovo pitanje.
28/1TĐ/IR16.45 – 16.55
PREDSEDNIK: Hvala.
Reč ima premijerka Brnabić.
ANA BRNABIĆ: Hvala vam.
Samo da potvrdim da će na sledećoj redovnoj sednici Vlade, dakle, sledeći četvrtak, biti Predlog izmene i dopune Zakona o finansijskoj podršci porodicama sa decom, tako da ćemo rešiti i te probleme. Samo sam htela da vam dam tu informaciju, jer sam ostala dužna. Hvala vam.
PREDSEDNIK: Hvala.
Reč ima ministarka Joksimović.
JADRANKA JOKSIMOVIĆ: Zahvaljujem.
Ja samo, u međuvremenu se konsultujući sa premijerkom, da dopunim jedan deo važnog odgovora oko digitalizacije i uopšte onoga što ste ispravno postavili kao pitanje. Jedno od suštinskih pitanja ravnomernog regionalnog razvoja, a to jeste jednako obrazovanje i dostupnost obrazovanja svima posebno deci u ruralnim područjima, a jedan od uslova savremenog obrazovanja jeste pristup internetu i upravo zbog toga Vlada Republike Srbije je konkurisala za veliki projekat u okviru ekonomsko-investicionog paketa za zapadni Balkan za uvođenje širokopojasnog interneta u svim ruralnim područjima. Ukupna vrednost će biti 76 miliona evra. Da bismo došli do toga mi smo prethodno sa Evropskom bankom za obnovu i razvoj potpisali 1,7 miliona evra za pripremu dokumentacije, što znači da će biti obuhvaćeno oko 90.000 domaćinstava, oko 600 mesta ili naselja u Srbiji, što znači da će oko dve trećine naših građana kojima do sada nije bio dostupan internet, ne samo škole, već govorim ukupno i o domaćinstvima, imati priliku da u budućnosti dođu do onoga što je jedno od, čini mi se, osnovnih prava postalo, a to jeste pristup internetu, jer bez toga zaista nema ni konkurentne, ni privrede, ni obrazovnog sistema, a i te zelene i digitalne tranzicije za koju će se velika sredstva u budućnosti odvajati.
Hoću da kažem da je ovim zaista pokazana i dodatna odlučnost Vlade da svi građani u Srbiji bilo gde, na bilo kom mestu da žive, imaju to jedno važno pravo, posebno mladi, posebno deca, a to je pravo pristupa internetu i nadam se da će ovaj projekat već od iduće godine krenuti da se realizuje. Hvala.
PREDSEDNIK: Hvala.
Reč ima Misala Pramenković.
MISALA PRAMENKOVIĆ: Zahvaljujem zaista na odgovorima.
Držim da su ovo jako značajne informacije za sve nas narodne poslanike, ali i za same građane, jer se zaista radi o konkretnim stvarima, o vidljivom napretku i u to ime se i zahvaljujem, jer se zapravo vidi odlučnost same Vlade na čelu sa predsednikom države da sva područja koja su prioritetna u pogledu razvoja same države i društva, kao što je porodica, kao što je obrazovanje, kao što je kultura, ali i svaki drugi segment života, koji su prosto isprepletani, nemoguće je odvojiti jedno od drugog, u tom smislu, dakle, i odgovoran odnos prema javnoj svojini, da li iz oblasti kulturnog nasleđa, da li iz oblasti javnih finansija, je najbolji pokazatelj odgovornosti pri vođenju države. Zahvaljujem se.
PREDSEDNIK: Hvala.
Reč ima narodni poslanik Branimir Jovanović.
BRANIMIR JOVANOVIĆ: Hvala, predsedniče.
Poštovana predsednice Vlade, poštovani ministri, postaviću dva pitanja i oba će biti upućena premijerki Ani Brnabić. Zapravo, prvo pitanje sam planirao da postavim ministru Tomislavu Momiroviću, ali pošto je on odsutan, postaviću vama.
28/2TĐ/IR
Nekoliko taksi udruženja iz unutrašnjosti Srbije me je kontaktiralo i oni imaju jedan konkretan problem, a to je da ne mogu da nađu adekvatne vozače za svoja taksi vozila. Naime, zakon je takav da je 2018. godine u novembru mesecu podvučena crta, pa su svi oni taksisti koji su do tada radili dobili licencu da mogu i dalje da obavljaju tu delatnost, odnosno da voze za taksi udruženja.
