27. februar 2020. Poslanička pitanja u februaru

27. februar 2020. Poslanička pitanja u februaru

Četvrtak, 27. februar 2020.

Poslanička pitanja u februaru

Narodni poslanici su, u skladu sa članom 205. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, 27. februara 2020. godine, od 16.00 do 19.00 časova, postavljali pitanja članovima Vlade Republike Srbije.


Poslanička pitanja postavili su narodni poslanici prof. dr Jahja Fehratović, Đorđe Vukadinović, Bojan Torbica, Tatjana Macura, Đorđe Kosanić i Snežana Paunović.

Na postavljena pitanja narodnih poslanika odgovarali su predstavnici Vlade Republike Srbije, predsednica Vlade Ana Brnabić, potpredsednik Vlade i ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović, ministar za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Zoran Đorđević, ministar zdravlja Zlatibor Lončar, ministar prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Mladen Šarčević, ministar odbrane Aleksandar Vulin, ministar državne uprave i lokalne samouprave Branko Ružić, ministar omladine i sporta Vanja Udovičić, ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Branislav Nedimović, ministar kulture i informisanja Vladan Vukosavljević i ministarka bez portfelja zadužena za demografiju i populacionu politiku Slavica Đukić Dejanović.


PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)


26/1 TĐ/MJ 16.00 – 16.10

(Posle pauze.)

PREDSEDNIK: Poštovani narodni poslanici, pristupamo postavljanju poslaničkih pitanja u vremenu od 16.00 do 19.00 časova, saglasno članu 205. Poslovnika.
Pre nego što pređemo na postavljanje poslaničkih pitanja, dozvolite mi da vas podsetim… Nije potrebno da znate svi odredbe Poslovnika.
Prelazimo na postavljanje poslaničkih pitanja.
Reč ima narodni poslanik Jahja Fehratović.
Izvolite.
JAHJA FEHRATOVIĆ: Zahvaljujem, predsedavajuća.
Poštovana premijerko, poštovani ministri, imam nekoliko pitanja na koje bih želeo da dobijem i odgovore.
Naime, obavešteni smo da je još u junu prošle godine od zvaničnih organa države BiH prema zvaničnim organima Republike Srbije došao zahtev za otvaranje konzulata BiH u Novom Pazaru i da još uvek iz naših državnih organa nije konkretan odgovor… Prema tome, da li će i kada će biti konzulat otvoren u Novom Pazaru?
Nama Bošnjacima je vrlo važno da postoji konzulat BiH u našem gradu, matične države, u kojoj živi najveći deo našeg naroda i s tim u vezi voleo bih da postavim pitanje premijerki – kada će biti odgovor na to pitanje i kada ćemo moći da očekujemo otvaranje konzulata BiH u Novom Pazaru?
Moje drugo pitanje usmereno je prema ministru Šarčeviću. Naime, poznato je da prethodnih dana imamo zaista neke teške momente kada je u pitanju Osnovna škola „Avdo Međedović“ u Novom Pazaru, da je nakon dva neuspešna konkursa ministarstvo postavilo vršioca dužnosti. Međutim, i do danas traju opstrukcije od bivšeg rukovodstva i onemogućava se vršilac dužnosti da preuzme školu i da počne ta škola konkretno raditi. Čak ovih dana bivši direktor, koji je i penzionisan, bahato se ponaša. Danas preteći u samoj školi, bez ikakvog opravdanja boravi u toj školi, i prosvetnim radnicima, pa čak i deci koja pohađaju nastavu, da tamo ni tenkom neće moći doći bilo ko da izvrši volju ministra.
Takođe, pitam ministra šta je sledeći korak i kada ćemo imati normalizaciju nastave u ovoj osnovnoj školi, koja jeste zaista od posebnog značaja i gde su u prethodnom periodu bile velike malverzacije? Poznato je da je ta škola pod blokadom, poznato je da je tu bio veliki nepotizam i poznato je da u toj školi treba zavesti red i učiniti je primerom kakvo treba biti obrazovanje, posebno obrazovanje na jeziku nacionalnih manjina, u ovom konkretnom slučaju bosanskom jeziku.
Takođe, moje treće pitanje je opet za ministra obrazovanja…
PREDSEDNIK: Hvala, imaćete priliku da postavite pitanje još jednom.
Izvolite.
ANA BRNABIĆ: Dobar dan svima.
Samo kratko, pa ću onda prepustiti ministru Šarčeviću za ostalo.
Što se tiče zahteva za konzulat u Novom Pazaru, moraću da proverim i pogledam sa Ministarstvom spoljnih poslova. Ako nije još poslat odgovor, onda je to verovatno zato što, kao što znate 14 meseci se čekalo na formiranje Saveta ministara BiH, nismo imali kome formalno baš da šaljemo odgovor, tako da proveravam sa Ministarstvom spoljnih poslova i u najkraćem mogućem roku ćemo vam poslati odgovor, ako još uvek nismo, i u tom smislu ćemo biti maksimalno moguće i otvoreni, kooperativni, kao što smo bili do sada. Hvala.
PREDSEDNIK: Hvala.
Reč ima ministar Šarčević.
26/2 TĐ/MJ

MLADEN ŠARČEVIĆ: Poštovani poslaniče, svakako ste u pravu i delim vaše mišljenje u aspektu da se mora poštovati država i red, a to sve stoji u Zakonu o sistemu obrazovanja i vaspitanja.
Ovde je na delu jedan totalan pokušaj opstrukcije i politizacije jedne grupe ljudi koja stoji iza Bošnjačkog nacionalnog vijeća, što nije istina. Niti je to stav celog Bošnjačkog nacionalnog veća, nego nekakvim preglasavanjem posle izbora za nacionalne savete neko i to manipuliše.
Stvari vrlo jasno postavljam na svoje mesto i tu kao što vam je poznato, a i u Srbiji na drugim mestima je bilo slučajeva… Jedan od poslednjih je bio u Šapcu kada je isto smenjen direktor škole zbog malverzacija i štete negde od preko sedam miliona dinara i krivična prijava je pokrenuta, a tih plašenja mečke, rešeto, mi ćemo tužiti ministra, mi ovo, mi ono, pa mogu da me tuže, ali nijedan član zakona nisam prekršio.
Ja samo koristim ona ovlašćenja koja su mi u zakonu data, a ovde smo u parlamentu inače usvajali taj zakon i bilo je povuci potegni oko onog člana da se ministar pita oko imenovanja direktora.
Kao što vidite, u praksi se pokazalo da je to toliko potrebno, jer nema ko. Ako dozvolite da se prave nekakvi savezi, politički, interesni, znači, ovo ste dobro rekli u toj ustanovi i mnogim drugim, ne u vašoj regiji, nego u drugim delovima Republike bilo nepotizma, ali smo u zakon stavili da je to kažnjivo i da ne može neko da bude direktor.
Neko je mislio da je bogom dano da njemu to pravo pripada. Kada je država samo rekla – ne može, ide ponovo konkurs, stavljamo v.d, potpuno neutralnu osobu. Ne, mi smo sada zauzeli školu. Pošto je bio raspust i prekid zbog gripa, ovog redovnog, ljudi su organizovali, mi smo čak prijavili sve to i u policiji, tužilaštvu, izašla je republička inspekcija, ljudi iz školske uprave. Sve je odrađeno po pe-esu.

