27. septembar 2018. Poslanička pitanja u septembru

27. septembar 2018. Poslanička pitanja u septembru

Četvrtak, 27. septembar 2018.

Poslanička pitanja u septembru

Narodni poslanici su, u skladu sa članom 205. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, 27. septembra 2018. godine, od 16.00 do 19.00 časova, postavljali pitanja članovima Vlade Republike Srbije.


Poslanička pitanja postavili su narodni poslanici prof. dr Jahja Fehratović, Ljupka Mihajlovska, Fatmir Hasani, Miroslav Aleksić, Marijan Rističević i Marinika Tepić.

Na postavljena pitanja narodnih poslanika odgovarali su predstavnici Vlade Republike Srbije, potpredsednik Vlade i ministar unutrašnjih poslova dr Nebojša Stefanović, ministar za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Zoran Đorđević, ministar pravde Nela Kuburović, ministar bez portfelja zadužen za demografiju i populacionu politiku prof. dr Slavica Đukić Dejanović, ministar za evropske integracije Jadranka Joksimović, ministar kulture i informisanja Vladan Vukosavljević, ministar zdravlja dr Zlatibor Lončar, ministar prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Mladen Šarčević, ministar odbrane Aleksandar Vulin, ministar rudarstva i energetike Aleksandar Antić, ministar državne uprave i lokalne samouprave Branko Ružić i ministar zaštite životne sredine Goran Trivan.


PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)


31/1 MG/VZ 16.05 – 16.15

(Posle pauze)

PREDSEDNIK: Poštovani narodni poslanici, poštovani ministri, pristupamo postavljanju poslaničkih pitanja u vremenu od 16 časova i pet minuta do 19 časova i pet minuta, saglasno članu 205. Poslovnika Narodne skupštine.
Pre nego što pređemo na postavljanje poslaničkih pitanja, dozvolite mi da pozdravim potpredsednika Vlade Republike Srbije, gospodina Nebojšu Stefanovića i sve ministre koji su danas sa nama ovde došli da odgovaraju na vaša pitanja.
Istovremeno vas podsećam da će redosled postavljanja poslaničkih pitanja biti utvrđen prema dosadašnjoj praksi rada Narodne skupštine, tako što će najpre reč dobijati narodni poslanici koji ne pripadaju ni jednoj poslaničkoj grupi, a zatim poslanici najmanje prema najvećoj poslaničkoj grupi.
Prelazimo na postavljanje poslaničkih pitanja i na listi je prvi Jahja Fehratović. Izvolite.
JAHJA FEHRATOVIĆ: Zahvaljujem.
Uvažena predsedavajuća, poštovani ministri, kolege narodni poslanici, zahvaljujem na ovoj mogućnosti da iskoristim priliku i postavim nekoliko pitanja za koja smatram da su u ovom trenutku od izuzetne važnosti za građane, a naročito pripadnike manjinskih naroda i nacionalnih manjina, osobito nas Bošnjake u Sandžaku i sve ostale, jer se nalazimo u procesu izbora za nacionalne savete nacionalnih manjina u Republici Srbiji, koji su zakazani za 4. novembar 2018. godine.
Prethodni izborni ciklusi 2010. i 2014. godine imali su velike manjkavosti, o tome je javnost više manje upoznata. Jedne je apsolutno kada je u pitanju Bošnjački nacionalni savet ili veće zloupotrebio tadašnji ministar Čiplić i naneo veliku štetu izbornom procesu i poverenju Bošnjačke nacionalne zajednice institucije države Srbije. Godine 2014. uočena je otvorena izborna krađa gde su takođe zakazale određene institucije i gde je omogućeno gospodinu Sulejmanu Ugljaninu da četiri naredne godine, odnosno od 2014. do 2018. godine nelegalno vlada tim važnim organom.
Nalazimo se, kao što rekoh u 2018. godini, veliki problem su birački spiskovi, poseban birački spisak. Veliki problem čini to što i dalje u lokalnim, gradskim i opštinskim samoupravama imamo veći broj lica koja upravljaju unošenjem, iznošenjem lica iz Posebnog biračkog spiska, pa pitam ministra Ružića, kako je moguće da, recimo u Novom Pazaru četiri osobe imaju kartice za unošenje i brisanje iz biračkog spiska, od toga dve koje pripadaju ideološkoj listi Samoopredeljenje, gospodina Sulejmana Ugljanina, dve koje pripadaju listi „Vakat je“ koju podržava SDP, gospodina Rasima Ljajića? Obzirom da imamo veliki problem na terenu, brisanje, mi smo već neke žalbe podneli, na isto pitanje bih voleo da čujem i gospodina ministra Stefanovića, kao i ministarku Kuburović.
Drugo pitanje koje želim da postavim odnosi se na slučaj uvaženog profesora Ćamila Jukovića, nedužno stradalog 2004. godine u obračunu političkih partija SDA, gospodina Sulejmana Ugljanina i Rasima Ljajića SDP, koji je 14 godina u invalidskim kolicima i koji je prethodnih dana, iz dana u dan pred lokalnom samoupravom Novog Pazara, protestovao tražeći da mu se isplati sve ono što je morao da plati kako bi 14 godina bio na trajnom smeštaju u Novopazarskoj banji, jer drugačije ne bi mogao da preživi. Prosto, niko od gradske uprave…
PREDSEDNIK: Hvala.
Dozvolite da im odgovore, pa ćete imati vremena za dopunu.
31/2 MG/VZ

Ministar Ružić. Izvolite.
BRANKO RUŽIĆ: Poštovana predsednice, poštovano predsedništvo, gospodine Fehratoviću, naravno da su izbori 4. novembra veoma značajni, da kada uporedimo i zakonodavni okvir i atmosferu koja je bila 2010. pa i 2014. godine, u odnosu na ovu 2018. godinu mislim da smo napravili krupne iskorake napred.
Takođe, u ovom domu su usvojena tri veoma važna zakona iz tog tzv. seta manjinskih zakona. Posebni birački spisak se ažurira u skladu sa Jedinstvenim biračkim spiskom i svaka potencijalna ili eventualna zloupotreba će biti sankcionisana, jer to predstavlja i krivično delo.
Što se tiče konkretnog slučaja koji vi pominjete, želim samo da vas informišem da je Upravna inspekcija upravo danas prisutna na teritoriji Raške oblasti, u Tutinu, Sjenici i Pazaru, da će sačiniti izveštaj i da mi veoma pomno pratimo, pored ovih redovnih aktivnosti, dakle, iniciranja dežurstava kako bi se što više građana upisalo, odnosno iskoristilo svoje pravo da se upišu u posebni birački spisak. Takođe, da taj posebni birački spisak bude ažuriran na onaj način koji ne bi proizveo bilo kakva nezadovoljstva od strane bilo kog učesnika u izbornom procesu.
Podsećam da se 4. novembra održavaju izbori za 22 nacionalna saveta i da tamo gde eventualno postoji neka kompleksnost u tom delu, svakako obraćamo još više pažnju, naročito nakon žalbi koje su nam stigle u ministarstvo. Zato je Upravna inspekcija po drugi put već prisutna na terenu.
PREDSEDNIK: Hvala.
Izvolite, dopunsko pitanje.
JAHJA FEFRATOVIĆ: Zahvaljujem vas se uvaženi ministre, ali recimo u ovom trenutku, danas u Novom Pazaru četiri osobe imaju pristup upisu i brisanju iz posebnog biračkog spiska. Slična je situacija u drugim gradovima, gde uposleni lokalnih samouprava odlaze od kuće do kuće u naseljenim mestima, u seoskim mestima, pitaju ko želi da glasa za listu gospodina Ugljanina ili gospodina Rasima Ljajića, pa te ljude upisuju, a brišu one koji recimo podržavaju listu Matice bošnjačke. To je nešto što je prisutno i što već sada budi strah kod velikog broja građana, da taj izborni proces nije u dovoljnoj meri zaštićen, kao i što budi strah kod građana, kada se recimo provere da li su upisani i na kom biračkom mestu glasaju. Većini stoji, ali nekih 30 do 40% nema to, a imali smo iskustvo da su ljudi prebacivani na 30, 40 kilometara udaljenosti od svog mesta stanovanja radi glasanja.
Drugo pitanje koje nisam uspeo da završim je za gospodina profesora Ćalima Jukovića, koji je 14 godina invalid zahvaljujući obračunu političkih partija, koji danas živi u rehabilitacionom centru Novopazarska banja i zašta mora plaćati velika sredstva u ovom periodu od 14 godina preko pet miliona dinara. Niko ni od lokalnih, ni od republičkih vlasti se nije usudio ili nije odvažio da mu da bilo kakvu podršku u tom pogledu iako je slao redovno zahteve, a posebno što je on žrtva jednog suludog političkog obračuna u situaciji kada je recimo požurio da spasi maloletnu decu prema kojoj je hitao taj metak ispaljen iz kolone političkih partija koje su se u vatrenom okršaju uoči izbora 2004. godine obračunavale u centru Novog Pazara.
Molim ministra Lončara da se uključi i nađe način, obzirom da je to zdravstveni centar koji je pod Ministarstvom zdravlja. Obzirom da lokalna samouprava ne želi da čuje za gospodina Ćamila Jukovića, a u njoj sede oni koji su ispalili taj metak prema njegovoj kičmi, da se njemu omogući trajni besplatni smeštaj u tom centru. Hvala.
PREDSEDNIK: Zahvaljujem.
Reč ima ministar Ružić.

32/1 BM/VK 16.15 – 16.25

BRANKO RUŽIĆ: Samo na onaj prvi deo ovog potpitanja, ipak bih dopustio Upravnoj inspekciji da radi svoj posao, da utvrdimo da li su vaše informacije tačne.
Ono što zakon propisuje i ono što je u skladu sa procedurom, to je da se sertifikate može dobiti najviše jedna osoba u opštinskoj upravi ukoliko postoji povećan obim posla, to može biti još jedna individua, ali u svakom slučaju je vrlo komplikovano da se ne primeti, imajući u vidu da mi 24 sata onlajn pratimo ko ulazi u poseban birački spisak, vrši izmene. Bilo bi komplikovano da se to čini sa nekih drugih računara, a da se to ne vidi kod nas i ukoliko takvih stvari, a moguće je da ih je bilo u prethodnom izbornom ciklusu, ali ukoliko se takve stvari dogode, naravno da je i to krivično delo i da će upravna inspekcija to konstatovati, a kasnije to može da procesuiraju nadležni organi.
PREDSEDNIK: Ministar Jadranka Joksimović, želi da odgovori.
JADRANKA JOKSIMOVIĆ: Zahvaljujem.
Mislim samo da je važno dopuniti, s obzirom da je poslanik postavio, naravno važno pitanje iz oblasti zaštite prava manjina, da je Srbija u procesu pregovora i kao jedina zemlja kandidat, koja je imala obavezu da u okviru poglavlja 23. koje se odnosi na vladavinu prava, kreira i sprovodi akcioni plan poseban za nacionalne manjine.
Moram da vam kažem da je do sada u odnosu na predviđene aktivnosti ispunjeno oko 70% obaveza, a upravo sutra je predstavljanje novog izveštaja o aktivnostima i očekujem da će biti ili na istom nivou, a očekujem možda i više. Glavna aktivnost u poslednje vreme jeste bila zapravo Zakon o savetima koji je urađen u saradnji sa Savetom Evrope. Slede izbori, kao što ste rekli, 4. novembra. Pohvaljeni smo za obezbeđivanje udžbenika, dakle, na jezicima nacionalnih manjina od strane Evropske komisije. Ostalo je još, ja mislim, za albansku nacionalnu manjinu da se udžbenici obezbede, a posle duge pauze, još od 2014. godine, održana je i ta prva mešovita komisija za manjine sa Hrvatskom.
Dakle, mi svime ovime pokazujemo našu volju da rešavamo sva otvorena pitanja, a istovremeno tražimo zaštitu i recipročno prava i naše manjine u drugim državama regiona. Tako da, moram da vam kažem, mislim da je važno da značajnijih primedbi od strane Evropske komisije, u pogledu ispunjavanja odredbi iz ovog akcionog plana, nema. Hvala.
PREDSEDNIK: Zahvaljujem.
Da li želite komentar od dve minute? Hvala.
JAHJA FEHRATOVIĆ: Hvala.
Ja ću samo još jednom ministra podsetiti da danas, u toku današnjeg dana, lice koje je bilo jedino ovlašteno u Novom Pazaru da upisuje, ima taj kod, karticu, ne radi, da na njegovom mestu je kao druga osoba, a da juče, za šta postoje svedoci, četiri osobe su bile na tom zadatku. Da li oni to rade naizmenično, pa se samo jedno pojavljuje onlajn, ja ne znam, ali definitivno je da postoji taj problem i da je taj problem evidentan.
Takođe, osvrnuo bih se na komentar ministrice i zaista jeste situacija, kada su u pitanju nacionalne manjine i nacionalne zajednice, poboljšana. Mi kao nacionalna zajednica nemamo problem s postojećim zakonima u onolikoj meri koliko imamo problem sa implementacijom zakonskih rešenja. Međutim, tu nije problem ni do republičkih organa, koliko je problem do samih pripadnika nacionalnih zajednica i njihovih predstavnika i to je nešto što ćemo, ako Bog da, na ovim izborima 4. novembra, nadam se ispravljati.
32/2 BM/VK

Takođe, voleo bih zaista da se ministri uključe oko problema profesora Ćamila Jukovića, koji je žrtva političkih obračuna, slučajnih prolaznik, ugledni profesor novopazarske gimnazije, ostao je trajni invalid zbog oružanog sukoba dveju političkih partija i nakon toga apsolutno je prepušten sam sebi. Niko od nadležnih, niti lokalnih, republičkih organa, ne želi da pomogne Jukoviću da makar malo olakša njegovu životnu situaciju. Hvala.
PREDSEDNIK: Zahvaljujem.
Dajem reč poslanici Ljupki Mihajlovski.
LjUPKA MIHAJLOVSKA: Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, članice i članovi Vlade, građani i građanke Republike Srbije, drago mi je da danas imam priliku da postavim pitanja ministrima u Vladi.
Naravno, pitanja je mnogo, a vremena je malo, tako da ću se najpre fokusirati na dva ministarstva, a to su Ministarstvo prosvete i Ministarstvo za rad.
Najpre, pitanje za ministra Đorđevića, pretpostavljam da znate da je u utorak održan protest ili bolje reći mirna šetnja majki i porodilja i trudnica, koje imaju primedbe na važeći Zakon o finansijskoj podršci porodicama s decom.
One su zatražile logističku podršku od poslanice Tatjane Macure, te u tom smislu ona njima jeste pomogla da se to organizuje, ali zarad javnosti da kažem da su od političarki govorile na tom skupu samo Tatjana Macura i ja. Skup je zaista bio miran bez bilo kakvih uvredljivih tonova i bez bilo kakvih uvredljivih reči, a samo sa jednom željom, a to je da se razmotre izmene i ponovne izmene i dopune ovog zakona.
Naime, primedbe se, pre svega, odnose na broj meseci koje ulaze u obračun za zarade, zatim na to da majkama koje imaju decu sa invaliditetom nisu omogućena prava iz ovog zakona, ukoliko dete prima tuđu negu i pomoć i nije definisan minimalni iznos koji majke primaju. Negde je naš zaključak da je ovde možda najveći problem to što se ovde mešaju prava iz radnog odnosa i prava na neki vid socijalne zaštite.
Takođe pitanje za ministra Đorđevića, da li ste na Vladi razgovarali ili nameravate da razgovarate o tome da se penzionerima izvrši vraćanje penzija koje su im umanjene u protekle četiri godine, jer ovo sada nije vraćanje, već je praktično obustavljanje oduzimanja penzija?
Takođe, poslanik Vladimir Đurić, predložio je jednim zakonom da bi bilo dobro proglasiti taj novac javnim dugom i na taj način u vidu obveznica na period od pet godina izvršiti vraćanje tog novca penzionerima. Ne mislimo da je to rešenje najbolje, možemo da razgovaramo o tome, možda rok treba da bude duži, možda na drugačiji način, ali, eto, da li postoji inicijativa i želja u Vladi Republike Srbije, da se ljudima koji su pošteno i predano radili u ovoj zemlji i borili se za nju ipak taj novac vrati.
Za ministra prosvete – da li možete da obećate ili kažete da ćete se zalagati za to da se u standarde za akreditaciju uvrste i standardi koji se odnose na pristupačnost visokoškolskih institucija za studente sa invaliditetom i tu se pre svega misli na arhitektonsku i na informaciono-komunikacionu, kako bi oni nesmetano mogli da prisustvuju svim predavanjima i ispunjavali svoje ispitne obaveze ravnopravno sa ostalim studentima? Hvala.
PREDSEDNIK: Zahvaljujem.
Reč ima ministar Đorđević.
ZORAN ĐORĐEVIĆ: Poštovana poslanice, poštovani poslanici, poštovana predsedavajuća, još jednom da probamo da objasnimo do detalja to kako i na koji način funkcioniše finansijska podrška porodicama sa decom.
32/3 BM/VK

Osnova svega, kada imate želju da nešto dajete, jeste da imate i realne izvore odakle to dajete i da za to što dajete imate garanciju da to pravo koje dajete neće ugroziti finansijski sistem zemlje.
Mi u Republici Srbiji, kada su u pitanju porodilje i kada uporedimo ostale zemlje EU i kada uporedimo druge zapadne zemlje koje bi trebalo da nam budu primer, Srbija u ovom slučaju može njima da bude primer kako i na koji način se ophodi prema majkama. U Republici Srbiji se garantuje majkama 12 meseci za prvo dete, za svako drugo dete 24 meseca i pet godina za posebnu negu deteta.
Imamo zemlje i u Evropi koje su mnogo razvijenije od Srbije pa daju, kada je u pitanju ta osnova, mnogo manje. Imamo i SAD koje su primer kakva je, kažu, demokratije, pa one majkama daju tri meseca bolovanja, a nadoknade nula.
Srbija ne želi da se ugleda na te zemlje, Srbija želi da bude primer drugima, pa kad je i ovo, ali naravno u skladu sa svojim mogućnostima. Reći ću posle i koliki su iznosi i zašto ovo sve kažem.
Kada je u pitanju tuđa nega i pomoć, imamo tuđu negu i pomoć za dete, imamo tuđu negu i pomoć za drugo lice. Tu dolazi do toga da postoji jedna zabuna. Znači, majka ima pravo da koristi ili jedno ili drugo pravo, s tim što ovo prvo pravo za pomoć detetu može da koristi do pete godine.
Mi, kada je ideja uvođenja tog prava, jeste da se pomogne majci koja želi da radi s jedne strane, a sa druge strane, pošto mora neko da brine o njenom detetu, država je socijalno odgovorna i želi da pruži toj majci mogućnost da plati nekoga dok je ona na poslu da brine o njemu.
To je ideja ove finansijske podrške porodici sa decom. Sve ostale stvari koje vi pričate pomagala, lekovi, sve ostalo, nalazi se u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti. Rekao sam vam rekao i juče u skupštinskoj raspravi da sam pričao sa ministrom Lončarom, on je tu, da mi možemo da pričamo na tu temu, da vidimo šta tišti majke, da vidimo u ovom drugom zakonu kako ta njihova prava da povećamo u skladu sa mogućnostima države i da to što vi imate primedbu vidimo da li je moguće usvojiti. Naravno, deca su nama na prvom mestu i da vidimo kako i na koji način to da sprovedemo. To nije ideja ovog zakona.