Oni koji se posle toga zapošljavaju moraju da ispune neke od uslova, odnosno tri uslova. Prvi uslov je da da imaju adekvatnu stručnu spremu, konkretno završenu saobraćajnu školu i pet godina radnog iskustva ili, drugi uslov, da imaju određene standarde koji važe za vozače koji rade u inostranstvu i, treći, da imaju sertifikat o stručnoj osposobljenosti, a taj sertifikat izdaje Agencija za bezbednost saobraćaja, ali ga ne izdaje za B kategoriju, nego za C, D i E kategorije.
Oni imaju taj problem što jednostavno ljudi odlaze u penziju i tek vide da će to biti problem. Odlaze u penziju, menjaju posao, nedostaju im vozači. On je naročito izražen u unutrašnjosti Srbije, po gradovima i opštinama koje imaju manji broj stanovnika, jer tamo važi drugačije pravilo – na jedno taksi vozilo idu obično dva vozača. U Beogradu je drugačije – na jedno taksi vozilo dođe jedan vozač i sad i oni kažu da nisu bili dovoljno uključeni u izradu zakona i potrebno je da pronađemo rešenje što pre. Ako ne iznađemo rešenje, oni će tek imati veći problem kako bude prolazilo vreme.
Drugo pitanje je u vezi sa krizom oko korona virusa i odnosi se na posledice koje svakodnevno vidimo. Mi vidimo zapravo da je situacija kod nas iz dana u dan sve bolja. Čini mi se da je danas 326 registrovanih pozitivnih od korone. Ohrabruju rezultati, naravno, da se zatvaraju kovid bolnice, da se one vraćaju u jedan uobičajeni režim i mislim da smo odlično sproveli i taj proces imunizacije.
Međutim, svuda u svetu je izražen jedan drugi problem, a biće sigurno i u Srbiji, a to je da se pogoršala demografska slika. Ono što me konkretno interesuje, znam da smo pre dve i po, tri godine usvojili mere koje podrazumevaju da podstičemo natalitet u Srbiji, ali s obzirom da se u svetu promenila situacija, da je promenjena slika realnosti zbog Kovida.
Šta će država kod nas konkretno učiniti da popravi eventualno tu demografsku sliku? Tu ne mislim samo na natalitet, nego mislim i na migracije stanovništva. Hvala.
PREDSEDNIK: Hvala.
Reč ima premijerka Brnabić.
ANA BRNABIĆ: Hvala.
Što se tiče vašeg prvog pitanja, reći ću vam, sećam se tačno tog zakonskog rešenja zato što sam lično, kao predsednica Vlade Republike Srbije, razgovarala i pregovarala tada sa taksi udruženjima oko izmena i dopuna zakona tadašnjeg. Tada su upravo taksi udruženja tražila ovakva rešenja za koje smo, ako se tačno sećam, mi u Vladi Republike Srbije i u resornom ministarstvu mislili da su suviše striktna. Oni su želeli takva rešenja da bi praktično zaštitili svoju profesiju od nefer konkurencije, svoja radna mesta i obezbedili, na kraju krajeva, što je i legitimno, da negde školovani vozači voze građane i bave se taksi prevozom.
Dakle, kao Vlada smo se trudili da to radimo u saradnji sa upravo ljudima kojih se taj zakon najviše i tiče. Mogu da razumem sada u potpunosti probleme koje imaju taksi udruženja u manjim sredinama i manjim opštinama, da je tu potpuno drugačija stvar od, recimo, onoga što mi imamo u Beogradu ili u Novom Sadu. Čini mi se da jedan zakon mora da bude za čitavu teritoriju Republike Srbije.
28/3TĐ/IR
U tom smislu nikada ne bežimo od toga da otvorimo dodatne konsultacije i ja ću preporučiti to ministru Momiroviću. Spremna sam i da lično uzmem učešće u tako nečemu, jer znam koliko su to osetljivi problemi. Ako mogu da nam daju konkretne predloge, ali pre toga da se i oni konkretno dogovore sa svojim kolegama iz drugih gradova i opština. To je nešto što bi nama, kao Vladi, olakšalo taj posao, a čini mi se da bi bilo najodgovornije prema građanima Republike Srbije.
