28. novembar 2019. Poslanička pitanja u novembru

28. novembar 2019. Poslanička pitanja u novembru

Četvrtak, 28. novembar 2019.

Poslanička pitanja u novembru

Narodni poslanici su, u skladu sa članom 205. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, 28. novembra 2019. godine, od 16.00 do 19.00 časova, postavljali pitanja članovima Vlade Republike Srbije.


Poslanička pitanja postavili su narodni poslanici dr Muamer Zukorlić, Đorđe Komlenski, Elvira Kovač, Đorđe Vukadinović, Dragan Marković i Vladimir Đurić.

Na postavljena pitanja narodnih poslanika odgovarali su predsednica Vlade Republike Srbije Ana Brnabić, potpredsednik Vlade i ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović, ministar za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Zoran Đorđević, ministar zaštite životne sredine Goran Trivan, ministar prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Mladen Šarčević, ministar rudarstva i energetike Aleksandar Antić, ministar kulture i informisanja Vladan Vukosavljević, ministar zdravlja Zlatibor Lončar, ministarka za evropske integracije Jadranka Joksimović, ministar odbrane Aleksandar Vulin i ministarka bez portfelja zadužena za demografiju i populacionu politiku Slavica Đukić Dejanović.

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)


27/1 VS/IĆ 16.00 – 16.10

(Posle pauze.)

PREDSEDNIK: Poštovani narodni poslanici, pristupamo postavljanju poslaničkih pitanja u vremenu od 16.00 do 19.00 časova, saglasno članu 205. Poslovnika Narodne skupštine.
Pre nego što pređemo da postavljamo poslanička pitanja, dozvolite mi da vas podsetim na odredbe Poslovnika Narodne skupštine koje se odnose na način postavljanja poslaničkih pitanja.
Izlaganje narodnog poslanika koji postavlja pitanje ne može da traje duže od tri minuta.
Posle datog odgovora na poslaničko pitanje imate pravo da u trajanju od najviše tri minuta komentarišete odgovor na svoje pitanje ili postavite dopunsko pitanje i po dobijanju odgovora date izjašnjenje o odgovoru u trajanju od najviše dva minuta.
Nisu dozvoljene replike i ukazivanja na povredu Poslovnika, u skladu sa članom 216. i u skladu sa tim molim da podneste prijave za postavljanje pitanja.
Najpre će dobijati reč narodni poslanici koji ne pripadaju ni jednoj poslaničkoj grupi, a zatim poslanici od najmanjoj prema najvećoj poslaničkoj grupi.
Prelazimo na postavljanje poslaničkih pitanja.
Prvi prijavljeni je poslanik Muamer Zukorlić. Izvolite.
MUAMER ZUKORLIĆ: Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predstavnici Vlade, moje prvo pitanje se odnosi na socijalna i zdravstvena prava učenika verskih škola.
Naime, bio sam sudionik donošenja zakona o crkvama i verskim zajednicama 2006. godine i smatrali smo da smo tada konačno otklonili nepravdu koja je trajala svo ono komunističko vreme u pogledu prava učenika verskih škola.
Međutim, nekoliko narednih godina, skoro više od decenije se nismo suočavali sa tim problemom. Zadnjih meseci dobijam sa terena žalbe na tu temu da pojedini učenici verskih škola zapravo imaju problem da ostvare svoje zdravstveno i socijalno pravo zbog određenih dopisa ili uredbi koje su došle od strane nadležnog ministarstva.
Moje pitanje je zašto smo ušli u taj problem i kada i kako ćemo to rešiti, s obzirom da u zakonu nemamo taj problem, ali su očito u pitanju različita tumačenja ovog pitanja u pogledu shvatanja pojma šta su zvanične škole, odnosno škole koje rade u okviru sistema obrazovanja Republike Srbije.
Moje drugo pitanje se odnosi na to kada će se razmotriti ili nadam se, ukinuti odluka o zapošljavanju u javnom sektoru? Pre svega me zanima školstvo, jer sam po poziciji predsednika Odbora za obrazovanje upućen u sve ono što se tiče te oblasti.
Sada imamo toliko nagomilanih problema od enormno velikog broja privremeno uposlenih u školama, koji zapravo stvaraju koncentraciju nekvaliteta i nemogućnosti motivacije, nemogućnosti, zapravo, afirmacije samog kvaliteta, pre svega, nastavnika u tim školama i otvaranja mogućnosti različitih zloupotreba uticaja na te ljude, s obzirom na njihov nerešen status u školama, što se u zadnje vreme drastično odražava na kvalitet u školama, odnosno u sistemu obrazovanja.
Smatram da bi bilo od izuzetne važnosti preispitati ovu odluku, da li u celosti, pretpostavljam da bi to bilo najlakše i najefektnije, ali ako ne, barem da se pokuša analizirati negativne refleksije vezane za školstvo, gde su zaista, dakle, negativne posledice veoma prisutne.
27/2 VS/IĆ

PREDSEDNIK: Zahvaljujem.
Reč ima ministar Zoran Đorđević.
ZORAN ĐORĐEVIĆ: Poštovani poslaniče, dobro sam upoznat i pričali smo o tome i ja sam razgovarao sa ministrom Šarčevićem, koji nije ovde, dogovoreno je sa njim da on da odluku, s obzirom da bi medrese ušle u sistem i da bi mogle da steknu pravo iz socijalne zaštite, nama je potrebno da se one nađu u sistemu školstva Republike Srbije.
Nama je potrebno da samo ministar Šarčević donese tu odluku i po njegovom obećanju, a imali smo i dva sastanka na tu temu, ta odluka se očekuje vrlo brzo i tog trenutka ti problemi će nestati. Toliko i hvala.
PREDSEDNIK: Zahvaljujem.
Reč ima predsednica Vlade.
ANA BRNABIĆ: Hvala vam.
Dakle, svakako što se tiče prvog pitanja socijalnih i zdravstvenih prava učenika u verskim školama, to je nešto što svakako mi, ako je do sada postojalo, ova Vlada to ukidala nije i kao Vlada nismo ni u jednom trenutku ni u bilo kojoj oblasti ograničavali prava koja su već bila data.
Trudili smo se da uvek širimo dodatno ta prava i time unapredimo kvalitet života svih naših građana.
Koliko vas razumem, vi skrećete pažnju na pojedinačne probleme, ne kao na sistemski problem, i vi mi svakako prosledite, pa ću ja razgovarati sa ministrom Šarčevićem i sa ministrom Đorđevićem, koji su to pojedinačni problemi, pa ćemo videti o čemu se tu radi i ispraviti ako postoji greška sa naše strane.
Što se tiče zapošljavanja u javnom sektoru, ja ću ponoviti po ko zna koji put, mi ćemo na kraju ove godine verovatno predložiti potpuno ukidanje tog zakona, odnosno da ne postoji više zabrana zapošljavanja u javnom sektoru, ali ćemo i dalje zadržati Komisiju za zapošljavanje, zato što moramo da nastavimo sistem kontrole, pa svakako i kroz centralni registar obveznika socijalnog osiguranja CROSO, ali i kroz Vladinu Komisiju, kako ne bi došlo ponovo do prekomernog zapošljavanja po različitim resorima, ne samo u okviru lokalnih samouprava, nego i u okviru domova zdravlja, škola, svih institucija u okviru kojih spada zapošljavanje u javnom sektoru.

28/1 GD/VK 16.10 – 16.20

S druge strane, ponavljam, zabrana zapošljavanja u javnom sektoru nikada nije stajala na putu tome da tamo gde su potrebni dodatni kadrovi u smislu da nedostatak kadrova kompromituje nivo usluge koja se pruža građanima, da komisija ne dozvoljava zapošljavanje.
Samo u sektoru zdravstva mi smo tokom prošle godine zaposlili 4.000 ljudi. To je prošle godine, a ove godine i više i toga. Dakle, kako medicinskih radnika, doktora, tako sestara i tehničara. Nismo zaista, osim u vanrednim okolnostima, dozvoljavali zapošljavanje dodatne administracije, ali ljudi koji su tamo, vode računa o pacijentima, od Vladine komisije su dobijali dozvolu za zapošljavanje. Isto tako je u školstvu.
Najveći problem u ovom trenutku svakako imamo u sistemu socijalne zaštite. Tu je komisija radila nešto sporije ili ta obrazloženja, zahtevi za nova zapošljavanja nisu bila dovoljno dobra, ali to je jedan problem o kojem sam ja razgovarala sa timom u Vladi pre dva dana, u utorak, i dogovorili smo poseban sastanak zato što nam tu fali 790 ljudi.
Što se tiče školstva, dakle, apsolutno ako postoji potreba i ta potreba se obrazloži, postoji prostor u okviru plata, dakle budžeta za plate, automatski ide dozvola za zapošljavanje, ali sve to će biti drugačije ponovo od 1. januara 2020. godine, gde ćemo mi to relaksirati sa tim što zadržavamo kontrolu da ne bi došlo ponovo do iskakanja iz budžeta i ponovo ogromnih troškova za koje svi znamo koliko nam je trebalo vremena samo da uvedemo to pod neke normalne okvire od 2014. godine, pa na ovamo. Hvala.
PREDSEDNIK: Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Muamer Zukorlić. Izvolite.
MUAMER ZUKORLIĆ: Zahvaljujem na odgovorima.
Dakle, pitanje socijalnih i zdravstvenih prava učenika verskih škola jeste u dimenziji sistemskoj. U pojedinim ponašanjima imamo i slučajeve pojedinačne, ali sistemsko je, jer, kao što sam kazao, iz nadležnog ministarstva su otišli određeni dopisi prema centrima za socijalni rad koji su bili na neki način nejasni, čak neki koji su kazali da to pitanje nije rešeno, a nije rešeno zbog različitog tumačenja zakona, jer verske škole su tada, po Zakonu o verskim zajednicama, izuzete iz obaveze akreditovanja kroz akreditaciona tela u okviru obrazovnog sistema Republike Srbije i tu je upravo ostala neka vrsta pravne praznine za verske škole koje su legalne i legitimne, a nisu prošle sistem akreditacije ostalih škola. Zato je ovde samo potrebno tumačenje ili određeni akt, kako je ministar kazao, ministra za prosvetu ili Ministarstva za prosvetu, koji će jasno potvrditi, dakle zvanično iz tih škola, kako zapravo na terenu ne bi bilo različitog tumačenja ili eventualnih zloupotreba u selektivnom ponašanju.
Svestan sam da ova Vlada nema ni ideološki animozitet prema verskim školama i to rasterećuje celokupne odnose i zato verujem da će se ovome sigurno pristupiti u pozitivnom rešavanju, kao što me raduje najava da će se pokrenuti inicijativa za ukidanje zabrane zapošljavanja u javnom sektoru. Nadam se da ćemo i do tada iskoristiti ovu mogućnost izuzetnog ili selektivnog upošljavanja tamo gde postoji stvarna potreba kako školski sistem ne bi trpeo, kako sam u prethodnom izlaganju i kazao.
Moje dodatno pitanje se odnosi na kladionice u blizini prosvetnih objekata. Nije prvi put da ovu temu pokrećem, ali s obzirom da se i dalje nismo makli napred u pogledu rešavanja ovog problema, pogotovo kada dolazim sa prostora ili na prostoru kao narodni poslanik dolazim iz Novog Pazara i Sandžaka. Općenit imamo tamo jedan opšti haos kada su u pitanju kladionice.
28/2 GD/VK

Naše nezvanične informacije su da je većina kladionica u Novom Pazaru nelegalne i bez dozvola za rad, bez određenih ispunjenih uslova, a ono što je očigledno i nije informacija, već se može svako uveriti, jeste da se ne poštuje zakonski propis udaljenosti, propisane udaljenosti kladionica od škola općenito, verskih objekata takođe. Dakle, to je nešto što postaje alarmantno i sa čime bi se morali suočiti i dobiti odgovore zašto se toleriše ovo bezakonje koje je izuzetno štetno za našu decu, za mladost općenito.
PREDSEDNIK: Hvala.
Reč ima ministar Mladen Šarčević. Izvolite.
MLADEN ŠARČEVIĆ: Dobar dan svima i moje poštovanje.
Dozvolite mi da kažem nekoliko bitnih rečenica koje se odnose na ovo što je gospodin Zukorlić rekao.
Činjenica je da mi u sistemskim zakonima ne prepoznajemo vidove obrazovanja koji nisu u našem obrazovnom sistemu. To su i policijske i vojne i verske škole. Time ne znači da ne prihvatamo da postoje učenici u dobi koji to pohađaju i koji mogu ostvariti druga prava i to stoji da mi u trojnim razgovorima sa Ministarstvom za rad i socijalna pitanja regulišemo.
Ono o čemu sam ja više puta pričao i sa drugim verskim zajednicama, imaću i sastanak sa ljudima iz sinoda Pravoslavne crkve. Činjenica je da bi bilo dobro da se sve verske škole na neki način priključe celokupnom obrazovnom sistemu, što ne narušava osnovnu bit onoga što oni radi, a taj plan i program i kurikulum koji se odnosi na verski deo nastave potpuno je autonoman za ljude koji se bave i obrazovanjem u oblasti pravoslavnog, katoličkog i islamskog dela nauke u veri. S druge strane, postoji i obaveza da se izbalansira odnos opšte obrazovnih predmeta.
Imamo tu jedan veliki problem za te ljude. Oni se obrazuju u tim školama i pretenduju da rade kao verski učitelji. Mali su fondovi časova. Znači, tim ljudima su i onako male plate. Na malom procentu ne mogu da naprave karijeru.
Ako im ponudimo ovu opciju, a ne diramo ono što se zove osnova učenja o veri, nego damo ovaj kvalitet koji se odnosi na opšte obrazovne predmete, omogućujemo da se sva druga tela, i Nacionalni prosvetni savet i Odbor za obrazovanje i svi drugi koji učestvuju u tome, znači, legalizujemo nešto što rade druge države.
Veoma često su u mnogim državama Evrope upravo ove škole priključene sistemu. Znači, sistem ih prepoznaje.
Dobro bi bilo za te mlade ljude da sutradan, ako nemaju posla kao verski nastavnici, mogu da izađu na tržište rada.
Čisto je to moj predlog svima, pa evo kažem ga i javno. Više puta sam govorio o raznim zajednicama, a da podržavamo formiranje ustanova koje se bave tim obrazovanjem za verske potrebe. Činjenica je da sa katoličkim predstavnicima radimo na tome da se akredituju studije u Subotici, koji će raditi upravo vezano za katoličko obrazovanje.
Sto posto podržavam vaš zahtev i ne mislim da tu treba nikoga moliti, nego primeniti zakon kada su u pitanju i objekti koji ne priliče da budu u zoni koje treba da škole pokriju i to apsolutno podržavam. Mislim da je to pitanje odlično. Inspekcije treba da počnu da rade svoj posao i da imaju određeno vreme i nalog bez ikakvog pardona. Ko god je uložio šta god, prekršio je zakon.
Ako dozvoli premijerka, mislim da je jako važno, o tome stalno pričamo, posebno koleginica Đukić Dejanović i ja, a vezano je za priču o zapošljavanju ljudi koji rade u prosvetnom sistemu.

28/3 GD/VK

Od početka izjavljujem glasno i jasno da je to greška u sistemu, da su oni loše prepoznati kao ljudi koji čine birokratski deo tog sistema, a to su slobodne nastavne norme koje državu ne koštaju ni dinara više, ni manje. Oni su se neopravdano našli u tim opancima i sada čekaju da se odblokira zabrana. Tu imamo 20.000 mladih žena koje su sposobne za rađanje, koje ne mogu da počnu da se bave roditeljstvom stoga što će izgubiti pravo za stalno zaposlenje.
Verujem da, ako to uradimo, imaćemo jedan bebi-bum za dve godine. Hvala.
PREDSEDNIK: Reč ima narodni poslanik Muamer Zukorlić.
MUAMER ZUKORLIĆ: Zahvaljujem.
Smisao mene i mog kolege i verujem svih narodnih poslanika da budemo ovde u Narodnoj skupštini jeste da ne zaboravimo odakle smo došli i ko nas je birao. Zato ja nemam snage da ćutim za sve ono što se dešava i iz tog razloga koristim svaku priliku da aktueliziram potrebne teme, teme koje pogađaju i tište građane i zapravo ovaj put da postavljam pitanje, pogotovo periferni prostori zemlje, posebno prostor Sandžaka.

29/1 TĐ/VZ 16.20 – 16.30

Ne mogu da budem miran dok gledam autobuse pune mladih ljudi koji sa autobuskih stanica odlaze putem zapada i, isto tako, kao što se ne mogu pomiriti sa time da moj grad, Novi Pazar, Sandžak budu na onim stranicama o kojima se govori o drogi, kriminalu, o raznim spregama sa određenim strukturama na lokalu, o ovim temama koje pominjemo i druge koje ne pominjemo.
Zato mi je drago da možemo i mi, narodni poslanici, neovisno kojim strankama pripadali, imati saveznika u Vladi i imati snage i u nadležnim ministarstvima da nekada, bez obzira da li pripadali vlasti ili poziciji, neke goruće teme prepoznamo, kao toliko važne koje bi trebalo da nadiđu naše stranačke razlike, naše stranačke programe, naše potrebe da imamo poene među glasačima.
Mislim da je to jako važno i zapravo celokupni rad nas poslanika Stranke pravde i pomirenja ide u tom smeru, ali me raduje da možemo i na ovaj način imati dijalog ovde u parlamentu i otvoreno postavljati i ona gorka i slađa pitanja. Hvala.
PREDSEDNIK: Hvala.
Reč ima narodni poslanik Đorđe Komlenski.
ĐORĐE KOMLENSKI: Zahvaljujem, predsedavajući.
Postaviću nekoliko pitanja. Prvo pitanje – kakav je rezultat dao Zakon o konverziji stambenih kredita indeksiranih u švajcarcima? Znači, koliko je korisnika tih kredita iskoristilo ovu mogućnost koju smo usvajanjem ovog zakona omogućili, a koliko korisnika stambenih kredita se opredelilo za nastavak vođenja sudskih sporova i eventualno, ukoliko se znaju bar pojedine prvostepene presude u međuvremenu, kako teku ti sudski sporovi?
Sledeće pitanje – da li će radna grupa za poboljšanje izbornih uslova prihvatiti inicijativu koju je Pokret socijalista izneo tokom javnih rasprava i ovih razgovora koji su vođeni pod, kako da kažem, nije ni okrilje, ali hajde uz učešće predstavnika EU, a kojim je predložila da se izmeni zakonska regulativa u tom smeru kako bi se sankcionisalo bilo kakvo plaćanje komercijalnih usluga medijima, koji nisu registrovani u Republici Srbiji, od strane učesnika koji učestvuju u izbornoj kampanji u vreme kada se izbori sprovode?
Mi smo ovaj svoj predlog morali na ovakav način da koncipiramo, jer smo trenutno u situaciji da postoji nekakvo stanovište, sa kojim se mi doduše ne slažemo, a to je da REM nema ingerencija nad tzv. prekograničnim medijima i da komisija, odnosno odbor koji će formirati Skupština Republike Srbije, takođe neće imati ingerencije nad njima. Znači, jednostavno bilo kakav vid kontrole neće postojati na tome šta se pod komercijalnim uslovima emituje sa takvih medija, a iskreno rečeno ne vidim nikakvo opravdanje da se dozvoli da politički učesnici u političkoj trci, u Republici Srbiji, novčana sredstva, između ostalog i građana Republike Srbije, troše dižući budžet i rejting i podižući nivo efikasnosti onih koji nisu registrovani u Republici Srbiji i ne plaćaju porez Republici Srbiji. Hvala.
PREDSEDNIK: Zahvaljujem.
Reč ima ministar Stefanović. Izvolite.
NEBOJŠA STEFANOVIĆ: Poštovani narodni poslanici, poštovani gospodine Komlenski, vezano za pitanje koje ste postavili. To je, naravno, interesantno i složeno pitanje za Republiku Srbiju zato što mi sada prvi put i ova Narodna skupština će imati svoj nadzor nad radom određenih, da kažem, medija, pošto nadzorni odbor koji Skupština treba da formira će faktički nadzirati pisane medije, internet u toku izborne kampanje, što je, mogu da kažem, bila dosta neuređena
29/2 TĐ/VZ

materija i u nekom prethodnom periodu i to su inicijalni koraci koji treba da obezbede bolje uređenje ove materije i, naravno, bolji nadzor građana Republike Srbije nad tim šta se u medijima inače dešava.
Ono što je dobro jeste da će REM uskoro, nadam se, doneti pravilnik kojim će definisati ponašanje aktera u izbornoj kampanji, naročito onog koji se tiče javnog servisa, i na takav način da poboljšamo način na koji se izborni uslovi prilagođavaju svim učesnicima u izborima, svim listama koje budu učestvovale u izbornoj kampanji i, naravno, uz izbor tri nedostajuća člana. Mislim da je skupštinski Odbor za kulturu i medije raspisao novi konkurs kojim će tri nedostajuća člana, u skladu sa zakonom, biti izabrani. Mislim da ćemo time imati i delovanje REM u punom kapacitetu i poboljšanje svega onoga o čemu smo pričali, mada su ti zakoni nepromenjeni od 2012. godine. Dakle, svi oni koji su bili usvojeni do 2012. godine važe i danas.
Vaše pitanje je nešto o čemu ćemo svakako razgovarati, jer ste vi u pravu. Postoje određeni mediji koji, čini se, nekako u tom smislu nisu podložni nekoj vrsti kontrole građana Srbije, kroz nezavisna regulatorna tela, ali vodeći računa o tome da smo mi demokratsko društvo koje želi, ne na bilo koji način da guši slobodu medija, ne na bilo koji način da medijima ograničava rad, upravo da im pruži mogućnost da rade. To ne znači da i jedan medij treba da krši zakone Republike Srbije na bilo koji način ili da ne bude u jednakom statusu, kao i svi drugi mediji u Srbiji.
Po meni, treba da imamo jednakost za sve, treba svi da imaju jednaka prava, jednake mogućnost i da kroz vladavinu prava imamo i nadzor građana Republike Srbije i kroz nezavisna regulatorna tela i kroz ovaj dom, kroz Narodnu skupštinu, i tela koja ona izabere, koji služe da vrše kontrolu nad radom medija, odnosno kontrolu ispunjenosti zakonskih uslova koji važe i za njihovo formalno osnivanje i za rad i jednak tretman i predstavljanje svih onih kako to propisi predviđaju… Dakle, to ne znači mešanje u uređivačku politiku, ali to znači jednaka dostupnost svima i mogućnost da Narodna skupština kaže svoje mišljenje o tome, makar da se izjasni o tome kroz ta tela i regulator, odnosno REM koji će imati mogućnost da, kao što to može sa javnim servisom, kao što to može sa RTS, to uradi sa svakim drugim emiterom u zemlji.
Dakle, hoćemo da razmotrimo i vaš predlog. Nisam siguran koliko će to biti moguće brzo uraditi, iskreno da vam kažem, pošto je kompleksna materija. Hoćemo da se konsultujemo o tome i sa Narodnom skupštinom, ali svakako da računamo i na tu inicijativu, odnosno, kao neko ko rukovodi ovom radnom grupom, ću vas pozvati, pa da vidimo šta je to što možemo da uradimo konkretno u ovoj materiji.
PREDSEDNIK: Zahvaljujem.
Nema više pitanja ili?
(Đorđe Komlenski: Bilo je i pitanje za švajcarce.)
Izvolite.
ĐORĐE KOMLENSKI: Pitanje je bilo u prvom krugu vezano za švajcarce, za Zakon o konverziji švajcaraca, a na koje nisam dobio odgovor, ali zato je nastao ovaj nesporazum između vas i mene. Naravno da imam još pitanja.
Interesuje me, obzirom da smo u decembru mesecu, koliki broj građana Republike Srbije je ostvario pravo i mogućnost, odraslih i maloletnih lica, da se leči u inostranstvu tokom ove godine i kakvi su nam planovi i projekcije za narednu godinu i očekivanja u tom pravcu?