27/1 AL/VZ 16.10 – 16.20

Oni su ljudi stavili žicu, lance, katance, šta god bilo i to je opsada. Znači, smešno. Čovek je u penziji, a on dalje vodi školu. Ja sam se čuo juče i sa sindikatom koji je nadležan za tu školu, republički nivo, sa rukovodstvom i oni to osuđuju i šalju im poruku da moraju da poštuju državu. Prijavili smo tužilaštvu, čekamo da oni reaguju. Taj čovek je uzurpator i on će biti krivično gonjen. To što onemogućuje deci da rade, manipuliše sa roditeljima i decom, ništa novo, ni viđeno, to smo imali pre tri godine u Zemunu i država je to izdržala. Napravili su niz faulova, među ostalima nema najave štrajka. Počeo je da se bavi odmah štrajkom - kako ćemo u štrajk kada škola nema rukovodstvo, znači vršiocu dužnosti se legalno posao ne da uđe u objekat, ne da se školskom republikom inspektoru, ne da se načelniku uprave. Kada se sve slegne, taj gospodin će bogami teško se vući po sudovima. To mu je poruka.
Poruka je sledeća - kako će kolektiv da dobije platu? Evo, nagradno pitanje, ko će da potpiše platu? Ne što ću ja da ih sprečavam da dobiju lični dohodak. Nemate lice u objektu koji je merodavan da potpiše platni spisak. To im još nije došlo do glave. Pošto nemate lica, jer je to specifično ovaj u penziji, ovde vakum, znači oni su napravili opstrukciju, nema ko da izvesti policiju u Pazaru da oni reaguju, pa smo mi morali, kao ministarstvo, Sektor za osnovno obrazovanje i niz stvari.
Mi se ponašamo isključivo po zakonu, oni su nekakvu nastavu organizovali na 35 minuta i ja sam zamolio moje tamo saradnike da se ne ide nikakvom silom, da idemo u razgovore pre svega sa roditeljima. Morao bih da vam kažem, bez obzira što je vama milo da se ljudi izjašnjavaju dole u regiji da uče na bosanskom jeziku, ali u ovoj školi je, a ja ću to istražiti, najverovatnije došlo do zloupotrebe i tog prava roditelja. Iza leđa su sami proglasili da svi uče samo na bošnjačkom, to nema ni u jednoj drugoj školi. To pravo nije dato Bošnjačkom veću, niti je dato pojedincima, kao tom direktoru, to su radili na sigurno jedan nezakoniti način. To vam garantujem i to će tek izaći na videlo.
Ja poručujem kolegama koji tamo rade, roditeljima, da se uzmu u pamet, imanje v.d. je tek početno stanje. Dalje demokratska procedura ide ka svim ustanovama, ali neće niko biti imenova. Ako ima nepotizam, ako je u finansijskim malverzacijama, može da ga podrži ko hoće. Oni se drže starog sistema - napravio sam većinu u kolektivu, napravio sam podršku od nacionalnog veća, napravio sam bilo gde podršku i to je dosta. To nije dosta. To je samo redovna procedura, koja može, a ne mora da se uvaži. Upravo vidite zašto ne mora da se uvaži, jer ovde država radi svoj posao.
Naravno da ovakve stvari opstrukcijom ne mogu da budu kratke i spremamo se na jedan duži period, ali nećemo ni posustati ni odustati i ova priča će ići i u korist dece i građana Novog Pazara.
PREDSEDNIK: Zahvaljujem.
Izvolite, imate dodatno pitanje.
JAHJA FEHRATOVIĆ: Zahvaljujem i zaista zahvaljujem premijerki na ovome i verujem da će to biti vrlo brzo realizirano, kao što je i prošlog puta vrlo brzo realizirano ono po pitanju džamije u Priboju, što je nama velika čast da imamo konačno Vladu i da imamo ljude koji su odgovorni i koji brzo deluju.
Kao što takođe želim da se zahvalim ministru Šarčeviću i da mu kažem da u stvari Bošnjačko nacionalno veće je mnogo drugačije i kompleksije i ja sam sam većnik u Bošnjačkom nacionalnom veću u drugom mandatu i zapravo to što su oni zloupotrebili veće jeste samo posledica nekih drugih stvari i onoga što mi nažalost trpimo već 30 godina.



27/2 AL/VZ

Ono što je važno je da će se rešiti ovaj problem, da će roditelji konačno moći mirno da spavaju, da će njihova deca imati kvalitetnu nastavu i vrlo je apsurdno bilo. Znate, prošlih dana se govorilo da su ti ljudi pravili školu. Zaista pitam – jel Vlada Republike Srbije pravila tu školu ili su neki građani sami, posebno bivši direktor sam od svojih sredstava pravio tu školu? Tako se jako opasno manipulira emocijama.
Moje drugo pitanje za ministra veže se za ovaj raspisani konkurs za rad na mestu stalno zaposlenje, na nakon ove zabrane javili su nam se profesori matematike i fizike koji su osnovne studije završili, master studije, u čijim diplomama stoji – diplomirani profesor matematike i fizike ili master matematike i fizike, koji rade od 2013. godine, 2014. godine. Međutim, valjda po pravilniku sada njihovo zvanje ne postoji u tom pravilniku, ali u dodatku diplome, u saplementu stoji. Zbog samovolje određenih direktora oni govore da ovi ljudi nemaju pravo da konkurišu. Kako su mogli raditi od 2013. godine do 2020. godine, imali su sve kompetencije, a sada kada ih treba stalno uposliti onda kao nemaju pravo?
Naročito je ovo vrlo opasno jer se nalazimo u predizbornoj kampanji. Ljudi će pokušati da istisnu druge ljude koji imaju radno iskustvo, koji rade i već sedam godina čak im govore da nisu u redu ili nisu dovoljne ni one pedagoško-psihološke kompetencije sve sa ciljem da ih istisnu sa radnih mesta kako bi svoje kadrovike, partijske i ostale uposlili na tim mestima. Molim ministra da pojasni ovu situaciju.
PREDSEDNIK: Hvala.
Molim ministra Šarčevića da odgovori.
MLADEN ŠARČEVIĆ: Pre svega da se zahvalim i premijerki i svima koji su omogućili da sprovedemo ovu aktivnost, a po meni nije ni trebala da se uvodi. Kada je uvođena zabrana zapošljavanja u prosveti nastava je ušla u birokratski ciklus, iako imate slobodne nastavne norme.
Sada da ispravimo tu grešku, znate jer smo o tome puno puta pričali, čak i u parlamentu ovde, to je pokrenuto i mi smo u prvom cugu imali 4.738, valjda, konkursa odjednom. Imajući u vidu da su većim mladi ljudi, većim žene, fertilno sposobne, zaista mislimo da ćemo bitno uticati i na poboljšanje nataliteta u zemlji, ali i ispraviti nepravde.
S obzirom da ovde imate i jedno običajno pravo i jedno zvanično pravo i neki fer plej, ja sam pre nego što smo počeli realizaciju ove mere pozvao sve reprezentativne sindikate i pozvao sve rukovodioce udruženja direktora, znajući da je to između čekića i nakovnja. Vrlo smo se jasno dogovorili – ići će u ciklusima, čak ide brže nego što je bilo s početka zamišljeno mesečno, zahvaljujući opet Komisiji Vlade za kadrove i uopšte jednom senzibilitetu da se ovaj problem reši.
Mi smo već danas, juče sam potpisao četvrti poziv, jer u prosveti, ko zna, radi se na procenat, na parče, imate ljude koji su od pre 2014. godine i mnogo ranije se zadesili u tom statusu itd.
U međuvremenu dolaze nove školske godine, dolaze novi tehnološki viškovi i to se stalno menja i potiskuje. Znajući da je to prostor za manipulaciju napravili smo pre svega prvo jedan džentlmenski dogovor i rekli da se ispravi ta nepravda, imajući u vidu da neko ko radi pet, šest, sedam godina svakako, pošto je na određeno vreme, a nije zadovoljio, mogao je da bude otpušten. Ako jeste, onda tu nema spora.



27/3 AL/VZ

Ako su neki direktori, zaista će biti izuzeci u Srbiji, ja dobijam dnevno mejlove od zaposlenih koje čak ni neki sindikati ne zastupaju, a puna im usta brige za radnicima, dogovor je da gde god postoji problematična situacija, nešto van standarda i tipično da se izvadi na stranu i da se rešava.
U Zakonu o sistemu obrazovanja i vaspitanja, znajući za ovu našu muku, mi smo izbegli da se sve situaciju zapošljavanja u prosveti rade preko Zakona o radu, ne nego ide leks specijalisom Zakona o sistemu obrazovanja i vaspitanja. Odmah da kažem na visokom to nije bio slučaj i visoko se dobro odbranilo, a ti sindikati 2014. godine nisu znali da zaštite interes prosvetnih radnika i da kažu to nije administracija. Neko ko je donosio nije o tome morao da misli. Neko je drugi morao da zaštiti. Kada smo došli do realnog sagledavanja problema Udruženje direktora Srbije se džentlmenski ponelo da će da se poštovati i išli smo da rešimo zato stare slučajeve. Zašto ? Zato što ovi sveži u poslednje dve, tri godine mogu biti pod sumnjom da je neko otišao na porodiljskom, da je dve godine za treće dete i to ćemo zadnje rešavati. Počeli smo da rešavamo u prvo cugu pet hiljada ljudi, 2014. i 2015. godina i unazad, znači do 2009. godine, 2010. godine i dokle se to dešavalo i išli smo prema tome ko ima punu radnu normu.
Išli smo onda 2016. i 2017. godinu puna norma, pa preko 60 do 100% opet ove stare grupe, pa smo pustili sada 50%. Opet moramo napraviti jedan džentlmenski dogovor za ljude, to u prosveti postoji, koji rade u dve, tri škole, koji imaju 30%, 20%, 40% i tu mora da važi dogovor jer direktor će se formalno pozvati na svoje lično pravo za izbor kandidata. Ja sam se pozvao takođe na isti način, na moje pravo da imam u vidu ponašanje direktora i da nekim represivnim merama obećam da ću reagovati i to i sada kažem ovde vrlo javno.
Ako neko ne poštuje radnika, fer plej i sve drugo, onda ćemo mi imati u vidu da to posmatramo očima mogućih prevara. Meni stižu čak i sumnje da se to i manipuliše možda i plaćanjem, kupovinom radnih mesta.