Dakle, ne možete uvek svima ugoditi zato što su zakonska rešenja takva da moraju na sve da se primenjuju, ali smo spremni da otvorimo dodatne konsultacije. Samo uradite to. Neka to taksi udruženja urade prvo jedni sa drugima, pa nek nama kažu šta je to što bi bilo u njihovom najboljem interesu, u najboljem interesu svih ostalih građana, a mi ćemo zaista u svakom trenutku sesti ponovo sa njima za sto, pa da vidimo šta možemo da uradimo.
Što se tiče ovog drugog pitanja, reći ću da sam izuzetno zadovoljna time kakva je u ovom trenutku epidemiološka situacija u našoj zemlji. Ona je iz dana u dan sve bolja i sve stabilnija. Apsolutni brojevi padaju i procenat pozitivnih u odnosu na testirane pada. On je danas otprilike 3%, što je izuzetno dobro.
29/1MJ/MJ16.55 – 17.05
Mi u ovom trenutku imamo vakcinisanih dva miliona 464 hiljade 701 osobu što je otprilike 45,6% punoletnog stanovništva u Republici Srbiji. Revakcinisano skoro dva miliona ljudi, milion 963 hiljade 486, ja ponovo koristim i ovaj forum i ovo mesto da pozovem građane Republike Srbije, posebno one ispod 30 godina starosti, da se vakcinišu, da završimo sa Korona virusom. Mi u ovom trenutku imamo dovoljno vakcina da ni jednu dodatnu vakcinu ne dobijemo u Republici Srbiji, da vakcinišemo preko tri miliona 115 hiljada ljudi, a pri tom nam već danas stiže dodatnih 100 hiljada Sputnjik vakcina. Dakle, molim vas, imamo vakcine, dajte da iskoristim to. Svi žele da dođu u Republiku Srbiju da se vakcinišu. Molim naše građane da zaista budemo odgovorni do kraja i da stavimo tačku na ovu pandemiju.
Što se tiče demografske slike, vi ste potpuno u pravu, ona se pogoršava u čitavom svetu, šta mi možemo da uradimo? Pa, što se tiče nataliteta radimo ovo što smo već počeli da radimo i trudimo se da to poboljšavamo i kroz ove izmene i dopune Zakona o finansijskoj podršci porodicama sa decom, koji će se naći na Vladi sledeće nedelje, pa odmah zatim i u skupštinskoj proceduri, vi ćete kao narodni poslanici moći da debatujete o njima, ali takođe i stalnim otvaranjem radnih mesta i sve kvalitetnijim radnim mestima.
Znate, mnogo ljudi se tokom Korona virusa i vratilo u Republiku Srbiju i to je velika šansa za nas, i to je velika šansa za dodatni pozitivni uticaj na našu demografsku sliku. Mi moramo njih da zadržimo u Republici Srbiji. To radimo, evo još jednom zahvalnost i predsedniku na svemu što on radi sa svojim timom i još 300 radnih mesta za Valjevo, evo samo juče je potpisan taj novi ugovor.
Prosečna plata koja je u ovom trenutku, dakle u martu 555 evra. Ja sam gledala, recimo poređenje sa regionom i koliko je to značajno reći ću vam da je Crna Gora, koja je nama značajno bežala do samo pre nekoliko godina, u martu je imala prosečnu zaradu od 526 evra, BiH 506 evra, Severna Makedonija 457 evra, Albanija 369 evra, to je ono što su imali u poslednjem kvartalu 2020. godine. Nemamo podatke za mart 2021. godine. Bugarska 580 evra, dakle to je ono što je nama aspiracija, da prestignemo Bugarsku u prosečnim platama do kraja ove godine i to je ono što na kraju krajeva radimo i za migracije. Za to da ljudi koji su se iz inostranstva vratili u Republiku Srbiju tokom Kovida, ostanu u Republici Srbiji, da nađu ovde radna mesta, a i da stvorimo visoko kvalitetna radna mesta da bi ljudi ostajali i da bi se ljudi vraćali u Srbiju.
Ja ću vam reći još jedan podatak, danas sam iznela taj podatak i na Kopaonik biznis kvorumu, izuzetno važan. Mislim da svi treba da se ponosimo time, a to je da je bečki Institut za međunarodno istraživanje ili međunarodnu saradnju, ne zamerite mi ne mogu da se setim tačno kako se zove, a i prilično sam umorna danas od svih aktivnosti koje imamo kao Vlada i kojima se zaista ponosim, pokazao je da je prvi put od 2015. godine do 2019. godine preokrenut trend odliva mozgova i da smo mi prvi put u ovom periodu imali neto priliv ljudi u Republiku Srbiju, a posebno mladih u starosnoj kategoriji u populaciji 24 do 29 godina, a u svim kategorijama visokoobrazovanih stanovnika.