29/3 TĐ/VZ

Šta se čini na tome da se nastavi dalje ujednačavanje sadržine udžbenika, bez obzira na to što postoji mogućnost da se oni uzimaju od različitih, tako da kažem, štampara, proizvođača ili kako god ih u ovom trenutku nazvali? Mislim da svi učenici u Republici Srbiji zaslužuju da ono o čemu oni uče u školama bude zaista ujednačeno i, iskreno rečeno, moram tu dodati da je mnogo bila bliža praksa kada je postojao jedan Zavod za udžbenike, a ne sada ovaj galimatijas onih koji mogu da štampaju udžbenike i da se ipak pojavljuju određene razlike u tim udžbenicima, kada je u pitanju materija koju učenici u pojedinim školama imaju mogućnost da čine.

30/1 MG/MP 16.30 -16.40

Sledeće pitanje je da li mislite da rad Javnog servisa ili RTS u proteklih godinu dana opravdava predlog za uvećanjem TV pretplate, obzirom da sam i ja lično, a i mnogi građani Republike Srbije, nezadovoljni radom RTS-a? Nezadovoljni kada je u pitanju deo programa koji se odnosi na kulturu, koji se odnosi na obrazovanje, koji se odnosi na obrazovanje mladih, na prenose utakmica koje su od interesa za sve građane Republike Srbije i na još jednu činjenicu, a to je da nam je prosto neshvatljivo da se novac građana Republike Srbije pa i Javnog servisa ulaže u neke velike projekte, podigne se nivo gledanosti određenih serijala i programa, a onda ne postoji navodno ekonomski interes da se oni prate preko Javnog servisa, već to preuzimaju neke druge televizije, neki drugi distributeri u nekom drugom ili trećem serijalu toga kada to nastavi dalje.
Ja kada se sve to uzme u obzir, voleo bih da čujem ocenu da li mislite da je opravdano uvećavati sredstva sa kojima RTS treba da radi u sledećoj godini?
PREDSEDNIK: Hvala.
Reč ima Ana Brnabić. Izvolite predsednice.
ANA BRNABIĆ: Hvala.
Izvinjavam se, dugujem vam odgovor u vezi sa kreditima u švajcarcima, pa bih onda svakako zamolila ministra Lončara, ministra Šarčevića, ako želi ministar Vukosavljević da kažu o svojim temama.
Dakle, što se tiče kredita u švajcarcima, oko 90%, nešto više od 90% ljudi koji su bili zaduženi u švajcarcima su prihvatili onaj program koji je Vlada Republike Srbije ponudila u saradnji sa predsednikom republike, gospodinom Aleksandrom Vučićem koji je kao što se i vi sećate učestvovao direktno u pregovorima sa zaduženima u švajcarskim francima.
Mi smo rebalansom budžeta opredelili sredstva za to, tako da se sada to privodi kraju. Ostatak ljudi odlučio je da nastavi sa tužbom, a mi to poštujemo, poštujemo nezavisnost sudstva. Čekaćemo te presude pa ćemo onda dalje tako rešavati, ali u svakom slučaju u najvećoj mogućoj meri ovaj problem je sada rešen. Opredeljena su sredstva u budžetu i verujem da su tu građani koji su bili zaduženi sada mnogo zadovoljniji, generalno i onim što je uradila država i sigurnošću u samoj Srbiji. Hvala.
PREDSEDNIK: Reč ima ministar Lončar.
ZLATIBOR LONČAR: Poštovana predsednice, uvaženi poslanici, ja ću vas samo podsetiti da mi do 2014. godine nismo ni imali budžetski fond za lečenje retkih oboljenja, odnosno oboljenja koja ne mogu da se leče u zemlji Srbiji i evo ja ću vam dati i konkretne podatke.
Znači do 2014. godine nismo imali, formirali smo ga, onda smo imali jednog pacijenta te godine. Na današnji dan 178 pacijenata je otišlo na lečenje preko budžetskog fonda, neki su odlazili i više puta, 333 uzorka je poslato na ispitivanje da bi se utvrdila dijagnostika i odobreno je 40 zahteva za lekare iz inostranstva koji su došli u Srbiju da leče našu decu.
Druga stvar, mnogo bolje i mnogo više pacijenata na lečenje u inostranstvo uputila je Komisija Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje, a radi se o 4.148 pacijenata koji su na račun Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje otišli i na to smo potrošili nešto više od četiri milijarde dinara.
Preko budžetskog fonda smo potrošili 322 miliona 493 hiljade dinara. Ovo su vam konkretni brojevi. Podsetiću vas, do 2014. godine nismo imali, a ono što je išlo preko Republičkog fonda to nije bilo ni blizu ovoga o čemu mi danas pričamo.

30/2 MG/MP

Znači, to je za više od 25 puta je povećan broj dece i pacijenata koji su se lečili što u inostranstvu, što smo doveli strane stručnjake da ih leče ovde. Hvala.
PREDSEDNIK: Reč ima ministar Šarčević.
MLADEN ŠARČEVIĆ: Moram da podelim mišljenje sa vama poslaniče Komlenski, oko nečega što se desilo mimo moje volje. Još 2015. godine pre vremena donesen Zakon o liberalizaciji autorskih prava i konkurenciji udžbenika.
To je dobra agenda, ali je preuranila. Mnoge stvari nisu uređene pre toga. Mi smo prvo imali taj zakon o udžbenicima koji je donet i koji se nije pokazao dobrim. Čak je doneo neke loše stvari. Postojao je cenzus od 5%, pa su mnogi izdavači, čak i Zavod za udžbenike ispali ispod cenzusa. Nije uveo standarde za digitalne udžbenike, niti se iko bavio tom temom, a ozbiljne zemlje sveta su to uvelike radile. Postojali su master planovi po na četiri godine da se to desi.
Da bi se uvela konkurencija udžbenika, mora se urediti nastavni plan i program, odnosno nacionalni okvir plana i programa. Mi smo to naknadno uradili, pa smo i menjali zakon 2017. godine, jer nismo mogli zbog evropski agendi da to sada potpuno poništimo. To je problem. Zavod za udžbenike je imao svoje lične kadrovske probleme, nije shvatio trenutak da je morao kvalitetom da se izbori na tržištu i nije shvatio da mora da plati bolje recezente.
Ono što mnogi ovde imaju lošu percepciju je da su stranci uzeli posao. Domaće kompanije, strane, kao što znate to kapital ne prepoznaje. Recezenti su domaći, nastavni plan i program je domaći. Mi smo pre nepunih godinu formirali jedinicu u Zavodu za unapređivanje vaspitanja i obrazovanja kao nezavisno telo koje se bavi ovim poslom. Ministarstvo je samo naručilac, jedan birokratski aparat koji ne bi trebao da se meša u struktura ovoga o čemu pričamo.
Međutim, mi se stvarno mešamo. Formirali smo jedinicu za nacionalna pitanja, za nacionalne predmete koja ima za cilj da ujednačimo ono što treba da se uči u Srbiji kada su u pitanju nacionalna istorija, nacionalna geografija, jezik, kultura, književnost, kako za Srbiju, tako i za Republiku Srpsku. Nadamo se sutradan i za druge regije gde žive Srbi u većini, ali smo napravili posebne planove i programe za srpsku dijasporu.
Na tome se dosta uradilo. Naravno ima još dosta posla. Neću da branim priču da ne treba da bude konkurencija udžbenika, iz dva razloga. Pitanje kvaliteta udžbenika i kvaliteta nastave je najzad ova Vlada otvorila, kroz sve reformske procese. Ako smo bili ponosni da se pre par meseca na sajmu u Frankfurtu gde su bili izloženi digitalni udžbenici, Srbija pojavila sa srebrnom medaljom za udžbenik biologije 5. razred. Trenutno smo bili na promociji premijerka i ja. Takođe, od prvog do četvrtog udžbenik za likovnu kulturu je dobio zlatnu medalju. To su neki manji izdavači ili veći.
Znači na nama je da osnažimo Zavod i da u sledećem koraku bukvalno nateramo izdavače milom ili silom. Milom je da ih zamolimo da pogledaju kreativnije nastavne planove i programe nacionalnog značaja i da oni budu istim obimom shvaćeni po ozbiljnosti. Ako govorimo o Holokaustu, ako govorimo o Prvom svetskom ratu, ako govorimo o onim bitnim temama za nacionalnu istoriju, ne mogu biti predstavljeni sa dva prsta na jednoj strani. O tome govorimo.
Plan B, da sednemo i donesemo zakon koji je malo retrogradan i da ponovo vratimo posao Zavodu. Mislim da će plan A da odradi svoje i mi ćemo tražiti da je 95% prepoznatljivih tema na isti način obuhvaćeno. Pošto škole biraju udžbenike kod istog izdavača, znači, jedan, dva udžbenika, neće biti bitni toliko školi, koliko izdavačima, puta hiljade škola. Tako da će kod njih ekonomski interes sigurno da bude
30/3 MG/MP

vrlo prisutan i na tome radimo. Vrlo brzo ćemo to da uradimo. Ja sam nedavno bio predstavnik delegacije Srbije kada je u pitanju izrada jedinstvenog evropskog udžbenika istorije, gde mi sada imamo ozbiljnu temu da savremenu istoriju neko ne prikaže na način kako nama ne odgovara. Da ne stoji da smo mi vodili osvajačke ratove, da se izborimo da naukom uđemo u taj proces i proceduru, pa ako smo u tom stanju da se borimo u Evropi, ostaje obaveza da to uradimo u Srbiji.
Mislim da ovi zakoni koji su doneti nas ne sprečavaju da budemo operativni, da insistiramo na onome što je nacionalna vrednost, a sa druge strane, sam rezultat svega ovoga o čemu govorimo će se videti kroz dve godine kada se završi reformski ciklus osnove i srednje škole, kada uvedemo malu i veliku maturu kao ekstremno ocenjivanje i kada vidimo onda ukupnu analitiku koja ustanova je radila bolje, koja lošije, koji su faktori doprineli boljim rezultatima, naravno i faktor udžbenik. Onda dovodimo u pitanje jednu veliku temu koju ne bih danas otvarao, a to je šta je korupcijom. Tu ima ogroman prostor moguće korupcije.

31/1 BM/IR 16.40 – 16.50

Znači, mi sada možemo da lovimo samo pojedince gde ćemo inspekcijom da utvrdimo i da pokrenemo čak i krivično gonjenje. Tu stvarno, kao advokat znate o čemu pričam, jer to je kao i svaki lek ima svoj kontra produkt. Mislim da smo blizu toga da polako utežemo priču da smo vidljivi, da insistiramo na nacionalnim vrednostima i u zemlji i tamo gde treba u regionu i šire, a da ovo polako utičemo na izdavače, da utičemo na izdavače da oni nacionalni deo očuvaju, da poštuju ovo što je zahtev države, jer to rade druge države, to nije ništa specifično. To radi jedna Švajcarska, radi jedna Južna Koreja, rade ozbiljne zemlje, zovu to svojim naukama. Tako da mi kada budemo uveli srpsku nauku znamo tačno šta to govori i znači.
Kada budemo govorili o kvalitetu, ostaće onda strašno veliko pitanje zašto direktor škole uzima izdavača koji je najskuplji i po kojem postižu lošiji rezultate, tada možemo da priču dovedemo do kraja. Vraćam se na početak diskusije, zato mislim da je cela priča mnogo rano ušla 2015. godine, iako je bilo realno da je ušla 2020. godine, 2021. godine. Hvala.
PREDSEDNIK: Zahvaljujem.
Reč ima ministar Vukosavljević.
VLADAN VUKOSAVLjEVIĆ: Hvala.
Uvaženi narodni poslaniče, ako sam dobro razumeo vaše pitanje se odnosilo na ocenu zadovoljstva ili neke vrste zadovoljstva radom javnog servisa u delu koji se tiče kada je bar reč o mom resoru prisutnosti programa iz oblasti kulture i o drugim temama koje su srodne toj temi.
O tome je u više navrata ovde bilo reči, ja sam isticao i tada i sada nemam posebno ništa novo da kažem, da javni servis RTS ima program posvećen oblasti kulture, ali taj program se emituje u dosta kasnom večernjem terminu koji je često iz različitih razloga tehnički, zbog ritma života nepristupačan većem broju ljudi, ali javni servis, da naravno, bez ikakve sumnje, da odgovorim direktno, mislim da na javnom servisu treba da bude više programa posvećenog u oblasti kulture, naravno i obrazovanje i drugih stvari, ali kakvog takvog programa ima. Međutim, njegov obim i vreme emitovanja nisu u dovoljnoj meri u skladu sa zamišljenom misijom javnog servisa i to ponavljam i ovaj put.
Međutim, s druge strane, to nije, sada nasuprot ovom što sam rekao, već kao dopuna jedne opšte slike, na drugim televizijama koji imaju naslovnu frekvenciju takvih programa skoro da uopšte nema. Dakle, nema skoro ni minuta posvećenog programima iz oblasti kulture i ta stvar je takođe zabrinjavajuća i mi smo o tome takođe govorili ovde u mnogo navrata.
Strogo formalno gledano, jasno da javni medijski servisi u obavljanju svoje delatnosti uživaju institucionalnu autonomiju, tako se to zove, i uređivačku nezavisnost, a naročito u pogledu utvrđivanja koncepcije i određivanja programskih sadržaja, što je poznato, u skladu sa zakonom. Ali, sada, kao i što je poznato da javni medijski servisi jednom godišnje podnose Narodnoj skupštini radi razmatranja i odlučivanja, znači radi razmatranja i odlučivanja, izveštaj o radu i poslovanju za prethodnu godinu sa izveštajem nezavisnog revizora, te da je Narodna skupština jedini organ koji odlučuje o prihvatanju ili neprihvatanju izveštaja o radu i poslovanju javnih medijskih servisa.
U tom formalnom delu koji zakon određuje na ovaj način krije se možda jedna mogućnost da se na neki od tema koje ste vi afirmisali ovom prilikom, a i ranije, utiče u određenoj meri. Dakle, ako je reč o problemu, problem je zajednički, možda problem nije idealna reč, ali reč je o oceni jedne situacije i svakako da onome što je zamišljena i ostvarena misija javnih servisa treba raspravljati na mestima koje
31/2 BM/IR

su najpozvanije da se o tome raspravlja, pored ostalih to jeste Ministarstvo kulture i informisanja, ali jeste i REM, ali jeste bez sumnje i Narodna skupština koja usvaja takav izveštaj jednom godišnje.
Dakle, prostora ima i verujem da će aktivnosti vezane za tu temu moći da daju neke rezultate. Mi veoma dugo i veoma često govorimo o tome, ali se čini da to postaje polako opšte mesto i da se mirimo sa konstatacijom da programa namenjenih iz oblasti kulture nema u dovoljnoj meri, to je uz rizik da pogrešim, manje-više opšte prisutna ocena, uz rizik da grešim u tome što kažem, ali mislim da ne.
Prema tome, čini mi se da je možda vreme ili je već ranije bilo vreme, ali sada je bez sumnje vreme da se o tim temama i tim fenomenima porazgovara i deluje na način koji bi doveo do veće afirmacije programa iz oblasti kulture i drugih kvalitetnih sadržaja koje se emituju na televizijama sa nacionalnom frekvencijom, o čemu je takođe bilo dosta reči. Ali, svakako da javni servis RTS iz različitih razloga ima jednu veću obavezu i veću odgovornost prema ovom društvu i prema ovoj zajednici. Hvala na pažnji.
PREDSEDNIK: Hvala.
Reč ima narodni poslanik Đorđe Komlenski.
Izvolite.
ĐORĐE KOMLENSKI: Naravno da se ne mirimo ni sa čim što može da bude bolje u Srbiji, pa ni situacijom koja je u pitanju kada su mediji, kada je u pitanju kultura. Naravno da postoje inicijative da se, i koje mislim da treba podržati i prihvatiti, da se i na ostalim medijima koji imaju nacionalnu frekvenciju uvede obavezan deo programa koji će biti baziran na promociji kulturnog sadržaja, obrazovanje. Ne vidim ni jednu prepreku da bi se to uradilo ili zašto je neko dobio nacionalnu frekvenciju ako ne ispunjava nešto što je od nacionalnog interesa za Republiku Srbiju.
Prema tome, to je očigledno nešto što je bilo omaška ranija, nije razlog da mi to u narednom periodu ne sankcionišemo, kao što naravno ni poslanici neće stati sa inicijativom da se definitivno raščisti pozicija nelojalne konkurencije na podneblju medija, a to je kada je u pitanju "N1" i druge kvazi prekogranične televizije. Namerno koristim ovaj naziv, jer ja sam apsolutno siguran da oni nemaju pravo da rade to što rade, na način koji rade u Republici Srbiji. Ne radi se ni o kakvom reemitovanju i iskreno rečeno, ježim se od odgovora koji dobijamo od REM-a kao narodni poslanici na pitanja, koji treba prvenstveno da štiti interese svih emitera u Republici Srbiji, a ne samo prekograničnih, koji pokušava da nas ubedi da je reemitovanje tehnički, a ne pravni problem.
Zaista očekujem da će državni organi napokon poslati forenzičare ekonomske, jer su oni ti koji prvi treba da zakorače tamo i utvrde da li tu postoji poreska utaja ili ne postoji, kako bi ovaj proces tekao dalje. Ukoliko to ne bude, naravno, preduzećemo korake koji su mi jako dobro poznati u svim ovim procedurama, da dođemo do konačne istine, jer nema razloga da oko toga trošimo ovoliku energiju. Ili je istina da oni nemaju pravo to što rade da rade na takav način, ili mi nismo u pravu. To treba jedanput za svagda zatvoriti i razjasniti do kraja. Hvala lepo.
PREDSEDNIK: Hvala.
Nema odgovora na komentar.
Reč ima Elvira Kovač.