28/1 MG/MP 16.20 – 16.30

Znači to je sada veliki problem, ali ne toliki koliko ja imam u vidu, koliko žele neki da prikažu.
Ono što je jako važno, svaki slučaj se prijavljuje, imamo ceo tim za to, imamo podgrupe radne po regionima u Srbiji, imamo centralnu grupu u Ministarstvu. Nekoliko kolega vode, Zoran Kostić, Miloš Blagojević i tako dalje i to znaju radnici. Slobodno se oni javljaju svima i to je pokušaj tih direktora, strašan pokušaj.
Verujte, možete im obećati da mogu lično u kabinet da se jave. Znači, svaku situaciju idemo da sagledamo i da rešimo. Da ne bude da od šume ne vidimo drvo, ako rešimo 15 hiljada slučajeva, a imamo 50, pazite to je u procentima strašno malo, svakoga boli ta priča, ali da smo očekivali da to može da se desi, svakako nismo naivni.
Imamo drugu vrstu problema. Jedan od sindikata koji je reprezentativan, a to je sindikat „Unija“, koji je inače vrlo ratoboran i spreman uvek za neke svoje egzibicije, meni je poslao pismo da ja prekinem sa ovim, jer valjda tu su izbori, pa je to dobro, pa to ne odgovara da se radi. Kao, baš zbog tih nekih nevolja, nije njihov posao da o tome brinu. To im ja odavde poručuje. Ja ću da radim moj posao do kraja, a oni neka štite interese radnika. Nemoj da bude da sam ja veći sindikalac od njih. Ja bih se pitao, izvinite gospodo, sindikalci iz sindikata „Unija“, jel vi zastupate interese da se radnici zaposle ili da ostanu u statusu na određeno vreme? Otvorite oči, dajte Centralnoj komisiji podatke pa ćemo onda da radimo da reagujemo. Znači, imate da je na 100 slučajeva jedan simptomatičan i mora se pažljivo odraditi.
Dolazim na ovo poslednje što ste rekli. U sistemu 90-tih godina naročito, kada nije radila industrija, vi ste imali da je mnogo ljudi iz raznoraznih struka, najčešće inženjerskih počeo da radi u nastavi. Vrlo kompetentni su za sigurno osnovnu školu, za rad i fizike i matematike i informatike, ali oni su ostali u nekom statusu predugo, ne pre ovog događaja, još mnogo ranije. Niko se njima nije brinuo.
Takođe, se niko dugo nije brinuo za inicijalno obrazovanje profesora koji rade u školama, jer ko upiše sada matematiku ne trči u školu, to zna premijerka. Mi imamo čitav niz afirmativnih mera kako ćemo to popraviti kratkoročno, ali dugoročno ćemo to stabilizovati i kroz bolje stipendije i platne razrede i niz drugih mera koje na tome radimo.
Ja sam juče bio na konferenciji Univerziteta svih u Srbiji i insistirao, bili su predstavnici Nacionalnog saveta za visoko obrazovanje od kojih potiče priča o takozvanom kratkom ciklusu. Mi hoćemo da kroz kratki ciklus ovi ljudi prođu ovu proceduru i nadomeste ovaj dodatak na svoje obrazovanje i njihove kompetencije su već dovoljne. Time njih nismo zaboravili, ali smo isto u ovoj sugestiji rekli da ne diraju njihova mesta. Kada se čekalo pet, šest godina šta je problem par meseci. Znači, videćemo na delu kako se ko ponaša i to će biti zaista jedna borba. Za te ljude moramo da se brinemo na jedan poseban način.
Još nešto da kažem, ako dozvolite. Nekada kada je država mislila da ide toliko brzo napred, a ne znajući da štiti bokove i da brine o onome o čemu se sada brine intenzivno, proglasila je da za rad u predškolskom, školskom i srednjoškolskom nivou rade master. Sada se pitam da li je to zaista potreban nivo, kao da osnovne studije matematike, fizike, informatike nisu dovoljne za rad u osnovnoj školi, mi smo sebe zakucali.
Mi ćemo sada ovih dana jako menjati pravila da to relaksiramo. Nama su poželjni apsolventi elektrotehnike. Ja sam danas razgovarao sa dekanima FON-a, i ETF i bio sam neki dan u Nišu. Znači, sve su to resursi jako dobri. Ne možemo da zaustavimo dalje četiri nula revoluciju sve šta je potrebno, ali ovo su sve samo vrh ledenog brega, ovo su mnogo ozbiljniji problemi.
28/2 MG/MP

Tako da imajte u vidu da ono što dođe do centralne grupe neće ništa promaći. Ja sam se služio, ne pretnjom, nego svojim zakonskim pravima za one rukovodioce ustanova koji sve ovo rade na svoj neki način. Moje je da istražim i da vidim koliko su pošteni. Hvala.
PREDSEDNIK: Zahvaljujem.
Želite komentar?
JAHJA FEHRATOVIĆ: Hvala, ministre.
Ovim ste makli veliki kamen sa srca mnogim prosvetnim radnicima koji su zaista prepadnuti da nakon sedam, osam ili više godina rada će izgubiti posao, izgubiti egzistenciju i ostati faktički na ulici. Ovo je izuzetno bilo važno da se kaže, kao što je bilo važno i ono što ste govorili o osnovnoj školi „Avdo Međedović“.
Samo bih zamolio da se mnogo ne čeka sa sprovođenjem svih mogućih mera, jer se nalazimo zaista u jednoj situaciji kada se to zloupotrebljava od strane političkih faktora imajući u vidu predstojeću predizbornu kampanju i na tome se pokušava praviti razdor između Bošnjaka i Srba, odnosno između države i Bošnjaka.
To nije istina, to nije činjenica i to nije nešto što je na terenu. Na terenu roditelji i većina ovih prosvetnih radnika i dece su za poštovanje zakona, jer su dobri radnici, međutim, bili su izmanipulisani ili zloupotrebljeni i na kraju, omeđeni ovim kabadahijskim odnosom bivšeg rukovodstva, koje je na svaki način gledalo da partokratijskih ili nepotistički ovu školu svede na malu razinu, o tome govori i ta njena procena. S tim što se ne bih složio oko bosanskog jezika i ne bih voleo da bilo ko, bilo koga prisiljava na bilo šta, ali nasilje u toj školi je nad 99% decom bošnjačke nacionalnost. Verujem da je većina njih samostalno odabrala da pohađa nastavu na maternjem jeziku. Hvala.
PREDSEDNIK: Hvala.
Reč ima Đorđe Vukadinović.
Izvolite.
ĐORĐE VUKADINOVIĆ: Zahvaljujem.
Ja sam gospođo premijerka hteo da nastavimo našu debatu o Kosovu, ali se nažalost pojavila sada urgentnija tema i hitnija preko koje ne mogu da pređem. Nadam se da će tu biti ministar Mali, ali i vi ste dovoljno tu da odgovorite. Reč je naravno o prodaji "Komercijalne banke", o nečemu što sam smatrao da je pogrešno i ispostavilo, nisam ja, nego i dobar deo ljudi, pa i stručna javnost, zapravo malo ko je uopšte našao lepu i pohvalnu reč za prodaju najveće domaće, jedne od dve preostale domaće banke.
To je stvar ekonomskog suvereniteta. Suverenitet nisu samo granice, suverenitet je i koliko upravljate i možete da upravljate svojim finansijama. Naravno da ćete vi ili neko reći, pa to je sada u današnje vreme, kapital ne poznajte granice itd. Ali, činjenica je da se nijedna ozbiljna zemlja ne odriče ni finansijskog suvereniteta i vrlo je neobično da se pod firmom da je država loš vlasnik, prodaje državna banka koja dobro posluje, koja ima 75 miliona evra profita samo u prošloj godini, prodaje se za 387 miliona.
Pa to maltene nije ni dva stadiona fudbalska koja su predviđena da se grade. Ove televizije koje su kupljene za 200 miliona, što je država izdvojila 200 miliona evra da kupi dve, ne baš profitabilne televizije, a mi prodajemo za 387 miliona, što je navodno uz neke dividende za izađe na 450 miliona, za banku koja dobro posluje.
Pri tome je pod firmom da je država loš vlasnik, prodaje "NLB" gde je država Slovenija većinski vlasnik, pojedinačno većinski akcionar sa 25% akcija, plus neki konzorcijum manjih akcionara.