33/1 MZ/IR 16.25 - 16.35

Ideja ovog zakona jeste ne socijalna pomoć, kako vi kažete, već podsticaj rađanju, zato se ne odnosi na sve šta je bilo u Srbiji, već samo na ono šta će biti, a to je glavni cilj, da imamo više dece.
Kada je u pitanju podsticaj, postoje dve stvari koje država Srbija, kada je u pitanju briga o majkama, obezbeđuje majkama. To je jedna promenljiva i jedna fiksna naknada. Kada je u pitanju promenljiva naknada, to je ono što majka stiče svojim radom. To je pravo koje je stekla svojim radom i koje upravo rušenjem tog sistema bi napravili na neki način neravnopravnost među njima, jer nije isto majka koja radi jedan mesec, nije isto majka koja ne radi, nije isto majka koja ima veću platu ili manju platu i ona, nažalost, onoliko koliko je plaćala poreza i doprinosa, toliko po tom osnovu i dobija od države. Ali, s obzirom da mi želimo da budemo odgovorni prema tim majkama, mi smo i napravili ovaj drugi deo koji je fiksni i taj drugi fiksni deo je stvar rasprave gde mi možemo da kažemo koliko su naše mogućnosti u datom momentu i da li tim majkama možemo da dajemo više ili manje.
Mi smo davanje koje je bilo majkama na nivou dve godine i za prvo dete na nivou od 39.000, ja mislim, nikada više povećali, a to je 100.000 za prvo dete dve godine, 10.000 mesečno za drugo dete, za treće dete 12.000 deset godina i za četvrto dete 18.000 deset godina, plus, ono što ljudi treba i naši građani da znaju, da smo mi kada se obračunava ovo kada vi kažete 12 i 18, uveli sada da u osnov za izračunavanje tog dodatka one promenljive, prvi put uveli i privremeno-povremene poslove i ugovor o delu i autorski ugovor i omladinsku zadrugu i sve ono na šta se plaćaju porezi i doprinosi, što ranije do 1. jula nije bilo. Do 1. jula neko ranije je izmislio da žene koje imaju imovinu veću od 20 miliona nemaju pravo na podsticaj i to smo ukinuli i ja ne kažem da mi nismo otvoreni kao Vlada da idemo dalje i da majkama izlazimo u susret. Naravno da ćemo to da radimo.
Kao što sam rekao i za penzionere, da onog trenutka kada državi bude bolje biće i penzionerima, prvi momenat je sada i zato sve ovo što radimo, radimo upravo da bi omogućili našim građanima bolji materijalni položaj, ali samo u skladu sa mogućnostima države, a mogućnosti države su ukoliko vi imate odgovorno rukovodstvo koje na odgovoran način brine o tome da ima manju nezaposlenost, da se bori protiv sive ekonomije, da se bori protiv rada na crno, da se bori za kreiranje novih radnih mesta, da se bori protiv siromaštva, time možete da imate i veće prihode i samim tim da imate i mogućnost da dajete i veće penzije, a i našim majkama više da dajete finansijskih sredstava.
Činjenica je da je 2008. godine za majke izdvajano 25 milijardi. Činjenica je da je 2017. godine bilo 52 milijarde. Činjenica je da je 58 milijardi 2018. godine. Činjenica je da će za majke biti odvojeno sledeće godine budžetom 64 milijarde. To govori da mi imamo nameru da i nešto menjamo, a imamo nameru da tim majkama damo veća prava, odnosno da imaju više. Jedino tako ne bi napravili diskriminaciju, jedino ako u ovom fiksnom delu kada dajemo majkama, dajemo svim majkama. Ne postoji majka koja ima, koja radi, koja ne radi, koja ima više, koja ima manje, koja radi kraće i koja radi duže, diskriminaciju anuliramo time što dajemo svim majkama i to je jedini način da budemo ravnopravni prema svima i da budemo transparentni i da budemo pravedni, a to je ideja ove Vlade.
Takođe, znate da smo pričali o onome tri i pet plata. Rekao sam vam da ćemo voditi računa i kao Vlada, evo, tu je i moja koleginica Slavica Đukić Dejanović, koja je nebrojeno puta unazad ovih dana rekla – da, sledeća izmena će biti u tom pravcu da se nađe mehanizam, ne možda tri, pet plata, već da idemo do one maksimalne osnovice koja je za obračun poreza i doprinosa, koja je u ovom trenutku blizu 330.000.
33/2 MZ/IR

Zašto pet plata? Možemo da idemo i do te osnovice ukoliko mi možemo da kontrolišemo i da znamo da na jedan transparentan način onome ko je zaslužio da ima toliku nadoknadu to i pružimo. Ne samo da ćemo da im damo to, već i ako u ovom periodu do sada nije bilo majki koje su imale to pravo, ali ukoliko se pojavi neka majka do donošenje izmene i dopuna tog zakona, mi ćemo svakako predvideti zakonom da važi retroaktivno, kao za ovo drugo, treće i četvrto dete što sada dajemo nova rešenja da za njih važe veći ovi iznosi od donošenja prošlog zakona, tako ćemo i isto da uradimo i revidiranje tih rešenja i daćemo tim majkama te veće iznose i nadoknadićemo sve.
Poslednja stvar koju sam hteo da vam kažem, to je da svakako kada su u pitanju penzije i to vaše drugo pitanje, mi u Vladi Republike Srbije želimo penzionerima da dajemo veće penzije. Politika Vlade jeste da u ovom trenutku penzije su mnogo manje u odnosu na minimalnu potrošačku korpu. To smatramo da treba ispraviti u budućnosti. Mi smatramo da penzije treba da rastu i da je to najbolji način da penzioneri vide da ono što radimo zajednički, a to je uspeh svih građana Srbije, to je uspeh naše ekonomije, može da se prelije na njih i da njima bude bolje. Kada budemo uspeli da dostignemo koji će biti zadovoljavajući za nas, kada je u pitanju ekonomski položaj naših penzionera, onda možemo da pričamo svi zajedno o tome da u zakon stavimo to da buduće penzije budu uvek usklađivane i da više nikada kao društvo ne dozvolimo da one budu manje od minimalne potrošačke korpe. E, to je, ja mislim, prava politika. Hvala.
PREDSEDNIK: Zahvaljujem.
Reč ima Mladen Šarčević. Izvolite.
MLADEN ŠARČEVIĆ: Ako dozvolite, počeo bih od toga da ste u pravu i da smo u Zakonu o visokom obrazovanju koji smo usvojili 2017. godine propisali obavezu visokoškolskih ustanova da u skladu sa svojim mogućnostima obezbede uslove za studente sa invaliditetom, kao i u skladu sa svojim opštim aktom, tako da o tome moraju informisati i sve studente koji se za ovo zanimaju.
Nacionalno telo za akreditaciju koje obavlja poslove akreditacije visokoškolskih ustanova, primenom standarda za akreditaciju koje donosi Nacionalni savet za visoko obrazovanje, na predlog tog nacionalnog akreditacionog tela, u formi podzakonskog akta, pravilnika, ovo treba da reguliše. S obzirom na navedeno, Nacionalni savet za visoko obrazovanje može Pravilnikom o standardima za akreditaciju visokoškolskih ustanova utvrditi deo koji se odnosi na obezbeđivanje uslova za studente sa invaliditetom u okvirima obaveznosti koja je propisana Zakonom o visokom obrazovanju. Moj lični stav je da ću se na Savetu za visoko obrazovanje zalagati za ovo. Hvala vam.
PREDSEDNIK: Zahvaljujem.
Reč ima ministar Nebojša Stefanović. Izvolite.
NEBOJŠA STEFANOVIĆ: Poštovane dame i gospodo, samo vezano za penzije. Vlada i predsednik su radili u prethodnom periodu intenzivno da bi penzije danas bile značajno veće nego što su bile i pre smanjenja i mi danas imamo situaciju da se iz budžeta za popunu penzionog fonda ne troši više od 30 do 31% u odnosu na taj penzioni fond.
Nažalost, 2012. godine smo imali da je taj udeo bio veći od 60%. Šta to znači? To znači da nije bilo zaposlenih. Nije bilo zaposlenih zato što nije bilo nikakvih investicija, nije bilo solidnosti u državi, nije bilo stabilnosti, nije bilo ideje kako da se privuku ljudi koji će otvarati fabrike i radna mesta i samim tim popunjavanje penzionog fonda je izostajalo. Samim tim, sav teret se prenosio na budžet,
33/3 MZ/IR

koji je bio značajno manji nego što je danas, i vi imate situaciju da su upravo oni koji su takvu vrstu neodgovorne politike vodili doveli do toga da penzije budu umanjene. Oni su umanjili penzije politikom koja je dovela do faktički kraha države, jer smo mi 2012. godine bili na ivici da li će država biti u stanju da isplati i jednu jedinu penziju, ne kolika će biti, nego da li će uopšte moći da ih isplati. Bez obzira šta ko rekao, samo ozbiljnom i odgovornom politikom, lako je voditi politiku kojom ćete ljudima govoriti samo nešto što misle da treba da im se svidi i samo nešto što će im biti lepo i lagodno, to može svako.
Vi danas imate politiku koja garantuje povećavanje penzija svake godine. Imamo priliku da su one već danas mnogo veće, biće veće posle narednog povećanja koje ide već ove godine, biće veće nego što su bile i pre smanjenja i svake godine ćete imati priliku da penzioneri dobijaju sve više. To je rezultat odgovorne politike. Zašto je to moguće? Moguće je zato što mi danas u ovom trenutku pregovaramo o otvaranju novih fabrika u Srbiji i nove hiljade ljudi će biti zaposlene. Imali smo 26% nezaposlenost u Srbiji 2012. godine, danas imamo manje od 12%. To je popunilo jednim delom i penzioni fond, ali na tome mora da se radi, moraju da dođu ozbiljni ljudi koji će umeti da vode zemlju na način da se ljudi zapošljavaju. Tako se povećavaju penzije i to je ono što garantuje politiku koju predstavljaju i predsednik Aleksandar Vučić i Vlada Srbije. Hvala vam.
PREDSEDNIK: Zahvaljujem.
Reč ima Ljupka Mihajlovska. Izvolite.

34/1 JJ/MJ 16.35 – 16.45

LjUPKA MIHAJLOVSKA: Hvala ministre Đorđeviću što ste pokazali želju da diskutujemo o ovome i koliko sam shvatila biće izmena i dopuna zakona.
Međutim, govorite o podsticajima, a znate dobro da nam je stopa nasilja nad ženama velika, imamo i veliku smrtnost, a jedan od ključnih uslova da se to smanji jeste da se poveća ekonomska nezavisnost žena. Ako je neko radio dve godine, pa ostao bez posla, pa nakon dve godine dobio dete, praktično njoj ništa ne ulazi u prosek. Mi moramo da odradimo minimalnu sumu ako ćemo stvarno podsticati rađanje o ohrabriti majke da se odluče, pre svega na prvo dete, a onda govorimo dalje o drugom, trećem i četvrtom.
Što se tuđe nege i pomoći tiče, mi ili ne pričamo o istoj nadoknadi ili neku u ministarstvu ne razume. Lično sam korisnica dodatka za tuđu negu i pomoć jer mi je procenjen invaliditet, po tim nekim skalama, da mi je neophodna dodatna podrška za neke stvari i samim tim i dodatni novac. Deca su korisnici tuđe nege na osnovu procene stepena invaliditeta. Ovde piše, u članu 12. – Pravo na naknadu zarade, odnosno naknadu plate za vreme odsustva sa rada, radi posebne nege deteta ne može se ostvariti za dete koje je ostvarilo pravo. Znači, mama ne može da ostvari pravo na naknadu zarade, odnosno na naknadu plate, to piše u članu 12, molim vas da se usaglasite i vidite šta i kako.
Što se penzija tiče niste mi odgovorili, da li će biti povećanja. Podržavamo to što ste stabilizovali budžet. Kada govorite o rezultatima pitanje je i sa kim se poredite. Nije poenta biti bolji, poenta je biti najbolji i uvek bivati bolji, tako da molim da mi odgovorite da li će biti vraćanja penzija ili ne?
PREDSEDNIK: Hvala.
Pitanje ste postavili ministru Đorđeviću. Da li je tako?
ZORAN ĐORĐEVIĆ: Zahvaljujem.
Kad je u pitanju nasilje nad ženama, nažalost to je pojava koja postoji kod nas i protiv koje moramo svi zajednički da se borimo i svedoci smo da ona nije samo fizička, već postoji verbalna što ste videli pre neki dan izjavom lidera Željka Veselinovića koji je svojom izjavom, ja mislim, upravo napravio to verbalno nasilje nad ženama. Mi moramo da se borimo protiv tih stvari u našoj zemlji, moramo svi zajednički da osudimo takvu stvar, a ne da se krijemo iza nekih drugih izjava i da kažemo da se to neki drugi izvinuo, a da se izvinio u ime svih nas.
Kada je u pitanju briga o tim ženama, sada, očekujem u toku ove godine da uđe u skupštinsku proceduru Zakon o socijalnom preduzetništvu. To je jedan od načina kako mi želimo da pomognemo upravo tim ženama koje treba da započnu neki svoj samostalni biznis, da budu ekonomski nezavisne i da mogu da upravljaju svojim životom kada su nažalost prethodni deo života proveli sa nasilnikom i kod koga su u ovom trenutku, recimo, finansijski zavisni. Želimo i tu će nam biti potrebna pomoć svih vas da taj zakon upravo u jednom svom segmentu i predstavi brigu o tim ženama.
Kad su u pitanju penzije i vraćanje penzija, što vi kažete, pa upravo ovim činom kojim sada Vlada treba, odnosno Skupština je predložila Vladi, da bude usvojen ovaj zakon o izmenama i dopunama, u svim segmentima će Vlada Republike Srbije, odnosno Skupština svojim glasanjem da izađe u susret penzionerima. Penzioneri će dobiti povećanje koje do sada najveće, kao što je i potpredsednik Vlade rekao Nebojša Stefanović, najveće do sada koje je prvenstveno rezultat rada, kao što sam rekao svih građana. Prvenstveno izraz politike Vlade Republike Srbije, koja svojom odgovornom politikom od 2014. godine preuzela na sebe taj teret da tim merama koje su u početku bile možda i nekome, da kažem, neprihvatljive, ali, eto, sada četiri

34/2 JJ/MJ

godine posle toga možemo da pričamo da rezultati koji su unazad dve godine daju nama za pravo da pričamo o dobrim rezultatima i o tome da Srbiju čekaju bolji dani. Taj odnos penzija koji će biti u odnosu na oktobar 2014. godine jeste od 8 do 13,3%.
Ja ću još jednom da vam pročitam, a mislim da to i zaslužuju naši građani da čuju i naši penzioneri. Znači, penzija koja je bila 26.000 dinara, 2014. godine sada posle smanjenja će biti 29.332 dinara, penzija koja je bila 36.000, biće 41.005 dinara, penzija koja je bila 50.000, biće 53.954 dinara, penzija koja je bila 100.000 bića 107.907 dinara. Što znači, da Vlada Republike Srbije je svojim rezultatima pokazala da ovo može sprovede, ne kreditima, ne zaduživanjem, ne obveznicama, već iz realnih izvora. PIO fond je predvideo na početku 2018. godine da će iz budžeta Republike Srbije da je potrebno da se obezbedi 185 milijardi. Sada rebalansom koji je pred vama poslanicima, taj rebalans kaže da je to potrebno 178 milijardi dinara, ali 178 milijardi dinara zajedno sa povećanjem ovih penzija, za sve korisnike i za to je potrebno manje sredstava, što znači da PIO fond svojim ne povlačenjem sedam milijardi dinara može da upravo pruži mogućnost da se sazida još jedan vrtić, još jedna škola, da se sredi dom zdravlja, da se sredi bolnica, da se obezbedi lečenje za neko naše dete.
Ono što je bitno, o čemu smo malo pre pričali da povećamo možda i onaj deo drugi, o kome možemo zajednički da pričamo, a to je podrška našim majkama, ali samo vas molim da pričamo o tome da ta podrška mora da se odnosi na sve majke. Ne možemo da favorizujemo koliko god želeli, zato što ideja ovog Zakona o finansijskoj podršci nije socijalna pomoć. Znači, za to postoji drugi zakon.
Ideja ovog zakona jeste podsticaj. Taj podsticaj mora da važi za sve žene u Republici Srbiji. Zaposlene, nezaposlene, s malom platom, velikom platom ili one koje rade godinu dana, ili mesec dana, ili one koje rade 15 godina, za sve mora da bude identično. Jedino tako možemo da budemo da budemo pravedni, a Vlada Republike Srbije, to moram vama da kažem, svaka sledeća izmena zakona biće sigurno samo veća korist za majke, ovde u Srbiji. Hvala vam.
PREDSEDNIK: Hvala.
Reč ima ministar Vulin. Izvolite.
ALEKSANDAR VULIN: Ovo o čemu želim da govorim nije moj resor, ali jeste obaveza svakog čoveka i posebno nekoga ko se bavi javnim poslom i ima čast da bude u ovom visokom domu pred vama uvažena gospodo narodni poslanici, a to jeste tema koja je pokrenuta, pitanje nasilja nad ženama.
To što je uradio Veselinović, taj stav, otvorenog poziva na nasilje, taj stav mržnje prema ženama, nije nešto što je novo, to se ponavlja. Podsetiću vas da je gospodin Jeremić rekao za predsednicu Vlade da je kreatura. I, kao što se niko nije izvinio tada, niko se nije izvinio ni tada. Nije bilo nikakvog izvinjenja, on je izrazio eto žaljenje svojim koalicionim partnerima ako su se zbog toga pretresli, ali ne zbog toga šta je rekao i ne zbog toga šta je očigledno mislio i želeo da se desi predsednici Vlade. I, da nije predsednica Vlade, da je bilo koje ljudsko biće drugo, kako možete tako nešto da kažete, napišete, pomislite i očigledno budete, odnosno želite da se tako nešto desi. Ne bez reči izvinjenja koje pravo da vam kažem da bi ga trebalo i prihvatiti. Zašto da se prihvati tako nešto. Neko počini najstrašniji zločin, kaže vam najstrašniju uvredu i posle toga kaže izvini. I, onda je sve u redu. Pa, nije u redu. Ne može da bude u redu, ali nismo čuli ni to čak izvini. Nismo čuli čak ni da je razumeo šta je uradio. Nismo čuli ni reč kajanja i što je još gore, od čitave koalicije koja je sa njim čin taj savez, nismo čuli ništa osim pokušaja da se

34/3 JJ/MJ

tako strašna uvreda, tako strašna pretnja jednoj ženi, da se relativizuje i da se kaže - eto, nije to ništa, samo to i ništa više. Zar je teško biti toliko civilizovan, samo toliko i ništa više.
Ali, kao što vidimo oni će nastaviti da se ponašaju upravo na taj način. Ja sam poštovani narodni poslanici imao čast da branim Zakon o radu. Imao sam čast i da branim izmene penzionih zakona i tada smo donosili jednu meru koja u to vreme, dosovska opozicija ismevala i govorila kako se nikad neće desiti, a to je da ćemo penzije povećati onog trenutka kada budu ispod 11% našeg budžeta.