31/3 BM/IR

ELVIRA KOVAČ: Zahvaljujem, poštovana predsednice.
Predsedništvo, predsednice i članovi Vlade, moje pitanje se tiče strategije podsticanja rađanja. Naime, ovu strategiju je Vlada Republike Srbije donela je još 16. marta 2018. godine. U okviru nje i konkretno posebno cilja dva, usklađivanja rada i roditeljstva, kao pojedinačan cilj navedeno je usklađivanje roditeljskog i profesionalnog domena. Jedna od aktivnosti predviđenih za realizaciju tog cilja je tzv. uvođenje licence, podržavajuće za porodične obaveze, za firme koje poštuju obaveze i ritam roditelja.
Moje konkretno pitanje je da li su preduzete konkretne mere u cilju realizacije pojedinačnog cilja usklađivanja roditeljskog i profesionalnog domena? Koje su te mere? Koji i kakvi su efekti do sada preduzetih mera? Posebno, koji su efekti uvođenja licence podržavajuće vrlo rogobatno formulisano, za porodične obaveze, jer mi to razumemo kao femili, frendli za firme koje poštuju obaveze i ritam roditelja?
Pitanje bih postavila, ako je moguće, samoj predsednici Vlade, ministru za rad, boračka i socijalna pitanja, u drugom krugu i samoj ministarki zaduženoj za populacionu politiku i dodatna pitanja. Pošto u samoj strategiji stoji da su nosioci za realizaciju pojedinačnog cilja u ovoj strategiji upravo Ministarstvo za rad, boračka i socijalna pitanja, Ministarstvo privrede, Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu, i smatram da su autori strategije vrlo dobro definisali da zapravo ova tri ministarstva budu nosioci realizacije cilja usklađivanja roditeljskog i profesionalnog domena zato što je zaista kompleksno ovo pitanje, jer su posledice demografskih promena evidentnog starenja našeg stanovništva, smanjenja stope fertiliteta, migratornih procesa.
Znači, sve to zajedno su zaista vidljivi u svim oblastima života, kako ekonomije, socijalne i zdravstvene politike, samim tim se nekako menjaju i menja poslovno ponašanje, kulturne navike, drugačija je nekako tražnja za uslugama i proizvodima, menja se ka pojedinim vrstama usluga.

32/1 MZ/MJ 16.50-17.00

Činjenica je da demografi već duži niz godina, da ne kažem decenijama, upozoravaju na posledice fenomena nedovoljnog rađanja u Srbiji, nažalost, i zalagali su se za strateški pristup države, zato je dobro što mi imamo ovu Strategiju za podsticanje rađanja, prirodni priraštaj, za to je potrebno 2,1 dete. Cilj zapravo ove strategije je 1,85 deteta po ženi, a trenutne brojke su nažalost svega 1,48. Zahvaljujem.
PREDSEDNIK: Zahvaljujem.
Reč ima Ana Brnabić.
ANA BRNABIĆ: Hvala vam na ovom izuzetno važnom pitanju i možda nedovoljno ovde u Skupštini razgovaramo o ovoj zaista jako, jako važnoj temi.
Moram da kažem da sam ponosna zato što sam predsednica Vlade koja je nakon Vlade Aleksandra Vučića zaista ovoj temi poklonila jako mnogo vremena i energije, podigla vidljivost ove teme i otvorila diskusiju, čini mi se, u širem društvu o načinu kako mi rešavamo problem nataliteta koji imamo, ne samo mi u Srbiji, već ima čitava Evropa, i koje su eventualno strašne posledice ukoliko mi danas ne uspemo da uradimo dovoljno da preokrenemo ovaj trend.
Dakle, svakako ću zamoliti ministarku Đukić Dejanović da malo više o tome priča. Ja ću danas sa građanima Republike Srbije da podelim jednu informaciju o kojoj smo mi diskutovali na Vladi, koju je takođe i predsednik Vučić podelio pre neki dan sa građanima Republike Srbije, a na koju smo mi izuzetno ponosni, izuzetno smo srećni zbog nje i govori nam da uprkos tome što su svi govorili da je zaista u jednom kratkom roku nemoguće promeniti neke stvari, da je ipak možda moguće, mada treba vremena da vidimo da li je ovo trend ili je samo incidentno.
Rekla bih da je ovo za sada možda jedan od tri najveća uspeha svih nas zajedno u ovoj godini. Dakle, u ovoj godini u periodu između januara i septembra Srbija je konačno imala plus 1,32%, dakle, imali smo pozitivan natalitet, odnosno više dece je rođeno ove godine nego prošle godine – i to za 612, 612 dece je više rođeno u odnosu na isti period prošle godine.
Svi ostali u regionu, koliko god zemlje mnogo ulagale u ovo pitanje i podsticaje za rađanje dece, a čini mi se da u tome svakako i već neko vreme prednjači Mađarska, svi ostali u regionu nastavljaju da imaju negativan prirodni priraštaj. Dakle, Albanija minus 8,62, dakle, 1.864 dece manje nego prošle godine, Hrvatska minus 2,9, 797 dece manje nego prošle godine, Srbija 612 više nego prošle godine, Mađarska minus 1,85, Bugarska minus 1,60, Rumunija minus 6,32%, Crna Gora minus 3,18%, Severna Makedonija minus 11,09%, što znači 1.153 dece manje nego 2018. godine, Bosna i Hercegovina minus 2,17%, Slovenija minus 2,54%.
Ponavljam, jedino je Srbija u plusu 1,32%. To mora da znači da su nekako i građani, bez obzira što ste vi ove godine, odnosno krajem prošle godine, usvojili Zakon o finansijskoj podršci porodicama sa decom, mi smo to dosta promovisali. Postoji još stvari o kojima smo razgovarali i sa udruženjima roditelja i organizacijama koje se bave ovom problematikom.
U ovom trenutku zaista već neko vreme intenzivno radimo sa Ministarstvom finansija da nađemo najbolji model za finansiranje još nekih olakšica, da ispravimo neke stvari u tom zakonu na koje su nam sa punim pravom skrenuli pažnju i neki narodni poslanici u Skupštini i neke organizacije. Dakle, očekujem da ćemo i dalje na tome raditi i da će biti sve bolje. Ali činjenica je da smo uspeli da podignemo vidljivost te teme.
Takođe smo sa Privrednom komorom Srbije ove godine uveli nagradu „Prijatelj porodice“, nagradu koja prvi put prepoznaje kompanije u jednom otvorenom takmičenju u kom se oni prijavljuju, prepoznaje kompanije koje na najbolji mogući način
32/2 MZ/MJ

usklađuju rad i roditeljstvo. Naš Zakon o radu nije toliko loš u tom smislu. Dakle, on prepoznaje i modalitete fleksibilnog radnog vremena i rada od kuće, ali u nedovoljnoj meri to poslodavci u Republici Srbiji primenjuju.
Znači, postoje kompanije koje dobro to primenjuju, postoje kompanije koje idu i van toga, dakle, daju još neke dodatne benefite roditeljima kako bi promovisali takvu kulturu u okviru svoje kompanije. Mi smo prvi put ove godine prepoznali te kompanije, dali im te nagrade i uz određenu medijsku podršku pokazali drugim kompanijama kako je to moguće i koliko su onda i sami zaposleni srećniji i zadovoljniji u tim kompanijama, onda naravno i produktivniji.
Dakle, mi ćemo nastaviti u ovom smeru, pažljivo ćemo pratiti. Ja čak u mom kabinetu imam jednu osoba koja je zadužena samo da reaguje na probleme koje imaju pojedinačno porodilje ili trudnice, da kontaktira ministarstva, inspekciju rada, druge inspekcije, kako bi obezbedili da čak i na toj nekoj osnovi, rekla bih, pojedinačno ljudi budemo tu da pomognemo tim ženama da ostvare svoja prava i da obezbedimo da poslodavci u najvećoj mogućoj meri poštuju zakone. Dakle, mi ćemo tu uvesti još neke dodatne mere u smislu dodatne reforme inspekcija, tog kontakt centra za građane, za sve inspekcije, na kome u ovom trenutku radimo, tako da ako neko i u ovom smislu ne zna kome da se obrati, može da se obrati na taj kontakt centar, a onda ćemo mi sami reagovati, bez obzira kojoj inspekciji je to upućeno.
Očekujem svakako u 2020. godini dodatne značajne izmene, da još više učvrstimo naš pravni okvir, ali to što su sami građani prepoznali ovo kao jako bitnu temu je zaista, čini mi se, donelo ovom pozitivnom pomaku na koji smo mi jako ponosni, zato što vidite i po ovim brojevima koliko je teško tako nešto ostvariti, čak i za zemlje koje mnogo više sredstava ulože, koji se mnogo duže bave ovom problematikom. Zaista očekujem da i u timu sa predsednikom Vučićem i njegovim timom imamo još bolje rezultate u budućnosti, a svakako ćemo raditi dodatno i na samoj implementaciji svega iz Strategije za podsticanje rađanja. Hvala vam.
PREDSEDNIK: Zahvaljujem.
Imate li još pitanja? Da. Postavite ih.
ELVIRA KOVAČ: Zahvaljujem se na ovim odgovorima.
Ja sam konkretno htela baš da pričamo o samom istraživanju Ministarstva bez portfelja zaduženog za demografiju i populacionu politiku i upravo Republičkog zavoda za statistiku koje je pokazalo konkretne podatke, naime, da svaki treći poslodavac odobrava preraspodelu radnog vremena, da tek svaki peti poslodavac dozvoljava klizno radno vreme, a 90% poslodavaca ne dozvoljava rad od kuće. Znači, kakva je situacija trenutna? U ovoj studiji je učestvovalo 330 poslodavaca, sa više od 126.000 zaposlenih i sprovedena je uz podršku Privredne komore Srbije, kao što smo to čuli, i pokazala je da od raznih vidova fleksibilnog radnog vremena poslodavci su najotvoreniji ka onoj klasičnoj zameni smene, što je naša realnost. Stoga je zaista jasno da je neophodna pomoć države u usklađivanju rada i roditeljstva.
Što se tiče same ministarke i Ministarstva bez portfelja zaduženog za demografiju i populacionu politiku, znam da se od 2016. godine dodeljuju bespovratna sredstva za sufinansiranje mera populacione politike namenjene gradovima i opštinama i našim lokalnim samoupravama.

33/1 JJ/CG 17.00 – 17.10

U protekle tri godine prema mojim podacima finansirana je 161 opština i gradovi sa oko 1,2 milijarde dinara, oko 10 miliona evra, zato što je u samoj Strategiji podsticanja rađanja stoji da je aktiviranje lokalne samouprave, da ona treba da se aktivira. Po ovim pitanjima lokalna samouprava je, ako motu tako da kažem, bliža građanima i ona najbolje može prepoznati potrebe konkretnih roditelja.
Na temelju navedenog zaista me zanimaju, pošto znam da sigurno ministarka ima dobre primere iz raznih lokalnih samouprava koje posećuje, da li su zažive ove mere. Moram da podelim sa prisutnima i kao majka iz Zrenjanina. Znam da je Zrenjanin pre dve godine, grad Zrenjanin je dobio sredstva od vašeg ministarstva, da je trajalo. Imali smo ozbiljnu anketu. Znači, u gradu Zrenjaninu imamo 19 vrtića gde svaki roditelj kontaktiran, anketiran i izvršena je procena potreba tih roditelja, mnogi od njih rade u dve, pa i u tri smene.
Od 1. decembra počinju da rade dva dežurna vrtića koja će pored klasičnog radnog vremena raditi do 23 časa, znači do 11 časova uveče za one koji rade do 10 sati i radiće i vikendom. Sada se naravno otvorilo pitanje, šta sa onima koji rade noćne smene, da li uvesti vrtiće 24 sata. Bitno je da se razmišlja o tome i zanimaju je možda još neki dobri pozitivni primeri. Zahvaljujem.
PREDSEDNIK: Reč ima Slavica Đukić Dejanović.
SLAVICA ĐUKIĆ DEJANOVIĆ: Dame i gospodo narodni poslanici, uvažena gospođo Kovač, zahvaljujem na tako dobrom informisanju u vezi sa temama na kojima radi Vlada od onog momenta kada je sadašnji predsednik država, tada predsednik Vlade ocenio da jedan od prioriteta Vlade treba da bude rad u resoru na čijem sam ja čelu.
Vlada zaista vrlo povezano, vrlo integrativno prilazi pitanju nataliteta, populacione politike, analizi demografskih indikatora i zapravo nema ni jednog segmenta u Vladi koji se ne bavi ovim pitanjem.
Na kraju i činjenica da je predsednik Nacionalnog saveta za populacionu politiku, predsednik države, govori o tome koliko je ovo izuzetno značajno pitanje. Ne daje nikakve političke poene jer dobri rezultati se ne mogu uopšte očekivati za vremenski period koliko traje mandat jedne vlade, ali dobri koraci jesu ohrabrujući. Premijerka je upravo iznela neke od njih. Ja bih samo, pre nego što pređem na direktan odgovor na vaše pitanje, htela da kažem, da u analizi struktura majke koje su dobile određene finansijske podsticaje.
Sve je više zaposlenih žena se ostvarilo kao roditelj iz godine u godinu i to već možemo govoriti treća godina o jednom trendu. S druge strane kada smo analizirali strukturu obrazovanja majki koje imaju troje dece, svaka četvrta je visoko obrazovana i uz podatak da među deset zemalja, a među tim zemljama su i one koje pripadaju EU, Rumunija, Bugarska, Mađarska, sve Republike bivše Jugoslavije i Albanija, jedino mi imamo pozitivan broj rođenih beba, dakle povećan u odnosu na isti period prethodne godine ohrabruje i smatramo da su mere intenzivno realizujemo zaista dale početne rezultate.
Vi ste pomenuli istraživanje vezano za usklađivanje rada i roditeljstva. Sa Privrednom komorom i Republičkim zavodom za statistiku organizovali smo to istraživanje, koje je obuhvatilo preko 126 zaposlenih, reprezentativni uzorak je bio blizu 4.330 poslodavaca smo najdirektnije kontaktirali. Naša početna ideja je bila da promenimo normativu kako bi usklađivanje rada i roditeljstva dalo bolje rezultate u pronatalitetnim merama.


33/2 JJ/CG

Šta se dogodilo kada smo analizirali rezultate? Dogodilo da zapravo zaposleni imaju vrlo malo informacija o tome šta Zakon o radu sve daje kao mogućnost, a onda naravno da poslodavci ne mogu povoljno odgovoriti ako nemaju zahteve. Mi smo krenuli najpre edukacijom zaposlenih kroz saradnju onih lica koja su zadužena za ljudske resurse u pojedinim privrednim i svim drugim subjektima. Država kao poslodavac finansijske institucije, privredni subjekti, svi su podjednako važni kada je ova tema u pitanju i mi smo zapravo ovo istraživanje radili uzimajući u obzir uzorke iz svih ovih pomenutih subjekata.
Što se tiče sredstava koje dodeljujemo jedinicama lokalne samouprave, htela bih da podsetim da pre tri godine ukupno 130 miliona je bilo opredeljeno za 15 jedinica lokalne samouprave. Pre dve godine, zapravo pre godinu dana, ukupno 50 miliona za 61 jedinicu i ove godine smo imali sumu novca od 650 miliona i ukupno je 85 gradova i opština dobilo sredstva. Kako izgleda uopšte dodela tih sredstava jer mi se čini da je bilo upravo od kolega poslanika nekih nedoumica i nejasnoća u vezi sa tim kako se sredstva dodeljuju.
Vidite, to javno oglašavanje daje mogućnost svakoj opštini i svakom gradu da se pripremi i da aplikuje. Preduslov je da imaju lice na nivou svog veća u Skupštini koje se bavi demografsko populacionim pitanjima i da mora prethodno napraviti analizu. Dakle, na neki način da bismo dali nepovratna sredstva osmislili smo da mora svaki grad i svaka opština da analizira svoju strukturu, demografsku, populacionu, pitanje migracije, aktivnog starenja i da se pojavi sa vrlo konkretnim programom za koji doživljava da je apsolutni prioritet kada je u pitanju populaciona politika upravo za taj grad.
Jedan od gradova na naše veliko zadovoljstvo koji već u dva navrata dobija sredstva jeste Zrenjanin. Zrenjanin je između ostalog tražio sredstva da obezbedi i adaptira kuće na periferiji grada koje će dodeliti mladim bračnim parovima koji imaju jedno dete ili su se tek uzeli i tek planiraju proširenje porodice, odnosno roditeljstvo.
Desetak ovakvih lepih primera i ukupno 27 iz ovih sredstava rešenih stambenih pitanja je bio i te kako značajan podsticaj da mladi ljudi ostanu tamo gde su dobili krov nad glavom i da se tu zaposle. Bilo je naravno i drugih vrlo kvalitetnih primera. Inače, najveća suma novca jeste otišla na adaptaciju i dogradnju prostora za predškolske ustanove zbog toga što su tu liste čekanja još uvek relativno velike, ali rezultat je da je dve i po hiljade mališana, dečaka i devojčica dobilo smeštaj u predškolske ustanove. U sedam sela smo po prvi put uspeli zajednički sa jedinicama lokalne samouprave da osnujemo jasleni uzrast za brigu dece.
Dakle, polazeći od činjenice da smeštaj u predškolsku ustanovu nije samo rezultat koji će smanjiti brigu roditelja o tome gde se nalaze deca, nego da ima obrazovni karakter, da jača kompeticiju tih naših najmlađih sugrađana oko ostvarenja najrazličitijih ciljeva, mi zaista mislimo da je ta investicija vrlo opravdana. Bilo je takvih zahteva koji su naizgled delovali vrlo neobično, jedna jedinica lokalne samouprave, mislim da sam vam to jednom i rekla, je tražila 18 električnih bicikla da bi popravila natalitet, Šid je bio u pitanju. Za mene je bilo malo nelogično kako ćemo to električnim biciklima popraviti natalitet. Međutim, saradnice porodica i medicinske sestre koje obilaze decu i starija nemoćna lica, pošto Šid ima 18 sela, svaka od njih je dobila taj bicikl i neuporedivo brže stizala do odredišta i provodila neuporedivo duži vremenski period u kući, baveći se negom deteta, negom stare osobe, kako bi mladi roditelji mogli da se posvete i sebi i da razmišljaju i da osete na kraju koja je to podrška države.
33/3 JJ/CG

Dakle, maštovitost onih koji aplikuju za ova sredstva je velika, o tome možemo pričati, prosto ne bih da uzimam mnogo vremena, ali od ukupne sume koju ste i sami izneli jeste najveći broj sredstava otišao za predškolske institucije, nažalost neke prazne škole smo adaptirali za takve prostore. U Subotici se na primer dogodilo da smo adaptacijom kuhinje koja 30 godina nije adaptirana, i koja je u jezivim uslovima spremala 5000 obroka dnevno, podigli broj obroka na 12 hiljada.
Ovo su duboko životna pitanja. Ovo su pitanja koja se tiču zaista mladih ljudi koji stiču sve više poverenja u to da im je država tu negde i da se na nju mogu osloniti kada planiraju proširenje porodica. Zaista delim zadovljstvo sa svima vama, poštovani narodni poslanici, i u ime Vlade i predsednika države još jednom se zahvaljujem što zajednički radimo na ovom pitanju.
PREDSEDNIK: Zahvaljujem.
Reč ima ministar Đorđević. Izvolite.