28/3 MG/MP

Dakle, država Srbija je loš vlasnik, a država Slovenija nije loš vlasnik. Onda možemo da prodamo našu najveću banku, preostalu banku strancima. To je po meni strašna greška i da ne mislim samo to ja i pojedini ekonomski stručnjaci koje mogu da nabrojim, nego to kaže i guvernerka NBS, gospođa Jorgovanka Tabaković.
Dakle, pitam ima li šanse da se taj proces zaustavi i da li mislite i zbog čega mislite da je to dobra akvizicija?
Pošto imam samo još pola minuta za drugo pitanje, onda ću se samo vratiti i zamoliti vas za komentar rečenice predsednika Vučića, koji je više puta poslednjih dana ponovio, reč je o Kosovu, da očekuje da ćemo u vezi sa Kosovom dobiti ponudu, citiram - koju ne možemo da prihvatimo, a koju ne smemo da odbijemo? Nije li to reketaška ponuda ako zaista stigne? Nije li to ucenjivačka formulacija i nije li neprimereno da šef države govori na takav način o najvažnijem nacionalnom državnom pitanju?
PREDSEDNIK: Hvala.
Reč ima premijerka. Izvolite.
ANA BRNABIĆ: Hvala.
Vrlo rado ću odgovoriti na pitanje o "Komercijalnoj banci" i bavila se lično kao predsednica Vlade ovim pitanjem pre nego što je ministar finansija postao Siniša Mali, koji je zaista i velika zahvalnost profesionalno uradio posao i preuzeo na sebe profesionalno vođenje celog ovog procesa koji je bio maksimalno transparentan u skladu sa svim najvišim međunarodnim pravilima, što pokazuje i to da je vođen uz vrlo detaljno praćenje od strane i MMF i svih međunarodnih finansijskih institucija koje smo nažalost morali da isplatimo u iznosu koji smo im isplatili, zahvaljujući put opciji koju smo nasledili.
Ponovo da ne pričamo da je nešto sada nasleđeno, pa vi ste na vlasti šest godina, pa šta je bilo u tih šest godina, dakle, ovo je zaista nešto što je potpisano, ako se ne varam 2009. godine. Ako mene pitate, još tada je bila obećana prodaja "Komercijalne banke" zbog čega su ušle međunarodne finansijske institucije IBRD, ..

29/1 BM/IR 16.30 – 16.40

Dakle, ta odluka je bila doneta od strane ljudi koji nas danas kritikuju zašto smo to uradili, pritom su oni doneli tu odluku i napravili aranžman sa međunarodnim finansijskim institucijama koji je, ako mene pitate, a ponovo sam govorila to na sastancima, sa svim međunarodnim finansijskim institucijama, potpuno otvoreno izuzetno, izuzetno nepovoljan bio za Republiku Srbiju, zato što su međunarodne finansijske institucije ušle u kontrolu i menadžment banke, bez da su preuzele bilo kakav rizik za poslovanje te banke, sa garantovanom isplatom. Sve to dogovoreno 2009. godine.
Dakle, još jednom, kada se takve stvari stavljaju na sto, treba da se stave na sto pre svega onim ljudima koji su to osmislili, napravili te ugovore i ostavili onda nekom drugom da čisti iza njih, kao što je trebalo očistiti sve ono ostalo smeće i đubrište koje je ostavljeno nekim odgovornijim ljudima u Republici Srbiji koji su, hvala Bogu, preuzeli kada je predsednik Aleksandar Vučić postao predsednik Vlade.
E, sada, možemo da pričamo o tome da „Komercijalna banka“ danas uspešno posluje i ja ću se sa vama složiti u tome, ali isto tako možemo da pričamo i o tome koliko je bilo potrebno vremena i energije i teških odluka da bi „Komercijalna banka“ poslovala dobro. Zato što nije uvek poslovala dobro, nije uvek poslovala domaćinski, a što vam govori podatak koji je, mislim, predsednik Vučić izneo juče, a to je podatak sa kojim smo mi imali jedan od najvećih problema i zaista, verujte da smo svi hteli da se ubijemo oko toga, a to je da ste vi imali tzv. „golden parachute“ ili zlatni padobran za direktora tadašnje „Komercijalne banke“ Ivice Smolića, tako da i kada je čovek otpušten, otpušten zato što nije dovoljno dobro radio posao, dobio otpremninu veću od 700 hiljada evra.
To su bili politički dogovori i tako se „Komercijalna banka“ vodila i jedan od velikih razloga zašto sam ja lično danas za prodaju „Komercijalne banke“ je zato što sve što smo mi videli do Vlade koji je vodio Aleksandar Vučić, odnosno 2014. godine, kada su se stvari u Srbiji promenile, je bilo tako da su sve banke u državnom vlasništvu vođene tako da se preko njih finansiraju pojedinci, izvlače pare, finansiraju političke stranke i da se te banke uništavaju. To je bio slučaj sa „Komercijalnom bankom“. To što je ona danas postigla cenu kakvu je postigla je samo zahvaljujući svemu onome što je rađeno od 2014. godine, da se „Komercijalna banka“ konsoliduje, da se dovede dobar menadžment i da ona dobro posluje.
Sada, što se tiče cene „Komercijalne banke“, ako ste vi videli i mi smo izabrali stranog finansijskog savetnika u ovom procesu. Procenjena vrednost za 100% kapitala banke se kretala u rasponu od 406 miliona evra do 451 milion evra, odnosno u rasponu od 338 miliona evra do 375 miliona evra za 83,23% kapitala banke. Dakle, ponuđena cena koju smo postigli je iznad gornjeg ranga procenjene vrednosti banke, a izabrana ponuda je iznad tržišne kapitalizacije banke na dan 30. jun 2019. godine.
Dakle, ovo su sve stvari koje su lako proverljive, stvari koje nisu stvar politike, nego procene i vrednosti banke i toga kako danas izgleda tržište. Čini mi se da verovatno svi ti međunarodni savetnici znaju nešto više i od vas i od ostalih kritičara o tome kako je danas međunarodno tržište. Dakle, cena koju smo mi doveli za „Komercijalnu banku“, odnosno za 83% „Komercijalne banke“ je iznad gornjeg ranga procenjene vrednosti banke.
Ja ću vas takođe podsetiti, što je neverovatno danas za ljude koji pričaju kako je ovo katastrofalno urađen posao za Republiku Srbiju, 387 miliona evra za 83%. To je, poštovani narodni poslaniče, otprilike isto za koliko smo prodali celokupnu naftnu industriju Srbije, celokupnu naftnu industriju Srbije sa svim rezervama, sa svim nalazištima, sa svim postojećim i nepostojećim izvorima, sa svim skupa za 400
29/2 BM/IR

miliona evra. To je tada bio fantastičan posao, to je tada bilo prelepo vođena država, a danas 387 miliona evra za 83% banke, koja je bila u katastrofalnoj situaciji do pre samo četiri godine, je jako mala ponuda.
Pritom, takođe ću vas podsetiti, da ljudi koji danas kritikuju prodaju „Komercijalne banke“ na način koji je kritikuju, su ljudi koji su vodili Srbiju i te banke u vreme kada smo mi imali „Agro banku“, „Novu Agro banku“, „Razvojnu banku Vojvodine“, „Privrednu banku Beograda“, „Univerzal banku“, banku za bankom koja je uništena, zgažena zato što je neko koristio za političke interese, za plaćanje svojih tajkuna, za izvlačenje para. Sve te banke su otišle u stečaj, pet banaka. Znate koliko smo mi iz budžeta ili iz fonda dali da isplatimo štednju u tim bankama? Znate li? 778,5 miliona dinara su platili građani Republike Srbije, zato što te banke, zato što su vođene onako kao što su vođene.
Ovi koji se danas žale, Đilasi, Jeremići, Pajtići i ostali stručnjaci, i svi oni koji su iza ovih banaka koje su zbog njihovog vođenja i njihovog izvlačenja para i njihovog varanja građana i privrede platili skoro 800 miliona evra, svi oni se danas žale. Znate zašto? Zato što se nadaju da će jednom ponovo doći na vlast, pa će im onda „Komercijalna banka“ služiti za ono što im je služila i „Komercijalna banka“ i sve ove ostale banke do tada, za finansiranje sopstvenih aktivnosti, za izvlačenje para, za finansiranje njihovih političkih stranaka. Toga više neće biti u Republici Srbiji. Neće biti.
Srbija čuva svoj interes time što Srbija i dalje ima domaće banke. Imamo banku „Poštansku štedionicu“ preko koje se finansira sva stanogradnja za službe bezbednosti i ima „Srpsku banku“ preko koje pre svega finansiramo našu namensku industriju, ali videćemo da proširimo i polje rada „Srpske banke“.
Dakle, i dalje ima, sačuvali smo interes, prodali 83% za one pare koliko su maltene oni koji nas danas kritikuju prodali celu, komplet naftnu industriju Srbije.