35/1 GD/IĆ 16.45 – 16.55

Tada su se smejali. Govorili da je to laž, neistina. Onog momenta kada se to desilo, mi smo, kao što vidite, povećali penzije. E, tako se drži reč, tako se vadi zemlja iz bankrota, tako se vodi odgovorna politika po kojoj te 2012. godine, kada smo preuzeli odgovornost za upravljanje ovom zemljom, penzije su se isplaćivale 58% iz budžeta. To znači, 58% nismo zaradili, nego je iz budžeta moralo nekako da se dobaci. Sada je to 33%, 37% kako-kad. E, to je odgovorna država i to je zato što Vučić otvori fabriku, e to je zato što se u ovoj zemlji nešto stvori i nešto uradi, a ne podigne se kredit da bi se isplatile penzije.
Zato su zakoni koje ste ovde imali prilike da slušate i revolucionarni i dobri i njima se drži reč.
Velika je stvar što je toliko proširen nivo, proširen obim korisnika porodiljskih nadoknada. To nije bilo ni u vreme socijalizma, da apsolutno svaki vid ugovora, svaka forma doprinosa koju žena uplati svojoj državi se vraća u određenom procentu. To nikada do sada nije bilo. Do sada je veoma uzak krug korisnica mogao da očekuje nadoknadu zemlje i to je nešto što treba pozdraviti. To je nešto zbog čega svi zajedno treba da budemo zadovoljni, a opet moguće je iz realnih izvora. Neće biti kredita zato što o ovoj zemlji vode računa ozbiljni i odgovorni ljudi. Hvala.
PREDSEDNIK: Zahvaljujem.
Želite komentar?
(Ljupka Mihajlovska: Da.)
Reč ima narodni poslanik Ljupka Mihajlovska:
LjUPKA MIHAJLOVSKA: Što se tiče govora mržnje i diskriminacije, mi tu ne delimo ljude ni na vlast, ni na opoziciju i moje kolege iz Pokreta Centra i poslanička grupa Slobodni poslanici osuđuju, naravno, takav vid govora. Država zaista, kako je rekao Slobodan Jovanović, treba da bude moralni zavod za odgoj čoveka i zaista moramo da vodimo računa šta izgovaramo.
Ministre Šarčeviću, samo bih vam još nešto rekla, nije to predviđeno samo Zakonom o visokom obrazovanju. To predviđa i Zakon o sprečavanju diskriminacije osoba sa invaliditetom i Zakon o zabrani diskriminacije.
Ne dajte se prevariti kada vas budu ubeđivali da je to nemoguće zato što su mnoge zgrade fakulteta zaštićeni spomenici kulture, jer to, naravno, jeste tačno, ali postoji način da se izvrši adaptacija i kada je objekat zaštićen, ako je Sagrada Familia pristupačna osobama koja koriste kolica, sve Gaudijeve kuće građane pre 100 godina, Šembrun i razni drugi muzeji po Evropi, da ne nabrajam, sigurno to nisu ništa manje kulturno-istorijski značajna zdanja od zgrada naših fakulteta a, verujte mi, sva pomagala koja ljudi sa invaliditetom koriste su deo njihovog ličnog prostora i kada vas neko nosi, evo da sada građanima objasnim, to je isto kao kada biste bilo koga ko se samostalno kreće uzeli u naručje i time narušili i njegov integritet i autoritet.
Pogledajte zgradu Rektorata Univerziteta u Beogradu kako je danas pristupačna a, verujte mi, velikim delom je to zbog toga što sam silne sastanke preplakala odlazeći tamo kada su morali da me nose, tako da je sve moguće i ja stvarno očekujem da ćete vi ovaj mandat bar što se tiče studenata sa invaliditetom se izboriti da to uđe, jer ako mogu razni uslovi, od laboratorije i opreme da budu, može i to da bude. Hvala vam.
PREDSEDNIK: Zahvaljujem.
Reč ima Fatmir Hasani. Izvolite.
FATMIR HASANI: Poštovana predsednice parlamenta, poštovani ministri, dame i gospodo narodni poslanici, pitanje postavljam Vladi i ministru
35/2 GD/IĆ

državne uprave i lokalne samouprave, gospodinu Branku Ružiću. Zašto je albanska manjina kažnjena i ovaj put u izborima za nacionalne savete nacionalnih manjina, gde nam je smanjen broj od 29 na 15 predstavnika?
Vaše ministarstvo ne poštuje odluku Saveta Evrope, gde kaže da ne smeju da im se uskraćuju prava jedne manjine ako nisu izašli na popis stanovništva, kao što je slučaj sa našom manjinom, a sa punim opravdanjem smo bojkotovali popis iz 2011. godine zbog sastava komisije na našu štetu i zbog neispunjavanja zahteva da se popišu i građani koji su bili brisani iz evidencije ili pravno nevidljiva lica ili koji su ostali bez dokumenata zbog ratnih dešavanja u našim opštinama.
Takođe, ne poštujete dogovor sa OSCE, kada ste odlučili da dovedete ekspertsku komisiju iz Amerike, Engleske i EU, koji su došli da vrše procenu broja stanovnika u ovim opštinama.
Po ovim postupcima, uskraćivanje kolektivnih prava nama ste ukidali Osnovni sud u Preševu i Osnovno tužilaštvo u Bujanovcu i umesto Opštinskog javnog tužilaštva imamo samo jedinicu tužilaštva samo za Bujanovac i Preševo. Stoga mi gubimo finansiranje za oko 40% u Nacionalnom savetu Albanaca i od 29 predstavnika u Nacionalnom savetu, sada i po drugi mandat predviđeni smo sa 15 predstavnika u Nacionalnom savetu. Zašto? Zato što se računamo kao 5.800 Albanaca, koliko smo po popisu iz 2011. godine.
Pitamo opet zašto nije uzeta navedena procena međunarodne komisije iz 2015. godine? Hvala?
PREDSEDNIK: Zahvaljujem.
Reč ima ministar Ružić. Izvolite.
BRANKO RUŽIĆ: Hvala, predsednice.
Gospodine Hasani, hvala na ovom pitanju.
Dakle, kao što znate veoma dobro, Zakon o nacionalnim savetima nacionalnih manjina u članu 9. propisuje da se broj članova nacionalnih saveta određuje spram poslednjeg popisa stanovništva koji je bio 2011. godine. Prema tom popisu, tačno je ovo što ste rekli, ukupno 5.809 građana se izjasnilo kao pripadnici albanske nacionalne manjine.
Takođe, stav 2. tog člana 9. kaže da se, ukoliko se prema poslednjem rezultatima popisa manje od 10.000 građana upiše kao pripadnik neke nacionalne manjine, onda taj nacionalni savet broji 15 članova.
Tačno je i da je smanjen za oko tri miliona dinara praktično nivo finansiranja albanskog nacionalnog saveta. U skladu sa članom 113, ta finansijska sredstava se raspoređuju svim nacionalnim savetima u visini od 30%, a 70% tih sredstava se raspoređuje srazmerno broju pripadnika nacionalne manjine i, naravno, u skladu sa ukupnim brojem fondacija, ustanova, privrednih društava, čiji su osnivači ili su osnivači nacionalni saveti ili su osnivačka prava delimično preneta na određeni nacionalni savet.
Ono što je takođe veoma značajno, tačno je to što ste rekli da je, nažalost, veliki broj pripadnika albanske nacionalne manjine 2011. godine bojkotovao popis, ali je takođe tačno da smo 20. juna u ovom domu imali Zakon o izmenama i dopunama Zakona o nacionalnim savetima nacionalnih manjina, da je tada taj zakon, uz ostala dva izglasan, a da pri tome pre toga niti jedan amandman koji bi eventualno doveo do promene i poboljšanja statusa pripadnika albanske nacionalne manjine i u pogledu broja članova nacionalnog saveta i u pogledu nivoa sredstava za finansiranje. Dakle, ni jedan amandman nije podnet u ovom domu, a vi svakako poznajete Poslovnik o radu ovog doma i znate da postoji mogućnost da nešto tako i učinite.
35/3 GD/IĆ

Pomenuli ste i procenu. Procena je sasvim kompatibilna onome što je u to vreme i pre toga Republički zavod za statistiku rekao i procene govore da u Preševu živi 29.600 građana, u Bujanovcu 38.300, u Medveđi 7.400.

36/1 DJ/CG 16.55-17.05

Kažem namerno građana zato što nismo, ta procena se ne odnosi na nacionalnu strukturu po broju i ta procena svakako može biti orijentir, ali ni na koji način ne može biti jača od zakona kako bi ovo što smo mogli da promenimo u ovom domu 20. juna promenili, a mogli smo da ste iskoristili tu priliku da podnesete amandman i da dođemo do nekog dogovora.
Meni je zaista i kao ministru u Vladi izuzetno važno i voleo bih da vidim što veći broj pripadnika albanske nacionalne manjine da iskoriste svoje pasivno ili aktivno biračko pravo učešćem na izborima 4. novembra. Nadam se da će to biti intencija velike većine vas.
Takođe se nadam da možemo doći do nekog održivog rešenja ukoliko bi prosto jedan svojevrsni dijalog koji već teče i sa predsednicom Vlade i sa svima nama sproveli do kraja i kada bi se koristili svi oni mehanizmi i alati koji vama stoje na raspolaganju, a koje na žalost nekada ne iskoristite u punom kapacitetu.
PREDSEDNIK: Zahvaljujem.
(Milorad Mirčić: Poslovnik.)
Poslaniče, nema Poslovnika.
Poslaniče, pročitajte odredbe.
(Milorad Mirčić: Kako može da nema Poslovnik?)
Zato što niste pročitali Poslovnik, a sada me pustite da dam reč, dopunu Fatmiru Hasani.
FATMIR HASANI: Hvala gospodinu ministru. Jeste da je međunarodna komisija procenila, dala tu procenu od 29.600 stanovnika za Preševo, 38.300 za Bujanovac i 7.400 za Medveđu, ali kada se umanjuje broj Srba i Roma opet izlazi da mi smo preko 50.000.
Mi smo u Nacionalni savet …
(Milorad Mirčić: Dve godine čekamo da postavimo pitanje.)
PREDSEDNIK: Molim vas poslanici da mirno saslušate pitanje poslanika Fatmira Hasanija. Radimo do 19,05 časova, imajte strpljenje.
(Milorad Mirčić: Dve godine nisu …)
Nemojte da vičete, pogledajte član 216.
(Milorad Mirčić: Vi radite suprotno logici …)
Nemojte da izričem opomene. Izvolite.
(Milorad Mirčić: Neka jedan postavi pitanje, ne možemo nikako da dođemo na red.)
(Poslanici poslaničke grupe SRS demonstrativno napuštaju salu.)
FATMIR HASANI: Mi smo već izračunali i sada mislimo da i vi znate logično da mi nismo 5.809 stanovnika, ali mi zaostajemo sa drugim manjinama. Mi prvo ni krivi ni dužni, nama se ne priznaju diplome stečene na Kosovu, a znate da svi smo tamo diplomirali i sada mi nismo krivi zbog loših odnosa između Prištine i Beograda.
Isto, naša manjina zaostaje u integraciji Albanaca u državne organe i institucije. Još imamo problema sa udžbenicima, a da ne pričamo o ekonomskom razvoju, gde je tamo nezaposlenost oko 60%. Hvala.
PREDSEDNIK: Zahvaljujem.
Reč ima Branko Ružić. Izvolite.
BRANKO RUŽIĆ: Hvala predsednice.
Vrlo kratko. Dakle, naravno da tema udžbenika nije isključivo resorno vezano za ovo ministarstvo, ali to pitanje je rešivo i tu bi, tu je takođe bio napravljen

36/2 DJ/CG
jedan dobar most komunikacije i znamo koja je uloga Nacionalnog saveta i to vi vrlo dobro znate i znate kako se Nacionalni savet albanske nacionalne manjine odnosio prema svojim obavezama koje se tiču udžbenika.
Takođe, na današnji dan u posebnom biračkom spisku imamo upisanih 34.160 pripadnika albanske nacionalne manjine i ne spori tu činjenicu da je, hvala Bogu, mnogo veći broj pripadnika nacionalne manjine nego što je to pokazao popis, voljom velike većine, na žalost pripadnika albanske manjine i legitimnim činom bojkotuje. Naravno da iz tog čina bojkota na žalost proisteknu i neke konsekvence koje zajedno pokušavamo evo već godinama da rešimo.
Tako da bi svakako jedan dobar korak ili iskorak napred bio da zaista što veći broj pripadnika albanske nacionalne manjine uzme što veće učešće na ovim izborima 4. novembra, iskoristi svoje aktivno ili pasivno biračko pravo i afirmiše kasnije i svoj jezik i svoju kulturu i tradiciju, kao uostalom i svih ostalih 21 nacionalna manjina koja će učestvovati na ovim izborima.
Podsećam, skoro 13% ukupne populacije Srbije jesu pripadnici nacionalnih manjina i mislim da je fer i korektno da se zaista bilo kome ne daje ekskluzivitet tog tipa, nego da svako uživa prava koja su propisana zakonima.
Podsetiću vas da je samo pre petnaestak dana visoki komesar OEBS za ljudska prava, Lamberto Zanier, boravio u Beogradu i izrazio veliko zadovoljstvo visokim standardima zaštite manjinskih prava koja u određenim segmentima prevazilazi standarde nekih zemalja članica EU.
Ne vidim referentniju organizaciju od OEBS da istakne nešto tako i mi smo zaista veoma ponosni na sve te pohvale koje kao Vlada dobijamo u tom smislu. Hvala.
PREDSEDNIK: Hvala.
U toku trajanja postavljanja pitanja i davanja odgovora shodno se primenjuju odredbe Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, s tim što nisu dozvoljene replike i ukazivanja na povredu Poslovnika, član 216. Poslovnika. Ovo ponavljam zbog postupka poslanika poslaničke grupe SRS koji su se bunili da ne poštujemo Poslovnik.
Mislim da je to sasvim jasno da ga poštujemo.
Reč ima Miroslav Aleksić.
MIROSLAV ALEKSIĆ: Zahvaljujem predsednice.
Poštovani ministri, poštovane kolege poslanici, pre nekoliko dana smo čuli da je vaša politika prema jednom od najvažnijih državnih i nacionalnih pitanja poražena i da smo sa slavodobitnih pet nula koliko smo vodili, kako su nam zvaničnici poručivali u kosovskom dijalogu, došli do toga da predsednik kaže da je njegova politika doživela poraz. Kako, citiraću ga: „Ta moja politika da Srbija dosta toga sačuva na KiM očigledno u Srbiji nije pobedila, jer Srbi vole da izgube sve, jer Srbi vole da kukaju nad sopstvenom sudbinom, više vole da plaču nad nečim što je ostalo daleko nego da imaju nešto u rukama.“
Dakle, neka politika je poražena, ne znamo koja. Politika Narodne stranke i Saveza za Srbiju prema KiM je potpuno jasna, a to je vođenje dijaloga sa kosovskim Albancima u skladu sa Ustavom Republike Srbije i Rezolucijom 1244. Postavljam pitanje, koja je ta politika koja je poražena, a koju je predsednik vodio, jer to niko od građana Srbije nije znao, niti mi poslanici ovde u parlamentu? To je na kraju posao Vlade Republike Srbije. Da li je to politika razgraničenja koja je izgubila, jer smo jedino za nju čuli jer je predsednik rekao da je on za razgraničenje sa Albancima? To znači da je on želeo da razgraničava Srbiju od Srbije, da trampi naše za naše.
36/3 DJ/CG

Ako je ta politika propala postavljam pitanje koja je sledeća politika koju će Vlada Republike Srbije voditi u briselskom dijalogu sa kosovskim Albancima i tražim da o tome informišete Skupštinu i građane Republike Srbije.
Što se tiče politike razgraničenja, jako je dobro što je ta politika doživela poraz i to je dobra vest za sve u Srbiji jer ste vi predano radili šest godina na stvaranju preduslova za tu politiku razgraničenja. Ukinuli ste srpske institucije, dali ste sve na tacni Albancima, dali ste i pozivni broj. Dopustili ste da Kosovo postane članica i FIFA i Međunarodnog olimpijskog komiteta. Naterali ste naše sudije da polažu zakletvu ispred Hašima Tačija, naterali ste Srbe da izađu na izbore u Kosovu i naprave vladu sa Ramušem Haradinajem. Postavili ste čvrste granice 10. decembra 2012. godine i bili na ivici da uradite ono što nikada niko nije, a to je da date dobrovoljno i odreknete se dela Republike Srbije, odnosno Kosova i Metohije i naših građana koji tamo žive.

37/1 TĐ/MT 17.05 – 17.15

Kad jedna politika ovako važna, najvažnija nacionalna politika u ovom trenutku, doživi poraz, odnosno vi koji ste je vodili, postavlja se pitanje odgovornosti. Ko je odgovoran?
Pošto vi to svaljujete na plačljiv narod Srbije, gubitnički narod Srbije, ja vam poručujem da ste vi doživeli poraz, a ne niko drugi i da iza ovog sledi ostavka i pozivam vas da podnesete svi ostavku i Vlada i predsednik Republike i da izađete na nove izbore sa novom politikom, pošto vam je ova doživela poraz.
PREDSEDNIK: Reč ima potpredsednik Vlade dr Nebojša Stefanović. Izvolite.
NEBOJŠA STEFANOVIĆ: Očigledno su neki ljudi ovde svoju politiku pomešali sa nekom drugom, pošto se dijalog o KiM jedno vreme, dosta dugo vodio u UN. Zašto u UN? Zato što UN imaju mandat da sprovode takvu vrstu dijaloga, pogotovo zbog donošenja Rezolucije 1244, doduše tada za SRJ. Misija UNMIK koja postoji na KiM bila je ovlašćena da sprovodi mnoga procesna pitanja vezano i za status na KiM, ali i za svakodnevni život građana. Vodili su se pregovori u okviru i pod okriljem UN u kojima Srbija ima države koje podržavaju snažno njenu državnost na KiM, koje podržavaju naš suverenitet i koje imaju mehanizme i kroz Savet bezbednosti UN i druge institucije da ne dozvole preglašavanje, uslovljavanje, meorizaciju i sve ostalo.
Mudrom politikom, ovo mudro shvatite vrlo ironično, mudrom politikom Vuka Jeremića, Đilasa, Tadića, svih ostalih, oni donose odluku da pregovore iz UN prebace u EU u tom trenutku, znajući da je najveći broj država članica, a svakako najmoćnije su priznale tzv. nezavisnost KiM. Šta to znači nego gubljenje svih nacionalnih pozicija, predaja na tacni?
Dajete u ruke onima koji su priznali nezavisnost KiM, dajete im priliku da rade šta hoće, da rade apsolutno šta hoće i onda fingirate kao neke pregovore, gurajući sve moguće. Dali ste sve što je moglo da se da, doveli do kraja potpunog. Granice na Jarinju i Brnjaku, granice postavili. Granice, ljudi. Srbi došli da se bore, da se tuku tamo, da pale te granice da ne dozvole. Oni poslali policiju da ih umlati. Divna politika Jeremića, Tadića, Đilasa, svih ovih. Umlatiše one ljude što su išli da pokažu da se ne slažu sa takvom politikom Jeremića, Tadića, Đilasa i svih ostalih koji su vrhunski to radili. Vrhunski.
Pošto im to valjda nije bilo dovoljno, valjda nije dovoljno zemalja još priznalo bilo tzv. nezavisnost KiM, e onda ide pitanje pred Međunarodnim sudom pravde koncipirano na najgluplji mogući način, na način, hajde što je glupo, nego što je to bilo štetočinski po interese Republike Srbije, dramatično, dramatično. Posledice tog mišljenje bile su da je bio novi veliki talas zemalja koje su tada priznale tzv. nezavisnost KiM. Sve u rukama Jeremića, Tadića, Đilasa i cele te političke bulumente.
Ti ljudi su toliko uradili negativnih stvari po suverenitet Srbije na KiM. Toliko njih nije bilo briga da li ima taj čovek… Ne znaju gde se nalaze ta mesta. Nisu bili u životu tamo. Sa Srbima se nisu dva put sreli. Nisu išli da ih pitaju šta oni misle o tome. Kad su bili? Kad su bili da se interesuju da li imaju neku školu, neku bolnicu, da li imaju nešto od čega će da žive? Šta su uradili da spreče masovno iseljavanje Srba odatle?
Šta su radili kad je bio pogrom? Šta su radili kad su nam decu ubijali? Da nisu radili nešto, da nisu otišli dole? Da nisu zapretili? Da nisu vojsku i policiju poslali? Da nisu nešto uradili? I to je najgore kad ne uradite apsolutno ništa. Onda prođe 10 godina od toga i vi se pravite – kao sve je u redu, to je neko drugi uradio. Vi ste, bre, to uradili! Vi! Vi ste to uradili, nego šta!
37/2 TĐ/MT

Od tog momenta neko je morao da žestoko bori. Izvinite, nisu u njihovo vreme zemlje počele da povlače tzv. nezavisnost Kosova, priznanje nezavisnosti KiM. Nisu u to vreme počeli, nego sad, u vreme ovog predsednika, u vreme ove Vlade. Sada to rade. Sada to rade. Izvinite, koja je to zemlja ranije povukla priznanje, koji ste to obezbedili? Jednu mi navedite. Za koju ste se to instituciju izborili? Ni jednu. Ni jednu.
Sada se radi mnogo drugačije. Radi se tako da se prvo pogledaju ljudi u oči i Aleksandar Vučić je povukao mnogo poteza. Pre svega, kada se govori o briselskom dijalogu na koji se mi sada pozivamo, oko te zajednice srpskih opština, pa to garantuje Srbima opstanak. To garantuje Srbima opstanak. Mi se borimo da to bude.
Da li smo zadovoljni što to kosovski Albanci i EU neće na ozbiljan način da shvate i zato što već pet godina ne ispunjavaju? Naravno da ne. Mi to otvoreno kažemo. Kažemo ovde u ovom parlamentu. Kažemo javno. Kažemo njima ovde kada dođu, gledamo ih u lice i kažemo. Nemamo problem da to kažemo.
Moramo da se borimo da se Srbima to ostvari. To Aleksandar Vučić radi i nije mu teško da ode kod Srba, nije mu teško da sa tim ljudima razgovara. Na kraju krajeva, Aleksandar Vučić je kao predsednik Srbije dobio 80% glasova na KiM, podršku tih ljudi.
Znate, nemojte da bilo ko od nas uzima za pravo da bolje zna kako se živi na KiM, nego neko ko živi tamo. Pustite te salonske političare koji sve super znaju, samo najskuplji hotel u Njujorku da izaberu, penthaus na Menhetnu i da iznajme avion i karte plate preko firme brata svoje žene. Ti ljudi ne treba da nam govore kako se živi na KiM, pošto oni to pojma nemaju, niti ih zanima, a Srbi još manje, nego samo povratak u fotelju. Kada bi moglo da se vrati u fotelju po svaku cenu, šta god da bude, pa i krv na ulice da padne, a nisu malo puta pozivali na nasilje raznorazno i ovo protiv žena, a bogami i ono na ulici, od ukrajinskog scenarija do toga da kažu – ovo ne može na izborima, nego hajmo motku. To tako ne može.
Za KiM mora da se bori, mora da se bori pametno, onako kako to radi Aleksandar Vučić koji kada iznosi stavove, koji kada iznosi predloge to radi u najboljem interesu Republike Srbije i uvek je govorio – ja to neću da radim bez svog naroda, radićemo to uz podršku naroda, uz referendum. Kada budemo imali program koji može da dobije podršku, koji može da se realizuje, nešto što možemo da ostvarimo, izaći ćemo pred ljude. To je politika koja može da donese nešto dobro Srbima na KiM.
Ovo što je bilo pre nas, pa to samo da se nastavilo još tri godine, izbrisali bi iz istorijskih i geografskih udžbenika nazive KiM, ne bi postojalo. Dakle, kažu, posle toga nije ni bilo. Tako je to izgledalo. Hvala vam.
PREDSEDNIK: Hvala.
Reč ima ministar Vulin.
ALEKSANDAR VULIN: Godine 2004. kada su Srbi bili izloženi najstrašnijem pogromu Srbija je ćutala, Srbija Jeremića i Tadića je ćutala. Čitav svet je očekivao, i oni koji nas vole i oni koji nas ne vole, su očekivali da će Srbija nešto uraditi. Pripremali su se za odgovor šta će biti ako Srbija bude reagovala vojno, politički, diplomatski. Srbija nije uradila ništa. Godine 2004, kada je završavano poslednje veliko etničko čišćenje u Evropi, Srbija je ćutala i nije uradila ništa. Imali ste prilike da nam pokažete svoju politiku 2004. godine, i patriotizam, i hrabrost i sve ostalo, niste nam pokazali ništa.