34/1 VS/MT 17.10 – 17.20

ZORAN ĐORĐEVIĆ: Poštovani poslanici, ja bih sa još jednom stvari da vas upoznam. Naime, koliko smo mi kao Vlada Republike Srbije odlučni o tome da se borimo i protiv sive ekonomije, protiv rada na crno, isto tako smo i zauzeli se za borbu protiv svih onih koji krše prava našim majkama, porodiljama i trudnicama i koji krše neko radno pravo, kad su one u pitanju.
U tom smislu, vi znate da smo na onom besplatnom telefonu koji se tiče Inspekcije za rad, 0800-300-307 uveli opciju 2, koja podrazumeva da sve one majke, porodilje i trudnice koje znaju da im se krše prava, mogu tu da prijave te slučajeve.
Od 22. jula do 27. novembra, bilo je ukupno 208 poziva, od toga 55 su se ticala zaposlenih trudnica i 84 onih koje su nalazile na porodiljskom odsustvu. Inspekcija je učinila 105 inspekcijskih nadzora i od tih 208, 103 su bila saveti putem telefona.
Od tih 105 bilo je 13 rešenja i 36 naloga za zapisnike, zatim četiri ukazivanja na prekršaje, podneli smo 10 zahteva za pokretanje prekršajnog postupka. To se sve odnosilo na 22 poslodavca, za ukupno 13 trudnica i devet porodilja.
Ceo spisak i ceo registar se vodi ažurno, nema privilegovanih, nalazi se na sajtu Ministarstva u opciji Inspektorat rada – registri i u njemu može, bukvalno, iz nedelje u nedelju da se vidi koji su to poslodavci koji su kršili zakon i koji su oduzeli neko pravo trudnicama i porodiljama.
Kao što sam rekao, ni jedan neće biti privilegovan, pogotovo ne u ovakvim slučajevima i biće kažnjeni maksimalnom kaznom. Hvala.
PREDSEDNIK: Zahvaljujem.
Reč ima predsednica Vlade.
ANA BRNABIĆ: Samo bih za kraj da dodam, podsetila me ministarka Đukić Dejanović kada je rekla da se radi o duboko životnim pitanjima i vi ste, takođe, rekli da to nije pitanje kojim se bavi jedan resor i da je zaista nemoguće da imate nekakvu uspešnu politiku, implementaciju te strategije, bez da, kroz razne resore svi zajedno radimo na tome. Čini mi se da poštovani narodni poslanici mogu da vide da smo zaista svi duboko predani ovom poslu.
Dodala bih samo za kraj još i ono što smo uradili, u smislu elektronskih usluga za nove roditelje i kako pokušavamo da olakšamo život i novim roditeljima i roditeljima sa nešto većom decom.
Dakle, mi smo pre par godina uveli sistem e-beba, elektronski sistem za prijavu novorođenčeta, kako bi roditelji praktično odmah u porodilištu prijavili rođenje deteta, ne provodili tri dana jureći od šaltera do šaltera.
Mi smo pre dve godina, onda, implementirali sistem e-beba faza 2, dakle, tu smo dodali, kao što znate, to smo promovisali upravo u Zrenjaninu, roditeljski dodatak. Tako da, danas i za roditeljski dodatak prijavljujete preko tog sistema i dobijate na vaš mobilni telefon samo sms poruku da će vam roditeljski dodatak biti uplaćen u narednih 45 dana na taj i taj račun.
Zaista, sve što smo mogli da uradimo da poboljšamo svaki put tu uslugu, da damo i vremena i mira roditeljima da se bave bebom.
Mi smo sad dodatno tu uslugu poboljšali time što mi sada i kad roditelj izlazi i kad beba izlazi iz porodilišta, oni dobijaju jedan papir na kome su upisane ne samo sve stvari koje smo mi završili za njih, da znaju šta je sve završeno i šta još treba oni dodatno da završe, već i informacije o novom zakonu. Tako da, znaju koliki su sada roditeljski dodaci i kakva prava imaju za prvo dete, drugo dete, treće dete, itd.


34/2 VS/MT

Tako da, stalno smo, nekako, u komunikaciji, trudimo se da budemo i sa organizacijama koje se bave ovim pitanjem i sa samim roditeljima, da razumemo šta je to što mi još dodatno životno možemo da uradimo da im olakšamo.
Mi smo, takođe, pre par godina uveli i elektronsku uslugu za upis dece u vrtić, e-vrtić. To je do sada, do pre 18 meseci bilo dostupno samo u četiri lokalne samouprave u Srbiji.
Pozvali smo lokalne samouprave da se dodatno prijavljuju. Sada imamo 145 lokalnih samouprava. Nama je plan da u toku 2020. godine sve lokalne samouprave uključimo u ovaj projekat e-vrtić, tako da se svuda deca upisuju, ukoliko roditelji to žele, elektronski, bez odlaska u vrtić. Ponovo, ušteda vremena, maksimalni mogući konfor za roditelje i za cele porodice.
Uveli smo od ove godine, od 1. septembra elektronski upis u osnovne i srednje škole. Još jedina stvar koja je ostala da ne bude potpuni elektronski upis je potvrda o lekarskom pregledu.
Mi smo sada uvezali taj sistem sa IZIS-om, sa elektronskim sistemom zdravstvene zaštite. Tako da, 1. marta 2020. godine, kada počinje upis, vi ćete upisivati decu u škole bez ikakvog potrebnog dodatnog papira. Sve to država završava za vas.
Konačno, još jedan ogroman problem koji rešavamo je izgradnja novih vrtića. Tu zaista moramo mnogo više da uložimo. Ministarstvo prosvete je potpisalo Sporazum o saradnji sa Svetskom bankom i izgradnja novih vrtića se naći i u nacionalnom investicionom programu i u narednih nekoliko godina poseban fokus ćemo posvetiti izgradnji novih vrtića, opremi za vrtiće i radu sa decom, već od predškolskog uzrasta. Hvala.
PREDSEDAVAJUĆI: Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Elvira Kovač.
ELVIRA KOVAČ: Hvala vama.
Drago mi je što smo prikazali koliko toga je urađeno da bi se olakšalo roditeljima. Volela bih u završnom komentaru da naglasim da zaista države koje imaju stope fertiliteta više od prosečnih, kao što su na primer Švedska, Holandija i ostale, one generalno nemaju posebne politike koje su usmerene na povećanje fertiliteta, nego jednostavno su, reklo bi se, „džendr senzitiv“ ili ti rodno osetljiva društva, u kojima se jednostavno kreiraju takvi uslovi, obezbeđuje podrška svih segmenata društva porodicama.
Zanimljivo je da u spomenutoj strategiji za podsticanje rađanja Vlade Republike Srbije je naznačeno i da je u nordijskim zemljama aktivno učestvovanje oca u roditeljstvo, odsustvo prilikom rođenja prvog deteta povećava verovatnoću da će oni poželeti i drugo dete.
Podsetila bih sve nas da je u skladu sa Zakonom o radu u Srbiji moguće da otac deteta koristi odsustvo sa rada radi nege deteta do navršenih 365 dana, ali nažalost praksa je takva da procenti statistike pokazuju da svega između 4% i 5% očeva se odlučuje za ovo. Tako da, mislim da treba da radimo i na promociji ove mogućnosti.
Porodično podržavajuće okruženje ohrabruje uključenost očeva u podizanje dece, ispunjavanje porodičnih obaveza, čime bi se svakako pozitivno uticalo na opštu promenu koncepta razumevanja rodne ravnopravnosti. Mislim da upravo primer nordijskih zemalja koje sam spomenula dokazuje da sama rodna ravnopravnost može dovesti do povećanja stope fertiliteta. Zahvaljujem.
PREDSEDNIK: Hvala.
Reč ima narodni poslanik Đorđe Vukadinović.

34/3 VS/MT

ĐORĐE VUKADINOVIĆ: Zahvaljujem.
Imam samo dva puta po tri minuta i zato moram biti vrlo brz i konkretan, a apelujem da i odgovori budu takvi, po mogućstvu.
Gospodine Trivan, mi smo se prošli put kada smo razgovarali, vi ste najavili, bio je problem taj aktuelni, mini hidroelektrana „Raketa“ i svega onog što se dešavalo, nemile scene. U vezi sa tim ja sam imao nekoliko pitanja i vi ste tada najavili da ćete vrlo brzo doći u Skupštinu sa novim zakonom ili izmenama i dopunama Zakona o čovekovoj okolini, o zaštiti okoline koji bi taj problem trebao da reši.
Pitam – dokle je to stiglo? Da li možemo očekivati da će u ovom sazivu taj zakon o zabrani mini hidroelektrana i da li će on sadržati, zaista, to – zabranu izgradnje mini hidroelektrana ili samo zabranu u zaštićenim područjima, jer to su dve različite stvari?
Mislim da ima osnova i za kompletniju zabranu. Kao što sam rekao, ako neko od ovih investitora ima pravo na neko obeštećenje, bolje mu dati nego da rizikujemo nemile scene i neku vrstu mini rata koji se vodio po mnogim krajevima, i ružne scene i razbijene glave i povrede koje su se dešavale širom Srbije na tim gradilištima.
Drugo pitanje je isto za vas, tiče se druge teme, a to je ova najavljena zabrana uvoza automobila sa nižim standardima, ekološkim. Tu je malo zabunu, rekao bih, izazvao i predsednik Republike sa svojim nastupom u jednom intervju. To je dosta izazvalo zbunjenost kod građana, mada je bilo nekoliko pokušaja da se ta stvar razjasni.

35/1 JI/LŽ 17.20 -17.30

Dakle, ljudi su bili u strahu da će maltene neko da im oduzima automobile sa ovim neadekvatnim motorima, ili će to biti samo zabrana uvoza motora sa ispod evro 4 standarda. U vezi s tim, jedno stručno mišljenje vaše da li se vi slažete i da li mislite, bez obzira što je nama bolje, da imamo što bolji, i svi se slažu da imamo što bolji vazduh, ali da zapravo, naši automobili nisu glavni zagađivač čovekove okoline i vazduha, čak ni u gradovima gde su mnogo veći problemi, zapravo, ložišta, odnosno ogrev koji se koristi, pogotovo u zimskoj sezoni? Dakle, daleko od toga da automobili ne zagađuju, ali mislim da je to suviše skup namet, suviše visok namet na džepove većine naših građana koji voze upravo automobile, u ogromnom procentu, 80% je upravo tih koji bi sad došli pod udar ove zabrane.
Za gospodina Lončara samo kratko pitanje koje se odnosi na obolele od multiple skleroze, njih ima oko devet hiljada, i kakve su šanse njihove da se po ovom modelu i za njih obezbedi terapija kompletna i sa novijom ili najnovijim generacijama lekova? Hvala.
PREDSEDNIK: Hvala.
Reč ima ministar Trivan.
GORAN TRIVAN: Hvala lepo.
U nekoliko rečenica. Dakle, kad je reč o mini hidrocentralama mi smo u našem društvu obavili temeljnu, rekao bih, javnu raspravu o tome kakav one uticaj, pozitivan i negativan imaju na našu životnu sredinu.
Ono što se u međuvremenu dogodilo i to je bilo jako važno, to je da je naš predsednik primio delegaciju ljudi koji smatraju da mini hidrocentrale nisu poželjne, po njihovom mišljenju u zaštićenim dobrima, pre svega, i razume se da su oko toga negde imali priliku da porazgovaraju. Sada je procedura u toku.
Dakle, ja i dalje mislim da mini hidrocentrale nisu poželjne u zaštićenim dobrima. Za sada mislim da treba da se ograničimo na zaštićena dobra. Mi imamo svoje obaveze prema svim konvencijama koje smo potpisali prema obnovljivim izvorima energije, tu je ministar Antić koji to jako dobro radi, i to je jedan segment koji moramo takođe, i treba da popunimo u pogledu pitanja kada je energija u pitanju.
Dakle, mi ćemo sada raditi na tome da predložimo takvu vrstu rešenja u dogovoru sa kabinetom predsednika, a bitno je da se na terenu i više nego jasno vidi kakav je uticaj tih mini hidrocentrala.
Što se tiče automobila, treba razvijati bilo kakve dileme. Dakle, našim građanima niko neće oduzimati automobile, niko neće praviti nikakve probleme kada je u pitanje njihovo posedovanje automobila sa Euro3, Euro4 motorima. Dakle, svi koji poseduju to, naravno mogu koristiti i nadalje.
Ono o čemu se razgovara je samo da li ćemo u budućnosti dozvoliti da se ti automobili sa najlošijim sagorevanjem uvoze. To je tema ne samo za Ministarstvo životne sredine, nego i za Ministarstvo trgovine i ostale koji se bave saobraćajem. Time ćemo se baviti početkom sledeće godine.
Ono što je vaše pitanje, ono se zapravo, kao treće odnosi zapravo na urbane sredine. Moramo napraviti razliku između zagađivanja životne sredine u urbanim i ruralnim delovima, jer je stvar prilično različita.
Mi smo, zapravo, pod najvećim udarom u urbanim sredinama, ali izvori zagađivanja su zapravo višestruki, vi ste ih i sami pomenuli. Teško je sada tačno odrediti liniju da li je veći zagađivač saobraćaj ili veći zagađivač zapravo loženje na sve one energente koji su nekad bolji, nekad malo lošiji, a zapravo svi zagađuju životnu sredinu.
35/2 JI/LŽ

To je sada naša borba kao ljudi koji se bavimo životnom sredinom da poboljšamo uslove života našim ljudima na različite načine, ali će svako od nas i kao građanin morati da učini deo napora da nam životna sredina, razume se, bude bolja.
U ovim danima koje smo imali u proteklih mesec dana gde smo imali vrlo sunčano vreme, gde su bile visoke temperature, gde nije bilo kiše, gde nije bilo vetra, gde nije bilo grejanja, sasvim je jasno da je saobraćaj bio jedna od najvećih zagađivača.
Zbog toga smo mi pričali tu priču uopšte, o motorima i svemu ostalom. Razume se da je grejanje, pa i hlađenje na drugi način, izvor različitih vrsta zagađivanja, i time ćemo se razume se, baviti na način da ne ugrozimo svoju zemlju, a istovremeno štitimo svoje građane.
Jedan od najvažnijih metoda za čuvanje naše životne sredine bilo bi uputstvo lokalnim samoupravama da se intenzivno, godinama bave gašenjem tih individualnih kotlarnica koje lože. Oni koji su vlasnici tih kotlarnica od guma, do različitih vrsta ulja, što je zapravo, katastrofalno i kancerogeno i ovo je prilika da građane upozorimo i za ih zamolim da to nikako ne rade.
Dakle, nemojte ložiti svoje individualne kotlarnice ničim što nije predviđeno za te namene, budući da je to zaista štetno i za vas same. Država će to pomagati, Beograd već godinama sprovodi tu vrstu politike i Beograd može služiti kao primer da je to način da se borimo za dobar kvalitet vazduha, a ono što su recimo, elektrane koje greju naše gradove, treba polako da prelaze na neke čistije izvore. U Beogradu se sasvim vidi jasna razlika, recimo kada se grejemo na gas, ili recimo na neke druge izvore energije.
Dakle, puno se bavimo svim pitanjima koje ste spomenuli, sva ćemo ta pitanja tokom sledeće godine sigurno rešavati. Hvala.
PREDSEDNIK: Izvolite.
Reč ima predsednica Ana Brnabić.
Izvolite.
ANA BRANABIĆ: Hvala.
Samo jedan detalj u vezi sa vašim prvim pitanjem, a to je proizvodnja struje iz malih hidroelektrana. Dakle, ja u potpunosti razumem potrebu za zaštitu životne sredine i apsolutno sam za to. Ali, mislim da mi ponovo u Srbiji idemo u ekstreme sa nekim problemima, posebno zato što tako volimo da politizujemo neke teme koje nemaju nikakve veze sa politikom, pa ko je sada dozvolio izgradnju malih hidroelektrana, pa kakva je tu bula korupcija, pa šta se desilo, pa smo došli, naravno, korak po korak do toga da bi trebalo potpuno zabraniti izgradnju malih hidroelektrana, a ne samo u zaštićenim područjima, kao što ste vi sada pomenuli.
Dakle, moram da vam kažem da je to u potpunosti besmisleno i ako pogledate šta se danas dešava u Evropi, pa i u samoj EU, ali da kažemo u celoj Evropi, dakle u 2018. godini je ponovo povećana količina električne energije proizvedena u hidroelektranama, najvećim delom u mini hidroelektranama. Dakle, zemlje koje mnogo više od nas vode računa o zaštiti životne sredine, nažalost imaju mnogo dužu tradiciju i očuvanja o njihovih lokalnih zajednica, brige prema lokalnim zajednicama, nastavljaju da grade male hidroelektrane.
Reći ću vam da je u 2018. godini, ako se ne varam, u Evropi dodatnih 2,2 gigavata struje stvoreno iz hidroelektrana. Tu je najviše što se tiče van EU, tu je najviše, preko 1.000 megavata u Turskoj i oko 419 megavata u Norveškoj, ja mislim smo u 2018. godini. Mi toliko u Srbiji nemamo ukupno, sa svim ovim protestima što imamo, sa svom politizacijom ovog pitanja, mi ukupno nemamo 400 megavata, ja mislim u ovom trenutku, iz malih hidroelektrana, imamo 100 megavata iz malih hidroeletrana.
35/3 JI/LŽ

Sada za građane Srbije, samo da razumete do koje mere se politizuje ovo pitanje. Molim vas da ne idemo u ekstrem, da ne budemo zaista toliko neozbiljna zemlja gde će reći okej i ako postoji, a zaista sam otvorena da prihvatam da sigurno postoji negde problem, da kažemo da zbog jednog ili dva problema, hajde u potpunosti da zabranimo male hidroelektrane. Dakle, mislim da je to potpuno besmisleno.
Što se tiče multiple skleroze, prvo meni je zaista drago da mi danas razgovaramo o ovoj temi. Ono što mi se čini da sve više razgovaramo o temama u oblasti zdravstva. Ja ne mogu da se setim da smo ikada ranije toliko pričali o zdravstvu, pa koliko se izdvaja za lečenje dece u inostranstvu. Naravno da nismo ni pričali kada nije ni bilo fonda za lečenje dece u inostranstvu. Ti koji nas danas kritikuju što se podrška skuplja preko SMS poruka, u tom trenutku nisu imali ni fond za to, nikad im nije palo na pamet. Dakle, bili smo kritikovani za to, čini mi se da sada nismo zato što smo objasnili koliko se sredstava ulaže, kako se ulaže svake godine više i koliko je urađeno kroz sam fond koji je registrovan.
Isto je tako i sa multipla sklerozom koja je zaista strašna bolest koja pogađa, uglavnom mlade ljude. Ja sam primila predstavnike jednog od udruženja da čujem problem jer sam zaista zainteresovana za to, posebno što je bolest koja se uglavnom javlja kod mladih ljudi, ja mislim između 20 i 40 godina. Pogledala sam malo, zajedno sa Ministarstvom zdravlja i Republičkim fondom za zdravstveno osiguranje i statistiku. Dakle, imamo dva problema. Prvi je svakako što se leči samo 13% od ukupno obolelih kojih ima oko 9.000. Drugi problem je što je ta terapija izuzetno skupa. Ali kada uđete u problematiku malo više, vi ćete videti da se 2009. godine, od ukupnog broja pacijenata lečilo samo 460 pacijenata, ali to tada niko nije pominjao.