30/1 JJ/IĆ 16.40 – 16.50

Oni koji su pet banaka upropastili dajući pare „Farmakomu“ i ostalima, trpajući te pare sebi u džep, jer, odakle im inače 619.000.000 evra za 10 godina na vlasti i sličnim ostalim tajkunima, koji danas verovatno celu Srbiju mogu da kupe, odakle im pare? Pa, iz ovih banaka. I to su platili građani Srbije 800.000.000 evra. E, toga više nema i neće biti. Banke više neće moći da se zloupotrebljavaju, tako da je to moj odgovor za „Komercijalnu banku“. Hvala vam.
PREDSEDNIK: Zahvaljujem.
Imate dodatno pitanje?
ĐORĐE VUKADINOVIĆ: Podsetio bih vas na ovo pitanje o Kosovu i Metohiji, ali da smo kažem još reč-dve još o „Komercijalnoj banci“. Sigurno su neki nedosledni, sigurno su neki doprineli toj prodaji i tom krčmenju i finansijskog sektora i sada možda kritikuju iz nekih političkih ili politikantskih razloga. Ja sam protiv toga bio i tada i sada.
Drugo, kao što se i Aleksandar Vučić promenio i promenio mišljenje po mnogim pitanjima, eto, možda su i neki od tih kritičara sada promenili mišljenje pa uvideli da su grešili. Ima jedna tu strukturna stvar i malo nepravedna koju ste naveli, možda bi bolje zvučalo, koju jedan deo političke javnosti ovde često i rado pominje i poteže, a to je, kao, prodali smo Naftnu industriju, jel tako, za više, nešto više od toga. Ovde je reč o jednoj banci. Prevideli ste samo jednu sitnicu gospođo Brnabić. Taj NIS kada je prodavan, on je bio gubitaš i jako je loše poslovao. Dakle, ja sam u svim, bez obzira ko je kupac da se čuva ekonomski suverenitet, ali je činjenica da je NIS poslovao sa gubicima i da je kupac taj, znamo o kome govorimo, naravno, o ruskom kupcu, zaista podigao na noge i napravio jednu profitabilnu i uspešnu regionalnu kompaniju od tog NIS-a. To je takođe činjenica. Drugo, država se nije odrekla u potpunosti vlasništva nad NIS-om, zadržala je makar manjinski paket.
Mislim da je trebalo to učiniti i ovde, makar koliko je Slovenija zadržala u NLB, makar toliko ste i vi trebali zadržati ovde. Na kraju krajeva, da ne ulazim sada u te detalje, prošle godine je država Srbija otkupljivala te udeo i akcije od tih stranih akcionara u „Komercijalnoj banci“ za veće pare po procentu nego što sada prodaje NLB-u. Znači, mogli smo se barem ugledati na Sloveniju, ako ništa drugo.
Još nešto, sami ste rekli, bilo je loših direktora, loše uprave. Evo vam prilike da postavite dobru upravu, svoje kadrove, pa da oni dobro posluju. Znači „Komercijalna banka“ je dobro poslovala, imala je dobre bilanse i odlične perspektive i zato se to ne prodaje, a prodajete nešto što je problematično ili nešto što ne možete da dignete. To je ta velika razlika između, recimo, „Komercijalne banke“ i NIS-a, što ne kažem da je možda i ono moglo da se proda bolje.
Moram drugu stvar da pokrenem, a vi ste ovde završili trijumfalno prošlo gostovanje prošlog meseca pominjući sjajni konačno oporavak demografski, da je prvi put u odnosu na prošlu godinu rođeno više dece, za 600 ili 700 dece novorođeno nego 2018. godine. Ono što ste zaboravili da istaknete i to je nevolja sa statistikom, ona je uvek tako malo omogućava elastična tumačenja da je, zapravo, 2018. godina bila apsolutno najgora godina po broju novorođene dece, tako da se u 2019. godini samo malo popravio taj inače najgori bilans. Dakle, mi imamo dve najgore godine kada je reč o novorođenoj deci, a i kada je reč o onima koji polaze u prvi razred, to je takođe katastrofa… (Isključen mikrofon.)
PREDSEDNIK: Vreme. Hvala.
Prvo predsednica Vlade, pa ministar Vulin. Izvolite.


30/2 JJ/IĆ

ANA BRNABIĆ: Hvala vam.
Da. Vi ste u pravu, NIS jeste loše poslovao. Tada je sve loše poslovalo. Tada je i „Komercijalna banka“ loše poslovala i da, mi jesmo postavili menadžment koji je izvukao „Komercijalnu banku“ iz užasno teškog problema i velikih problema, ogromnih problema koje je imala. Tada je i Aerodrom loše poslovao. Tada je i Železara loše poslovala. Tad je i RTB loše poslovao. Recite mi šta tada nije loše poslovalo? Vi ste u pravu, sve je loše poslovalo. Sve je bilo uništeno. Sve je loše poslovalo.
Da NIS nije prodat za 400.000.000 i da je sačekao kojim slučajem 2014. godinu i reforme u Srbiji i odgovorne ljude i on bi krenuo dobro da posluje, pa ukoliko ima potrebe da ga prodajemo i prodamo ga, pa prodali bi ga, bogami, za ozbiljne novce a ne za 400.000.000. Ali, to bi tada bila neka odluka zasnovana na nekim faktima i na tome da podignete, kao što smo podigli aerodrom, pa smo ga dali u koncesiju 25 godina za preko milijardu i 500 miliona evra. U koncesiju, sve se to vraća građanima Srbije, to je i dalje njihovo vlasništvo. Pa, iz tih stvari treba da se uči.
Pa, kakva je bila Železara? Pa, da li smo je prodali za 46 miliona evra? Da li nismo možda trebali? Da li je trebala da nastavi, da plaćamo iz budžeta za pet hiljada radnih mesta i da broje ljudi samo dane kada će ostati bez poslova? Za RTB „Bor“? Zar za RTB „Bor“ nisu rekli da sadimo lešnike tamo? Pa, je danas RTB bio stavljen na noge, pa smo našli strateškog partnera za 63% RTB za milijardu 200 miliona dolara. Pa, ljudi, stvarno, možemo da pričamo ovo i ono, ali nemojte oko ekonomije. Nemojte, zaista oko ekonomije. NIS je loše poslovao. Pa, nije postojalo ništa što je dobro poslovalo. Recite mi jednog ko je dobro poslovao? PKB? Sve je plaćeno iz budžeta. A znate zašto? Zato što je plaćeno nekim ljudima. Zato što je plaćeno nekim ljudima koji su politički bili povezani sa političkim strankama, nekim političarima, tajkunima koji su danas među najboljim ljudima u Srbiji, koji su trpali te novce u svoje džepove.
Koliko god loše poslovao, 400 miliona, dajte molim vas. Pa, samo da procenite. Pa, tada je bila urađena procena NIS-a. Prodat je NIS pod minimalnoj proceni. I, svaka čast našim partnerima iz Rusije. Svaka njima čast, oni su uložili, NIS dobro radi. Svaka im čast, moram da kažem, ali zašto bi oni rekli nama – e, nemojte molim vas da nam date za 400 miliona, mi mislimo da to vredi milijardu i 600 miliona. Pa, neće ljudi, ako ćete da date za 400, ako ćete da date za 200, pa dajte ga. Pa, nije to odgovornost ruskih partnera i GASPROM-a, nego Republike Srbije i Vlade i ljudi koji vode tada Vladu Republike Srbije. Tih 400 miliona ne pokriva ništa u tom NIS-u.
Tako da je isto, da smo i „ Komercijalnu banku“ prodavali 2014. godine, pa znate koliko smo mogli da dobijemo za nju? Ne znam, verovatno ni sto miliona. Toliko što se tiče toga, a slažem se sa vama i hvala vam što ste objektivni, što ste pošteni, što ste rekli – NIS je loše poslovao. Tako je, sve je loše poslovalo. Sve je bilo uništeno. Trebale su godine da se to digne. Sada da ostavimo nekom da sutra u nadi da će da osvoje vlast na ulicama, pa će onda ponovo da bude vađenje para iz banaka zato što su državne. E, neće moći, ni jedno ni drugo. Zaista, neće moći. Da li ja na kraju krajeva mislim da država treba da upravlja bankarskim sektorom? Ne mislim, mislim da država treba da ima neke banke, da bi sačuvala neku stabilnost, da bi sačuvala neke projekte koji su od državnog značaja, što trenutno i radimo, kao što sam rekla preko banke „Poštanska štedionica“, i preko „Srpske banke“. Ovo ostalo, da li je država najbolji vlasnik. Ne, ne mislim da je najbolji vlasnik, ali hvala bogu u poslednjih šest godina mnogo bolji vlasnik nego što je ikada bila pre toga. Hvala vam.
PREDSEDNIK: Zahvaljujem.
Reč ima ministar Vulin. Izvolite.