38/1 AL/LŽ 17.15-17.25

Godine 2008. kada je proglašena lažna država Kosovo, ceo svet je očekivao reakciju Srbije i vojnu i diplomatsku i političku, kakvu god hoćete. Srbija je reagovala tako što je Tadić pobegao u Rumuniju zbog ranije preuzetih obaveza. Srbija nije uradila ništa. Te 2008. godine Srbija koju su vodili Tadić i Jeremić je odlučila da se pravi da se ništa nije desilo, da ćuti, jer mi to ne priznajemo i zato što smo uveli politiku - mi to ne priznajemo, dopustili smo da srpska država curi sa Kosova i Metohije praveći se da je sve u redu, da se ništa nije promenilo, a, sve se promenilo, ali naše reakcije nije bilo.
Godine 2011. uvodi se granica između Srba i Srba i kada su Srbi pokušali da sruše tu granicu završili su u zatvorima, srpskim zatvorima, ne albanskim zatvorima, srpskim zatvorima. Pohapsili ste ih tada. Tada su bili hapšeni zato što su rušili granicu između Srba i Srba.
Godine 2012. kada počinju razgovori u Briselu nama su evropski pregovarači rekli - nemamo mi sa vama šta da pregovaramo, nego ispunite ovo što su pre vas dogovorili Stefanović, Jeremić, Tadić. Ovo što se sada dešava na severu Kosova i Metohije, pokušaj uvođenje RKS tablica, to je dogovoreno pre 2012. godine. Mi od tada do danas nismo primenili to i borili se da se to ne primeni, kao što se borimo.
Da smo primenili sve sporazume koje su Stefanović, Jeremić, Tadić dogovorili, ne bismo imali na šta da se pozovemo, ne bi imali više o čemu da pregovaramo. Mi smo sačuvali od tada do danas i naše tablice i naše lične karte i sva naša dokumenta i registraciju naših preduzeća. Sve je to bilo dogovoreno da ode, sve je to bilo dogovoreno pre 2012. godine.
Jel treba da vas podsećam, hajde da čitamo malo „Vikiliks“, šta Jeremić priča u tom „Vikiliksu“? Odložite priznanje Kosova samo dok prođu izbori. Ne, nije rekao - nemojte da priznate Kosovo, nego - odložite samo dok prođu izbori i sve ćemo se dogovoriti. Prenosi „Vikiliks“, prenosi depeše koje šalju američke diplomate, kaže - sve ćemo se dogovoriti, ma to je već gotova stvar, nego, samo nemojte sada dok su izbori. I, to je bila politika.
Onda se otišlo u UN sa sponzorom Ruskom Federacijom tada i velikom većinom u Generalnoj skupštini, a završilo se bukvalno preko noći sa rezolucijom koju je sponzorisala EU u kojoj se uvodi Euleks. Izbacili smo UN, gde smo imali kakvu, takvu šansu, kakvu, takvu snagu, smanjili svesno uticaj UNMIK i KFOR koji su bili koliko je moguće statusno neutralni i uveli Euleks koji u startu nije statusno neutralan, koji polazi od pretpostavke da je Kosovo nezavisna država i da je on tu samo da oposli i da to pomogne. Nije to moglo bez Srba, to nije moglo bez države Srbije, to nije moglo bez rukovodstva države Srbije i desilo se.
Sada pokušavate da kritikujete Aleksandra Vučića koji je 2012. godine dolazi u Brisel gde mu kažu - sprovedite ono što je pre vas dogovoreno, nemamo mi o čemu da pregovaramo. Ali se situacija izmenila, ali se situacija tada zahvaljujući njemu, njegovoj upornosti izmenila, i do danas menja. Pa, te 2012. su nam rekli da više nema srpske države da je sve gotovo, da je sve propalo, svi su otišli, neće biti plata, neće biti penzija. Jel neće biti plata i penzija? Jel ne stižu plate i penzije? Jel se preko 40 hiljada ličnih dohodaka ne isplaćuje svakog meseca na Kosovu i Metohiji? Pa od čega se isplaćuju nego iz srpske države?
(Goran Bogdanović dobacuje.)
Ne isplaćuje se iz kosovskih organa gospodine, od kojih ste vi primali platu u vreme kada nijedan Srbin nije hteo da bude na bilo koji način povezan, a srpska država govorila da ne sme da bude bilo kakvih kontakata sa albanskim partijama i
38/2 AL/LŽ

rukovodstvo vi ste bili ministar poljoprivrede. Vi ste bili ministar poljoprivrede u kosovskoj vladi. Inače, za vas je glasalo četiri čoveka, koliko znam. Vi, supruga, a za ovo dvoje nikada nisu uspeli da dokažu ko je. Nikad.
Dakle, nemojte vi koji ste priznali kosovsku državnost pre nego što su i oni mislili da će naći Srbina sa severa Kosova koji može da bude u kosovskoj državi, nemojte ni slučajno da se vi javljate oko toga.
Politika države Srbije je da se bori za Srbe na Kosovu i Metohiji. Aleksandar Vučić je uvek imao hrabrosti da ode pred Srbe, da razgovara i da im kaže u lice sve što misli i dobro i loše i da ostane uz njih.
Uostalom, šta vam smeta? Pa idite sad na Kosovo i Metohiju. Razgovarajte sa ljudima. Nešto ne idete. Niko vam ne brani. Meni brane. Meni stalno zabranjuju da odem. Vama niko ne brani. Otiđite vi. Otiđite vi kod njih, razgovarajte sa Srbima, nego ne znam da li hoće da pričaju sa vama jer vas se sećaju, jer se sećaju šta se radili i kako ste radili pa neće da vas slušaju. Meni brane Albanci, ne brane mi Srbi, ali vi ni Srbe da vidite, ni sa njima da ne dođete.
Vučićeva politika je da se progrom ne ponovi. I kada su pokušali pre mesec dana da nasilno upadnu na sever digla se i vojska i policija i odustali su od ulaska na sever. Vratili su se istog sekunda. Kada pitate - šta smo uradili? To smo uradili.
Da ste bili vi na vlasti otišao bi i sever. Održali biste neki miting. Rekli biste – eto, desilo se, mi ćemo, ali mi to ne priznajemo. Rekli biste – mi to ne priznajemo i to je dovoljno. Ovo je politika koja ne da da se progrom ponovi i neće se ponoviti. Takva politika nije i ne može da bude poražena, a mi ćemo se boriti do kraja. Hvala.
PREDSEDNIK: Hvala.
Da li želite da postavite još jedno pitanje?
MIROSLAV ALEKSIĆ: Kao po običaju građanima Republike Srbije i nama poslanicima niste odgovorili ni na jedno jedino pitanje koje sam postavio i nastavlja se vaša šestogodišnja praksa da su svi drugi krivi osim vas za ono što se danas dešava u Srbiji. Menjate teze i obmanjujete građane kao što ste to radili i u prethodnih šest godina.
Dakle, sve što se rekli su laži, brutalne laži, počev od administrativnih prelaza. Sporazum potpisao tadašnji premijer Ivica Dačić 6. decembra 2012. godine, da vas podsetim, vi ste bili u toj Vladi, kao i u tom istom sporazumu pravila o uspostavljanju carine, kao i to što govorite UN. Ne znam šta onda tražite u Savetu bezbednosti UN ako one više nemaju nikakvu nadležnost vezano za pitanje kosovskog problema.
Što se tiče vas, ja bih vas pitao – da li možda znate šta je ovo, gospodo draga? Ovo je odluka kosovske vlade koju je potpisao vaš koalicioni partner Ramuš Haradinaj kojom se na delu teritorije Gračanice, na nekoliko stotina metara, manje možda i od 200 metara od manastira Gračanica, zadužbine kralja Milana, pravi i gradi zdanje vlade Kosova gde će biti izmeštene institucije iz Prištine na 150 metara od našeg manastira. Ovime se vi bavite i govorite građanima kako čuvate teritoriju Srbije ili ste već krenuli da se razgraničavate onako tajno kao što je i manir vaše vladavine.
Pošto znamo da su za poraz ove vaše politike krivi i plačljiv narod i gubitnički narod Srbije i iguman Sava Janjić i Rada Trajković i Savez za Srbiju i opozicija, ja ću vas pitati ko je kriv za neke druge stvari. U prethodnom periodu smo mogli da čujemo od vas i da saznamo i koliko perača prozora pogine na svakih 10
38/3 AL/LŽ

sekundi u Americi. Saznali smo da je gospodin Vučić je postigao istorijski dogovor sa Kinezima da im izvozimo svinjske glave i papke u zamenu za leteće automobile, da su Arapi naša braća i zato treba da im poklonite i srpske oranice i zemlju i PKB. Saznali smo i to da je stiglo zlatno doba, da su plate i penzije nikad veće, da će dve zgrade Beograda na vodi pokrenuti celu privredu Srbije.
Ono što nismo saznali vas pitam da odgovorite meni i građanima Srbije – ko je ubio Olivera Ivanovića i dokle se stiglo sa istragom o ubistvu? Ko je pod fantomkama rušio u Savamaloj 24. aprila pre dve godine? Ko je odgovoran za pad potpornog zida na Koridoru i šta su rezultati istrage BIA? Zašto do sada nije i kada će biti srušen objekat nelegalno sagrađen na Pančićevom vrhu? Zašto je Srbija i dalje na crnoj listi FATFA, osumnjičena za finansiranje terorizma i pranje novca i dokle ćete više da lažete ovaj narod?
PREDSEDNIK: Reč ima ministar Stefanović. Izvolite.

39/1 MG/VK 17.25 – 17.35

NEBOJŠA STEFANOVIĆ: Pre svega, granice na Jarinju, Brnjaku, postavljene su 2011. godine. To možete da pogledate i kada su paljene. Šta su to ljudi palili 2011, kad ih nije bilo? Šta su palili nego ste ih vi postavili kao granice, ne kao administrativne, postavio ih je Vuk Jeremić, Tadić, Đilas, cela ta bulumenta Borko Stefanović. Borko Stefanović i Vuk Jeremić, pregovarali i potpisali to lepo sve sa EU, kosovskim Albancima, IBM potpisan tada. To je integrisano upravljanje granicama, IBM, „integritet border menadžment“. Ne administrativni prelaz, granica. Tako su ga oni uspostavili 2011. godine.
Žao mi je što ljudi neće da priznaju ono što je istina, ali ovo je dokument koji može da se pronađe. Ovo je nešto što nije rekla – kazala. Godine 2011. je ta vlast uspostavila granične prelaze između dva dela Srbije i divno je to bilo, perfektno. Onda kaže – nije tačno, šta se sad onda pregovara u UN? Pa, bore se ljudi. Bore se ljudi da iščupamo šta se iščupati može, a vi ste prebacili pregovore o sudbini KiM, uz saglasnost Srbije, tadašnje Vlade Srbije. Uz saglasnost Jeremića i Borka Stefanovića i Đilasa i Tadića, pošto niko od njih nije, ne da se nije bunio nego su aktivno u tome učestvovali, pregovore u okrilje EU, iako su znali da su nam tamo tako dobre šanse da ubedimo Nemačku, Englesku, Francusku i sve ostale zemlje da je Kosovo deo naše zemlje, a ne nezavisno što su oni priznali 2008. godine, ni tada se niko iz te vlasti nije mnogo potresao. Tada su toliko male šanse, od tog momenta postale za Srbiju da se izbori za nešto suvereniteta, odlukom tadašnjih državnih organa nažalost, Republike Srbije. Nisu to mogli sami kosovski Albanci da urade. Nije to mogla ni sama EU.
Pregovori su bili u UN. Tada smo prevarili svoje međunarodne partnere, tada nismo obavestili one koji su se najviše borili uz nas za naš suverenitet na KiM, nismo rekli – e, mi ćemo sve da prebacimo na EU. Samo ne znam zašto? Šta nam je to dobro donelo? Šta je to donelo dobro Srbima na KiM? Šta je donelo državi Srbiji? Šta je donelo njenim građanima? Ne da nije donelo dobro, nego je donelo mnogo zla i to je tačno. Šta je bilo sa Pogromom 2007. godine? Šta je bilo sa 2008. i priznanjem, tzv. nezavisnosti? Ko je tada nešto preduzeo? Jel tu ima nešto da nije tačno? Da nisu nešto preduzeli? Šta su preduzeli? Ništa. To je bila ta njihova gromoglasna tišina, a oni upravljali svim polugama i državom i vojskom i policijom i međunarodnim poslovima i pravdom i svim ostalim, da ne pričamo, da se ne vraćamo nazad, a treba se nekad podsetiti.
Sećate se terorističkih napada na policajce, građane Republike Srbije, koji su ubijani brutalno i 1997. i 1998. i 1999. godine? Da li se sećate nekih sudskih postupaka? Da li se sećate nekih kasnijih sudskih postupaka kada su ti koji su osuđeni, neki u odsustvu, za krivično delo terorizma oslobađani, puštane grupe koje su bile u zatvorima Srbije? U zatvorima Srbije bili teroristi, a onda ih neko pustio iz tih zatvora. To je bilo 2001, 2002, 2003. godine, puštani iz zatvora. Nije ih Aleksandar Vučić pustio 2001, 2002. i 2003. godine. Nije.
Ti koji su doneli Zakon o amnestiji i odlučili da teroriste koji su ubijali policajce i građane naše zemlje i vojnike, da ih puste na slobodu, su se tako borili za suverenitet Srbije na KiM, da je to neopisivo, baš kao kad su prebacili odlučivanje iz UN u EU, baš kad su uspostavili granice na Jarinju i Brnjaku, e tako su se borili.
Znate kako su se još borili za Srbiju? Evo ovako. Znate šta je ovo? Ovo je slika tzv. dvorca „Heterlend“, e taj dvorac „Heterlend“ trebao je da bude nešto gde će deca ometena u razvoju da imaju svoj smeštaj i ovde je potrošeno gotovo dva miliona evra na sređivanje ovoga, a vidite kako su ga sredili. Nije cigla stavljena, a pare
39/2 MG/VK

nestale. E, tako su se borili za penzije i za plate i za decu i za Kosovo. Ovako, moj interes, moja firma, avion, hotel, to može, a za decu, za ljude za Kosovo, za puteve za penzije, ništa. Ne ništa nego debeli minus. Tako su se borili, Za PKB.
O PKB možemo da pričamo danima kako su vrhunski upravljali PKB, vrhunski. Dakle, to je jedina, očigledno nesreća Đilasova i ove ekipe oko njega, što zajedno sa Miškovićem, nisu to uspeli da privatizuju, nisu stigli, nisu računali da će brzo tako otići, već je krenulo.
Prvo su postavili Miškovićevog direktora iz „Delte“ za direktora PKB. Stavili čoveka koji je radio u kompaniji „Delta agrar“, onda uzeli kredite, napravili oko 80 miliona evra duga, ne miliona dinara, 80 miliona evra duga, onda fiktivno, ne uračunavajući te dugove, proglasili da su napravili dobitak od preko milijarde dinara i dali svom menadžmentu, pazite sad u gradskom preduzeću 650.000 evra bonusa.
Ljudi, pa to Amerikanci nisu radili. Preko plate, preko svega, a radili su za platu. Onda, da ne gubim vreme da vam pričam o mehanizacijama, ali kada su kupovali mehanizaciju, ovaj direktor koji je došao iz „Delta agrara“, šta mislite od koje firme je PKB počeo da kupuje mehanizaciju? Slučajno od „Delte“. vrhunska stvar. To je odgovornost, poštenje, nema sukoba interesa, sve nabavke baš „Delta agrar“, bivši direktor „Delta agrara“ sve su lepo spakovali, ali nisu uspeli da to stave, a dugove napravili tolike, pa ta firma da je nešto mogla da zaradi, valjda bi taj gradski budžet bio pun, a mi zatekli rupe u gradskom budžetu. Gradski deficit je bio 20%, to je bilo apsolutno nemoguće. Falilo je 20%, od divnog i uspešnog Beograda.
Tako su odgovorno vodili politiku da je 2012. godine bilo pitanje ne samo da li ćemo moći da isplaćujemo i jednu penziju više, da li ćemo moći da isplaćujemo plate. Hoće li Srbija uopšte uspeti ikada da stane na svoje noge.
A što su nas uvažavali u svetu, to je bilo čudo. To ako dođe treći sekretar neke ambasade u posetu da nas poseti, bili su srećni tada. Danas, kada Aleksandar Vučić vodi državu, dolaze i predsednik i premijer Kine, dolazi predsednik Rusije, dolazi premijerka Nemačke, dolaze predsednici i premijeri iz skoro svih evropskih država, dolaze predsednici i premijeri velikih država sveta i od SAD, Indije, svih drugih koji poštuju ovu zemlju i danas Srbija ima svoj glas. Danas Srbija može da pobedi u međunarodnim forumima, u bitkama koje vodi. Ne u svim, moramo još da se borimo, ali danas Srbija bar zna šta radi, jer Aleksandar Vučić vodi računa o svojoj zemlji i svom narodu, a ne o svojoj fotelji.
PREDSEDNIK: Reč ima ministarka Joksimović.
JADRANKA JOKSIMOVIĆ: Hvala.
Ako mogu da dodam nešto, pošto ste postavili pitanje oko toga zašto je neko u UN. Znate, mi svi zaboravljamo da u trenutku kada je izmešten proces pregovora iz UN pod okrilje EU, međunarodna uprava nije bila suspendovana na KiM. Nije ni danas suspendovana međunarodna uprava na KiM i to svi vrlo često zaboravljamo.
Trebalo bi takođe da se setite toga pošto postavljate pitanje zašto je ili kako je ili koja politika je doživela krah? Mislim da bi trebalo da postavite pitanje kako je moguće, evo ja kao ministar za evropske integracije to pitanje često postavljam, kako je moguće da EU kao neko ko olakšava dijalog i garantuje sporazum time što je madam Ešton potpisala zajednički kao visoka predstavnica za zajedničku spoljnu i bezbednosnu politiku, nasledila je madam Mogerini koja je posrednica, dakle, kako je moguće da Briselski sporazum sa garantom EU i sa nedavnim obećanjem da će do 4. avgusta biti uspostavljena zejednica srpskih opština, kako je moguće da vi ne postavljate pitanje, a ja kao ministar u Vladi zadužen za evropske integracije postavljam?