36/1 GD/VK 17.30 – 17.40

To tada nije bila nikakva tema. To tada nije bila kritika ni tog Ministarstva zdravlja, ni te Vlade, jednostavno, zato što se o tome nije pričalo.
O ovome je počelo da se priča kada sam se ja videla sa tim ljudima. Aktivirao se ministar Lončar kada smo počeli da pričamo i sa nekim određenim proizvođačima inovativnih lekova i razmatrali modalitete kako da povećamo budžet i za ovo, uz stalno povećanje budžeta i za sve ostale stvari, jako skupih terapija za lečenje retkih oboljenja, dece i odraslih u inostranstvu, za lečenje kancera. Izdvojili smo i za gama nož i za iks nož. Dakle, sve te stvari morate nekako da budžetirate.
Između 2009. i 2018. godine broj pacijenata koji se leči se povećao nešto više od dva i po puta. To je značajno izdvajanje iz budžeta. Godine 2018. lečilo se ukupno 1.083 pacijenata. Mi smo svake godine u odnosu na prošlu godinu značajno povećavali budžet za lečenje bolesnih od multipla skleroze. Godine 2015. u odnosu na 2014. godine, dakle to je ona prva godina kada smo… i dalje su bile izuzetno striktne mere fiskalne konsolidacije i ušteda, ali smo mi te godine za 18% povećali obim lečenja i budžet nego u 2014. godini, pa 11,40% u 2016. godini, 15% u 2017. godini i dodatnih 29% u 2018. godini. Sada smo ponovo odlučili da povećamo budžet, s tim što pregovaramo i sa proizvođačima da uvedemo neke inovativne terapije.
Ne mislim da je ovo dovoljno, ali ovo je izuzetno, izuzetno skupa terapija. Pri tome, molim vas da svi razumeju da pokušavamo da usaglasimo sredstva koja su nam na raspolaganju između novih terapija za obolele od raka, za dodatna lečenja dece u inostranstvu, za retke bolesti, sada za ovo. Dakle, to je jedan, nažalost, limitiran budžet koji vi morate i trudite se da ga trošite najodgovornije što možete.
Mi ćemo i dalje da vodimo u potpunosti transparentnu politiku, da razgovaramo sa tim ljudima, da im objašnjavamo šta mi radimo, da se dogovaramo šta dodatno možemo da uradimo, ali, molim vas, dakle, kada je to bio ogroman problem i kada smo mi bili na samom začelju ili ispod toga, niko o tome nije govorio. Dakle, hajde da probamo da nađemo teme, a posebno vi kao poslanik opozicije, odnosno poslanik koji ne podržava ovu Vladu, da nađemo teme kojima se Vlada već ne bavi, odnosno teme na koje vam nije već Vlada sama ukazala da su problematične i da pokušavamo da ih rešimo. Čini mi se da je to nekako zadatak opozicije u Skupštini. Hvala.
PREDSEDAVAJUĆI (Vladimir Marinković): Hvala, predsednice Vlade.
Pravo na još jedno pitanje ima gospodin Vukadinović. Izvolite.
ĐORĐE VUKADINOVIĆ: Drago mi je što sam čuo relativno konkretne i iskrene odgovore koji, između ostalog, uključuju i to da nema toliko para i nije toliko sjajna situacija u budžetu. Slušajući neke diskusije ovde, mislio sam da smo u zlatnom dobu.
Dakle, ja poštujem napore koji se preduzimaju, ali recimo da smo uštedeli, a da ste sklonili iz budžeta nacionalni stadion i neke slične stvari, uštedeli biste dosta novca za, recimo, lečenje retkih bolesti i još više novca ili za širi procenat onih koji primaju terapiju za multipla sklerozu.
Što se tiče ovih mini hidroelektrana, to što je mali procenat i tako mali procenat energije koji se dobija iz uopšte obnovljivih izvora energije, a pogotovo iz mini hidroelektrana u Srbiji, pa to je za mene dodatni argument da se prosto mnogo više problema i štete proizvodi, a jako je mala korist u energetskom smislu.
Ali, idemo na teža i malo kompleksnija pitanja. To je bilo pitanje možda za gospodina Malog ili Ružića, ali ih nema i zato moram vas pitati, gospođo Brnabić,

36/2 GD/VK

zašto se ponovo odlaže uvođenje platnih razreda? Znači, dve, tri godine od kada smo mi ovde u Skupštini, stalno se za novu godinu, za 1. januar to najavljuje i onda otkazuje.
Takođe, čuli ste juče i prekjuče gospodina Mustafu iz Preševa koji je rekao i tražio da se obnovi ili realizuju rezultati njihovog referenduma iz maja 1992. godine na teritoriji Medveđe, Preševa i Bujanovca o prisajedinjenju Kosovu.
Gospodin Mustafa je rekao da traži da Albanci na jugu Srbije dobiju sve ono što Srbija traži sa međunarodnim garancijama za Srbe na Kosovu i Metohiji.
Nije li to, gospođo Brnabić, upravo jedan od primera kako ove spekulacije sa razgraničenjem, razmenom teritorije i slično zapravo povećavaju aspiracije na deo teritorije Republike Srbije i razne apetite koji su bili skoro ugasili ili su bili splasnuli, ponovo oživljava? Dakle, sama priča o tome u našoj javnosti o tim stvarima je ponovo obnovila zahteve, poput gospodina Mustafe.
Napokon, pitanje za gospodina Nebojšu Stefanovića. Mi bismo mogli ovde dva sata raspravljati, ali da li biste bili skloni da podržite, gospodine Stefanoviću, ideju koja možda zvuči radikalno, ali ja je predlažem ovde u Skupštini, može da se malo i modifikuje i šta mislite uopšte o tome da se zbog ovih silnih afera koje se pominju u namenskoj industriji, u proizvodnji oružja, pre svega afera "Krušik", ali i druge, da se do daljnjeg ili ispita ili stavi moratorijum na privatne posrednike u izvozu oružja iz Republike Srbije, a da to rade državni proizvođači i državna firma koja se time bavi? To bi bilo to. Hvala.
PREDSEDAVAJUĆI: Hvala, gospodine Vukadionoviću.
Za reč se javio dr Zlatibor Lončar.
Izvolite, dr Lončar.
ZLATIBOR LONČAR: Gospodine Vukadinoviću, ja pretpostavljam da to zvuči za nekoga možda prihvatljivo kada vi kažete - znate, što novac od stadiona niste dali ovamo. Prvo, vi dobro znate, samo ne znam zašto to nećete… ne postoji nijedna zemlja na svetu koja sav novac koji ima troši na lekove i na lečenje. Znači, takav primer ne postoji na svetu. To je jedna stvar.
Druga stvar, mislim da smo dokazali da smo jedna izuzetno odgovorna Vlada i bio bi red da kažete - ljudi, ja vas ne simpatišem, nisam pristalica, ali mnogo više ste uložili i mnogo više ulažete i mnogo više radite nego što se radilo i mnoge stvari ste popravili koje nisu bile.
Da vas podsetim kako je to funkcionisalo do 2014. godine. Predsednica Vlade nam je rekla da smo imali isto obolelo 1000 ljudi od multipla skreloze, od retkih bolesti, od raznih karcinoma i od svega, ali to nije bila tema nigde. A da li znate zašto nije bila tema nigde? Nije bila tema zato što je određen deo budžeta iz Ministarstva zdravlja išao u medije, odnosno u te agencije, novine i televizije, gde su one navodno plaćale zdravstvene ustanove. Da li možete da zamislite? Recimo, Klinički centar plaća novinama da ga reklamira. Imate jedan jedini Klinički centar Srbije, a onda on daje ogroman novac novinama da ga reklamira i to je tako funkcionisalo. Niti su oni reklamirali Klinički centar, niti je postojala veća ustanova i tada i danas od Kliničkog centra Srbije, niti je to imalo ikakve potrebe, niti je to imalo ikakve svrhe, niti je taj novac išao za to. Ne, taj novac je išao da se ne priča o problemima. Policija je sklanjala udruženja ako slučajno priđu ministru zdravlja ili nekom iz Vlade. Ako hoće da priđu, onda bude kordon policije da skloni, da se ne čuje tema, da ne kažu da se ništa ne leči. Molim vas da me demantujete da to tako nije bilo i da me demantujete da se nekad više ulagalo i da se više pomagalo i deci i svima. Molim vas, evo ovde me demantujte pred svima da je to tako bilo.

37/1 BD/VZ 17.40 – 17.50

Da li ste čuli za prevenciju? Da li ste čuli da je nama mnogo bolje da decu ne ostavimo na ulici, nego neka idu na te stadione, neka idu u sportske objekte, neka se bave sportom? Da li ste čuli da se nikada veće nagrade nisu davale za medalje i za ostalo da bi motivisali decu? Da li je prevencija najbolja stvar? Da li će manje dece da oboli ako se bavi sportom, ako živi taj sportski život, nego ona deca koja jedu brzu hranu i koja se ugoje i koja žive neki drugi način života, a ne daj Bože, završe da se drogiraju, da im prodaju drogu i slično? Retko imate da decu koja se bave sportom i koja pređu taj put, da odu u drugu stranu.
Budite samo malo realni. Nema nikakvih problema. Znači, ja vas samo molim za to, ništa drugo.
Da li postoji zemlja koja je rešila sve probleme i može da izdvoji novac za sve lekove koji se pojave? Ne postoji, apsolutno ne postoji. Proverite, evo, videćete, ne postoji.
Sistemi sa kojima nas upoređuju, nemojte me vući za jezik da pričam kako to izgleda, ne vide lekara. Do lekara specijaliste ne mogu da dođu, vide ga samo na televiziji. Da ne pričamo o listama čekanja u drugim zemljama.
Što se tiče leka za multipla sklerozu, lek je izašao, ovaj što će biti od početka sledeće godine za naše pacijente. Pre godinu, godinu i nešto dana je tek registrovan u Americi. Pa, da li vi možete da zamislite da ćemo mi isti taj lek imati ovde? A, kad je to bilo? I ne da ćemo ga imati, nego proizvodi se u Srbiji. Uspeli smo da ubedimo te ljude, taj lek se proizvodi u Srbiji. Pregovaramo da ga dobijemo po najpovoljnijoj ceni i plus da imamo rabat da oni preuzmu jedan broj pacijenata, da im daju, da im poklone taj lek, da se leče, jer neće proći ovaj ovde obavezni deo, a to je kada imamo, kada se dolazi sa novim lekovima, godinu dana da oni preuzmu određen broj pacijenata i da leče.
Što, da li je neko više vodio računa o tome? Da li je nekada bilo transparentnije? Da li se ukrao neki dinar? Da li imate podatak da je jedan dinar ukraden iz zdravstva? Recite ga, recite kada je bilo bolje. Recite kada se više ulagalo. Samo nas podsetite, samo recite. Eto, molim vas samo za tu korektnost.
PREDSEDAVAJUĆI: Hvala, dr Lončar.
Reč ima predsednica Vlade, gospođa Ana Brnabić.
Izvolite.
ANA BRNABIĆ: Hvala.
Dakle, proverila sam sada. U zemljama regiona koje su članice EU, tipa Mađarske, Poljske i Bugarske, obuhvat pacijenata koji dobijaju terapiju protiv multipla skleroze je između 12% i 30%, dakle, ne mnogo drugačije od Srbije.
U mnogo, mnogo bogatijim zemljama, neke EU, neke van EU, tipa Engleska, Danska i Norveška, taj obuhvat je između 40% i 50%. Za onog ko mi kaže da je obuhvat 100% u regionu, tipa Crna Gora i Hrvatska, ja ih pitam koliko je ljudi dijagnostifikovano i kakav je standard da se dijagnostifikuju, jer ako imate takve standarde da se umesto devet hiljada dijagnoza da za dve hiljade ljudi i onda kažete - pa 100% je obuhvat, pa možemo i tako, ali čini mi se da je bolje da zaista dijagnoziramo sve koji su oboleli, pa da vidimo šta ćemo onda da radimo. Dakle, i u zemljama koje su mnogo, mnogo, mnogo bogatije od Srbije obuhvat je između 40% i 50%.
Sada sam, dok je minisar Lončar pričao, proverila još jednu stvar. Dakle, evo, Engleska je između 40% i 50%. Proverila sam koliko se stadiona u ovom trenutku gradi ili je u najavi u izgradnji u Engleskoj i našla sam osam najmanje: „Bradford plimunt“, „Stivinedž“, „Fulam“, „Vimbldon“, „Jork siti“, „Boston junajted“, „Aberding“ i „Gloster“. Ali, to je samo početak.
37/2 BD/VZ

Dakle, ja bih pretpostavila, ne znam zašto sada u engleskom parlamentu neko ne kritikuje vladu zašto oni uopšte ulažu u te stadione, nego ne ulože sve u lekove?
Znate, to je dobra zamisao, ali svakako ne funkcioniše dugoročno, zato što vi gradite neke stvari i radite neke stvari, zato što će vam u budućnosti te stvari na jedan, drugi ili treći način doneti neki dodatni prihod u budžet koji će vam omogućiti da vi kontinuirano u godinama pred vama izdvajate potpuno održivo novac za ovakve prilike.
Ako imate sada u budžetu 100 miliona evra, najlakše i najlepše, politički najviše oportuno da uzmete i tih 100 miliona evra, podelite ljudima kojima su potrebni i pomognete jednoj generaciji ljudi ili jednoj grupi ljudi u jednoj godini i svi su srećni. I šta uradite sledeće godine?
Dakle, ako mene pitate, ja nacionalni stadion gledam kao investiciju, infrastrukturnu investiciju, koja će pored rezultata koje će imati kada bude izgrađena, takođe proizvesti i neke rezultate dok se gradi, zato što je značajna, velika investicija. Zaposliće neke ljude, uposliće neke firme za izgradnju. Te firme će platiti porez. Platiće i porez na te ljude koji rade. Od tog stadiona generisaće novi BDP, odnosno generisaće rast u BDP, kao svaki infrastrukturni projekat, a sam projekat će onda nama omogućiti da promovišemo Srbiju time što ćemo moći da dovodimo neka evropska svetska prvenstva ovde. Ljudi će moći da dolaze ovde kao turisti da gledaju ta prvenstva. Oni će generisati ponovo neku ekonomsku aktivnost, preko restorana, prodaje pića, kupovine neke opreme, kupovine nekih stvari.
Dakle, možete da ne gradite ništa i da date sve sada za jednokratnu upotrebu za lečenje nekog, koliko god to pohvalno bilo, ali to, jednostavno, nije održiva ekonomska politika i neće obezbediti da, nažalost, ljudi koji u budućnosti budu dijagnozirani, dijagnostifikovani sa nekim drugim oboljenjima ili ovim oboljenjem, imaju sutra održiv budžet da se leče. Ako to vama nije jasno, sva sreća da vi niste zaduženi za vođenje ekonomske i socijalne politike ove zemlje, zato što bi onda sve potrošili ove godine, pa sledeće godine ko zna, šta bude bilo biće.
Što se tiče ovog poziva jedne određene političke grupacije Preševu i Bujanovcu nekih albanskih partija, ja sam sigurna da vi znate da ovo nije novo i da ovakvi pozivi od određenih političkih lidera u Preševu i u Bujanovcu na otcepljenje od Srbije i pripajanje tzv. Kosovu ili velikoj Albaniji, što je potpuno ideja koja je rezultat jedne, pa rekla bih, prilično poremećenog shvatanja geopolitičke situacije u ovom trenutku, a i u svetu, nije nova stvar. Licemerno je od vas da optužujete predsednika Vučića ili ovu Vladu da zato što pokušavaju da nađu rešenje za jedno viševekovno pitanje, doveli smo do toga da se neke političke elite u Preševu i u Bujanovcu pozivaju na otcepljenje.
Dakle, evo, sada sam našla. Prva deklaracija o pripajanju tzv. Kosovu, koju sam ja našla i za koju sam ja čula, bila je 1992. godine. Tad je održan tzv. referendum. Jedan od zaključaka referenduma iz te 1992. godine, koji su organizovale albanske političke partije, je rekla da skupština svih albanskih odbornika opština Preševo, Bujanovac i Medveđa donela je deklaraciju kojom se traži priključenje Kosovu mesta u kojima žive Albanci.
Vi znate da je to tema od tada. Ovo nije nova tema, nije tema koja je rezultat teških razgovora koje mi vodimo, pre svega, da bi osigurali da Srbi ostanu na teritoriji Kosova i Metohije, bezbednost Srba na Kosovu i Metohiji, bolji položaj Republike Srbije i sve ono što konačno odgovornom politikom vodimo, nego je to rezultat nekog politikanstva i nekog političkog oportunizma nekih albanskih lidera iz Preševa i Bujanovca u decenijama koje su prethodile nama, i vi to jako dobro znate.

38/1 TĐ/MP 17.50-18.00

Dakle, licemerno je, neozbiljno je i zaista mislim dosta jeftin pokušaj da plasirate ovu vest kao da ima bilo kakve veze sa našim naporima da nađemo rešenje koje će doneti dugoročno održiv mir, ne samo u Republici Srbiji, nego na celom Balkanu.
Zato što smo suprotno onome za šta ste vi, a to je zato što vi nemate političku hrabrost da rešavate neke probleme. Ostavljate te probleme nekim generacijama koje dolaze iza nas da ih oni rešavaju. Ne, mi ćemo rešavati probleme. Ako možemo daćemo sve od sebe da rešavamo probleme i da te probleme ne ostavljamo generacijama koje dolaze posle nas. Hvala.
PREDSEDAVAJUĆI: Hvala, predsednice Vlade.
Reč ima dr Zlatibor Lončar. Izvolite.
ZLATIBOR LONČAR: Izvinjavam se, ali samo zbog narodnih poslanika, zbog svih građana, a da se ne bi stekao utisak da se mi ovde bavimo samo jednom temom, multiple sklerozom koju ste vi pomenuli, i da se to radi pod nekim pritiskom ili bilo šta, moram građanima Srbije i svima vama da kažem da su, pored najnovijih lekova za multiplu sklerozu, naše nadležne republičke stručne komisije donele odluku da od nove godine stiže najnovija terapija za karcinom pluća i najnovija terapija, jedna trenutno od najboljih, za hepatitis. Znači, ne samo za jednu stvar, što znači da razmišljamo i o svim drugim, ne samo o jednom vidu oboljenja i o jednim ljudima. Znači, stižu tri najnovije terapije.
Da vas podsetim da smo u ovoj godini uveli najnoviju terapiju za melanom i još dosta drugih terapija i da se nikada više nije radilo i uvodilo novih terapija. Moram da vama kažem i građanima Srbije, koja će terapija se uvesti donose odluku naši najveći stručnjaci iz te oblasti. Odluka ne može da se donosi pod pritiskom farmaceutske industrije, bilo koje industrije, bilo kog udruženja, bilo čega. Kada se zna koliko novca imamo, onda stručne komisije prave analizu šta za taj novac može da najbolji i najveći efekat, šta može da da najbolji rezultat i da da najveći broj izlečenih pacijenata.
To je osnov i tako se određuje i tako će se određivati dok sam ja na ovom mestu. Nema nikakvih pritisaka, niti će ih biti. Svako može da pokuša, svako može da plati kampanju, svako može da uradi. Ja te ljude razumem. Oni rade, to je biznis, oni ulažu taj novac da izmisle lek, da ga naprave, e onda moraju da krenu da ga prodaju da bi povratili taj novac da bi zaradili, ali nama je na prvom mestu zdravlje naših građana Srbije i najveća dobit koji oni mogu da dobiju u tom trenutku. Hvala.
PREDSEDAVAJUĆI: Hvala, gospodine Lončar.
Reč sada ima predsednica Vlade Ana Brnabić. Izvolite.
ANA BRNABIĆ: Izvinite, nisam odgovorila na jedan deo pitanja. Konsultovala sam se sa potpredsednikom Vlade, ministrom Stefanovićem. Dakle, zaista mislim da u ovom trenutku nećemo koristiti vreme da odgovaramo na fabrikovane afere, kao što je fabrikovana afera „Krušik“. Nadležni organi neka kažu šta imaju da kažu o toj afere.
Za mene je ta afera zaista jedan indikator ili kompliment za sve ono što smo uradili za našu namensku industriju. Dok nije bilo namenske industrije, dok je namenska industrija bila na nogama, nije ni bilo afera. Sada odjednom imamo afere u različitim kompanijama, u različitim preduzećima naše namenske industrije. To vidim kao napad na našu namensku industriju. Ona je danas mnogo jača. Ona je danas mnogo solidnija. Ona danas donosi prihode u budžet, zapošljava ljude, i to ne sa malim platama. Mi ćemo nastaviti u nju da ulažemo.

38/2 TĐ/MP

Svakako je vaše pravo, kao opozicije, da pokušavate da fabrikujete koliki god želite broj afera kako bi sprečili nas da govorimo o rezultatima svega onoga što je urađeno od 2014. godine. Vi imate samo, ako pogledaju građani Republike Srbije, zaista indikativno, jutros sam pokušala da se setim, samo u poslednjih 10 dana koliko je bilo fabrikovanih afera. To je bio „Krušik“, pa doktorat Siniše Malog.
Ljudi mi daju ultimatum da smenim ministra Sinišu Malog, a nisu sačekali obrazloženje Etičke komisije Beogradskog univerziteta. Oni nisu videli tu odluku, nisu je uopšte videli, mi je nismo videli. Etički odbor Beogradskog univerzitet još uvek nije dao odluku, obrazloženje zašto su oni odbacili izveštaj na 700 strana stručne komisije. To je vladavina prava. Oni znaju, videli su to, šta je istina.
U ovoj Skupštini sam rekla – vi ćete tražiti komisiju dok ne dođete do jedne komisije na koju možete da izvršite pritisak da donese odluku kakvu vi želite, i tako je i bilo. Pet komisija je prošlo koje su rekle da nije plagijat. Dva mišljenja stručne komisije. Našli ste jednu, a niste čekali ni obrazloženje te odluke, i rekli ste – smenite ministra Malog.
Bio je Siniša Mali, pa Nebojša Stefanović, pa ministar Vulin i ova fabrika organske hrane „Jovanjica“. Juče smo čuli potencijalno najveća afera u istoriji Srbije. Molim vas, svojevremeno je, to je fabrika organske hrane, tamo bio Aleksandar Vulin, pa je svojevremeno tamo bilo Panonsko more. Šta to tačno znači? Sada je plagijat Jelene Trivan.
Samo jedan savet. Vi toliko afera produkujete, ne samo što mi više ne možemo da odgovorimo na njih i zaista ću savetovati mojim ministrima da više ne odgovaraju, nego na svaku aferu koju vi produkujete da mi odgovorimo jednim rezultatom koji smo mi isporučili građanima Srbije, to je tolika hiperinflacija. Ljudi, vi novom aferom poklapate vašu prethodnu aferu koju ste izmislili.
Što se „Krušika“ tiče, samo neka nadležni organi rade svoj posao. Mi smo Vlada koja poštuje nezavisne institucije, vladavinu prava, nemamo šta da kažemo više o toj aferi, ima ko će o toj aferi šta da kaže.
Generalno, znate šta, evo još jedna afera koju možete da, molim vas, prijavite nezavisnim medijima. Znate, jako sam volela organski paradajz iz ove „Jovanjice, što znači, pretpostavljam, da sam, kao predsednica Vlade, finansirala narkotrafikante. Ovo je još jedna velika afera u istoriji Srbiji, možda jedna od najvećih, pa možemo sledeći put i o tome da razgovaramo.
Ono što ću još jednom savetovati mojim ministrima jeste da na svako pitanje o bilo kojoj više fabrikovanoj aferi, pošto mi moramo da odgovaramo na svako pitanje i ne stižemo da govorimo o rezultatima… Mi smo ovde zbog rezultata, zbog građana, zbog toga da kažemo šta smo za njih uradili. Oni su vam kroz vas dali mandat.
Danas nisam stigla da kažem, evo, ubila bih se sada da sam izašla iz Skupštine Srbije da ne kažem ovo, da ne ponovim ovo što je danas predsednik Vučić objavio jutros kada je otvarao novu fabriku „Jang Feng“ u Kragujevcu za 800 radnika, prvi put u istoriji Srbije nezaposlenost je jednocifrena, ljudi. Prvi put u istoriji Srbije mi imamo nezaposlenost koja je jednocifrena, nezaposlenost u trećem kvartalu ove godine 9,5%. Imamo ekonomski rast koji će biti 3,5% najmanje ove godine, kako je projektovano. Imamo u prvih devet meseci dve milijarde i 870 miliona evra stranih direktnih investicija. To je 33% više nego prošle godine. Danas je otvorena još jedna fabrika za 800 ljudi u Kragujevcu. Gde ćete lepše stvari?