30/3 JJ/IĆ

ALEKSANDAR VULIN: Samo da dodam, da je bilo i uspešnih firmi. Recimo, u to vreme „Dajrek medija“ Dragana Đilasa je fantastično poslovala. Sjajno je radila. SBB je fantastično poslovao. Tako da nije da nije bilo, bilo je, samo nije bilo državnih, nije bilo ono što je za narod, ali za njih jeste bilo.
Ja sam želeo da odgovorim na vaše pitanje na temu Kosova i Metohije, ovoga što je rekao predsednik Vučić. Kažu kada je 1915. godine srpska vojska pregazila Albaniju, došla do mora, da je Nikola Pašić rekao – spasa nam nema, propasti nećemo. To vam je upravo rekao i predsednik Vučić. Ima jedan izreka u našem narodu, često se koristi, posebno u Kosovskoj Mitrovici, tamo sam je prvi put i čuo, kaže – zategni, ali da ne pukne. To je tako, pred pregovore nećete reći ni da ni ne. Nećete reći šta su vam pozicije. Nećete reći gde prestaje, gde počinje. Nećete reći, naravno, šta ćete sve uraditi, na šta ste spremni, na šta niste, zato služe pregovori. Ne treba govoriti ranije o tome, svakako.

31/1 JI/CG 16.50 – 17.00

Ovo što je rekao predsednik Vučić rekao je upravo tako. Da li se mi pravimo da nas ne ucenjuju? Rezolucija 1244 je ucena. U Rezoluciji 1244 koje se grčevito držimo kao nečega što garantuje naše prisustvo na prostoru Kosova i Metohije se kaže – ako ne odemo. Da nije bilo Rezolucije 1244 nastavili bi bombardovanje. To je čista ucena. Čista ucena je kršenje našeg suvereniteta. Čista ucena je povlačenje naše vojske. Čista ucena je povlačenje naše policije, naravno. Ali, jednostavno živimo u takvom svetu i moramo da se nosimo i borimo.
Znate, već osam godina ja slušam kako smo izdali Kosovo. Evo, ovde imate poslanika sa Kosova i Metohije, imamo ih južno od Ibra, imamo ih severno od Ibra ovde i oni najbolje znaju da smo mi pre osam godina slušali da smo priznali nezavisnost Kosova, da smo potpisali nezavisnost Kosova i da je samo pitanje nedelja kada će se to i desiti, kada Kosovo ulazi u UN. Nije se desilo. Ne, slučajno.
Znate, vi imate Vuka Jeremića kome su za njegove pregovore i za njegovo što pitao Međunarodni sud pravde imate naslovne strane u Prištini gde kažu – hvala Vuče. Ovde imate gde Kurti traži da se Tači smeni i da bude uhapšen za to što je pregovarao i to što je prihvatio. Vi vidite razliku i vidite zašto se toliko beži od pregovora. Vučić pregovara tako da Kurti beži od pregovara glavom bez obzira.
Čekajte, ovo je prvi put da imamo garnituru šiptara u Prištini koja odbija da sedne za pregovarački sto. Do sada je uvek bilo obrnuto. Do sada su uvek nama zavrtali ruke i govorili sedite, a šiptari raširenih ruku - samo što pre dođite, pregovori, biće dobro. Sada oni beže od pregovora. Znači da gubiš nešto. Znači da gube nešto u pregovorima i to da gube mnogo u pregovorima.
Od kako smo počeli da pregovaramo 14 zemalja više ne priznaje Kosovo i Metohiju, a nijedna nova se nije pojavila koja kaže – da, priznaje Kosovo i Metohiju.
Dakle, vidite šta je promena i apsolutno to što je predsednik Vučić, da li će stizati i stižu takve neprihvatljive ponude stižu i stižu već osam godina i on nije prihvatio ni jednu. I svaki put je uspeo da sačuva suverenitet naše zemlje i svaki put je mogao da ode i u Kosovsku Mitrovicu i da ode i u Gračanicu da pogleda Srbije sa Kosova i Metohije u oči i da im kaže šta je dogovorio, šta je uradio da dobije njihovu podršku. Evo, već osam godina čuvamo srpski suverenitet na prostoru Kosova i Metohije i činimo to preko svake nade.
Od onih koji su nam napravili liniju na Jarinju, od onih koji su ispregovarali da važe diplome južno od Ibra, znate, evo ovde imamo poslanike južno od Ibra, oni znaju koliko desetina univerziteta, ne fakulteta, univerziteta imaju južno od Ibra koji štancuju neke diplome, samo Bog zna šta bismo morali da priznamo i šta bi nam se ovde dovuklo, ali mi smo to priznali, kao što smo tada, pre 2012. godine, od tih koji nas sada napadaju priznali da ćemo prestati da izdajemo saobraćajne dozvole, da ćemo prestati izdajemo tablice, da ćemo prestati da izdajemo lične karte, da ćemo prestati da izdajemo bilo koje dokumente za Srbe koji žive na prostoru Kosovu i Metohije. Kao što vidite mi to sve ne radimo i grčevito se borimo da sačuvamo naš suverenitet. Tako da spasa nam nema, propasti ne smemo – zategni, a da ne pukne, i to je tako.
Hvala.
PREDSEDNIK: Hvala.
Imali ste pitanje.
Reč ima Slavica Đukić Dejanović.