40/1 BM/IR 17.35 - 17.45

Dakle, kako je moguće da se to dešava? Koje su garancije, dakle, koja daje EU, nego iz Srbije idu pisma o tome da se Federika Mogerini zamoli da se sačuva teritorijalni integritet Kosova i multietničnost Kosova. Pa, zašto gospođi Mogerini niste pisali pisma o tome, zašto 4. avgusta nije uspostavljena zajednica srpskih opština i zašto i kako EU nastavi i nastavlja da garantuje primenu Briselskog sporazuma?
U takvim okolnostima, predlog rešenja, dakle koje može da ide oficijelno, neoficijelno, razgovara se u fleksibilnim modelima, nažalost doživljava krah, znate u kom smislu? U smislu da oni koji samo zato što ne podržavaju Vučića i ovu Vladu se saglašavaju sa istim stavom kosovskih Albanaca oko toga da neće da govore ni o čemu, ne ni o nekom razgraničenju, ni o zajednici srpskih opština, ni o čemu neće da razgovaraju. Pa, to je krah, kada nema nacionalnog jedinstva oko ideja koje mogu da budu sprovodljive i ostvarive i kada se zarad političkih poena urušava mogućnost koja se otvorila mukotrpnim i dugotrajnim diplomatskim činjenjem i mudrom politikom ove Vlade i Vučića.
I, vi postavljate pitanje koja je to politika? Vaša je politika doživela krah, jer niste spremni da podržite ono što je razumno, racionalno i sprovodivo. Vi se saglašavate sa onima koji ne dele naše interese. E, to je krah, kada nemamo… Mi možemo da se ne slažemo oko svih rešenja, mi možemo da se ne slažemo oko čitavog niza unutrašnjeg, spoljnopolitičkih odrednica, to je sve legitimno, ali ako nema makar i javnog nacionalnog jedinstva u trenutku kada se pregovara najvažnije pitanje, ja mislim da je to krah vaše politike, a to je samo nastavak onoga što je započeto nažalost i pre 2011. godine, i koje se sukcesivno sprovodi, do neke 2013. godine, kada Briselskim sporazumom uz medijaciju EU, onako kako je moralo da bude, jer je izmešten proces pregovora, uspevamo da stvorimo manevarski prostor da neka vin-vin, kako bi se u teoriji rekla, situacija dođe na dnevni red.
Prema tome, ako ste pitali koja politika, znate, za mene je pravo pitanje -kako nije uspostavljena zajednica srpskih opština 4. avgusta? I, šta ćemo, ja pitam, naravno, pitam i EU, naravno, i to pitanje postavljamo, i ja bih volela da i vi postavljate, a ne Vučićevu politiku da doživljavate kao krah, nego je krah kada se slažete sa onima koji su protiv interesa Srbije. To je sve što imam da vam kažem.
PREDSEDNIK: Ministarka Kuburović.
NELA KUBUROVIĆ: Zahvaljujem uvažena predsednice.
Uvaženi narodni poslanici, da ne bude da ne odgovaramo na pitanje. Postavilo se pitanje šta se to desilo sa srpskim sudovima na Kosovu i Metohiji? Čini mi se da onaj ko postavlja pitanje, upravo samo kritiku upućuje sebi. Podsetiću vas, do 1. januara 2010. godine, na teritoriji Kosova i Metohije bilo je 15 opštinskih sudova, šest okružnih sudova, jedan trgovinski sud. Gle čuda, 1. januara 2010. godine nijednog tog suda više nije bilo, ostaje samo ogoljeni Osnovni i Viši sud u Kosovskoj Mitrovici.
Šta se desilo sa svim sudijama tih sudova? Svi su razrešeni. Ostali su bez posla, bez ikakve funkcije, sa bednom naknadom koja im je bila omogućena na narednih šest meseci. Zašto je bitno šta se desilo 2008. godine, kada je ukinuta nadležnost UNMIK-a, kada je prebačeno sa UN na EU? Vrlo je bitno, zato što je tada predsednik Republike Boris Tadić, pozitivno odgovorio na pismo generalnog sekretara u svih šest tačaka koje je dostavljeno, složio se sa njim da Euleks preuzme nadležnost, da pre svega preuzme nadležnost i u pravosuđu. Upravo je zahvaljujući takvoj politici, koja je bila potvrđena odlukom Vlade Republike Srbije isto 2008. godine kada je doneta odluka o raspoređivanju misije Euleksa, srpski sud je ostao apsolutno bez ikakve nadležnosti.
40/2 BM/IR

Da li je mogao da se sprovodi bilo koji krivični postupak u srpskom sudu? Apsolutno nije. Da li je postojala asistencija policije? Apsolutno nije. Da li je mogao bilo koji izvršni postupak da se sprovede? Apsolutno nije. Ostala je isključivo nadležnost da se vode neki vanparnični postupci, da se donose odluke koje niko nije mogao da sprovede.
Šta je uradila ova Vlada? Ova Vlada je omogućila da Srbi na Kosovu i Metohiji imaju srpske sudije, da imaju srpske tužioce, da im sude srpske sudije i tužioci, da im se sudi na srpskom jeziku, da imaju odluke koje mogu da sprovedu, koji mogu da ostvare neko svoje pravo, i plus svakom sudiji i tužiocu je obezbeđena penzija. To niste mislili 2009. godine kada ste sprovodili katastrofalnu reformu pravosuđa, kada ste sve te sudije, 2009. godine je doneta odluka, a počela je da se primenjuje 1. januara 2010. godine. Tako da, o ukidanju srpskih sudova na Kosovu i Metohiji možete samo da zahvalite svojoj politici.
PREDSEDNIK: Hvala.
Reč ima ministar Vulin.
ALEKSANDAR VULIN: Znate, mi idemo u Savet bezbednosti UN zato što on jeste važan, zato što Rezolucija 1244 nije ukinuta i mi je branimo, i ići ćemo na svaki forum, koliko god on bio važan ili nevažan, da branimo interese Srbije i da branimo interese srpskog naroda na Kosovu i Metohiji.
Ali, ono što ste vi uradili je da ste upravo isključili ili umanjili uticaj Saveta bezbednosti UN na svakodnevni život na Kosovu i Metohiji uvodeći Euleks, a umanjujući uticaj UMNIK-u, izbacujući UMNIK policiju, a uvodeći Euleks policiju, uvodeći u potpunosti zemlje koje su priznale Kosovo. To bez Srba nije moglo, to ste vi uradili.
Mi od 2012. godine do danas samo pokušavamo da ispravimo štetu i da krenemo da nešto promenimo, da sačuvamo srpsku državu na Kosovu i Metohiji, a možemo i da se pravimo kao vi, ništa ne priznajemo, a onda kada nas pritisne neko iz Evrope, priznamo sve, prihvatimo sve i naravno, prodamo Srbe na Kosovu i Metohiji. Tako ste uveli Euleks, tako je Euleks ušao, tako ste uveli upravljanje granicama, ne administrativnom linijom, granicama. Tako ste pristali da se uvedu RKS tablice, za one koji ne znaju to znači republika Kosovo tablice, za nas neprihvatljivo. Tako ste pristali i na ukidanje srpskog pravosuđa. Tada ste ukinuli srpsko pravosuđe, a mogli smo da kažemo ovako – nema veze, ne, ništa mi ne priznajemo, neka im sude Albanci, to je dovoljno, neka im sude Albanci, u redu. Neka im sude kako hoće i gde hoće. A, onda ih, kao što znate, silom i nasiljem koje više nema ko da spreči, jer nema oružane snage naše države tamo, kada ih odvedu u neki zatvor, uhapse ih iz bilo kog razloga, mi ćemo reći – neka im sude Albanci, mi to ne priznajemo.
Nama je stalo do života svakog od tih ljudi. Morate razumeti da je tamo ljudi žive u uslovima koji nisu uslovi uređene države Srbije, nego žive u uslovima gde imate više razbojništva i više nasilja u državnim institucijama nego na ulici samo ako ste Srbin. Pa, jel bolje da ima srpskog sudiju u Mitrovici nego da ima albanskog? Je li bolje da ima Srbina u policiji, šta god da piše na njoj, nego Albanca? Pitajte Srbe na jugu kako im je kada imaju jako mali broj srpskih policajaca u KPS-u, a koliko su sigurniji Srbi na severu zato što ih imaju i važno je što ih imaju.
Vi ste crtali granicu između Srba i Srba, a mi smo ispregovarali da se napravi fond za sever Kosova i Metohije od tih carina koje ste vi uveli. Pa Srbi na Kosovu i Metohiji na severu Kosova i Metohije sada imaju milione evra koje sami odlučuju gde će potrošiti.
40/3 BM/IR

Nismo dali ni da ide preko njihovog budžeta, nego mora da ide preko banke da se ne bi na bilo koji način urušila statusna neutralnost. I tada smo na njihov užas, uspeli da nacrtamo granice severa po prvi put, jer ono na šta se odnosi Sporazum o formiranju Fonda za razvoj severa je prvi put nacrtalo gde je sever. Do tada, ni međunarodna zajednica, a o Albancima da ne govorimo, nisu ni priznavali postojanje severa kao posebnog regiona, nego su hteli da nas utope u albanske regione, pa da se onda na osnovu toga, na osnovu računa o broju stanovnika, da se na osnovu broja odlučuje.
(Narodni poslanik, Slaviša Ristić, dobacuje.)
Možete slobodno da dobacujete, možete i glasnije, možete jače. Trebali ste da dobacujete nekim drugima. Trebali ste to da dobacujete onima koji su pustili braću Mazreku. Trebali ste to da dobacujete onima koji su pustili dve i po hiljade albanskih terorista i doneli za njih Zakon o amnestiji.

41/1 MZ/MJ 17.45 – 17.55

Godine 2004. trebali ste da dobacujete toj državi koja nije uradila ništa. Trebali ste da dobacujete 2004. godine, gospodine, da kažete – gde je vojska, gde je policija, gde je srpska država kada gori Kosovo? Trebali ste tada da dobacujete, niste dobacivali. Pa, pošto niste dobacivali tad, ćutite sad. Sad ćutite, jer tada ste ćutali. Trebali ste da dobacite 2008. godine, da kažete tadašnjoj državi, da joj kažete, toj državi – zašto ne reagujete, šta radite, što ćutite? Pošto tad niste dobacivali, sad vi ćutite, jer nemate sad pravo da govorite. Te 2004. godine kada su ćutali, što niste govorili 2005. godine kad ste izručili generala Lazarevića, a bili ste u vlasti i svi zajedno ste bili vlast? I to je bio vaš odgovor na pogrom 2004. godine, izručite generala Lazarevića. Tada ste trebali da dobacujete, a ne treba da dobacujete sada. Ako je neka politika doživela krah, onda je to ta politika, to je ta politika. Pravimo se da ne priznajemo, a molimo samo da prođu izbori, pa priznajete šta hoćete i mi ćemo pomoći u tome.
Dakle, to je ta politika i to je politika koja je doživela krah, tada ste trebali da dobacujete, žao mi je što niste, evo, tu vam je i ministar iz kosovske vlade, ministar poljoprivrede, dakle, trebali ste njemu da dobacujete tada. Kada ste tada ćutali, onda možete da ćutite i sada. Hvala.
PREDSEDNIK: Izvolite.
MIROSLAV ALEKSIĆ: Gospodo ministri, očigledno da ste se vi zbunili. Pitam ja a vi odgovarate, a ne obrnuto. Ni na jedno od osam pitanja koje sam postavio niste dali odgovor, osim što ste komentarisali ono što sam ja govorio.
Ti teroristi koji su ubijali policajce i vojnike, gospodo ministri, pa, sede sa vama u vlasti Kosova. Taj Ramuš Haradinaj je premijer koga ste vi podržali, vaša Srpska lista. Vi sa njim sedite dole, koga vi optužujete sada za to? Opet je neko drugi kriv za to, je li? I to što vi uporno bežite od odgovornosti, šest godina vladate, šest godina tražite krivce u nekome drugome za sve vaše neuspehe, zato što ste svu vlast potpisivanjem Briselskog sporazuma dali Albancima i što ste bili na ivici da izdate i teritoriju Republike Srbije, zato što su danas građani Srbije zaduženi za 10 milijardi evra novih od kako ste na vlasti, imaju najniže plate u regionu, najniže penzije, imamo najniži rast u svetu, u Evropi imamo najniži rast BDP-a i vi tražite neke druge.
Znate kako, gospodo ministri? Ako radite neki posao, a vi ste na vlasti šest godina, ne tražite alibi u drugome, nego ako ne znate, povucite se. Podnesite ostavke, sklonite se, dajte nekome drugom ko neće optužiti svoj narod, ko neće optužiti srpsku crkvu, ko neće optuživati nekog ko je vladao šest godina pre njih da je kriv za sve što su oni uradili. U Srbiji i u narodu postoji reč odgovornost, koja očigledno za vas ne predstavlja ništa. Prestanite da brutalno lažete građane Srbije. Bićete upisani u sudu istorije.
PREDSEDNIK: Zahvaljujem.
Dajem reč poslaniku Marijanu Rističeviću. Izvolite.
MARIJAN RISTIČEVIĆ: Dame i gospodo narodni poslanici, gospodo ministri, ja se slažem sa jednom rečju koju je rekao gospodin Aleksić, a to je odgovornost.
Pročitaću vam depešu američke ambasade od 17. decembra 2007. godine. Zvaničnik Demokratske stranke predsednika Tadića, Vuk Jeremić, uporno je molio Sjedinjene Američke Države da odlože priznanje Kosova do okončanja Tadićevog reizbora, kako bi osigurale demokratsku pobedu i održale put Srbije ka evropskim integracijama. Dalje kaže američka ambasada u toj depeši koju je objavio Vikiliks – Borislav Stefanović, koji je blizak predsedniku Tadiću, rekao je da je predsednikov
41/2 MZ/MJ

reizbor od kritične važnosti za ostvarenje DS-ovog cilja, uspostavljanju snažne veze između SAD i Srbije. U tom smislu, Stefanović je uporno molio Sjedinjene Američke Države, svetionik slobode, kako je on rekao, da odlože priznanje Kosova do okončanja drugog kruga predsedničkih izbora. Odlaganje kosovske deklaracije omogućilo bi Tadiću da izbegne poraz, to kaže Stefanović u depeši Vikiliksa. Pitam ministra unutrašnjih poslova i ministarku pravde, ako se vrati, da li je ovo krivično delo koje se zove krivično delo veleizdaje?
Po pitanju graničnih prelaza na Brnjaku i Jarinju, 26. jul u 23.17 časova, „Srbi večeras na blokadama kod prelaza Brnjak, situacija u opštini Zubin Potok večeras je mirna, ali napeta, predsednik opštine Zubin Potok Slaviša Ristić rekao je večeras Tanjugu da su ljudi uznemireni zbog poslednjih dešavanja u toj opštini i da će ostati na blokadama na prelazima do jutra, ali i narednih dana“, 26. jul u 23.17 časova. Ako laže Slaviša, ne lažu papiri.
Sledeće pitanje je za ministra odbrane. Šta će Srbija preduzeti u daljem naoružavanju, jer postoji izreka da je suludo reći – ali samo dobro naoružana i opremljena vojska može sačuvati mir, imajući u vidu neke spoljne sile koje žele da zavade balkanske državice i balkanske narode? Ja mislim da i mi samo dobro naoružani i opremljeni možemo sačuvati mir. I s tim u vezi, koliko može, da nam kaže nešto u vezi sa modernizacijom vojske i dobrom opremom.
Pitanje za ministra zdravlja – koliko je dece lečeno u poslednjih pet godina o trošku RFZO-a, koliko u poslednjih godina iz budžetskog fonda i da li je njemu poznato da je neko iz ta dva fonda odbijen, a da je podneo uredni zahtev?
Pitanje za ministra životne sredine – šta će preduzeti u zbrinjavanju životne sredine, uklanjanju divljih deponija?
Pitanje za ministra policije i pravde – šta će preduzeti…
(Isključen mikrofon.)
PREDSEDNIK: Hvala.
Izvolite, reč ima Aleksandar Vulin.
ALEKSANDAR VULIN: Evo, ono što je pitanje iz moje oblasti.
Država Srbija je zauzela stav vojne neutralnosti, kao što znate, odlukom ovog visokog doma. Vojna neutralnost govori da morate da budete naoružani, sposobni i spremni da odgovorite na svaku pretnju, ne čekajući pomoć od bilo koga drugog, jer pomoći neće ni biti. Vojna neutralnost je najčasniji izbor, ali i najteži izbor. Vojna neutralnost omogućava da sami donosite odluke, ali isto tako i da se sami naoružavate i spremate za ono najgore. Vojska Srbije mora da bude toliko snažna, toliko naoružana da je faktor odvraćanja svakom potencijalnom agresoru. Mi se ne naoružavamo da bi bilo koga napali, da bi od bilo koga uzeli zemlju, vodu, vazduh, već samo za to da naša zemlja, voda i vazduh ostanu naši i da mi odlučujemo u svojoj zemlji kako ćemo živeti. Do 2012. godine Vojska Srbije je planski uništavana. Njeno naoružanje, njen kadar, njena imovina, sve ono što jednu vojsku čini je bilo planski uništavano. U to vreme smo imali predsednika Republike, vrhovnog komandanta, koji je rekao – šta će nam vojska, nećemo više nikad ratovati. Reći to na Balkanu je u najmanju ruku neodgovorno.
Mi ćemo, zahvaljujući na prvom mestu politici iz vremena Vlade Aleksandra Vučića, koja je obezbedila dovoljno novca da možemo da kupujemo naoružanje, obezbediti da iduće godine, nakon što potpišemo i sporazum sa Belorusijom o nabavci još četiri „miga“, imamo 14 „migova 29“, sa odgovarajućim unapređenjima i modernizacijama, tako da možemo da kažemo da ćemo imati 14 „migova“ u generaciji „četiri plus“, što nikada nismo imali i što je nešto što u
41/3 MZ/MJ

regionu nema niko. Iduće godine takođe očekujemo da će u Srbiju stići i tri helikoptera Mi-17, već imamo dva potpuno nova, četiri borbena helikoptera Mi-35, što su helikopteri koji su svetski vrh, nema boljih na svetu i to je nešto što nikada nismo imali. Imali smo mnogo ranije tokom 90-ih, imali smo dva Mi-24, koja su sada potpuno neupotrebljiva i, naravno, potpuno devastirana jer su ih posle 2000. godine stavili na ledinu i ostavili da trune, a oni su mogli još dugo, dugo da rade i štite nebo naše zemlje, ali vojska nije trebala, zato su to planski uništavali.
Dakle, četiri Mi-35, helikopteri koji će zaista značajno poboljšati sposobnost naše vojske.
Takođe, stići će još pet helikoptera H-145, govorim samo o vojsci, ali tu je i policija koja će takođe dobiti još četiri helikoptera H-145, koji su najmoderniji i najbolji helikopteri u svojoj klasi. Helikopteri će biti naoružani, dakle, moći će da odgovore na svaku pretnju.

42/1 JJ/IĆ 17.55 – 18.05

U prvom kvartalu iduće godine u Srbiju će, po Sporazumu o vojno-tehničkoj saradnji sa Ruskom Federacijom, stići 30 tenkova, modernizovanih. Stići će 30 BRDM-ova, takođe remontovanih i modernizovanih. Očekujem da će do kraja godine u naoružanje naše vojske ući i najnovije haubice Nora, kao i najnovije oklopno vozilo „Lazar“, „Lazar 3“. Kupili smo najmodernije puške, kupićemo još najmodernijih pušaka belgijskog proizvođača „Herštal“.
Srpska vojska napreduje. Nikada do sada nismo imali tako visok nivo materijalnih rezervi, ratnih rezervi, trupnih rezervi. Nikada do sada nismo imali da svaki pripadnik vojske, aktivni pripadnik vojske, ima po dve uniforme M10 i još jednu radnu M93, da ima nov komplet čizama.
Nikada se toliko nije ulagalo u vojnu infrastrukturu, da se radi od hangara za smeštaj tehnike do kasarnskog uređenja za smeštaj naših vojnika. Plate nam se povećavaju i u apsolutnom i u relativnom iznosu, posebno nakon povećanja koja takođe očekujemo, nikada nisu bile veće.
Vojska Srbije nije samo naoružanje, vojska Srbije su ljudi, Vojska Srbije su njeni vojnici, njeni oficiri, njeni podoficiri, njena civilna lica. Nivo obuke se diže na daleko viši nivo nego što je bio pre 2012. godine kada je urađeno nešto što ne može da se objasni. Uvedena profesionalna vojska, a praktično ukinuta rezerva. Svuda na svetu, tamo gde ste uveli profesionalnu vojsku kao malu, sposobnu, dobro obučenu i opremljenu, pojačali ste rezervu zato što profesionalna vojska služi da izdrži prvi udar, a onda neko dođe. E, taj neko je posle 2000. godine jednostavno ukinut. I, to sada vraćamo.
Suočavamo se i sa izazovima koji do sada nisu postojali, pa smo tako u okviru generalštaba formirali Upravu za sajber ratovanje, moramo da znamo da nam dolaze pretnje na koje, o kojima do sada nismo ništa znali, ni na njih nismo mogli da računamo. Sada i to radimo. Vojska Srbije se značajno jača i značajno unapređuje.
Ono što je meni najvažnije, to je da se popravlja i podiže standard svakog pripadnika Vojske Srbije. Da radimo i više nego do sada na vojnom školstvu, u smislu da vojno školstvo zaista bude vojno, da pripremamo oficire, a ne menadžment u odbrani. Znate, do sada kada oficir završi Vojnu akademiju njemu na diplomi piše menadžer u odbrani, ne oficir, on je menadžer u odbrani. E, pa vraćamo vojno u Vojnu akademiju i vojno u vojnu gimnaziju. Uvodimo i vraćamo, vrlo važno, srednje stručne vojne škole, da odškolujemo decu da budu i radarski tehničari i avio tehničari.
Vraćamo, dakle, sve ono što je planski i namerno rušeno i urušavano, sada vraćamo i zato možemo sa zadovoljstvom da kažemo da Vojska Srbije postaje ne samo najjača u regionu, nego što je najvažnije, ona postaje garant mira i naše bezbednosti, naše slobode.
Kada se krenulo na sever Kosova, sa već poznatom akcijom „Zlatna sablja“ sa idejom da padne sever Kosova, vojska i policija su imali takav odgovor da se sa tom akcijom stalo i da se odmah odustalo. Tako da, kada nas pitate šta smo uradili, uradili smo to da ne dođe do krvoprolića i da ne dođe do napada na sever Kosova i Metohije i uradili smo to da svi znaju da se „Oluja“, „Martovski pogrom“ nikada više neće ponoviti, a to je moguće zato što imate Aleksandar Vučića koji se izborio za to da nam država bude dovoljno bogata i sposobna da sve ovo može da plati.
Mi smo kupili više raketa za godinu dana, nego naši prethodnici od 2000. do 2012. godine, a o ukupnom naoružanju da vam ne govorim i kapitalnom i svakom drugom. Eto, to smo uradili. Vojska Srbije je u stanju da sačuva naš način života, da sačuva slobodu svakog građanina Srbije. Hvala.