38/3 TĐ/MP

Da li vi razumete, poštovani narodni poslanici, poštovani građani, koliko mi više ne stižemo da govorimo o tim stvarima, o stvarima koje su važne za građane, o radnim mestima, o kvalitetu života, o platama, o penzijama, o povećanju penzija od 5,4% od 1. januara 2020. godine, o svemu tome zbog gluposti da se branimo zašto je jedan ministar bio u jednom postrojenju, u jednom gazdinstvu organske hrane?

39/1 MG/IR 18.00 – 18.10

Pa, zaista nenormalno, zaista nenormalno i zaista, na kraju krajeva i mi smo nenormalni što ne govorimo o rezultatima, nego skačemo da branimo zaista stvari koje pokažete dva papira i vidite da te stvari o kojima vi pričate nemaju nikakvog smisla, nikakvu vezu sa vezom.
Dakle, što se „Krušika“ tiče, samo napred, vi imate nadzor nad nezavisnim telima, vi držite pravosuđe, kao i pravosuđe sve nas u jednom kontrolnom mehanizmu. Molim vas, insistirajte, mi znamo da ćemo mi insistirati da se sve ove stvari razjasne i da izađu na čistac zato što smo ponosni stvarima koje radimo, kako ih radimo, energijom koju uložimo i rezultatima koje imamo za građane Srbije. Hvala.
PREDSEDAVAJUĆI: Hvala, predsednice Vlade.
Sada reč ima gospodin Vukadinović.
Izvolite, gospodine Vukadinoviću.
ĐORĐE VUKADINOVIĆ: Zahvaljujem.
Ja sam poslednji koji bi poricao da pomaka ima i da u raznim oblastima ima napretka. To nije sporno. Ali, u ovim drugim odgovorima, verovatno nepotrebno toliko dugim, se ipak promiče jedna doza, rekao bih junačenja i hvalisavosti koju najbolje će građani sami procenjivati koliko je realna, uključujući zdravstvo i ako ja kažem uopšte ne poričem da napretka ima.
Ono što ste vi gospođo Brnabić rekli povodom stadiona koji se gradi, šest stadiona u Engleskoj, pa ste time pokušali da odgovorite na moju primedbu u vezi sa ovim nacionalnim stadionom, samo pokazuje, odnosno baca sumnje na druge odgovore koji deluju uverljivo i ako su isto toliko ozbiljni, onda stvarno imamo razloga za brigu. Dakle, ti stadioni koji se grade, grade se privatnim sredstvima, grade ih klubovi, a ne gradi ih država i to iz kredita, odnosno iz pozajmice, kao što će naša graditi.
Da ne govorimo o kvalitetu našeg i engleskog fudbala, da deca treba da idu sa ulice, to je tačno, ali neće ta deca sa ulice ići na nacionalni stadion da se bave sportom nego im treba u njihovim školama, u njihovim mesnim zajednicama, u njihovim kvartovima. Tako da opet je to površan argument.
Da ne govorimo o tome da ste preskočili, ali sada nema veze više, o platnim razredima da odgovorite, iako ste odgovarali skoro sat vremena, opet to kažem izvođenje platnih razreda.
Što se tiče namenske industrije, da imamo je, imali smo je i ranije ona je dosta dobro poslovala, ali sada ima ozbiljnih problema. Da, hvala vam na preporuci i bez nje ćemo nastaviti da pitamo i istražujemo, ne da bi podrivali, nego baš zato da bi bolje još stvar funkcionisala.
Što se tiče malo neprimerenog rečnika, treba verovatno predsedavajući da vas upozori, vi ste rekli – licemerno je itd. mogao bih za deo vaših odgovora i optužbi takođe da kažem da su malo licemerni, ali tako je, kako je, to je naša politička kultura. Treba svi da se trudimo i sa jedne i sa druge strane ove sale i ovih stolova, odnosno ovih klupa, da bude bolje. Da bi bilo bolje, moramo se prvo pošteno pogledati i samokritički pogledati u oči svi mi, gospođo Brnabić. Hvala.
PREDSEDAVAJUĆI: Hvala gospodine Vukadinoviću.
Sada reč ima gospodin Dragan Marković.
Izvolite.
Neka se pripremi gospodin Đurić.



39/2 MG/IR

DRAGAN MARKOVIĆ: Hvala.
Poštovani članovi Vlade, dame i gospodo narodni poslanici, da vam kažem da je opozicija uspela da vas ubaci na njihov teren i da se bavimo odgovorima na
laži koje oni plasiraju u poslednje vreme. Sve to što su govorili nema osnova da građani veruju u te lažne priče, ali ima osnova da gospodine ministre policije, kada su oni vodili policiju da je policija tukla radnike koji su zaposleni u „Zastavi“ tadašnjoj u Kragujevcu, da su tukli sindikate, da ste vi uhapsili narko dilere i distributere droge sa ne znam koliko tona. To nije urađeno poslednjih 20 godina.
Kada je u pitanju ministar finansija, ja se bavim ekonomijom i nikada nije bila veća finansijska stabilnost da kurs evra miruje, da možete da uzmete kredit u dinarima, da vam rata ne skače i da imate kreditnu sposobnost u trenutku istu kada ste uzeli kredit i kada isplatite kredit.
Sve su to laži, ali nije laž pretnja, uperena puška u predsednika Srbije. To je pokušaj atentata sa vizuelnim podstrekivanjem. Slavica Đukić je psihijatar i zna šta znači podstrekivanje. Znači, neka budala tamo će gledati, samo je ostao još da ide krol gde može ta puška da se pronađe. I mi se svi bavimo tim temama, odgovaramo im na njihova glupa pitanja, a građane Srbije interesuje program. Šta vi to nudite ljudi, šta vaša ulica nudi itd.
Kada je bilo da mogu da rade šta hoće, da tuku žene, da ulaze u RTS sa motornom testerom. Niko nije uhapšen, bili jednu noć pa pušteni. Sledeći put, ako se ne reaguju poštovani ministri, oni će ući sa ovim puškama, ko zna koliko ih imaju i gde im se nalaze.
Srbija mora da bude slobodna država, jer građani kažu, kada prete predsedniku Srbije, pa šta ćemo mi da radimo, šta će nama da se desi ako drugačije mislimo od one manjine koja ne može da pređe cenzus.
Ministar za rad, moraš ministre da se boriš da promeniš zakon. Zakon o radu kaže – onaj ko ne ide na posao tri dana, a ne donese lekarsko uverenje, ostaje bez posla. Šest meseci, 180 dana ne dolaziš na posao, a nemaš uverenje, a gde ti je radno mesto? Na ulici? Da čupaš znakove, jel ti to u opisu posla?
Mi moramo da promenimo i Poslovnik o radu, da Poslovnik o radu ne može više da privileguje poslanike. Kaže – mi radimo. A gde radiš? Na terenu? Šta radiš na terenu, šta je interes države od tog terena? Šta je rezultat?
Tako da mogu da vam kažem da ste pasivni i kažu – šta će da kažu ovi koji odlučuju o sudbini građana Srbije, ovi iz Evrope i ne znam, neke velike države.
PREDSEDAVAJUĆI: Hvala gospodine Markoviću.
Da li se neko od ministara javlja.
Reč ima premijerka, Ana Brnabić.
Izvolite.
ANA BRNABIĆ: Ja se u potpunosti poštovani narodni poslaniče slažem sa vama. To je upravo ono što sam rekla. Dakle, mi smo prešli na taj teren gde se branimo od stalno novih i novih fabrikovanih afera umesto da pričamo o stvarima za koje su nas građani birali, za koje su nam dali mandat i koje su naš posao.
Zaista mislim da treba da nametnemo da su rezultati jedino što je važno, a da na afere odgovaramo toliko da opovrgnemo jasne, očigledne laži, a i da pozovemo nadležne institucije da se ovim aferama bave.
Mogu da razumem poštovanog poslanika koji je govorio, kome nisam zbog Poslovnika naravno mogla da odgovorim, da nacionalni stadion nije potreban, kao što verovatno nisu potrebni ni neki drugi strukturni objekti, jer je to bacanje para. Tako

39/3 MG/IR

nije bio potreban 15 godina ni Narodni muzej, tako 10 godina nije bio potreban Muzej savremene umetnosti. Pretpostavljam da ne treba nijedna moderna koncertna dvorana u Republici Srbiji.
Onda bih razumela da su te stvari zatvorene 2003. godine, 2007. godine, zato što nije bilo u budžetu para da se na njima radi i da se one ponovo otvore, nego je bila ideja da se da više za socijalu, na nezaposlenost. Na kraju krajeva, nezaposlenost je bila sve veća. Mislim da je 600.000 ljudi ostalo bez posla u tom periodu. Da se davalo na lečenje, ali nažalost ne, nije se ni gradilo, ali se nije davalo ni za lečenje, ni za socijalu.
Dakle, gde su nestale sve te pare i to je dobro pitanje za nadležne organe. Znamo gde je nestalo 619 miliona evra. To znamo. Da li su te pare možda bile za budžet za lečenje dece ili su te pare bile za budžet za socijalu ili za obuku nezaposlenih ili kako god bilo, ali razumem da nije bilo nijednog ni drugog, da su pare bile završile kod nekog trećeg.
Konačno, ponovo, dakle, apsolutno se slažem, dajte molim vas da razgovaramo o rezultatima, a ne o fabrikovanim aferama. Hvala.
PREDSEDAVAJUĆI: Hvala predsednice Vlade.
Reč ima potpredsednik Vlade i ministar unutrašnjih poslova, dr Nebojša Stefanović.
Izvolite.

40/1 MZ/MJ 18.10-18.20

NEBOJŠA STEFANOVIĆ: Želim da se zahvalim gospodinu Markoviću na kontinuiranoj podršci borbe protiv organizovanog kriminala, pre svega narkotrafiking i mislim da smo tu svi zajedno na istom zadatku, dakle, Narodna skupština koja donese takvu vrstu zakona. Hvala narodnim poslanicima koji jesu bili uvek na toj liniji, koji su se uvek trudili vrlo kvalitetnom i dobrom raspravom da poboljšaju zakonska rešenja i da omoguće efikasnije gonjenje onih koji se bave ovim nezakonitim delovanjem.
Hoću da se zahvalim ljudima iz policije, pogotovo u ovom trenutku kada postoji veliki pritisak na one koji se bore u policiji protiv narkotrafikinga, pogotovo ta odeljenja, pogotovo one ljudi koji su zaista izraziti profesionalci u svim redovima policije i kada ih provlače kroz blato. Moram da kažem da hoću da stanem u zaštitu tih ljudi zato što se radi o vrhunskim profesionalcima. Svim ljudima koji rade u policiji, koji su svojim delovanjem doprineli da mi ove godine do 15. novembra imamo zaplenjeno preko 6,2 tone narkotika, što je jedan izuzetan rezultat kakav ranije nismo imali u istoriji Srbije.
Očekujem da će tokom godine taj rezultat biti značajno bolji. Tome su doprineli, naravno, pre svega ljudi iz policije, oni koji su profesionalni sastav policije, koji su zaista izuzetni profesionalci i stručnjaci, oni ljudi koji su tu da čine da građani Srbije budu bezbedniji. Teško mi je nekad i kad slušam njihovo provlačenje kroz blato, zato što ne odgovaraju u jednom danu ili jednom trenutku ciljevima nekih ljudi koji, nažalost, ne prežu ni od čega, ponizili bi ljude iz policije i traže da im se smanje plate, da se ukinu pojedine jedinice policije.
Najbolje bi bilo da ukinemo celu policiju, najbolje bi bilo da im se prepusti da bude kao u vreme kada su oni bili sve i svja. Da budemo potpuno jasni, vi znate svi koji su to ljudi bili koji su odlučivali o svim našim sudbinama u ovoj zemlji, kako je to izgledalo tada i kako su oni upravljali Srbijom.
Na sreću, najveći deo građana Srbije, uveren sam, podržava ne samo rad policije, nego i svih čestitih i iskrenih ljudi u ovoj zemlji koji žele da se borimo i uspešno da se izborimo sa korupcijom i kriminalom, da svake godine, kao što to baš sada radimo, uspevamo da spustimo i stopu kriminaliteta, da učinimo da se ljudi osećaju bezbednije, da bolje opremimo sve naše službe bezbednosti, da imaju kapacitet da se izbore i da pobede svakoga ko misli da ugrozi bezbednost naše zemlje.
Posebno ovo što mi je drago, zato što vidim da su profesionalci u policiji, svi ljudi u policiji, svaki policajac, da je ozbiljno shvatio ono što sam im ja poručio još 2014. godine, da borba protiv narkotrafikinga, protiv svih onih koji prodaju ili hoće da prodaju drogu našoj deci mora da bude prioritet. Zato im hvala.
Hvala im iskreno od srca na svemu što rizikuju svakog dana, na tome što ispaštaju njihove porodice, zbog toga što predano rade i ne gledaju koliko je sati kada se bore protiv toga. Hvala im na svemu što su uradili i uvek ću se truditi da ih zaštitim od svakoga, kolika god cena bila koju ću ja da platim ili siguran sam da to mogu da kažem i u ime svih drugih članova Vlade, trudićemo se da zaštitimo one ljude koji na terenu zaista svojom hrabrošću impresioniraju. Hvala, gospodine Markoviću, na toj podršci.
PREDSEDAVAJUĆI: Hvala, gospodine Stefanoviću.
Da li imate još neko pitanje, gospodine Markoviću?
Izvolite.


40/2 MZ/MJ

DRAGAN MARKOVIĆ: Očekujem da mi gospodin Đorđević odgovori i da kaže građanima Srbije, ne znam koji je član Zakona o radu, šta se dešava sa zaposlenim licem u nekoj ustanovi koje ne dolazi na posao, da bi to građani čuli? Na neki način, neću reći da je to opravdanje da mi sada menjamo Poslovnik, ali jednostavno, oni koji glasaju za vas da ne rade, a vi koji dobijate poverenje naroda da imate privilegiju u Skupštini. Šta će da kažu – izašao sam na doručak prekoputa ili na ručak. Pa ovde je najjeftiniji ručak na svetu, jeftinije nego da odu u pekaru. Znači, nema opravdanja gde si. Nisi dobio zadatak, osim ako si član nekog Odbora, pa si otputovao u neku državu, u ime države ili Skupštine Republike Srbije.
Molim i Slavicu da odgovori i da kaže građanima, jer vi znate, kada se desi pretnja da će čovek da ubije ženu i kada se to desi imamo u kontinuitetu mesec dana najmanje pet, šest ubistava. Ovo je podstrekivanje i pretnja, a mi imamo jedan manji broj, na našu sreću, građana sa šifrom kojima sve nešto fali i uvek je kriv neko ko vodi državu itd. Tražim ta dva odgovora.
PREDSEDAVAJUĆI: Hvala, gospodine Markoviću.
Reč ima ministar rada Zoran Đorđević.
Izvolite.
ZORAN ĐORĐEVIĆ: Zahvaljujem na pitanju.
Evo da vam kažem, poslodavac je dužan da prijavi ukoliko postoji bilo kakva zloupotreba službenog položaja ili radnog vremena. U tom slučaju i inspekcija rada je dužna da izađe i ona će reagovati tako što, baš ste vi rekli, ukoliko se neopravdano ne pojavljuje na poslu, onda poslodavac ima pravo da na neki način kazni ili čak i da otkaz tom koji krši zakon.
Tako da, u ovom slučaju, ali i u svim drugim slučajevima, država je rešila da se bori protiv sive ekonomije, protiv rada na crno, protiv zloupotrebe službenog položaja, protiv rada koji je na neki način nešto što čini štetu onom poslodavcu koji je zaposlio tako nekoga. U ovom slučaju tu se radi o građanima Srbije, o narodu Srbije koji je upravo glasao za one koji nisu ovde i koji ne dolaze i time čine štetu, ne samo poslodavcu Narodnoj skupštini, već svim građanima Srbije, jer od nas i od vas zavisi koliko ćemo mi kvalitetno da vodimo ovu zemlju. Nažalost, neki od njih su sebi uzeli za pravo da ne dolaze, ali isto tako, koliko ja znam i dobio sam informaciju, oni su redovni na blagajni, svakog meseca dođu da uzmu svoju platu i svoje troškove za prevoz i svoju naknadu za prevoz i topli obrok i sve ostalo što njima pripada po zakonu, iako nijedan jedini radni sat nisu odradili.
Tako da pozivam i vas i Narodnu skupštinu da vidi sve pravne akte kako može i na koji način da kazni sve one koji ne dolaze. Ja verujem da tu postoji i opomena i kažnjavanje i odbitak od plate i ostalo što može da se uradi.
Skrenuo bih vam pažnju na još jednu stvar, a to je – pričao sam dva puta sa ministrom Lončarom, jer nisam mogao da verujem da su u našoj zemlji od 2004. godine upravo oni koji danas nisu ovde doneli tada uredbu po kojoj nijedna specijalizacija u našoj zemlji nije postojala, niti bila odobravana. Tako da mi do 2012. godine, do dolaska Aleksandra Vučića nismo imali nijednu jedinu odobrenu specijalizaciju. Prvi specijalizant je otišao u septembru 2012. godine. Znači, devet ili 10 generacija studenata kod nas nije imala mogućnost da ode na specijalizaciju i onda se čudimo zašto su ti lekari odlazili u inostranstvo, zašto su se školovali, zašto su nam nedostajali medicinsko osoblje i lekari.
40/3 MZ/MJ

Nije samo u tome problem. Znači, kada neko ode na specijalizaciju, a otišao je tog septembra 2012. godine, prvi je završio ove godine u septembru. Znači, mi imamo ozbiljan jedan gep u našem vremenu gde nećemo imati generacije i generacije lekara. Mislim da moramo ozbiljno da se pozabavimo time kako i na koji način su oni vodili zemlju, jer nije sve u parama. Jedna stvar je što su oni pokrali 619 miliona evra, to je jedna stvar, ali možda to nije najveća šteta. Najveća šteta je to što su ugrozili bezbednost i zdravlje ljudi i građana ove zemlje, jer će to svakako neka od sledećih generacija da trpi i to sve mi moramo da uradimo. Mislim da više o tome zna ministar Lončar.
Ali opet da se vratim na ovo prethodno. Pozivam Narodnu skupštinu i one koji vode Narodnu skupštinu, ukoliko treba, da pozovu inspekciju rada i inspekcija rada će izaći i posavetovati i dati nalog kako da se izađe iz svega ovoga. Hvala.
PREDSEDAVAJUĆI: Hvala, ministre Đorđeviću.
Sada reč ima prof. dr Slavica Đukić Dejanović.
Izvolite, profesorka.
SLAVICA ĐUKIĆ DEJANOVIĆ: Ja bih, naravno, želela da se zahvalim Draganu Markoviću Palmi, poslaniku koji vrlo savesno pristupa ovom segmentu rada, postavljanju poslaničkih pitanja, i to uvek sa idejom da dobijemo onaj odgovor koji je pozitivno podsticajan na društvo.
Znate, ovo pitanje ne zadire u resor za koji sam odgovorna u Vladi, nego zadire za osećanje slabosti koju imaju oni koji pokušavaju na senzacionalistički način, indukcijom agresije da izraze svoju nemoć. Narod je taj koji kaže da je Aleksandar Vučić čovek u koga se ima beskrajno poverenje. U novijoj istoriji nismo zaista imali, pa i uopšte u istoriji izbornih rezultata, takav stepen poverenja u jednog čoveka. Oni koji ne mogu da se pomire sa tom činjenicom biraju načine, ali ne da indukuju bolesne ljude. Osobe sa mentalnim smetnjama, a Strategija za podsticanje rađanja koju je donelo Ministarstvo na čelu sa ministrom Lončarom se vrlo dobro odredila prema ovom pitanju i odnosi se na period od 2026. godine, upravo podrazumeva postojanje i ulaganje u institucije koje su potpuno nove, nove za naše uslove, i zovu se centri za mentalno zdravlje.