31/2 JI/CG

SLAVICA ĐUKIĆ DEJANOVIĆ: Zahvaljujem.
Uvaženi gospodine poslaniče, vi dobro baratate statističkim podacima i znam da umete da ih analizirate. Malo je neverovatno da se niste osvrnuli na trendove, da se niste osvrnuli na paralelne analize koje kažu da je 2018. godina za čitavu regiju bila zaista najlošija godina.
Mi kada poredimo 2019. godinu ne činimo to samo u odnosu na 2018. godinu, nego pravimo paralele sa deset zemalja koje su nam pre svega gaografski, istorijski i regionalno jako bliske. Dakle, uzeli smo u obzir Mađarsku koja i te kako investira u porodicu i pronatalitetnu politiku, uzeli smo u obzir Rumuniju, Bugarsku, dve zemlje EU, Albaniju i sve članice bivše Jugoslavije. Jedino je kod nas rođen veći broj beba.
Još jedan podatak koji vam je sigurno promakao, nadam se ne tendenciozno. U januaru mesecu 2020. godine, dakle ove godine, rodilo se 245 više nego u januaru mesecu prošle godine. To je za 5% više. Ti trendovi raduju. Naravno ne mislim da je resor na čijem sam čelu dao dominantan doprinos za ovakav rezultat, ali mere Vlade Republike Srbije i naravno, ne samo finansijske nego i one druge iz domena populacione politike i integrativni pristup rešavanju problema su sigurno razlog da po prvi put imamo više novorođenih beba u jugoistoku Srbije, gde je tradicionalno situacija bila lošija nego što je to sada. Tako da, ako baratamo činjenicama ja bih volela da se zajednički radujemo ovom trendu. To su mali brojevi, ali sudbinski velike nade.
PREDSEDNIK: Zahvaljujem.
Izvolite.
Reč ima narodni poslanik Đorđe Vukadinović.
ĐORĐE VUKADINOVIĆ: Gospođo Đukić, ne može da nas raduje trend. Raduje nas ako je od jedno dva meseca, ali mora da se potvrdi u malo dužem periodu. Ono što se pokazalo u prethodnom periodu to je da poslednjih šest, sedam godina, dakle sa blagim izuzetkom sada ove poslednje godine trend je bio opadajući i to samo kada je reč o živorođenoj deci i kada je reč o prvacima.
Zašto je to važno? Važno je što ne samo što se rodi manje dece, a više umre, nego je problem u tome što i oni koji se rode odu brzo iz zemlje ili im roditelji napuste zemlju, tako da je tu stanje još poraznije.
Gospođo Brnabić, vi ste uspeli vešto da temu o gubitku ili odricanju od ekonomskog i finansijskog suvereniteta Srbije pretvorite u raspravu o tome da li je trebalo ili nije trebalo prodavati naftnu industriju. Znači, vi ste tu došli, odnosno, ova vlast zbog toga što prethodnici nešto nisu dobro radili ali problem je u tome što ste vi nastavili i ova Vlada je nastavila te loše stvari, da prodaje ono što se ne mora prodavati.
Pitali ste za Železaru Smederevo“. Da, trebalo je prodati i dobro je da se proda pošto-poto, ali recimo Bor već nije trebalo, za aerodrom nije trebala koncesija, Komercijalna banka nije trebala, Telekom nije trebalo, a što se pokušalo. Dakle, to su razlike i to je stvar koja je vrlo bitna, gospođo Brnabić.
Ekonomski suverenitet je važan isto onoliko koliko i ovaj državni suverenitet.
Gospodine Vulin, što se tiče priče o Kosovu, nažalost, činjenica je da je stanje na severu Kosova i Metohije danas lošije, da je Priština prisutnija na severu Kosova i Metohije nego što je bila pre dolaska ove vlasti. To je žalosna činjenica koja se može prikrivati neuspešno raznim hokuspokusom.


31/3 JI/CG

Dakle, sada tamo vršljaju ROSU specijalci i policija Prištine. Kad god žele odu i uhapse koga žele. Do 2012. godine to nije moglo. To je tekovina, gospodine Vulin, te mudre taktike i tog pregovaranja kojeg je ova vlast na čelu sa Aleksandrom Vučićom vodila.
Hvala.
PREDSEDNIK: Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Bojan Torbica.
Izvolite.
BOJAN TORBICA: Zahvaljujem, predsednice.
Pre svega, želim da pohvalim maksimalno ozbiljan i odgovaran odnos kako predsednika Aleksandra Vučića, tako i svih ostalih državnih organa, a naročito zdravstvenog sistema Republike Srbije prema mogućnosti širenja Korona virusa i na prostor Srbije.
U doprinos tome govori i jučerašnji sastanak predsednika Vučića sa predstavnicima svih zdravstvenih i drugih institucija koje učestvuju u borbi protiv Korona virusa, na kome je dogovoren komplet mera prevencije hitnih reakcija nadležnih organa protiv tog virusa, pa bih zamolio ministra Lončara da nam kaže o kojim se to tačno merama radi, kao i da oceni spremnost nadležnih organa Republike Srbije da reaguju u slučaju pojave Korona virusa.
Kada govorimo o vojsci, uglavnom govorimo o činjenicama vezanih za njeno naoružavanje, opremljenost, borbenu gotovost, ali svaku armiju sveta čine pre svega ljudi, pripadnici te armije, čega su, koliko možemo da primetimo aktuelna Vlada i Ministarstvo odbrane izuzetno svesni.
Rekonstrukcija Vojne akademije, rekonstrukcija Vojne gimnazije, rekonstrukcija Vojno-medicinske akademije, izgradnja stanova, povećanja zarada pripadnicima vojske jesu samo neke od aktivnosti mera, tj. jesu realnost u kojoj mi živimo poslednjih nekoliko godina, pa bih zamolio ministra Aleksandra Vulina da nam rezimira šta je to sve učinjeno poslednjih nekoliko godina kako bi se unapredilo kako školovanje, tako uslovi rada, socijalni status i naravno, lečenje pripadnika Vojske Srbije.
Za ministra prosvete. Svi već znamo šta je mala matura i kako izgleda njeno sprovođenje u osnovnim školama. Ono što će biti novina u našem obrazovno-vaspitnom sistemu i što nas čeka u bližoj budućnosti jeste državna, odnosno velika matura koja je u suštini deo projekta koji ima za cilj unapređenje kvaliteta našeg srednjeg obrazovanja.
Pošto se na medijima i na raznim portalima susrećemo sa različitim tumačenjima efekata državne mature, zamolio bih ministra prosvete da nam objasni njenu suštinu kako će ona načelno izgledati i koji su to efekti koji se žele postići njenim uvođenjem?
Zahvaljujem.

32/1 GD/MT 17.00 – 17.10

PREDSEDNIK: Prvo pitanje je o korona virusu Ministru Lončaru.
Reč ima ministar Lončar.
Izvolite.
ZLATIBOR LONČAR: Poštovana predsednice, uvaženi poslanici, evo, upravo sam sada čitao, izašao je najnoviji Zaključak sa sastanka na kome su učestvovali ministri iz EU, predsednik Svetske zdravstvene organizacije za Evropu, predstavnici iz Italije, znači, Vlade i ministri iz Italije, i ono što je zaključak tog najnovijeg sastanka je da mere koje su oni preporučili, a ja ću ih i navesti, su sve mere koje smo mi već bukvalno i pre te njihove odluke usvojili i počeli da sprovodimo.
Oni su danas doneli odluku o dnevnom i redovnom informisanju svih građana o tome šta se dešava u svakoj zemlji. Doneli su meru da moraju da se odštampaju uputstva na više jezika za sve građane koji dolaze iz tog područja i koji mogu da budu interesantni. Podsetiću vas da smo mi to još pre više nedelja uradili na srpskom, engleskom i na kineskom jeziku.
Odobrena su dodatna sredstva. Koliko vidim, doneta je odluka da se izdvojih dodatnih 100 miliona evra iz evropskih fondova za dalje istraživanje vezano za korona virus.
U svakom slučaju, ono što je preporuka to je da se bude na dnevnoj komunikaciji sa građanima, sa javnošću, sa svima i da nema razloga za bilo kakvu paniku, niti bilo kakvo širenje straha ili onoga što se dešavalo, stampeda, da se opustoše prodavnice i da ljudi ulaze u taj proces za koji stvarno nema nikakvog razloga.
Uveravam vas da je Srbija uradila sve što je neophodno i to ne kažemo samo mi. To kažu svi relevantni činioci iz Evrope i iz sveta koji su dolazili kod nas i koji su imali prilike da se uvere šta mi uradimo.
Srbija je apsolutno spremna. Trenutno u Srbiji nema nikog ko je zaražen korona virusom. Rade se redovna testiranja, rade se redovne analize, što apsolutno ne znači da nećemo imati i pozitivne ljude i one koji će biti zahvaćeni korona virusom, ali to apsolutno, želim svima da kažem, ništa neće promeniti.
Ono što se očekuje od svih nas, od građana Srbije je da svako radi svoj posao, da nadležni lekari, stručne službe rade svoj posao, a da mi građani se pridržavamo uputstva koja nam oni daju. Znači, to je osnov svega, bez ikakve panike, bez ikakvog posebnog straha, samo sa malo više opreznosti.
Prema tome, to je naša trenutna situacija. Imamo i sajt koji je formiran od juče posle sastanka sa predsednikom Vučićem i sa našim najeminentnijim stručnjacima. Mislim da su to svim mogli da vide i da isprate. Imate redovne informacije svako jutro u 8 časova i posle podne u 18 časova. Građani Srbije mogu da znaju šta se dešavalo u tom periodu u Srbiji, a šta se dešava i u Evropi, Kini i u svetu.
Molim građane da jedino veruju tim zvaničnim i da se služe jedino tim zvaničnim informacijama. Sve ostalo, poluinformacije, dezinformacije, lažne informacije neće nam doneti ništa dobro. To je jedini način i sve što čujete i sve što vidite, za sve to tražite dokaz i tražite činjenice, jer to je jedini način da se zaštitimo od lažnih vesti, od onih koji bi hteli ovo da iskoriste u neke druge svrhe.
Svi moramo da shvatimo da ovo nije političko pitanje, a da će pokušati mnogi da ga zloupotrebe i da prevedu na dnevnopolitičke potrebe za ono što je njima neophodno.
Ovo je krajnje stručno pitanje i ovim treba da se bavi struka, kao što je i urađeno. Dato je našim najstručnijim ljudima, koji imaju iskustva sa ovim, koji su prošli razne epidemije i pandemije. Imamo ljude koji su prošli variolu veru. Znači,
32/2 GD/MT