42/2 JJ/IĆ

PREDSEDNIK: Hvala.
Reč ima ministar Lončar.
ZLATIBOR LONČAR: Poštovana predsednice, poštovani narodni poslanici, konkretne brojeve ću vam reći na pitanje koje ste postavili, a to je 2014. godine iz RFZO i budžetskog fonda koji do tada nije postojao, znači, formiran krajem 2014. godine upućeno je 1975 dece, od 2014. godine do sada 2018. godine, nije još prošla, a za period od četiri godine, od 2008. godine do 2012. godine ukupno je upućeno 509 mališana. Znači, četiri puta više mališana je otišlo na lečenje i velika većina je izlečeno i to platili dva i po puta više nego što je bilo u prethodnom periodu.
Nismo smatrali da trebamo da ovo na sva zvona objavljujemo i da tu decu i njihove roditelje koji su bili, koji su izlečeni, da izlažemo tom medijskom pritisku i da pričaju o tome i da kažu išli smo da ih poštedimo, a jednostavno svako onaj ko je prošao to zna kolike su to muke, o čemu se radi. Jednostavno, išli da građani sami osete.
Nije samo to što smo radili, što su deca otišla tamo, moram da vam kažem, i ovog momenta da se zahvalim, trenutno u Kragujevcu, profesor Ventura iz Španije, operiše naše mališane sa najvećim deformitetima kičme koji se rade samo u jednom ili dva centra u svetu. Znači, on je došao ovde, operiše naše mališane, ne plaćaju ni oni ni njihove porodice, ne plaćaju ništa. Sve je država organizovala i sve država plaća. Em ne plaćaju, em nisu nigde otišli u inostranstvo. U istom momentu, jedan od najboljih hirurga iz Londona operiše naše pacijente sa karcionomom debelog creva, bez otvaranja stomaka laparoskopski. Obučava naše hirurge, naših 40 hirurga i oni to rade u centrima u Srbiji. Profesor iz Rusije operišu u Tiršovoj našu decu i prenose znanje na naše stručnjake da mogu to ovde da rade.
Znači, to se u ovom momentu dešava dok mi sedimo i pričamo. Još jednom želim svima njima da se zahvalim koji rade svoj posao, ne jure, ne zloupotrebljavaju tu decu. Neka je na čast onima koji zloupotrebljavaju bolesnu decu, njihove slike, stavlja ih na naslovne strane za neke promocije svoje i za već njima znane interese za koje se služe.
Mi ćemo nastaviti ovako da radimo, ulagaćemo mnogo više, radićemo mnogo bolje, ali nećemo to da zloupotrebljavamo i da pretvaramo u neku politiku. Struka će da vodi svoj posao i da najbolje što može i da najbolje što zna, imamo izvanredne stručnjake, imamo ljude koji znaju, koji su cenjeni i kod nas i u svetu, oni će raditi svoj posao, određivati terapiju gde će se i šta će se i ko će se lečiti. Ne daj Bože da nam glumci, pevači, političari, farmaceutska mafija i ostali određuju gde će ko i kako će da se leči. Nemojte to da dozvolite ni po koju cenu. Na dno će pasti oni koji to zloupotrebljavaju, to se uvek vrati.
Zato vas molim, posebno obratite pažnju. Iscrpeli su sve, nemaju više šta da rade. Nema ideja, nema rezultata, nema ničega. Oslonili su se na zloupotrebu bolesne dece. Dno dna. Hvala svima.
PREDSEDNIK: Reč ima ministar Trivan.
GORAN TRIVAN: Hvala lepo.
Poštovana predsednice, dame i gospodo, samo nekoliko rečenica, dakle, Srbija je ozbiljno namerna da svoju životnu sredinu dovede u redu, a pitanje divljih deponija jedna je od gorućih svakodnevno gledajući kakva nam je Srbija.



42/3 JJ/IĆ

Podsećam vas da je Srbija pre nekoliko godina pokušala da reši pitanje divljih deponija, a da to nije bilo uspešno zbog toga što po mom mišljenju 26 regionalnih deponija zapravo nije stavljeno u pogon. Onda kada budemo stavili u pogon regionalne deponije, stvoriće se uslovi da se sve što se odlaže u Srbiji, odlaže pristojno i u skladu sa propisima.
U ovom trenutku raspolažemo sa informacijom da u Srbiji ima između četiri i pet hiljada divljih deponija što je ogroman broj. Nisam spreman da u ovom trenutku ulazim u avanturu trošenja novca bez da znamo tačno gde se to nalazi. Kada utvrdimo tačno gde se nalaze, a tu nam treba ozbiljna pomoć lokalnih samouprava, mi ćemo tom poslu pristupiti. Uveravam vas da će Srbija za nekoliko godina izgledati potpuno drugačije nego danas.

43/1 GD/CG 18.05 – 18.15

Na kraju, dozvolite mi da kažem da pitanje divljih deponija i nelegalnih deponija je zapravo pitanje lokalnih samouprava, ali da lokalne samouprave, po mom mišljenju, nemaju dovoljno kapaciteta da to same reše, bilo da nemaju novca, bilo da nemaju drugih potencijala.
Na kraju, dozvolite mi da kažem da postoji svetlih primera u Srbiji. Recimo, oni koji su zainteresovani da reše pitanje nelegalnih deponija u svojim opštinama, neka odu u Nacionalni park Đerdap i videće kako se to radi. Hvala lepo.
PREDSEDNIK: Hvala.
Reč ima narodni poslanik Marijan Rističević. Izvolite.
MARIJAN RISTIČEVIĆ: Dame i gospodo, sledeće pitanje je za ministra energetike, ujedno i za ministra životne sredine – šta misli o toplovodu Obrenovac-Beograd, da li će to smanjiti zagađenja i uticati na efikasnije grejanje u Beogradu i jeftinije?
Sledeće pitanje je za ministra energetike – šta Srbija preduzima da povećamo procenat obnovljive energije, posebno iz poljoprivrede, od biomase i zelene mase?
Dalje, pitanje za ministra Šarčevića – kako se sprovodi dualno obrazovanje, koja je odgovornost direktora u osnovnim i srednjim školama, šta misli o vršnjačkom nasilju, kako to da sprečimo u osnovnim, pa i u srednjim školama?
Pitanje za ministra policije. Naime, pre šest meseci je iz jedne političke organizacije, Dveri, stigao materijal u moju kancelariju o zloupotrebama sredstava za izbornu kampanju. Žao mi je što ministar finansija nije prisutan. Radi se o sumi od oko 30 miliona dinara, koja je uplaćena uglavnom za predsedničku kampanju i nešto za redovno finansiranje.
Sredstva, po dokumentaciji sa kojom raspolažem i koja je meni upućena, iznutra te organizacije su zloupotrebljena. Vi svakako znate da sredstva koja se ne upotrebe u izbornoj kampanji, izborna lista ili izborni kandidat ili predlagač je u obavezi da ta sredstva vrati u državni budžet. To nije učinjeno nego je novac, koji je politička organizacija Dveri dobila za predsedničku kampanju, ispumpan na preduzetničke radnje njihovih članova, uglavnom kandidata sa prethodnih izbora sa izborne liste Dveri nekih odbornika.
Ukupno je tako ispumpano na preduzetničke radnje, ja ovde imam i šemu, negde oko 30 miliona dinara. Uglavnom se radi o fiktivnim poslovima. Daljom proverom ustanovljeno je da su sredstva podignuta u kešu i verovatno vraćena licima koja vode organizaciju Dveri. Ovde se radi o krivičnim delima i zato mi je žao što ministar finansija nije prisutan, s obzirom da ovi poštenjaci oko Đilasa su svakako prepošteni i prečestiti, pa da se ovo ispita.
Dakle, radi se o utaji poreza, radi se o pranju novca i stoga mislim, a obavestio sam i Upravu kriminalističke policije, što je bila moja obaveza, obavestio sam Više tužilaštvo i Tužilaštvo za organizovani kriminal, što je takođe bila moja obaveza i zato pitam ministra policije, a kasnije i ministra pravde šta će preduzeti da se ova finansijska malverzacija goni, odnosno da se na pravedan način istraži, jer mislim da se politikom ne može abolirati određeni kriminal.
PREDSEDNIK: Zahvaljujem.
Reč ima ministar Antić. Izvolite.
ALEKSANDAR ANTIĆ: Dame i gospodo narodni poslanici, zahvaljujem se na ovom nizu pitanja. Krenuo bih po redu.
Toplodalekovod Obrenovac-Beograd, po mom dubokom uverenju, jedan od najboljih energetskih projekata koji se u Srbiji u ovom trenutku razvija. Reč je o
43/2 GD/CG

projektu izgradnje pre svega infrastrukture dugačke 26 km od Termoelektrane „Nikola Tesla A“ do novobeogradske Elektrane koja u ovom trenutku kao energent za grejanje ogromnog broja Beograđana velikih površina i stambenog i poslovnog prostora koristi gas koji ima za cilj da obezbedi da se deo energije koja se proizvodi u Termoelektrani „Nikola Tesla“ putem tog toplodalekovoda isporuči u elektranu na Novom Beogradu i da se ta energija koristi za zagrevanje novobeogradskih stanova, ali uzimajući u obzir da je iz Toplane Novi Beograd prešao magistralni toplovod i ispod Gazele i taj kapacitet će se koristiti za grejanje jednog dela stanova i poslovnih prostora na teritoriji da kažem centralnih gradskih opština.
Reč je o projektu vrednom 227 miliona dolara. Taj projekat i komercijalni ugovor za razvoj tog projekta je potpisan sa kineskom kompanijom Čajna Pauer. U ovom trenutku se radi na završetku finansijske konstrukcije za finansiranje tog projekta i ono što je ključni razlog zašto ga ja karakterišem kao jedan od najboljih projekata je pre svega jedan veoma brz period povraćaja te investicije uzimajući u obzir da on garantuje da će minimum, po sadašnjem nivou cena, 43 miliona evra biti ušteda na korišćenju gasa na godišnjem nivou, tako da je reč o projektu koji se vraća u nekoliko godina, četiri do šest godina i kao takav je dobio svu podršku i Vlade Republike Srbije i grada Beograda da se dalje razvija.
Naravno, pored te ekonomske zaista snažne performanse, ima još dva važna elementa. Utiče s jedne strane dodatno na energetsku bezbednost Srbije, jer mi sad energent gas, koji je uvozni energent, koji koristimo u ovom trenutku, supstituišemo domaćim energentom. Kolega Trivan neće biti srećan pošto je reč o uglju, ali objektivno taj ugalj se u TE „Nikola Tesla“ već sagoreva i sam po sebi neće stvarati dodatno zagađenje u Obrenovcu. Ali, s druge strane, građani Beograda, pa i kolega Trivan među njima, će biti srećni zato što će se u beogradskim elektranama, u novobeogradskoj elektrani smanjiti nivo zagađenja, tako da kumulativno posmatrano mi imamo značajan ekološki uticaj, imamo značajan finansijski efekat i imamo ono što se u Srbiji u ovom trenutku ne kalkuliše i ne pretvara u novac, ali u modernom svetu je to … ponavljam, možda je u pitanju broj jedan u energetici, a to je energetska sigurnost i bezbednost koja postaje daleko veća.
Ja sam srećan što se taj projekat razvija. Ja se za taj projekat sa mojim kolegama borim već više od dvadeset godina, uzimajući u obzir da je taj projekat počeo da se razvija još davne 1997. godine. Na žalost, usled nedostatka finansijskih sredstava on nije išao u dinamici koja je bila predviđena, ali još na veću žalost 2004. godine genijalnim odlukama tadašnje gradske vlasti taj projekat ne samo što je zaustavljen, nego su povađene cevi i zatrpani svi radovi, tako da mi sada moramo da krenemo ispočetka.
Kada su u pitanju obnovljivi izvori, ova Vlada je napravila zaista kapitalne rezultate i pomake na tom planu. Moram s ponosom da istaknem da je u poslednjih nekoliko godina za vreme ove i prethodnih vlada, a u periodu od npr. 2012/2013. godine do sada na mrežu postavljeno oko 150 megavata novih kapaciteta za proizvodnju električne energije u Srbiji i svi su iz obnovljivih izvora.
Mislim da je to nešto što zaslužuje podršku ovog parlamenta i nešto sa čime treba nastaviti. Ono što mogu da potvrdim i pred parlamentom i pred građanima Republike Srbije, da ćemo mi velike rezultate ostvariti i u ovoj godini i do kraja godine. Do kraja godine mi planiramo pored ovih 150 megavata, koji su već na mreži, dodatnih 200 megavata. Pre svega je reč o energiji vetra, pre svega je reč o Vojvodini, pre svega je reč o južnom Banatu i sa tim trendom nastavljamo i u 2019. godini, kada očekujemo dodatnih oko 200 megavata.

44/1 BD/MT 18.15 – 18.25

To nas dovodi, i ja očekujem 2016. godine da ćemo u Srbiji imati više od 600 megavata iz obnovljivih izvora, u šta ne računam velike hidroelektrane na Dunavu i Drini, koje su već u našem energetskom sistemu.
Slažem se sa kolegom Rističevićem da je biomasa jedan od najvećih razvojnih potencijala Srbije, uzimajući u obzir činjenicu da je Srbija bogata i šumama, ali pre svega, poljoprivrednom proizvodnjom. Otprilike kada mi posmatramo ukupan potencijal Srbije, kada su obnovljivi izvori u pitanju, oko 60% tog potencijala predstavlja upravo biomasa.
Mi dajemo snažne podsticajne mere za razvijanje projekata i iz biogasa i iz biomase, mada je u suštini sve to biomasa samo različite tehnologije. I, na današnji dan, kolega Rističeviću, mi na mreži imamo 27,5 megavata proizvodnih kapaciteta iz biogasa i biomase i sa tim nastavljamo. Oni se ne nalaze na kvoti. Za to ne postoji ograničenje. To je nešto za šta mi želimo da nastavimo u kontinuitetu, da podižemo snagu tih instalisanih kapaciteta.
Želim da pozovem ljude u Srbiji, pre svega poljoprivredne proizvođače u Vojvodini, da taj jedan snažan potencijal iskoriste i da zaokruže svoj sistem zelene ekonomije, od proizvodnje poljoprivrednih proizvoda, preko stočarstva i sve ono što im iz toga preostane da vrate u energiju, što, ja mislim, da će izuzetno dobro uticati i na njihove budžete. To je ono što je politika ove Vlade.
Zahvaljujem se i predsedniku Republike što imam snažnu podršku da razvijamo ove projekte i ovakvu politiku u oblasti energetike i mi ćemo sa tim, bez sumnje, nastaviti. Hvala.
PREDSEDAVAJUĆI (Vladimir Marinković): Hvala, ministre Antiću.
Reč ima ministar Mladen Šarčević.
Izvolite, ministre.
MLADEN ŠARČEVIĆ: Hvala, predsedavajući.
Ovo su bila u stvari tri pitanja. Počeo bih od prvog, koje se vezuje za dualno obrazovanje u Srbiji.
Ne tako davno smo u ovom domu usvajali Zakon o dualnom obrazovanju i na neki način mogu i da referišem da su početni rezultati više nego dobri, da smo u prvoj godini imali već 8% učenika u okviru srednjeg stručnog obrazovanja koje se opredelilo za ovaj profil i model, a da smo imali 19 obrazovnih profila. Uz sva poricanja da su neki od profila veštački u nestašici, pokazali su upisi u srednje škole koji su se desili i ove jeseni i prošle jeseni.
U međuvremenu, u saradnji sa Zavodom za unapređivanje vaspitanja i obrazovanja, kreirano je još 13 dualnih profila i ovog puta smo težište stavili na obrazovanje u oblasti turizma i ugostiteljstva, kao rastuće grane privrede u Srbiji, naročito za IT sektor dualni modeli koji mogu odmah da krenu u rad, mehatroničari, zatim, svi modeli u građevinarstvu i pokazalo se da je i to bio uspešan potez.
Na mnoga mesta su se javljala dva ili tri učenika, čak i za bravar zavarivač, gde je bila priča da ih ne treba više od dva, sećam se i te diskusije, na šesto po tri mesta javilo se 980 učenika. Da ne govorim da ovo što je malopre ministar Vulin rekao, da ona saradnja između Ministarstva odbrane i prosvete u domenu Vazduhoplovne akademije je pun hit. Za ta zanimanja mehaničara za avio modele i sve drugo, javlja se 10 na jedno mesto. Znači, to su deca koja imaju siguran posao, koja imaju siguran prihod i čije porodice su jako zadovoljne da ovo može da im se ostvari.
Posebno smo obratili pažnju na sredine koje imaju dosta romske populacije, jer zbog osipanja dece posle osnovne škole ili tokom osnovne škole,

44/2 BD/MT

shvatili smo da su dualni modeli obrazovanja itekako blagorodni da se ovo desi u pozitivnom smislu.
Ono što smo uradili na svoj način, napravili smo naš nacionalni model dualnog obrazovanja, poredeći ga, naravno, sa razvijenim zemljama, ali i sa ne namerom, a i nemogućnosti da prepisujemo niti od Švajcarske, ni od Nemačke, ni od Austrije, ali uz velike pohvale, pre svega Vlade Švajcarske, njihovo mentorstvo u srednjem stručnom obrazovanju je potpuni uspeh.
Mi smo u drugoj godini primene ovih modela sa 31 profilom došli do zaista fantastičnih podataka. U pitanju su 83 srednje škole, u pitanju su 1.380 kompanija, taj broj se stalno menja, koje su ušle tvrdo u dual i preko 3.000 koje su se izjasnile o namerama da uđu u tu priču. Znači, 23% učenika su u srednjem stručnom obrazovanju u suštini u dualu, što niko nije očekivao i tu smo dobili sve pohvale iz EU, ali i od nama dragih zemalja partnera koji su ovo smislili i pokazali da je to odlična priča.
U svakom slučaju, ovo ima i svoje vaspitne konotacije, jer učenici koji odlaze u kompaniju da imaju praksu, imaju itekako priliku da se uz obrazovanje, uz rad, uz prisustvo mentora, instruktora u kompaniji, što je jedinstveno kod nas, upravo da ne bi deca bila izložena nekoj torturi i bilo kom nekom neprijatnom modelu, a to su oni naši nastavnici stručne prakse, koji bi u slučaju da to nismo uveli ostali bez posla. Tako smo našli dvostruku korist za taj isti model. I, mislim da ćemo to tako nastaviti tako što razgovaramo sa ljudima iz lokalne samouprave, razgovaramo komorom, sa regionalnim komorama, sa kompanijama.
Znači, nikad nije bilo tešnje saradnje nego između Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, privrednih komora, Udruženja poslodavaca i oni su nama zaista partneri.
U okviru visokog obrazovanja, a na izveštaj Agencije, odnosno Komisije za akreditaciju i proveru kvaliteta evropskog modela, to je ENKVA, mi smo u tela kao što je Savet za visoko, nacionalni, kao što je Komisija za akreditaciju, odnosno Nacionalno akreditaciono telo, uveli predstavnike privrede, i to, mogu vam reći, „Nordeus“, „Majkrosoft“, „Gorenje“, „Alko banka“ i mnogi drugi viđeni poslodavci u Srbiji su jako rado prihvatili svoje učešće.
Mi trenutno, inače, radimo i bićemo verovatno u februaru, ako sve bude kako valja, u ovom domu sa Zakonom o dualnom obrazovanju na visokom. Reforme koje radimo sa strukovnim obrazovanjem, pravljenjem akademija, smanjenjem malih grupa, loših modela i programa, u suštini vezujemo onaj uspešniji deo tih priča sa univerzitetom, ali i teritorijalno uređujemo na bolji način tako što su one jako vezane za privredu.
Ukupan bankarski sektor, ukupan sektor IT, ukupan sektor mašinstva, svih tehnoloških fakulteta, saobraćajnih, su jako zainteresovani. Poslodavci koji dođu da ponude stipendije na završnim godinama mašincima, ETF-ovcima, FON-ovcima su zakasnili, moraju mnogo ranije da se spuste. To nas je ponukalo da krenemo da radimo zakon o izmeni standarda studentskog, koji će uvesti potpuno i novije i kvalitetnije modele stipendiranja. A, dualno na visokom je jedna vrsta dobrog stipendiranja. Ovog puta nemamo onaj odijum da se radi o maloletnim licima, govorim o punoletnim građanima, koji bi inače, ako ne dobiju šansu u dobrim kompanijama, u razvojnim centrima, sigurno potražili negde napolju.
Mislim da na ovaj način zaustavljamo i tu liniju odlaska mozgova i mladih ljudi i dajemo im šansu da to već od prve godine učenja i studija mogu da u svojoj zemlji iskoriste za dobrobit, a dajemo signal dobrim kompanijama da im se
44/3 BD/MT

isplati da dođu u Srbiju, samo zarad ne jeftine radne snage, nego razlika između troškova života između jedne Švajcarske i Srbije, između jedne Nemačke i Srbije. Ko ne zna o čemu pričam, dovoljno je da ode jednom u Švajcarsku i da vidi koliki je račun za stanovanje, za hranu i sve druge stvari. A sa tim novcem naši mladi ljudi mogu da zaista imaju visok standard.
Tako da, ja ću izveštavati svakom sledećom prilikom koji su novi modeli i profili i dokle smo stigli kada je dual na visokom.
Druga tema je uloga direktora škola. Izmenama zakona, koje smo takođe ovde doneli, sistemskog, o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, došli smo do toga da se uvodi licenciranje direktora škola. Znači, tu je za sada nama pokazala osnova, a to eksterno vrednovanje. Imali smo i danas sastanak sa ljudima iz OECD-a, iz Evropske komisije, gde je to eksterno vrednovanje poslužilo kao osnova sagledavanja sistema i njegovog kvaliteta. Naravno, ja nisam zadovoljan, i da je to nešto što smo i znali, da je skoro 40% u eksternoj jedinici ili dvojci, što nam daje do znanja da mnoge stvari u sistemu nisu na svom mestu.
Ali, dozvolite, pozvaću se na čuvene primere sa Finskom i svim zemljama koje su te modele pratili. Dve godine minimum traje proces priprema za reforme i mi smo upravo potrošili dve godine. Ali, kod nas su i mnogi delovi reforme već jako vidljivi, u domenu informatičke pismenosti osnovnih škola, gimnazija, u domenu digitalizacije sistema i reformskih kurikuluma koji su krenuli od ove školske godine. Direktor mora da bude izuzetno obučen i mi smo krenuli obuke onih koji imaju najviše ocene i oni će prvi dobiti licence, a uslov u zakonu da bi neko mogao da bude direktor je da ima licencu.