41/1 JJ/CG 18.20 – 18.30

Neće njih indukovati, jer zdravstveni radnici i psihijatri kojih ima preko 850 u Srbiji dobro znaju svoj posao. Indukovaće one osobe koje teško kontrolišu svoja ponašanja, svoj gnev i svoju nemoć. Dakle, Dragan Marković Palma opravdano razmišlja o tome da vizuelna indukcija, da verbalna indukcija na agresiju posebno kada su u pitanju ličnosti kao što je predsednik Vučić, jeste nešto što plaši građane i jeste nešto protiv čega moramo, apsolutno ustati svi i reagovati svi.
Dakle, kao lekar, kao psihijatar u krajnjem slučaju kao član ove Vlade htela bih da kažem da usmeren bilo koji način agresije na predsednika države, uz jednu konkretizaciju koju i deca razumeju, je samo poruka nemoćnih. Meni više ostaje da žalim takve, a moramo ih i osuditi.
PREDSEDAVAJUĆI: Hvala gospođo Đukić Dejanović.
Sada reč ima dr Zlatibor Lončar. Izvolite.
ZLATIBOR LONČAR: Gospodine Markoviću vi kao jedan od najiskusnijih političara mnogo toga znate, nema potrebe neke stvari da vam objašnjavam, ali evo teme koje su pomenute želim da obradujem sve ljude.
Nasledili smo to što smo nasledili, nešto smo uspeli da kažemo u kom pravcu je išao taj sistem, dokle bi to sve stiglo, šta bi nas zadesilo. Znate i sami koje korake preduzimamo, šta sve radimo da bi to, šta smo sve morali da uradimo da to zaustavimo, pa onda da krenemo popravljamo.
Želim jednu lepu vest da vam kažem, od pre tri dana, a to je da je bio konkurs u Kliničkom centru Srbije, primalo se, ja mislim, 58 medicinskih sestara. Od toga 20 sestara je bilo koje su pre izvesnog vremena otišle što u inostranstvo, što u privatne klinike, 20 sestara se u ponedeljak vratilo i došlo je da ostane u Kliničkom centru, da ostane u Beogradu, da ostane u Srbiji. Ne zaboravite da se radi o sestrama sa ogromnim iskustvom, višegodišnjim iskustvom koje su to već radile, neke od njih su bile i glavne sestre.
To je ono kakva je bila situacija, a to je ono što govori kakva je trenutno situacija i s onim što radimo kakva treba da bude i za šta se borimo.
Ono gospodine Markoviću što vi kažete opozicija i afere. Vi dosta toga znate. Evo da kažem vama i građanima Srbije kako tu, otprilike, stvari stoje. Oni imaju dva tri genijalna poteza kojima su oni sami doneli odluku. Jedan od tih poteza je ovaj bojkot. To su odradili bez mentora. To su oni sami dogovorili, smislili da urade.
Drugi njihov genijalni potez je ova sramna, skandalozna, kako god hoćete, ova naslovna strana NIN. Nije u redu da prođe ova Skupština a da ne podsetimo građane Srbije, profesorka je to i stručno rekla, da je to jedan odraz nemoći. Mislim da je to odraz kada preovladava mržnja, kada preovlada strast, a vi nemate rešenje za problem.
Gospodine Markoviću to su njihove dve odluke o kojima će građani imati pravo da donesu. Što se tiče njihovih drugih odluka, iako neko misli da oni iznose ove fabrikovane afere i sve to. Oni nemaju veze sa tim. Oni su samo čitači onoga što im daju strani mentori. Oni samo čitaju pitanja i oni imaju, moraju da naprave recke koliko puta su dnevno pročitali ta pitanja, koliko puta su otišli na konferenciju za štampu kod Aleksandra Vučića, kod Nebojše, kod Ane, ili kod bilo koga.
Kako su dobili te podatke? Dobili su te podatke sve od naših ljudi, sve od naših ljudi koji su radili i rade na nekim odgovornim funkcijama. Oni su te podatke uzimali pod izgovorom da čine nešto dobro za našu zemlju, ali za neku drugu prijateljsku stranu zemlju koja nama želi dobro, pa samo da im damo te podatke, oni će to nama iskoristiti u ratu protiv ne znam koga i protiv čega.

41/2 JJ/CG

Dragi građani Srbije, dragi gospodine Markoviću, to tako funkcioniše. Ni jedno njihovo pitanje nije. Sve je pitanje stranih agenata koji ne žele da Srbija vodi sopstvenu politiku koja ima za interes samo napredak Srbije i bolje za građane Srbije. To treba svi da znaju. Uvek se treba setiti, naš narod to često kaže – pazite se prijatelja, s neprijateljima će biti lako. Hvala vam.
PREDSEDAVAJUĆI: Hvala dr Lončar.
Reč ima premijerka Ana Brnabić. Izvolite.
ANA BRNABIĆ: Hvala.
Samo da dodam par reči.
Evo je ta naslovna strana, famozna naslovna strana NIN. Poruka ne može biti jasnija. Mislim da se svi slažemo u tome. Ne može biti jasnija poruka. Ja ću je čuvati, čuvaću je dok god sam na ovom mestu, da kada god razgovaram, od sada pa nadalje sa evroparlamentarcima, predstavnicima EU, evropske komisije, raznih međunarodnih organizacija, kad god pričamo o slobodi medija, evropskim vrednostima, demokratiji, demokratskom društvu, da bude uz mene da bi objasne oni, šta u stvari to znači. Šta znači to sve? Da li su ovo građanske evropske vrednosti?
Ono što je, dodatno sada zanimljivo. Svaki dan imate nešto novo, pa je tako bilo kada je bio onaj skandal sa vešalima na Terazijama, pa su onda optužili SNS da je iza tih vešala. I to su onda preneli svi tzv. nezavisni mediji, kao bombastičnu informaciju. Kada je ispalo da su Dveri, nigde više nema informacije. Niko više iz Saveza za Srbiju o tome ne priča.
Pa je onda tako bilo za paljenje knjiga. Za paljenje knjiga su ponovo optužili SNS. Kada je MUP jedva nekako našlo dokaze, jer bez bilo kakvih dokaza ne bi verovali šta se u stvari desilo, onda nikog dalje nije bilo. Nikoga nije bilo da se izvini tim građanima, ni Marinike Tepić, ni Bastaća, ni Đilasa, nikoga, a nije bilo više ni natpisa u medijima, tim nezavisnim. Samo je nestala tema. I tako sve ide šizofreno. Ovi nešto urade, pa onda na kraju ponovo optuže vlast. Kada vi dokažete, e onda to više kao tema ne postoji.
Dakle, juče je izašla ova naslovna strana, odnosno jutros je izašao ovaj NIN, pa je povučen, pa su samo skinuli ovu fotografiju koju su tako lepo isekli, kropovali, da bi se postarali da daju tačno najjasniju moguću poruku. Kada je reagovao vlasnik. Reagovao vlasnik, rekao ljudi aman, u zemlji gde je pre nekoliko godina ubijen predsednik Vlade snajperom, zaista nije u redu. Nije to ta vrednost, pa koliko god želimo da kritikujemo tu vlast i koliko god ne volimo Aleksandra Vučića i tu Vladu, nije u redu. Skinite to. Šta se desilo danas? Optuže nas za cenzuru. Zamislite, sad smo mi opet krivi. Pa, potpuno van pameti, sad smo mi krivi za cenzuru.
Šta se onda dalje danas dešava? Baš pre nego sam došla u Skupštinu, gledam vesti, poštovani narodni poslanik koji prima platu, ali ne dolazi na posao, gospodin Miroslav Aleksić, ima pres konferenciju i šta kaže dan posle ove naslovne strane koja je direktni atak na Aleksandra Vučića, kaže – vlasnik poljoprivrednog dobra „Jovanjica“ na kojoj je pronađena velika količina marihuane, po hapšenju prvo zvao koga? Andreja Vučića. Nastavlja se, svaki dan, nemaju nijedan jedini dan pauze. Nemaju pola sata pauze.

42/1 VS/MT 18.30 – 18.40

Dakle, nema veze. Sad naslovna strana, neko je tamo, tamo je vlasnik naterao da skinu naslovnu stranu, optuži Vladu, optuži Vučića da je on to uradio. Evo, evo cenzura, evo kako nema slobode medija, a istovremeno odmah Andreja Vučića da ga je čovek koji je vlasnik poljoprivrednog dobra na kojem smo mi pronašli, ova Vlada, ovo Ministarstvo unutrašnjih poslova, mi smo pronašli tu plantažu.
E, kaže – ja imam pouzdane informacije da je on prvo zvao Andreja Vučića i pozivam Tužilaštvo da se oglasi o ovom saznanju. Ma, ja pozivam Tužilaštvo da konačno reaguje. Da li je istina ili nije istina?
Ljudi, ako nije istina, pa onda optužite tog Aleksića, bre! Da li ovako treba da se vodi politika u Srbiji?
Da li je dosta progona jedne porodice? Na šta ovo liči?
Onda kaže – pored Andreja Vučića, taj vlasnik je često kontaktirao sa ministrom Nebojšom Stefanovićem, možda se zato Nebojša ne oglašava.
Zamislite, ministar koji je naložio da Ministarstvo, policija ode tamo. Da li vi razumete koliko je to van svake pameti? Šta se u ovoj Srbiji dešava?
Dakle, potpuno nenormalno.
Konačno, ko je čuo da je napadnut Gavrilo Kovačević, član Gradskog veća Beograda, član SNS? Koliko je ljudi čulo? Zašto? Zato što ne mogu da čuju. Valjda zato što u ovoj zemlji nema slobode medija, zato što mi, valjda, govorimo šta će u medijima da se piše. Ne, zato što on nije Borko Stefanović, zato ljudi nisu čuli.
Zato što članu SNS danas u Srbiji smete da razbijete glavu bejzbol palicom, to je dozvoljeno. To je dozvoljeno, kao što je dozvoljeno da direktno pozivate na ubistvo legitimno izabranog predsednika Republike, a odmah sutra nastavite napade na njegovu porodicu. Tužilaštvo tome mora da stane na put.
Pozivam Tužilaštvo – Molim vas, oglasite se o ovom saznanju.
Ali, ako nije istina, optužite gospodina Aleksića za laži koje iznosi. Jednom krenite od nečega kako bi omogućili da se u ovoj zemlji normalno živi, normalno radi i kako bi omogućili da mi, kao Vlada, možemo, imamo vremena da radimo svoj posao za građane Republike Srbije, a ne da se stalno i stalno, nanovo i nanovo branimo od ovakvih budala. Hvala.
PREDSEDAVAJUĆI: Hvala, predsednice Vlade.
Reč ima ministar odbrane, gospodin Aleksandar Vulin.
Izvolite, gospodine Vulin.
ALEKSANDAR VULIN: Poštovani predsedavajući, predsednice Vlade, poštovane dame i gospodo ministri, drugarice i drugovi, dame i gospodo narodni poslanici, znate, ja sam sad, i izvinite me što kasnim malo, ja sam sad bio na posednutom objektu Vrtogoš i bazi kadrova Čuka, u kopnenoj zoni bezbednosti, gde naša vojska vodi računa i brine o tome da svaki centimetar naše teritorije bude zaštićen, bude siguran, da nikakve političke, separatističke provokacije koje mogu da se dese u tom prostoru na bilo koji način ne ugroze svakodnevni život svakoga od nas, svih građana Srbije, bez obzira na veru, nacionalnost.
Bio sam sada sa našim momcima i devojkama u kopnenoj zoni, kojima ne smeta što je hladno, kojima ne smeta što pada kiša, koji se ne žale što je tako, koji su beskrajno ponosni što su u Vojsci Srbije i što čuvaju našu zemlju. Zato me izvinite što sam zakasnio, ali molim vas da ih svi zajedno pozdravimo, oni ovo prate.
Znate, umesto da danas budemo ponosni na to što je Vojska Srbije po drugi put u godinu dana dobila povišicu plate, što nema više ni jednog vojnika koji nema bar jedan komplet novih čizama i bar dva kompleta novih uniformi, umesto da danas pričamo o tome koliko smo ponosni na vrhovnog komandanta, mislim na predsednika
42/2 VS/MT

Vučića, koji je u stanju da se suprotstavi svim pritiscima koji dolaze sa bilo kog dela sveta i da sačuva našu spoljnu politiku, da sačuva našu politiku vojne neutralnosti, mi ćemo morati da se bavimo jednim lažovom koji se odaziva na ime Aleksić.
Ali, šta da radimo, to je politika i to moramo da radimo i pošto Tužilaštvo ne reaguje, pošto sudovi ne reaguju, ja sam tom Aleksiću dao mogućnost da na sudu dokaže sve svoje laži. Idemo na sud, kad neće sud, tužiću ga ja.
Dakle, Aleksiću je svaki pošten rad kriminal ili, u najmanju ruku, sumnjiv. On vidi ministra kako bere paradajz, kako bere rotkvice, mora da je neki kriminal. Nemoguće da čovek radi svojim rukama, on to nije radio.
Znate, ja sam seljačko dete, mene nije sramota da radim sa svojih 10 prstiju. Ponosan sam na mog Dragutina i na mog Jovu. Oni su me naučili kako se radi sa 10 prstiju i da treba i da se pomogne, pa kad vidiš da domaćinu padnu šljive, pa kad vidiš da ne stigne pred kišom da se pokupi seno, a ti dođeš da pomogneš.
Ja sam te 2015. godine sa rukovodstvom Nacionalne službe za zapošljavanje, došao u Jovanjicu, jer smo dobili informaciju da ne samo tu, nego u čitavoj poljoprivredi u okolini Beograda nedostaje sezonskih radnika. Doveo sam celo rukovodstvo NSZ da malo vide iz prve ruke kako žive i kako rade oni koje oni treba da zaposle i nije me sramota zbog toga i ponosan sam zbog toga i uvek bih to ponovo uradi.
Iako sam ja 2015. godine mogao da znam šta će se dešavati 2019. godine, onda što taj ološ ne optuži Bratstvo manastira Hilandar, koje je tog istog Koloviju primilo u svoje Bratstvo i dalo mu blagoslov da se njegovo preduzeće i imanje zove po imanju manastira Hilandar, to je Luka Jovanjica?
Što ne kažete ološu to? Nije zgodno politički, jer znate da bi narod odmah prozreo šta govorite, jer znate da bi narod odmah rekao – evo ih, lažu, optužuju Hilandar, hoće Hilandar da optuže za trgovinu narkoticima zato što je jedan čovek izneverio njihovo poverenje. Hoće li to da urade? Neće.
Znaju da to nije pametno da urade, znaju da nije politički pametno da urade, nego će pokušati da odrede nekog od nas ne bi li ga slatko pljuvali, a navikli da mi ćutimo, navikli da se mi ne branimo, navikli da bežimo od sudova, navikli da kažemo – ma, pusti, budala, proći će. Neće proći.
Što me nije optužio kad sam čistio Zvezdarski park? Posle toga u tom Zvezdarskom parku, isto tako, dešavale su se i tuče, bilo je narkomana, bilo je svega i svačega, naša policija svaki dan se bori protiv takvih. Što me ne optuži da sam kriv i za to? Jesam, čistio sam Zvezdarski park.
Što me ne optužio za svaku bolest koja se desi u Beogradu, od alergije? Jesam, čistio sam u naselju Stepa Stepanović polja od ambrozije, jer nije moglo drugačije. Što me i za to ne optuži?
Svaki pošten rad, sve što liči na pošten rad, sve je to njima povod za pljuvačinu, za mržnju, za laž.
U ovoj zemlji stavite predsednika Vlade pred snajpersku pušku, predsednika države stavite pred snajpersku pušku i pravite se da je to normalno.
Moramo da čekamo da se smiluje vlasnik novina, da kaže, da uvede zdrav razum. Da li moramo da čekamo na to? Da li moramo da čekamo da se vlasnik smiluje? Da li postoji u ovoj zemlji neki zakon, da li postoji u ovoj zemlji neki zdrav razum, koliko toliko morala?
Dame i gospodo, ja sam uređivao jedan časopis, ne samo jedan, ali govorim o jednom političkom časopisu koji je bio vrlo kritičan prema tadašnjoj vlasti. Što nismo stavili Tadića pred snajper.

42/3 VS/MT

Šta mislite, koliko sekundi bi trebalo da me uhapse, da me zatvore i da bace ključ da sam ja stavio Borisa Tadića i slikao ga iza snajpera?
Šta mislite koliko uvodnika bih dobio o tome kako je u ovoj zemlji ubijen Zoran Đinđić, a, evo, mene koji hoću da ubijem njegovog naslednika? Za Vučića to ne važi? Što da ga ne ubiju, je li? On može i da se ubije?
Što niko ne razmišlja o tome, ima on decu, ima ljude koji ga vole? Što ne razmišljaju o njemu? Ko želi da stane ispred snajpera? Ko želi da ga stavite ispred snajpera? Ko želi da ga optužite da šuruje sa narko dilerima zato što je brao paradajz?
Sram vam bilo! Da imate srama, verovatno biste se stideli. Ali, što kaže naš narod, ne plaši se onog ko se ničega ne boji, plaši se onoga ko se ničega ne stidi.
Moji seljaci vole da kažu – taj je dao obraz u arendu.
Taj je dao obraz u arendu, kao što je prodao svoju partiju Vuku Jeremiću. Što ne priča koliko je dobio para za to što ne priča o kriminalnoj bandi zbog koje ceo svet saslušavao Vuka Jeremića?
On je našao nekoga da napada zato što je sa svojih 10 prstiju hteo nešto da uradi, hteo nešto da pokaže.

43/1 GD/LŽ 18.40 – 18.50


Hajde, usudi se, optuži hilandarsko bratstvo, optuži sve kupce u "Maksiju", optuži "Maksi" što su prodavali organski paradajz, što nisu znali da je u pitanju neko ko će sutra biti optužen za nelegalnu proizvodnju opijata i to ne govori neko u čijoj koaliciji su ljudi koji se zalažu za legalizaciju kanabisa. Pa, oni uopšte ne razumeju što su ga uhapsili. Njima uopšte nije jasno što hapse tog čoveka. Oni se bore za to da marihuna bude legalna. Njima uopšte nije jasno što to rade. Pa oni ljudi javno puše marihuanu. Pa, da li treba na Bastaća da vas podsećam? Oni uopšte ne razumeju što su ga uhapsili. Oni se ljute na ministra Stefanovića što hapsi trgovce i dilere marihuanom, kad Bastać ne može da puši legalno, nego mora ilegalno da se snabdeva marihuanom. Ne razumeju oni ništa. Ne razumeju oni ovu Srbiju. Ne razumeju oni da njihova mržnja neće im doneti nikakav politički poen. Ništa dobro od nje neće videti.
Naravno da svako od nas se uznemiri, povredi. Ja sam 30 godina u politici, ali neću uopšte pred vama da krijem da me ovo uznemiri. Imam dva sina. Da li oni treba da slušaju da im je otac bio narko diler? Da li to treba da slušaju? Ja treba da im objašnjavam razliku između branja paradajza i rada sa svojih 10 prstiju, sa ološem i bitangama koji će da nas stave u to kolo u kome sami igraju.
Ne krijem pred vama da sam uznemiren, ne krijem pred vama da sam ljut, ne krijem pred vama da sam zgađen takvim ljudima i nadam se da će jednom u ovoj zemlji sud biti merilo za sve, da ćemo izaći već jednom pred sud, on i ja, ako se dokaže da sam ja brao paradajz, a on pokušavao da na tome, na toj mržnji i zlu, da na tim lažima. ubere neki bedni politički poen, ako se za to uopšte dobijaju politički poeni, pa da čujem jednom ono veliko izvini, da čujem da kaže i da prizna da je lažov. Ako neće, pa neka ga sud bar natera na to. U ovoj zemlji ima suda.
Još jednom molim sve sudove i tužilaštva da reaguju kada ovako nešto čuje i uradi se. Nemoj više da čekamo da se neki gazda smiluje da smrtnu presudu, da poternicu, da pokušaj ubistva treba da skloni svojom dobrom voljom. U ovoj zemlji mora da ima zakona. Nije dobra volja da ne smeš da pretiš smrću predsedniku Republike ili bilo komo građaninu ove zemlje. To nije dobra volja, to je zakon. Hvala.
PREDSEDAVAJUĆI: Hvala, gospodine Vulin.
Gospodin Marković ima pravo još na komentar dva minuta. Izvolite.
DRAGAN MARKOVIĆ: Hvala.
Imam i dve preporuke. Jedna preporuka je za ministra prosvete, da se obaveste sve škole koje imaju mogućnost i postoji dovoljan broj učionica da mogu od sledeće godine da upisuju one struke koje su nekada bile, a to su zanati, pošto su deficitarni u Srbiji, kao što su varioci, stolari, tesari i keramičari.
Druga preporuka je, imajući u vidu da je ova godina bila sušna, da je mnogo manje žita i pšenice zasejano ove godine nego što je bilo prethodne godine, šta je to što je preporuka od Ministarstva poljoprivrede za poljoprivredne proizvođače? Koju poljoprivrednu kulturu da seju kako bi znali da ta poljoprivredna kultura sutra ima tržište i da mogu da žive od svog rada?
PREDSEDAVAJUĆI: Hvala, gospodine Markoviću.
Sada reč ima gospodin Vladimir Đurić.
Izvolite.
(Dragan Marković: Da li je tu ministar prosvete?)
Jeste, ali nema sada mogućnost ministar da odgovori.
Reč ima narodni poslanik Vladimir Đurić. Izvolite.