Dakle, više se ljudi vratilo u Srbiju, nego što je otišlo iz Srbije. To je neverovatan podatak i taj podatak će, ja mogu to da garantujem, ne samo ostati takav, nego će taj neto priliv samo rasti i ja očekujem dodatni priliv iz inostranstva. Tako da je to sve ono što mi radimo da preokrenemo našu demografsku sliku, ali to je ogroman izazov i za mnogo bogatije zemlje. Zato Srbija treba da trči brže od svih ostalih i mi to radimo u ovom trenutku.
Uspeli smo to i u 2020. godini kada nam je bio, pa najmanji pad u Evropi ili među najmanjim stopama pada u Evropi. U ovoj godini kada se trudimo da bude najveći rast i time što je tokom 2020. godine pod onako izuzetno teškim okolnostima, kada je
29/2MJ/MJ
nezaposlenost rasla i u zemljama regiona i u zemljama Evrope, nama neto zaposlenost rasla.
Tako da je to velika borba i reći ću vam još ovaj podatak što se tiče stope nezaposlenosti. U Republici Srbiji u ovom trenutku je ona nešto iznad 9%, Crna Gora 21,2%, BiH 16,6%, Severna Makedonija 16,1%, Albanija 11,8%, tako da je to nešto čime se mi borimo za naše ljude i za naše ljude iz inostranstva da se vraćaju u Republiku Srbiju. Nastavljamo tu borbu na svakodnevnoj osnovi, ali će trebati još mnogo truda i rada. Želim da se zahvalim svim građanima Republike Srbije na podršci, na tome što su prepoznali tu hrabru i odgovornu politiku još 2014. godine i od tada je u sve većem broju podržavaju i vama poštovani narodni poslanici na tome što zaista i vi svakodnevno naporno radite na diskusiji oko zakonskih predloga koje Vlada Republike Srbije šalje. Na kraju krajeva, to nama svima pomaže da se brže menjamo i da brže menjamo uslove za poslovanje u Srbiji da se naši ljudi sve više vraćaju u Srbiju. Hvala.
PREDSEDNIK: Hvala.
Reč ima Branimir Jovanović:
BRANIMIR JOVANOVIĆ: Hvala vam na odgovorima. Veoma je važno što i vi kao predsednik Vlade pokazujete jednu otvorenost da razgovaramo o svim pitanjima i da rešavamo sve i što ste pozvali na razgovor da rešavamo te probleme koje imaju taksisti u unutrašnjosti. Nadam se da će i oni biti uključeni u narednom periodu u okviru radnih grupa na izmenama i dopunama zakona. Siguran sam da ćemo i mi ovde u Skupštini podržati sve one dobre predloge.
Takođe, veoma je važno i pravi je način što radimo da očuvamo radna mesta što se vidi po povećanju životnog standarda i po povećanju plata iz meseca u mesec, tako da neću postaviti dalja pitanja. Ovo će biti moj zaključak, naravno i zbog toga što po Poslovniku, najveće poslaničke grupe nekako uvek dobiju najmanje vremena da postave pitanja, tako da ću se odreći trećeg kruga postavljanja, odnosno zaključka. Hvala.
PREDSEDNIK: Hvala.
Reč ima narodni poslanik Života Starčević.
ŽIVOTA STARČEVIĆ: Poštovani predsedniče Narodne skupštine, poštovana predsednice Vlade Republike Srbije, uvaženi ministri, dame i gospodo narodni poslanici, pre otprilike tri sada na svom fejsbuk profilu Marinika Tepić je postavila sledeće, citiram: „Dok čekamo privođenje Palme zbog podvođenja devojčica i žena, zašto novinari ne pitaju tužilaštvo šta radi, Dačića o blindama za dovoženje devojaka ili Vučića o druženjima u Bokeljki, umesto što prenose pomahnitalog Palmu. Tako se zatrpava ovo zlo“, kraj citata.
Dame i gospodo, da nije bolesno, ovo bi bilo smešno, a svakako je tužno. Možda je i dobro, jer je ova Đilasova seoska opajdara pokazala da jedino što zna jeste da širi podmukle laži po selu i ništa više od toga.