45/1 DJ/LŽ 18-25 – 18.35

Svako kršenje zakona, svako nereagovanje na nasilje na bilo koji drugi model ili sukob sa Agencijom za borbu protiv korupcije se uzima licenca, te ne može da bude direktor. Tako će tu stvari biti pojednostavljene i bez obzira ko ga predlagao i šta radio tu su pravila strogo postavljena, a njima je dat vetar u leđa s time što će u novom modelu matrice imati ozbiljniju platu. Za tu platu mora se ozbiljno potrude i da je zarade, te mislim da smo tu na dobrom putu.
Ono što je stalno vruća tema i to je nasilje koje je prisutno, naravno, po celoj Evropi, i u svim školama Srbije. Ja sam dužan da kažem da smo mi imali izuzetno malo loših, težih slučajeva na početku školske godine. Beležimo Zemun i Kraljevo, i na tome se intenzivno radi i slučajevi su situirani. Postoji još uvek problem da neke škole, odnosno njihovi menadžmenti ne reaguju na vreme, ne reaguju adekvatno, ali ako ne jave u toku 24 sata dolazi do automatske smene direktora, i onda ide istraga šta je rađeno, kako je rađeno itd.
Mi smo ove godine pojačali sistem time što smo uključili 155 psihologa od nekog perioda kako je to bilo nestalo iz nekog razloga i time smo dali šansu da u školama se neko time bolje bavi, jer psiholog zna kakva je struktura porodice, pedagog, oni sarađuju sa centrima za socijalni rad, oni mogu da uđu u te finese. Uz činjenicu da mi sada dizajniramo novi odnos škola i porodica, dizajniramo u novom zakonu te tzv. opštinske savete roditelja, roditelja ćemo, zakonom smo to već doneli ovde, obavezali da bude odgovorniji. Uzeo sam primer Pančeva 86 roditelja je platilo ozbiljnu kaznu zato što je pravdao izostanke, ali ima i ozbiljno pravo da učestvuje u timu za kvalitet, da kaže da li taj nastavnik kasni na čas ili bilo šta drugo radi šta ne treba. Ne mora da procenjuje njegovu stručnost, ima ko to radi.
To su kratkoročne mere i to je ono što postoji, SOS telefon, što postoje timovi za kvalitet u Ministarstvu, što ako ne reaguje nastavnik, razredni starešina, psiholog ili direktor, mora da se roditelj hitno javi školskoj upravi, inspekciji ili meni lično. Mi to zaista mislim da smo namerno sve izvadili iz tepiha na površinu da bi se znalo koji je obim tog problema. Tako se u jednom trenutku učinilo da je toga više. Pratimo i statistiku, ne smatramo da je jedan slučaj potreban, ne možemo dobiti Nobelovu nagradu što ćemo napraviti sistem gde toga nema, ali ćemo to imati u punoj kontroli i za dobrobit dece. I uvek je učenik osnovni interes priče.
Dugoročne mere, neki dan smo pominjali ovde, imao sam pitanje od kolega vezano je bilo za, mislim da me kolega Balša baš pitao, a to je oko strategije obrazovanja koje se nalazi od 2020. godine i mi ove godine, s ponosom mogu da kažem, pokrećemo pilot projekat sa 100 škola celodnevne nastave i jednosmenskog rada. Nažalost, to je stara strategija napisala, Akcionim planom niko nije radio.
Mi smo počeli akt o mreži i priča je stala, jer lokal to nekako razvlači, krajnji rok je 19. mart sledeće godine. Intenzivno ćemo posle razgovora o platama i sindikatima preći na tu temu. Cilj je da sve škole, znači sa ovim, uslovno rečeno, viška nastavnika, zbog depopulacije, dobiju novi resurs, i da ti ljudi ne brinu za svoj posao, a da produžimo boravak učenika do 16-16,30 časova, gde dobijaju nove kompetencije, nove sadržaje i sport i informatika i sve. Potpuno se umanjuje procenat nasilja, to su radile Nemačka i mnoge druge zemlje, to je proces koji će se raditi i ovde do 2030. godine.
Ali, mislim da ćemo u budžetu, kada budemo ovde u Skupštini, predstaviti šta mi smatramo da treba prosveti da bi se taj proces ubrzao. Mislim da u prvoj fazi treba sredstava da se velike škole koje spolja imaju gabarite, unutra preurede da dobijemo taj prostor što je najskuplji deo priče.

45/2 DJ/LŽ

Kadar imamo, programe imamo. Znači, tako da mislim da je to dugoročno najvažnija stavka i ona borba koja mislim da će dati rezultat. Hvala vam.
PREDSEDAVAJUĆI: Hvala ministre Šarčeviću.
Reč ima potpredsednik Vlade, dr Nebojša Stefanović.
Izvolite dr Stefanoviću.
NEBOJŠA STEFANOVIĆ: Samo da se ukratko osvrnemo na temu vršnjačkog nasilja.
Pre svega, s obzirom da je zaista tema koja zavređuje pažnju celog društva i na inicijativu MUP postoji saradnja sa Ministarstvom obrazovanja. Počeli smo projekat u školama, u svim osnovnim školama gde u prvom, četvrtom i šestom razredu imamo predavanja koja drže policijski službenici na časovima razredne nastave zajedno sa razrednim starešinama, gde deci u ovom uzrastu između ostalog, pored tema koje govore o bezbednosti u saobraćaju, zaštiti od droge, alkoholizma, kriminala, visokotehnološkog kriminala, poznavanja rada policije i posebnog seta predavanja koja se tiču upoznavanja, snalaženja u vanrednim situacijama, u požarima, poplavama zemljotresima i svemu ostalom, poseban akcenat stavljen je na nasilje.
Imao sam priliku da obiđem više škola i da prisustvujem i tim časovima i da vidim kako to deca shvataju jer nam je bilo važno da deca to prihvate da to ne bude jedno dosadno, sterilno predavanje koje niko neće slušati, da ispuni nekakvu formu, već da deca shvate da nasilje ne mora biti samo fizičko, da može biti i verbalno, može biti ekonomsko, može biti različito.
Šta to znači u smislu vršnjačkog nasilja, kakvi problemi nastaju i šta sve mogu da uzrokuju nekom svom drugaru, nekom drugom detetu koje raste pored njih? Ovo su strateški projekti. Ovo su projekti koji će dati rezultate u godinama koje su pred nama, jer mi očekujemo kao što sada imamo trend pada takve vrste vršnjačkog nasilja, pogotovo maloletničkog kriminala, ali ne možemo da budemo zadovoljni dok postoji jedno dete koje je maltretirano u školi.
Zato uvek ohrabrujemo roditelje, ohrabrujemo decu da se obrate školskim policajcima, da se obrate nastavnicima, direktorima škola, da se obrate svojim roditeljima i da razgovaraju i ukažu na postojanje problema. Institucije države moraju da reaguju. Ne postoji ni jedna institucija koja može da kaže, da možemo da kažemo – e super, škola je dužna da vaspita naše dete ili će to uraditi policajac. Ne. Uvek moramo da imamo na umu i to svaki roditelj mora da zna, obaveza roditelja i svih nas koji smo roditelji je da vaspitamo svoju decu, da naša deca budu naša briga, da mi vodimo računa o tome i naravno i posao i podrška institucija da se ne ogluše o bilo kakvu zloupotrebu ili kršenja prava.
Uz sistemsku podršku gde imamo da može sa tom decom i da se razgovara, da su u to uključeni nastavnici, roditelji, hoćemo da ih učimo šta je to problem u sferi interneta, kakve su opasnosti po našu decu. To su za mnoge ljude nove stvari. Nekada roditelji nisu kadri da objasne svojoj deci jer ni sami nisu svesni svega. Hoćemo da proaktivno sa ministarstvom obrazovanja radimo na tome i država sistemski pristupa ovom.
Ovo nije ad hok. Ovo je ozbiljno, sistemski, sa dovoljnim brojem ljudi koji su obučeni i trenirani, koji zajedno sa nastavnicima rade na tome da naša deca budu bolje zaštićena, da naša deca budu sigurnija i to jeste naš posao. Naš posao je da štitimo našu decu od svakog zla koje može da im se dogodi.



45/3 DJ/LŽ

Takođe, što se tiče vašeg drugog pitanja, Više javno tužilaštvo u Beogradu dobilo je krivičnu prijavu sa vašim navodima vezano za političku stranku Dveri. Policiji je upućen zahtev da prikuplja obaveštenja i Kriminalistička policija vrši, da kažem, proveru navoda koji se nalaze u krivičnoj prijavi. Tužilaštvo će obavestiti javno kada navodi budu provereni kada bude završena istražna faza, obavestiće javnost o tome da li su navodi osnovani ili nisu i šta je rezultat te istrage.
PREDSEDNIK: Hvala.
Imate li komentar?
MARIJAN RISTIČEVIĆ: Dame i gospodo ministri, nadam se da delite utisak da neke naše kolege jednostavno su vakcinisane, da kažem tako, od sramote. Ja vama i nama predlažem, mislim da dolaze neka vremena kada ovi spolja što nas ugrožavaju koriste ove unutra koji su nas nekad potkradali, da moramo biti spremni na ta vremena, da bez obzira na pljuvanja, na harange koje se budu vodile, na pretnje koje budemo svakodnevno dobijali, neke dobijam i ja, da moramo da budemo otporni na takvu vrstu bezobrazluka, da ga tako nazovem, jer ne mogu drugačije da ga nazovem, da budemo otporni, da budemo jedinstveni.
Ja kao poljoprivrednik, a poljoprivrednici seljaci su stecioci ove države, to Karađorđe svakako naznačava na samom ulazu, želim ono što dobar domaćin želi svojoj kući, svojim ukućanima, ja želim a verujem i svi vi, da ne kažem nečast izuzecima, verujem da svi vi želite ono što dobar domaćin želi svojoj kući, da vi želite to Srbiji, da želite da Srbija se takmiči ne samo na Balkanu, već sa nekim zemljama Zapadne Evrope po kvalitetu života i standardu svojih građana.
Zbog toga moramo biti hrabri. Oluja čini da hrastovi puštaju sve dublje korenje, to je izreka i ja se nadam da ćemo svi zajedno, mi koji želimo dobro Srbiji, to učiniti.
Ja pozivam i one druge da se manu nekih bespotrebnih zađevica, da budu kreativni a ne spolja kreirani i da pokušaju zajedno sa nama da vuku taj plug u jednom smeru.

46/1 TĐ/VK 18.35 – 18.45

Ako ga svi budemo vukli na različite strane, onda nećemo mrdnuti sa mesta. Ja ne branim vlast, ja ne branim državu, ja branim sve one koji podižu državu. Nije čast vladati državom, već je čast podizati državu. Ja branim tu državu i sve one koji joj žele dobro od onih koji su kao krtice vredni u potkopavanju svoje države i sve čine da rade protiv nje. Hvala.
PREDSEDNIK: Zahvaljujem.
Reč ima Marinika Tepić. Izvolite.
MARINIKA TEPIĆ: Zahvaljujem, predsednice.
U prvom bloku imam dva, odnosno više pitanja za dva ministra i molila bih da samo oni odgovaraju na pitanja, pošto je praksa, pratili smo dosadašnje zasedanje, da i ne pitani ministri odgovaraju na pitanja, da odgovaraju na ne postavljena pitanja, da ne odgovaraju na postavljena. Moja su vrlo konkretna.
Prva upućujem ministru Nebojši Stefanović. Juče je objavljeno da je ministra Aleksandra Vulina sud novčano kaznio zbog toga što je odbio, odnosno nije u zakonskom roku odgovorio na pitanja vezana za incident na uglu ulice Birčaninova i Svetozara Markovića tokom održavanja parade ponose u Beogradu 2014. godine, a u kojem je, tom incidentu poznatom kao slučaj braća Vučić i Mali protiv žandarma, odnosno tužilaštvo sada u zvaničnoj formi protiv žandarma, osim Andreja Vučića i Predraga Malog bila uključena i Vojna policija.
Informacije je zatražio Centar za istraživanje, transparentnost i odgovornost CRTA i zahtevao je pristup kopijama dokumenata koje se odnose na ovaj incident, s obzirom da tada resorni ministar Vulin to nije ispoštovao, dakle nije ispoštovao zakon u Vladi Republike Srbije, čiji je član, Prekršajni sud ga je juče kaznio, jer je to objavljeno. Razlozi za odbijanje postupanja po zahtevima odnose se na poverljivost traženih informacija, ali je Prekršajni sud ocenio da tražene informacije nisu uopšte označene stepenom tajnosti – poverljivo, kako je VBA navela, dodaje se u javnoj objavi.
S obzirom da ministar Vulin ne poštuje zakone Republike Srbije i nije odgovorio po zakonu na postavljena pitanja i zahteve, tako da stoga ni ovom prilikom ne pitam njega, već ministra Stefanovića. Od vas me zanima, ministre, da li ovako razumete Poglavlje 24, da li ovako razumete transparentnost rada Vlade Republike Srbije i njenih organa? Zašto je ta pravda selektivna? Zašto je stranački prioritetna ili ne, i to mi je naročito važno, s obzirom da se ovo suđenje ponavlja? Dakle, u slučaju braće Vučić i Mali.
Važno je, takođe, zato što je tzv. ključni svedok u ovom suđenju prepoznat kao izvesni Đorđe Gačanović koji se predstavlja za portparola jednog od policijskih sindikata. Na to mesto ga je potpisom rešenja postavio vaš stranački kolega sa Srpske liste Aleksandar Đorđević, zaposlen takođe u MUP, ali s druge strane se tvrdi da taj ključni svedok Gačanović nije zaposlen u ministarstvu. Zanima me kako neko ko nije zaposlen u ministarstvu može da bude portparol policijskog sindikata i da tako brani prava zaposlenih u MUP? Hvala.
PREDSEDNIK: Hvala.
Izvolite.
NEBOJŠA STEFANOVIĆ: Pre svega da vam objasnim ovu stvar vezanu za sindikate. Sindikati postoje u formi koja je maltene jednaka nevladinom sektoru. Dakle, u MUP deluje u ovom trenutku tridesetak sindikata. Neki imaju šest-sedam članova, neki imaju 12, 13, 14 hiljada članova i njima se na osnovu toga i utvrđuje, naravno, reprezentativnost. U MUP postoje dva reprezentativna sindikata. Pojavljuju se u javnosti različiti ljudi koji se učlanjuju u policijske sindikate, što im zakon
46/2 TĐ/VK

dozvoljava a da nemaju nikakve veze sa MUP ili sa policijom. Njihovi stavovi ne održavaju ni mišljenje MUP niti mišljenje policije, ali kao ni sa drugim ljudima iz nevladinog sektora Ministarstvo nema šta da ima zameri ili da kaže da li su oni nešto rekli ili nisu. Mi samo možemo da se oglasimo da demantujemo ako nešto smatramo da vredi demantovani. Na kraju krajeva, sa tridesetak takvih organizacija ne možete uvek da vodite polemiku, prosto trošili bi ogromno vreme na to.
Dakle, što se tiče članova sindikata, oni ne moraju biti radnici ministarstva. Mogu biti građani koji se priključe. To se dešava. Mi imamo i jedan broj zloupotreba koje jedan deo sindikata vrši sa izdavanjem tzv. legitimacija sindikata koje donekle podsećaju na policijske legitimacije. Nemaju sva obeležja, ali podsećaju i neko ko u brzini ne pogleda jasno da tamo ne piše MUP ili policija može biti doveden u zabludu. Mnoge od njih smo procesuirali, mnoge smo ljude uhapsili zbog toga, oduzeli sve to, ali to se dešavalo i dešava se unazad 10, 15, 20 godina. To su slučajevi koje možemo da otkrijemo onda kada se krivično ili prekršajno delo počini, a da je upotrebljena ta legitimacija.
U svakom slučaju, što se tiče njih, tu ministarstvo ne može ništa da uradi, kao što ne može ništa da uradi ni sa bilo kojom drugom nevladinom organizacijom. Njihovo je pravo da nastupaju, imaju pravo na javni stav, kakav god da njihov stav jeste.
Što se tiče ovoga, moram reći da sam uvek bio protiv toga, pogotovu kada se radi o procesima koji su u toku. Kad god se dešava sudski proces, ogroman broj pitanja uvek je postavljan i u konsultacijama sa tužilaštvima često se dešava da upravo iz političkih razloga određeni akteri traže informacije koje bi želeli da javno objave, a koje mogu da utiču na sam tok postupka, želeći da utiču na svedoke, želeći da vrše pritisak pozivajući ih, javno saopštavajući njihova imena, izlažući ih progonu, pritisku, javnoj poruzi itd, možda pokušavajući da utiču da oni promene svoje mišljenje, i to se u savremenom svetu, u savremenoj civilizaciji prosto ne radi. Dakle, pritisak na svedoke, pritisak na tužioce, pritisak na ovog, pritisak na onog. To se prosto ne radi. Oni traže njihove adrese, kućne adrese, telefone, ko su operativci policije koji su saslušavali tog i to.
Izvinite, šta će to nekom? Šta su motivi nekoga da zna koji je operativac koji se saslušavao nekog, njegovo ime i prezime? To zna sudija. To zna tužilac. Oni su u procesu. Zna advokat odbrane. Oni imaju pravo, imaju u omotu spisa u sudskom postupku. Šta će to novini, istraživačkom centru? Zašto oni žele da objave imena tih ljudi, osim ako ne žele da utiču na politički na sam proces koji je u toku? Nije ovo završen i okončan postupak, doneta pravosnažna presuda. Posle pravosnažne presude imate pravo da znate mnogo više informacija. Postupak završen, okončan. U toku, prosto, to uopšte ne zvuči normalno.
Naravno, nisu svi nosioci javnih ovlašćenja u različitim nezavisnim institucijama zaista apolitični i oni se aktivno bave politikom i donose odluke, jer im je zakon tako omogućio, donose odluke koje nisu u skladu sa najvećim interesom društva, nego u skladu sa interesom njihove političke opcije. Ne kažem da na to zakonski nemaju prava, ali to nije u interesu postupka. Na kraju krajeva, zašto ne puste da se sudski postupak završi?
Na kraju krajeva, u ovom konkretnom slučaju, pa u presudi koja je bila i koja je poništena oštećen je baš brat predsednika Vučića. Sud je tako odlučio, niko se nije bunio, niko se nije mešao. Sud je doneo takvu odluku, o-kej, donosi odluku, suđenje se ponavlja dalje. Da li je to ovako ili onako, da li se nekom sviđa ili ne sviđa, sud je tako odlučio.
46/3 TĐ/VK

Što se tiče Aleksandra Vulina, on je prekršajno kažnjen zato što je zaštitio pravo VBA koja je procenila da tako nešto može da ugrozi integritet njihovog sistema. Njihov ministar je stao na stranu vojnika, stao je na stranu profesionalaca i ljudi koji su u Vojsci po 20, 30 godina. Nije ih on doveo odnekud. To su ljudi koji rade u Vojsci. Bili su dobri u prethodnom sistemu, valjda su dobri i sada. Nije valjda da su postali loši samo zato što je Aleksandar Vulin ministar. Oni su tako procenili, on je stao uz svoje vojnike čestito.
Ja bih tako uradio, snosio odgovornost, kažnjen zbog toga sudski, prekršajno, ali stao uz svoje ljude, stao uz njihovu procenu, stao uz procenu da ostvari nešto da ti ljudi sutra, kada ih država pozove, ne kažu – naš ministar će nas pozvati, prodaće nas na prvi mig. Ne, o-kej, ima zakonska sankcija, snosi zakonsku sankciju. To je vladavina prava. Prosto, izabrao je da bude procesuiran.