43/2 GD/LŽ

VLADIMIR ĐURIĆ: Hvala, predsedavajući.
Sada je tačno 18,45 časova. Ova sednica traje do 19.00 časova i gotovo sam siguran da, ako mi se bude ovoliko dugo odgovaralo na poslanička pitanja, nećemo stići da čujemo moj završni komentar, te će moja poslanička prava biti oštećena.
PREDSEDAVAJUĆI: Stići ćemo, kolega.
VLADIMIR ĐURIĆ: Vi ste kao predsedavajući dozvolili ministru odbrane, a sada dozvoljavate ostalim poslanicima da dobacuju.
Ministru odbrane ste dozvolili da ovde iznosi i svoje neke privatne uznemirenosti. Ja razumem to što je on imao potrebu ovde da iznese, ali nije poslovničko vreme predviđeno za to. Mogao je sazvati pres konferenciju u holu, pa sve to reći takođe u ovom domu.
No, moje pitanje koje želim da delegiram ovde odnosi se na ono o čemu smo razgovarali dok nije krenula ova kampanja odgovaranja na afere. Čini mi se nekako da proizvođačima afera i otkrivačima afera i vama te afere jako odgovaraju, jer onda možete slupate sat vremena i onda ne možemo da se bavimo životnim temama, a to smo radili u početku ove senice, bavili smo se životnom sredinom, npr. i pitanjima finansiranja socijalnih politika u porodici.
Ja želim da delegiram ministru Antiću pitanje šta će da uradi u pogledu investicionih potreba EPS-a, jer, po najnovijim analizama, kapaciteti EPS-a uskoro će biti nedovoljni da namire rastuće potrebe i biće potrebne ogromne investicije u nove kapacitete, biće potrebno nadomestiti dotrajale kapacitete i zameniti i prepraviti postojeće kapacitete zbog zaštite životne sredine, jer je EPS postao jedan od najvećih zagađivača životne sredine u Srbiji.
Ja sam danas u plenumu to rekao i sada ću ponoviti - jedna TE "Kostolac B" emituje 130 hiljada tona ugljendioksida godišnje. To je emisija jednaka zajedničkoj emisiji svih nemačkih termoelektrana.
Dakle, u poslednjih pet godina EPS-ova proizvodnja opada. Osam posto je manja nego u 2013. godini. Propisi EU kada bi se primenili na Srbiju u pogledu emisije štetnih materija iz EPS-ove proizvodnje, koštali bi EPS 500 miliona evra i postojeći proizvodni model EPS bi bio potpuno ekonomski neisplativ, a daću još jedan podatak koji je dala Energetska zajednica u ovom domu Narodne skupštine.
Kada bi za Srbiju trenutno važili evropski propisi u pogledu emisije štetnih gasova i kada bi Srbija po tim propisima morala da plaća emisione kvote i penale za prekomernu emisiju i trovanje vazduha koji građani dišu, pa kada bi taj dodatni trošak tih penala prevalili na cenu struju i na krajnjeg korisnika, struja u Srbiji bi morala poskupeti čak 24%.
Podsećam da se EPS obavezao da će do 2027. godine sprovesti evropske zahteve u pogledu zaštite životne sredine. Interesuje me da li postoji uopšte plan ovih ogromnih, masovnih investicija, jer investicioni gep EPS-a u poslednjih šest godina je… EPS je već u kašnjenju sa minimum 400 miliona evra investicija u poslednjih šest godina samo do nivoa amortizacija, a investicije su potrebne preko toga. Hvala.
PREDSEDNIK: Hvala.
Reč ima ministar Antić. Izvolite.
ALEKSANDAR ANTIĆ: Pre svega, ne mogu da polemišem baš sa svim vašim podacima. U vašim podacima ima dosta netačnosti, nelogičnosti, a mogu slobodno da kažem i po malo tradicionalne malicioznosti koja dolazi iz Sekretarijata Energetske zajednice koji kada se prezentuju neki podaci, na primer, o emisiji ne CO2, rekli ste CO2, ovde je reč o SO2, "Kostolac" i "Kostolac B", samo se
43/3 GD/LŽ

prenebregne činjenica da je reč o analizi iz 2016. godine, a da je EPS izgradila postrojenje za odsumporavanje dimnih gasova u "Kostolcu B" i da je to bio deo prve faze Projekta Kostolac koji smo radili sa našim kineskim partnerima, tako da mi danas imamo postrojenje za odsumporavanje dimnih gasova u "Kostolcu".
Nije tajna, i premijerka i ja i predsednik sa nama više puta smo razgovarali na temu da EPS treba da ima daleko snažniju tu investicionu politiku. S druge strane, ja moram da kažem potpuno otvoreno i potpuno jasno da je EPS u određenoj meri u proteklom periodu podinvestiran kao posledica činjenice da Srbija ima najnižu cenu električne energije u Evropi.
Objektivno, Republika Srbija, ako izuzmemo Ukrajinu, Moldaviju, koje imaju određenu drugu metodologiju i ako posmatrate i podatke Eurostata, oni su pomereni u odnosu na region Zapadnog Balkana i zemlje EU, Srbija sa najnižom cenom električne energije ne može da ima tako snažnu investicionu politiku i to je potpuno jasno. Zato smo mi merama za konsolidaciju EPS, pre svega njenu finansijsku stabilnost i održivost u ovom periodu zasnivali na povećanju efikasnosti, smanjenju gubitaka na mreži i tu smo vrlo uspešni. Smanjili smo ih za nekoliko procenata poslednjih nekoliko godina, povećanju naplate i racionalizaciji broja zaposlenih. U tim segmentima smo, da kažem, ostvarili dosta dobre rezultate. Sa time se slaže i Svetska banka i IBRD koji prati te procese, pre svega ispred MMF.

44/1 BD/VK 18.50 – 19.00

S druge strane, mi u odnosu na zahteve srpskog tržišta električne energije na godišnjem neto nivou imamo suficit. Znači, Srbija je neto izvoznik električne energije i taj talas traje već nekoliko godina.
Vi znate da smo 2014. godine imali one teške poplave koje su, pre svega, pogodile Kolubarski basen i gde je naš najveći rudnik uglja potopljen i od tog trenutka mi smo morali da menjamo određene tehnologije, pre svega, u Kolubari i to nam dosta dobro ide.
Nije tačno da nam svake godine proizvodnja električne energije pada. Nama realno u odnosu na 2013. godinu je za nekoliko procenata pala proizvodnja u termo sektoru, što smo npr. 2016. godine vrlo dobro kompenzovali proizvodnjom u hidro sektoru i mi smo 2016. godine imali 36,5 hiljada gigavat časova električne energije, što je jedna vrlo dobra proizvodnja. Na primer, 2012. godine je bila 34 hiljade, znači 36, 34, znači, to je značajno više 2016. godine. Godine 2017. 35, godine 2018. 34,3. Dakle, to je stalno tu negde. Ima nekih varijacija koje zavise od hidrologije i kvaliteta uglja.
Da pređem na ono što mislim da je suština vašeg pitanja. Znači, reko sam vam ovo za SO2 nije tačno. Izgradili smo postrojenje za odsumporavanje dimnih gasova u „Kostolcu“.
Kada su u pitanju druge investicije, mi smo u proteklih nekoliko godina uložili više od 400 miliona evra u ekologiju. Na svim našim termo kapacitetima koji će raditi nakon 2023. godine su urađeni elektro filteri i time smo rešili praškasta zagađenja. Denitrifikaciju smo rešili na gotovo svim. Za „Kostolac“ sam rekao, postrojenje za odsumporavanje je urađeno, kada je TENT A u pitanju.
U ovom trenutku se realizuje projekat, investicija je teška 170 miliona evra i taj projekat radi japanski konzorcijum „Micubiši Hitači“, do 2023. godine, kada imamo obavezu da to realizujemo, to ćemo završiti.
U ovom trenutku završavamo finansiranje, odnosno pregovaramo finansiranje vezano za odsumporavanje TENT-a B. Dakle, 400 miliona evra smo već realizovali. U ovom trenutku i ono što je u planu investicija od nekih 800 miliona evra u ekologiju. Time ćemo rešiti ove postojeće blokove.
Paralelno s time, radimo zamenske kapacitete. Znate da gradimo u „Kostolcu“ Blok B3 snage 350 megavata. Taj projekat bi trebao da bude završen 2021. godine. Time dobijamo novih 350 megavata, koji su negde 4-5% naše proizvodnje i doneli smo odluku na nadzornom odboru EPS-a, očekujem da će Vlada Republike Srbije to vrlo brzo potvrditi, a i nalazi se u predlogu budžeta, odnosno već sad usvojenom budžetu, garancija od 446 miliona evra za realizaciju još jednog termo bloka 300-350 megavata u Kaleniću, to je Kolubara B. To je projekat koji nastavljamo da realizujemo, on je krenuo negde devedesetih godina, zaustavljen usled finansijskih tadašnjih nemogućnosti. Danas imamo snage da sa tim nastavimo.
Paralelno sa time, mi radimo revitalizaciju naših ključnih hidrokapaciteta. Podsetio bih da smo u Đerdapu od šest generatora uradili pet, povećali im snagu, dali im novi radni vek 40 godina.
Potpisali smo sporazum sa „Silovija mašine“ da se radi revitalizacija „Đerdapa 2“. Zvornik smo već uradili. Planiramo neke dodatne projekte u hidrosektoru, pre svega mislim na moravske hidroelektrane, nekih 150 megavata koje pregovaramo. Planiramo ibarske, to je ono što je bilo deo italijanskog sporazuma. Nažalost, taj sporazum sa Italijom se nije realizovao, mi se sada „razvodimo“ iz toga i ulazimo u novi ciklus.

44/2 BD/VK

Konačno, sa time završavam, obnovljivi izvori. Ne može EPS da bude jedini investitor u energetskom sektoru. Imamo sada više od 500 megavata novih na mreži iz obnovljivih. To su privatne investicije, ali sa druge strane, i EPS radi takve projekte. Elektroprivreda Srbije razvija projekat 66 megavata u „Kostolcu“, vetropark. To biti prvi njihov projekat iz obnovljivih, a vrlo intenzivno planiramo, i poprilično tiho pričamo dok planiramo, ali zato dosta, nadam se, radimo, znači, 100 megavata solarni park u „Kostolcu“, takođe investicija EPS. Imamo odlagališta, imamo one završene delove gde je izvršena eksploatacija uglja. Procena je naša da su te lokacije idealne za nove solarne parkove.
Tako da, pre svega, građanima, ali i Narodnoj skupštini, mirno spavajte, EPS, sve energetske kompanije obezbeđuju energetsku stabilnost zemlje danas, ali i vrlo intenzivno rade da imamo jednu potpuno sigurnu energetsku situaciju i u budućem periodu i to je ono što ja mislim da je važno za sve građane Srbije. Hvala.
PREDSEDNIK: Reč ima narodni poslanik Vladimir Đurić.
VLADIMIR ĐURIĆ: Hvala.
Čini mi se da će ovo biti sada završno, pa ću probati, pošto se sedam sati približava.
Vaše informacije o stanju u EPS-u su u konfliktu sa Fiskalnim savetom i onda ne znam da li ova Vlada treba možda da ukine Fiskalni savet.
Plan investicija koji sam ja očekivao da čujem od vas je kako će se povećati investicija EPS-a za 200, 250 miliona evra godišnje, još gore, kako će se obezbediti 1,1 milijarda evra za koju Fiskalni savet kaže da je potrebna za obezbeđenje proizvodnje uglja, ili da mi kažete da su ti podaci jednostavno netačni, ali onda ćemo stvarno postaviti pitanje kredibiliteta Fiskalnog saveta, koji barata podacima za koje vi smatrate da su netačni.
Ovo je 1,1 milijarda evra investicija potrebnih u proširenje proizvodnje uglja. To je 10% godišnjih prihoda i primanja budžeta. To je ogroman novac.
Još jedan problem, neprofitabilnost EPS-a. EPS je deset puta manje profitabilan od uporedivih kompanija. Čak i da podigne profit na 200, 250 miliona evra, on bi tek bio na 60% profitabilnosti sa uporedivim kompanijama.
Da, rekli ste, tačno je da je cena struje u Srbiji niska. Ukrajina je jedina sa nižom cenom struje u Evropi. I, naravno, to je i neka cena socijalnog mira i to je nužda, ali će očigledno morati doći do povećanja struje. Međutim, problem sa sistematizacijom zaposlenih, dakle, EPS mora i vi kao nadležno ministarstvo morate dati plan kako ćete rešiti višak zaposlenih za koje je Fiskalni savet procenio da je oko 15% do 20%. A, 30% su troškovi zaposlenih u proizvodnji EPS-a. To je ogromno. Vi kad imate uslužnu delatnost, vi imate racio, kaže treba da bude 50-30-20, 50% su troškovi zaposlenih, 30% su svi ostali troškovi, 20% je dobit. To je logično za uslužne delatnosti koje nemaju troškove amortizacije ogromne, ogromne opreme. EPS tu ne može da se poredi. Zato je ovih 30% učešća troškova zaposlenih kod EPS-a ogromno. Taj plan mi očekujemo da čujemo, jer ovo su strateške stvari koje će se morati rešavati za narednih pet, 10, 15 godina, zato što smo mi već došli u situaciju da je tražnja za električnom energijom na putu da u narednih pet godina potpuno prevaziđe proizvodne kapacitete EPS-a.
Još jednu stvar bih kao dopunsko pitanje i dopunsku informaciju. Simpatična je bila rasprava. Verujem da premijerka puno svog vremena troši na materijalno stanje porodica sa decom, ali ja moram ovde da pitam jednu vrlo konkretnu


44/3 BD/VK

stvar, za koju ne znam da li ću stići dobiti konkretan odgovor – kada ćemo u Skupštini dobiti izmene i dopune Zakona o finansijskoj podršci porodica sa decom? To je obećanje koje se sada već duže od godinu dana čeka, jer para novih u budžetu za porodilje i majke nema. Istih je 64 milijarde kao lane. Hvala.

45/1 TĐ/VZ 19.00 – 19.10

PREDSEDNIK: Hvala.
Reč ima ministar Antić.
ALEKSANDAR ANTIĆ: Pre svega, hoću da kažem da mi te investicije u rudarskom sektoru vrlo intenzivno radimo. Uvaženi narodni poslanici, EPS će ove godine proizvesti na kopovima u Kolubari i Kostolcu 40 miliona tona uglja. Mi smo po tom pitanju jedan od najvećih proizvođača u Evropi. Ti ugljeni sistemi se stalno pomeraju. Mi moramo i sledeće godine 40 miliona i te investicije su kontinuelna.
Mi imamo u planu oko milijardu, koliko kaže i Fiskalni savet, ali znate nije to Fiskalni savet genijalno smislio, nego je to prepisao iz poslovnih planova EPS i iz naše Strategije razvoja energetike. Dakle, otvaranje zamenskog kopa Radljevo i Polje E, to su investicije u narednih pet, šest godina, oko milijardu. Mi smo prvi bager na Radljevu već odveli. Mi ove godine ulazimo u investiciju 200 – 250 miliona evra, dva sistema, BTO za Polje Radljevo i Polje E. Znate, jedan onaj sistem - bager, odlagač, transporter je više od 100 miliona evra. Tako da su te investicije zato velike.
Konačno, hoću da vam kažem, ne brinite za proizvodnju uglja, dajte da imamo poverenje u EPS, tamo sede zaista ozbiljni ljudi koji ozbiljno znaju da se bave strategijom i planiranjem.
Moram da vam kažem jednu stvar. Dragi moj narodni poslaniče, 2005. godine u sistemu EPS je radilo 64.000 zaposlenih. Danas u EPS radi 28.000 ljudi. Ako uzmemo da radi još jedan broj onih koji su na KiM i ako uzmemo da u nekim autsorsnim delatnostima rade neki za potrebe isključivo EPS, to je 34.000 ljudi. Trideset hiljada manje nego 2005. godine. Tako da sistem se unapređuje, sistem dobro funkcioniše.
Naravno, ima i kritika, pa kritike su nekada na mestu, a nekada su i poprilično deo nekog, da kažem, već naučenog ambijenta. Mnogi, moram da kažem Fiskalni savet koji izuzetno uvažavam, često i prečesto doživljavaju EPSkao džak za boks i vole da udaraju po njemu i kada ima razloga, a ima ponekad, ali i onda kada nema.
PREDSEDNIK: Zahvaljujem.
Reč ima ministar Đorđević.
ZORAN ĐORĐEVIĆ: Hvala.
Probaću da budem kratak, pošto pretpostavljam da ste očekivali da neće biti odgovora, pošto je kraj, ali samo ukratko.
Milijarda više u budžetu ima baš za socijalu i za porodilje. Slavica Đukić Dejanović u svom budžetu ima novac odvojen za to. Lokalne samouprave odvajaju novac za porodilje i podsetiću vas da je predsednik rekao u investicionom planu 200 miliona evra, odnosno 24 milijarde će biti u sledećoj godini za porodilje.
Zahvalan sam predsedniku, ne samo što je inicirao te promene kada je došao kao predsednik, što je stao na čelo države kada je u pitanju i prepoznao taj problem demografski, već i danas što i dalje prepoznaje i upravo ovi rezultate, koje je predsednika govorila, jesu rezultat toga svega. Verujem da sve ovo što sam rekao, ovih 24 milijardi, ovih dodatnih milijardu, ovo sve što radi Slavica Đukić Dejanović, verujem da će sledeće godine predsednica Vlade sa mnogo boljim rezultatima da izađe pred nas, jer nama je najbitnije da promenimo demografsku sliku. Hvala puno.
PREDSEDNIK: Zahvaljujem.
Izvolite, vaš komentar.
VLADIMIR ĐURIĆ: Trudiću se da ne iskoristim puna dva minuta, pošto smo potrošili vreme trajanja sednice.
Samo bih odgovorio ministru Đorđeviću. Jedna milijarda je nedovoljna. Kod rebalansa budžeta osam milijardi je uvećan razdeo prava korisnika iz oblasti
45/2 TĐ/VZ

zaštite porodice i dece, naknade za socijalnu zaštitu iz budžeta. Osam milijardi je uvećan kod rebalansa. Na sednici nadležnog skupštinskog odbora predstavnica vašeg ministarstva je na naše pitanje – da li su ovih osam milijardi namenjeni povećanju naknada porodiljama i majkama, odgovorila – ne, ovih osam milijardi rebalansom budžeta se uzima da bi se nadoknadila nedostajuća sredstva koja smo u 2019. godini propustili da budžetiramo za isplatu ovih malih naknada od 850 ili 2.500 dinara, koliko mesečno neka trećina, recimo 20.000 majki, porodilja, dobija u Srbiji, jer su zakinute primenom ovog zakona.
Novac koji je potreban da bi se do nivoa minimalca tim majkama garantovala primanja, mi smo izračunali za 20-ak hiljada majki, pa neka je i 30.000, je negde oko 11 milijardi dinara godišnje. Država je slupala 22 milijarde na sudske kazne i penale, na „energo zelene“, na „kunstranseve“, na naknadu za garanciju AIK banci itd. Na povredu prava građana na suđenje u razumnom roku otići će dve i po, tri milijarde, recimo, zato što sudovi kasne.
Dakle, nisu dobro postavljeni fiskalni prioriteti i reforme ne idu u pravcu tamo gde to najviše treba, a mislim da su trudnice porodilje i ta kategorija veoma socijalno ugrožene i da se ne bavimo propagandom, nego da se bavimo činjenicama, a evo razdeo nadležan pokazuje da dodatne pare nisu budžetirane. Hvala.
PREDSEDNIK: Zahvaljujem vama na komentaru.
Zahvaljujem svim ministrima Vlade Republike Srbije koji su došli na sednicu, koji su učestvovali u našem radu.
Zahvaljujem poslanicima Narodne skupštine.
Ovim završavamo ovaj deo sednica i sutra u 10.00 časova nastavljamo sa radom po zakonima koje smo započeli jutros. Hvala.

(Sednica je prekinuta u 19.10 časova.)


Video (3)

Četvrtak, 28. novembar 2019. | institut poslaničkih pitanja poslednjeg četvrtka u mesecu 28.11.2019. (I)

Četvrtak, 28. novembar 2019. | institut poslaničkih pitanja poslednjeg četvrtka u mesecu 28.11.2019. (II)

Četvrtak, 28. novembar 2019. | institut poslaničkih pitanja poslednjeg četvrtka u mesecu 28.11.2019. (III)



Prethodni mesec Sledeći mesec
P U S Č P S N
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
četvrtak, 28. mart

Ceo kalendar događaja