47/1 AL/IR 18.45 - 18.55

Tako ja doživljavam ovu situaciju i reći će i ministar konkretnije vezano za te detalje. Ali apsolutno sam protiv…
(Marinika Tepić dobacije.)
… članovi Vlade odgovaraju, imaju pravo da odgovore takav je Poslovnik. Ali u ovom slučaju ja hoću da vam kažem da sam apsolutno protiv da se otkrivaju dok se ne okonča bilo koji postupak, dok ne bude pravosnažne sudske presude osetljivih detalja koji mogu da utiču na sudski postupak i isto takvo mišljenje veoma često zastupa i tužilaštvo upravo zato što ne mogu ljudi da rade svoj posao ako im otkrivate detalje.
Hajde da otkrijemo ko su oni koji osumnjičeni, oni imaju uvid u to. Oni to znaju, ali, zašto bi neko treći koji nije čak ni umešač u postupku, a ne jedna od strana postupka, zašto bi taj neko imao osetljive podatke koji se njega ne tiču, a mogu da utiču na svedoke? Zašto bi to radili? Ne razumem. Ne mogu da shvatim šta bi bio pretežni interes javnosti. Šta bi bio pretežni interes? Da vrši pritisak? Hajde da dobijemo njihova imena. Zamislite kada bi to neko drugi radio. Eto.
PREDSEDNIK: Marinika Tepić.
Izvolite, postavite pitanje.
MARINIKA TEPIĆ: Hvala predsednice.
Ako sam dobro razumela ministra Stefanovića, koji je potpredsednik Vlade, vi ste nama objasnili da je vladavina prava to kada ministar krši zakon, i to ministar Vulin tako što staju svoje vojnike. Ministar Vulin da staju svoje vojnike, ne znam da li je to čast i pohvala za te vojnike ili je nešto drugo, ali ono što je takođe važno je, da je odluka u učestvovanju tih vojnika u ovom incidentu dozvoljena od strane njega ne od nekog drugog. Dakle, on je time štitio sebe, a ne te vojnike. To je prva stvar.
Druga stvar, pominjali ste curenje informacija zapravo, zašto bi nekome značili ovi podaci, zašto on sad to treba da ima, a čak i vi lično, a vrlo često vaše kolege iz Vlade su, gospodine ministre, ogledalo nekoga ko protivzakonito pušta osetljive informacije u javnost i pre nego što istraga neka počne, a i kada je ona u toku i vrlo dobro znate da je to bila jedna od ozbiljnih zamerki u izveštajima Evropske komisije što u okviru Poglavlja 24 nije dugo vremena, a verujem da nije ni sada usvojen kodeks protiv curenja informacija o ovakvim osetljivim predistražnim, odnosno istražnim radnjama.
I, drugo pitanje, da se vratim na ono što sam rekla na početku, upućujem ministru Šarčeviću. Tražim da mi objasni zašto ne reaguje, da li svojom voljom ili pod nekim pritiskom, jer ja zaista ne mogu da verujem da svojevoljno ne reaguje na to što osuđenik za krivično dela, ekstremni desničar koji se predstavlja i kao predsednik udruženja građana „Srpska desnica“, zove se Miša Vasić, deluje u ovom trenutku beogradskim mištanim školama.
Prvi put se to dogodilo zimus u osnovnoj školi „Elena Ćetković“, pre nekoliko dana u osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“, a ako niste znali, prvi put, a znate da je javnost o tome bila obaveštena, da li ste išta preduzeli, da li ste se obratili direktorima škola da to ne rade. Mi dobro znamo da je na osnivanju srpske desnice rame uz rame uz Mišu Vacića bio i potpredsednik SNS Milenko Jovanov. Zanima me da li je bilo političkih pritisaka na vas da se ne reaguje na ovakav ulazak ekstremnih desničara i krivičnih osuđenika i da u obrazovne i vaspitne ustanove utiču svojim vrednostima na decu? Mislim da je to nedopustivo. Moram da vam kažem da i u ime zabrinutih roditelja ne samo u Beogradu, već i u Vojvodini, reagujem zato što se oni plaše da će i gospodin Jovanov da im i u Kikindi i širom Vojvodine dovodi Vacića i razne njegove saradnike.
47/2 AL/IR

PREDSEDNIK: Vreme. Zahvaljujem.
Ministar Stefanović pa ministar Šarčević.
NEBOJŠA STEFANOVIĆ: Samo kratak osvrt. Pre svega Aleksandar Vulin nije bio ministar kada se taj događaj zbio i on nije bio ministar odbrane i u svakom slučaju nema lični interes. Ti vojnici nisu bili pod njegovom komandom, niti je on kao ministar ovlašćen da komanduje vojskom. To radi predsednik Republike, načelnik Generalštaba. U tom smislu nema lični motiv. On nije prekršio zakon time što mu je neko rekao – ovo je kršenje zakona, pa je on to uradi. Ne, on je doneo odluku za koju je smatrao da je ispravna. Sud je procenio drugačije i on je za to kažnjen. To je vladavina prava. On je doneo svoju odluku za koju je smatrao da je utemeljena, obrazložio je, poslao sudu, sud je rekao – ne, kažnjen si, nisi imao pravo na to.
Kada dođemo do Evropske komisije, prvo nikada nisam davao informacije koje su osetljive i sa kojima se tužilaštvo nije slagalo da mogu da idu u etar. Nikada, uvek sam se konsultovao sa tužiocima, pošto veoma dobro poštujem procedure, pratim kako se to radi i govorim o onoj fazi postupka o kojoj može da se govori, ne otkrivajući informacije koje mogu uticati. Kada sam ja izneo informacije – znate imate i dva svedoka, oni se zovu tako i tako, saslušavaju ih taj i taj inspektor, radi se tu i tu? Nikada.
Osumnjičeni M.A. radio to i to, toliko godina, osumnjičen za to i to, procesuira se, tačka. To su informacije.
Što se tiče izveštaja Evropske komisije, pogledajte kakvi su bili 2010, 2011, 2009, 2008. godine upravo o vladavini prava? Zastrašujući, toliko zastrašujući da je Evropska komisija bila u šoku da li sa ovom zemljom može uopšte da se razgovara o nečemu.
Evropska komisija danas traži od nas da donesemo zakon kojim ćemo ovlastiti istražne organe da ne daju informacije o istragama u toku. To od nas traži Evropska komisija. Znate ko je protiv? Poverenik za informacije od javnog značaja. On ima drugačiji stav od Evropske komisije,a Evropska komisija stoji baš na ovom stanovištu koje sam rekao. Mislim da je potpuno ispravno. Najbolje je da nema nikakve informacije o postupku koji je u toku, osim one osnovne, kratke, bez ikakvog prejudiciranja bilo čega. To traži Evropska komisija od nas i to moramo da uradimo. Verujem da je to jedini ispravan način.
Ono što moram da vam kažem je da jedino čega se ja plašim je da će po Srbiji krenuti da se pojavljuju ovi ljudi koji prete ženama silovanjem obdarenim Afroamerikancima, plašim se da će to biti jeziva stvar koja bi mogla da nam se dogodi, da će doći ljudi koji premijerke nazivaju kreaturama, da će ti ljudi koji fizičko nasilje privode ljude poput Rankovića u Ralji, koga su uhvatili za revere i zamalo istukli jer se usudio da postavi pitanje Đilasu. Ako ti ljudi ikada budu imali prilike da budu na vlasti ponovo, plašim se da ćemo svi mi dobijati batine samo što hodamo ulicama a drugačije mislimo. To je opasna stvar za naše društvo.
PREDSEDNIK: Ministar Šarčević.
MLADEN ŠARČEVIĆ: Moram da obavestim i vas i javnost da sam za slučaj ove prve škole čuo i odreagovao, a za drugu ću da proverim. Svaki građanin koji ima dete u školi može da se pojavi kao roditelj. To ne može da vam ospori niko. U svojstvu propagiranja bilo koje ideje politike direktor je strašno odgovoran. Ja sam vrlo skoro, ne znam da li ste pratili, možda pre mesec dana, upozorio škole u oblasti Raškoj upravo oko pokušaja zajednice Bošnjaka oko Sulejmana Ugljanina da politizuje priču da je pozvao direktore škola na školu i vrlo sam decidirano rekao da to ne može da radi niko. On može te ljude da zove kući na kućnu adresu ako su članovi stranke itd.
47/3 AL/IR

Pošto ja zaista poštujem apolitičnost ustanova, tako se i ponašam. Ostaje mi samo da proverim situaciju za školu „Ribnikar“. Za to stvarno nisam znao. Moj stav vrlo je jasan i naravno da niko na mene ne vrši nikakvu vrstu ni pritiska ni molbi.
PREDSEDNIK: Hvala.
Ministar Vulin. Izvolite.
ALEKSANDAR VULIN: Hvala.
Ako već pozivate na poštovanje zakona, onda morate da naučite da pođete od sebe pa da poštujete Poslovnik koji je najviši zakon u ovom domu koji kaže da svaki član Vlade može da odgovara bez obzira da li je neposredno pitan i da li imate želju da nekoga vidite ili ne vidite, ako ste već to pitanje pokrenuli, moje je pravo da odgovorim i ja ću to pravo sa velikim zadovoljstvom iskoristiti.
Žao mi je što mi uskraćujete zakonsko pravo na žalbu, pa što mi uskraćujete mogućnost da se sačeka pravosnažnost presude, a presuda nije pravosnažna dok ja ne iskoristim svoje pravo na žalbu, ali to vas ne zanima, vi biste nas ionako streljali na ulicama, što bi rekao Goran Ješić. To je ono što biste radili. Zato vas i ne zanima šta imam da kažem, a još manje vas zanima zakon i u ovom domu ili bilo gde drugde.

48/1 MG/MJ 18.55 – 19.05

Sud čak nije rekao ni da sam pogrešio, već da se zakasnilo sa odgovorom. Da odgovor nije dat u zakonskom roku. Čak se ne opredeljuje o tome da li je prekršena neka norma, nego kaže – niste odgovorili u zakonskom roku. Dakle, i to ste na moju žalost i to ste čak uspeli da pokušate da zamaglite i da o tome ne kažete pravu istinu onako kako je sud rekao. Sud uopšte ne komentariše da li sam ja ili nisam, već kaže – niste razlog za kažnjavanje u prvom stepenu, jer niste na vreme odgovorili, a sad da vam kažem šta mislim o tome, pošto vi već dajete tu retku priliku da kažem šta mislim i nadam se da me zbog toga nećete linčovati posle i da nećete pozvati na moje ubistvo ili nešto slično, što se nažalost dešava svaki dan, ali to vas naravno ne pogađa previše, to smo samo mi, vi imate pravo da nam pretite da ćete nas tući i prebijati po ulicama, a mi treba to skrušeno da sačekamo i prihvatimo kada će do toga doći.
Dakle, traži se da se sazna, da se preda kopija jednog izveštaja koji je nastao neposredno nakon prebijanja Andreja Vučića i brata gospodina Malog. Traži se da se da ime operativca VBA koji je izveštaj sačinio, traži se da se u tom izveštaju dostave, taj izveštaj inače sadrži imena svedoka koji su rekli šta su imali da kažu, šta su videli u tom trenutku, i očekujete od mene kao ministra da vam predam čoveka koji je nešto radio i da bi onda izlazio pred ne znam kakav sud, koje javnosti, čega, da se raspravlja o tome šta je uradio, ko su svedoci, šta su svedočili, pa to je potpuno neshvatljivo. Govorim sad svoje mišljenje, jer opet vas pozivam sud uopšte nije raspravljao o ovome o čemu ja govorim, nego je doneo presudu, jer kaže – nije na vreme. To je njegovo pravo i ja ću ga naravno poštovati zakon bezuslovno kao što ga poštujem čitavog života, platiću kaznu, ako posle moje žalbe sud dosudi. To je njegovo pravo. Ja za razliku od vas poštujem zakone, ne pozivam na linč, ne bih palio ponovo ovaj dom, ne bih ga palio ni 5. oktobra, kao što ste vi radili. Dakle, ja poštujem zakon za razliku od petooktobarskih palikuća koji ne znaju drugačije, nego da krše zakon i da prebijaju ljude po ulicama.
Još jednom vam ponavljam, moraćete da naučite da poštujete zakon, a poštovati zakon znači završiti sudski spor, iskoristiti pravo na žalbu, iskoristiti svaki pravni lek redovni ili vanredni kako je zakonom već predviđenom. Dakle, nemojte me automatski svrstavati tamo gde biste voleli da me svrstate, već ćete ipak morati da dopustite da se poštuje zakon u ovoj zemlji, kao što se u ovoj zemlji uvek i poštovao zakon, sa izuzetkom paljevine ovog časnog doma, njegove pljačke koju obeležavamo ovih dana, prebijanja ljudi ispred ovog doma, paljenje zgrade RTS, a posle i divljačke pljačkaške privatizacije koja je bila logična posledica svega što nam se desilo 5. oktobra.
I dalje ne razumem, ovo je moje pravo da kažem svoje mišljenje, zašto bih dao ime operativca VBA koji je sastavio odgovarajući zapisnik? Zašto bi se znala imena svedoka u široj javnosti, što da im neko kaže da promene mišljenje, da nisu videli to što su videli, a treba svaki operativac VBA, BIA ili bilo koje druge službe da se plaši da li će neko tražiti njegovo ime i onda kada sastavlja izveštaje treba da razmišlja da li će se to što je sastavio svideti sutra nekome ko će tražiti njegovo ime i tražiti rezultate njegovog rada, da se pokažu u javnosti?
Ne znam koja to tajna policija, koja policija uopšte izlazi u toku sudskog postupka sa imenima ljudi koji rade u sudskom postupku, sa svedocima, sa potencijalnim svedocima, sa svim što čini jedan postupak. Ne znam da li biste tražili sve ovo da nije u pitanju Andrej Vučić i da nije on taj koji je prebijen, možda bi se drugačije ponašali, ali kao što vidim, kada je u pitanju brat predsednika koji je onako surovo prebijan, onda tražite i svedoke i one koji su radili na tom slučaju. Ne razumem zašto, uvek ću stati na stanovište da čovek koji radi za svoju službu i svoju
48/2 MG/MJ

državu mora da bude zaštićen. Ne sme da se plaši da će sutra neko njega i njegovu porodicu razvlačiti po medijima, da će ga napadati, ne sme da se plaši ni onaj svedok koji je sa najvećim poverenjem govorio pred tim radnikom VBA, pa ni on ne sme da se plaši za to što je rekao, da će jednog dana zbog toga stradati. To što je video, to je rekao.
Kakva je to država i kako mislite da se vodi jedna vojska da se vodi Ministarstvo unutrašnjih poslova, da se vodi BIA, ako ćemo razbacivati imena naših operativaca? Šta ćete sutra? Hoćete sutra tražiti od BIA da dostavi doušničku mrežu, da svako ko radi za BIA ili da svako ko radi za neku od naših službi da ga prijavimo? Hoćemo to tražiti? Hoćete tražiti da jednog dana otvorimo sve one koji rade za ovu državu i da budu kažnjeni što su radili za ovu državu? To ste već radili od 2000. godine. Tako ste ih izručivali. Tako ste generala Lazarevića izručili. Svakog ko je radio za ovu državu, tako ste ga nagradili. Sada biste hteli ponovo da to isto radite.
Uvek ću se založiti za to da čovek koji radi za državu bude zaštićen. Uvek ću se založiti i ako treba ja da snosim posledice, ja ću snositi posledice, ali oni koji su radili za državu treba da budu zaštićeni. Svaki radnik VBA mora da zna da je njegova država uz njega, da je njegovo ministarstvo uz njega, a on treba samo da radi svoj posao u skladu sa zakonom i nikako drugačije. Ne može se drugačije voditi jedna država, a ne da se svako ko radi za državu kažnjava i prodaje.
Pošto ste se već pozivali na poštovanje zakona, naučite da ga poštujete, a poštovati zakon znači čekati da se jedan postupak završi i biti bar toliko korektan pa reći da ono što je sud presudio jeste ništa drugo do kašnjenje i zato je odredio kaznu od 10.000 i ja sam spreman da je platim i naravno da ću je platiti ukoliko sud bude definitivno tako odlučio, a ja ću iskoristiti svoje građansko pravo da se žalim.
Znam da biste voleli da mi nemamo, ili bar ja, nikakva prava, pa ni građanska, ali žao mi je, u ovoj zemlji još uvek važi zakon i taj zakon se odnosi i na mene, i na vas, i na svakog drugog, i kao takav mora da se poštuje. Hvala.
PREDSEDNIK: Poslanice Tepić, komentar.
MARINIKA TEPIĆ: Zahvaljujem.
Ovim je samo pokazano da ni jednim obrazloženjem mene nećete anestezirati, kao vaše tapšače iz vladajuće većine. Dokazali ste da ne postoji kvalifikacija kašnjenje. Vi ste ovim dokazali da ste prekršili zakon time što niste u zakonskom roku odgovorili po Zakonu o dostupnosti informacija od javnog značaja i da je lažirano to da je izveštaj VBA bio označen oznakom tajnosti poverljivo, a to nije tačno.
Dakle, nemojte ovde držati nama predavanja o vladavini prava. Prekršili ste zakon, zato ćete platiti kaznu i snositi verovatno, nadam se neke konsekvence s obzirom da ste predstavnik i član Vlade.
Ono što je takođe važno, ministar Stefanović je u odgovoru pomenuo da su bili katastrofalni izveštaji Evropske komisije tokom 2010. i 2011. godine. Ja ću vas podsetiti da Srbija tada još nije bila u statusu kandidata, to se desilo u proleće 2012. godine. Da je tada imala kao teg oko vrata, ne samo oko noge, saradnju sa Haškim sudom gde svi danas, koji činite vlast, koji ste došli na gotov status kandidata, koji ste došli na spreman teren za otvaranje pregovaračkih poglavlja, ste bili svi protiv toga. Tehnički gledano, ako idemo unazad, bili ste i protiv statusa kandidati, iako sada imate ogromne benefite od predpristupnih pregovora i od svih fondova EU.


48/3 MG/MJ

Iskoristiću samo još nekoliko sekundi koliko mi je ostalo da prenesem par pitanja građana sa društvenih mreža. Drago mi je da se vratila ministarka Kuburović, pa pisanim putem može da odgovori pošto sada neće stići…
PREDSEDNIK: Nema više pitanja, samo komentari.
Ne može, nije takva praksa, nego samo komentari na ono što ste čuli, a nova pitanja ne možete da postavljate. Zahvaljujem.
Poslovnik je važno čitati posle pet, šest godina koliko smo ovde zajedno u dva saziva. To je dosta važno pročitati.
Zahvaljujem puno.
Sada je 19 časova i četiri minuta, završavamo rad u delu sednice koji se odnosi na poslanička pitanja.
Zahvaljujem svima na učešću, a raspravu o amandmanima na zakonima koji se nalaze na dnevnom redu nastavljamo sutra u 10 časova. Zahvaljujem.


(Sednica je prekinuta u 19.05)


Video (3)

Četvrtak, 27. septembar 2018. | institut poslaničkih pitanja poslednjeg četvrtka u mesecu 27.09.2018. (I)

Četvrtak, 27. septembar 2018. | institut poslaničkih pitanja poslednjeg četvrtka u mesecu 27.09.2018. (II)

Četvrtak, 27. septembar 2018. | institut poslaničkih pitanja poslednjeg četvrtka u mesecu 27.09.2018. (III)



Prethodni mesec Sledeći mesec
P U S Č P S N
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
četvrtak, 28. mart

Ceo kalendar događaja