i kod nas i u inostranstvu da se bave koji imaju rezultat i koji imaju znanje i koji mogu ovo da odrade onako kako treba, da imamo što manje štete, jer ne postoji ni jedan drugi razlog, sem nekog neracionalnog, da verujemo onima kojima je cilj da šire lažne vesti.
Još jednom želim da apelujem na ljude da ne zloupotrebljavaju i brojeve telefona koje smo dali i sve službe koje smo stavili na raspolaganje da koriste za neke druge stvari, jer svaki poziv tim ljudima oni shvataju najozbiljnije.
Kada pozovete ekipu Hitne pomoći i kažete da ste bili u zaraženom području i da imate simptome, istog momenta minimum pet ljudi kreće u jedan ozbiljan proces, kreće u korišćenje zaštite, opreme koja nije ni malo jeftina, i kreće angažovanje svih resursa da dođu do vas, da vas uzmu, da vas odvedu na Infektivnu kliniku, da imate što manje kontakata, da ne idete javnim prevozom, da ne idete taksijem i angažuje se i oprema, pre svega ljudi i oprema koja bi njih da zaštiti. Nemojte posle toga da se dešava, kad ljudi dođu da vi niste u stanu ili da se desi da nikad niste ni izašli iz Srbije, a kamoli da ste bili u Italiji ili u Kini, jer stvarno nema smisla.
Nema smisla da se zloupotrebljava nešto što hoćemo da odradimo na najodgovorniji način. Nema smisla prema tim ljudima koji dežuraju 24 časa, nema smisla prema resursima i državi koja mnogo ulaže. To su dodatna sredstva koja se sada ulažu da bi to funkcionisalo tako kako funkcioniše i da bi pozitivnu i odličnu ocenu dali svi oni ljudi koji se razumeju u to, isti ti ljudi koji sada pokušavaju da reše problem i u Italiji i u drugim zemljama. Nisu kod nas bili neki drugi ljudi, bili su isti ti ljudi koji ocenjuju i stanje i u Kini i u Evropi i bilo gde. Apsolutno isti ljudi.
To što nekima ne odgovara što su oni rekli, to što nekima ne odgovara da je Srbija sposobna da se nosi sa ozbiljnim stvarima, to je njihov problem, ali to ne sme da ostale građane odvede na pogrešan put.
Prema tome, apsolutno nema mesta za paniku. Trenutno virusa nema u Srbiji, a i kada ga bude ništa se drastično neće promeniti. Molim vas, ostavite da svako radi svoj posao, a građani Srbije da odrade te mere koje se nama preporučuju. To će biti sasvim dovoljno, bez ikakvog širenja panike, bez ikakvog stampeda, bez ičega.
Još jednu stvar molim građane Srbije, nemojte kupovati maske, a onda ići na autobuske stanice i ostalo i da to šaljete u inostranstvo. Nemojte kupovati po 200, 300, 500 maski koje dođu u apoteku i vi da kupite sve. Nemojte biti toliko nekorektni. Nema nikakvog smisla.
Želim da obavestim sve građane, da znaju, dve fabrike u Srbiji, jedna u Beogradu, jedna u Gornjem Milanovcu rade i radiće 24 časa, koliko god je potrebno i imaćemo dovoljno maski, ali ne možemo da imamo ako svako kupi po 500 maski i šalje ih u inostranstvo, prodaje ili šta radi drugo. To nema nikakvog smisla.

33/1 DJ/VK 17.10 – 17.20

Pazite samo, mi ćemo dobro izanalizirati sve ovo što se dešava, nemoj neko da pomisli, naše reakcije će biti po svim preporukama koje idu od Svetske zdravstvene organizacije i više od toga, ali ćemo i tražiti objašnjenje od svih nadležnih koji se bave ovim zašto ovaj virus koji je slabiji od običnog gripa pobuđuje toliko pažnje? Zašto kada imamo na satnom, na dnevnom, na minutnom nivou, da mnogo više ljudi umre od nekih drugih stvari, da se neke druge stvari mnogo brže i češće prenose od običnog gripa, boginja, od nekih drugih virusa i slično?
Znači, da ne misli neko da nećemo dobro izanalizirati sve. Ponavljam, ne prejudiciramo nikakav zaključak i pridržavamo se svih mera koje se preporučuju. Zato još jednom molim sve građane da jedino slušaju zvanične informacije koje postoje. Ja im se na tome zahvaljujem.
PREDSEDNIK: Zahvaljujem.
Reč ima ministar Vulin.
ALEKSANDAR VULIN: Hvala.
Pre nego što odgovorim na vaše pitanje, poštovani poslaniče, samo da ne ostanemo dužni, 2000. godine srpska država je na KiM mogla skoro sve. Nije imala vojsku, sve ostalo je imala. Godine 2004, 17. marta čitav svet je očekivao našu reakciju kada je počelo martovsko nasilje. Imali smo pune kasarne, obavezno služenje vojnog roka, imali smo tenkove koji su bili jedno 16 godina mlađi nego što su danas, imali smo državu u punom kapacitetu i na prostoru KiM, ali nismo imali nikoga ko bi smeo bilo šta da uradi ili bilo šta da kaže, a čitav svet je očekivao reakciju srpske države.
Onda je došla 2008. godina. Mi u međuvremenu, naravno, ništa nismo radili, puštali smo da nam se polako kapacitet državnosti gubi, da se sve to smanjuje, da to polako nestaje, 2008. godine kada su Šiptari proglasili nezavisnost i priznalo ih osamdesetak zemalja, uključujući i neke od najmoćnijih na svetu, svi su očekivali srpsku reakciju, svi su očekivali šta će biti sa severom KiM, svi su očekivali šta će uraditi srpska država. Naš predsednik pobegao u Rumuniju, premijer bio je tu, valjda nešto radio, srpska vojska spustila glavu, ćutala, čekala da joj neko nešto kaže. Niko joj ništa nije rekao, ostala u kasarnama, niko ništa nije mrdnuo i onda su shvatili da mogu da rade sa nama šta god hoće.
Godine 2012. mi više nismo mogli skoro ništa, jer više nije bilo ničega. Bilo je upada na prostor severa KiM i pre toga, bilo je sukoba, bilo je barikada, bilo je KFOR-a, odvodio se ko je hteo i šta je hteo, pa se ljudi skupe, pa se bore, više-manje, kao što je i danas, ali danas bar u saglasju sa svojom državom a ne u svađi sa svojom državom.
Protok vremena na prostoru KiM nije radio za nas, već protiv nas i to jako protiv nas. Mi smo imali nekoliko istorijskih momenata kada smo mogli da reagujemo državom pa i vojskom i nismo. Svaki dan posle toga je bio sve teži za državu ili bilo koju drugu odluku.
Znate, vi sada imate, kada krenu specijalne jedinice ROSU, skupi se narod, ali zađe i Vojska Srbije na administrativnu liniju, pa jasno pokaže šta će se desi, pa se vrate, pa stanu, pa ne bude kao što su navikli da bude.
Godina 2012. i 2020. nisu isto, kao što 2012. i 2000. nisu uopšte isto. Pad i moć srpske države od 2000. do 2012. je zastrašujući. To što smo se mi pravili da nije tako, okrenemo glavu, pravimo se da ne znamo da to tamo postoji, pravimo se da nismo primetili, recimo, da nam se prekida promet povremeno, što nismo primetili da nam izlaze na administrativnu liniju, pravimo se da to ništa nije tako, sve je tako.
Mi smo 2012. godine rekli – hajde da prihvatimo šta je tako, da vidimo šta je realnost i da se borimo protiv nje i da radimo šta možemo da radimo najbolje što možemo da radimo.
33/2 DJ/VK

Opet vam ponavljam, nas su terali da idemo za pregovarački sto. Sada Šiptari beže od pregovaranja, neće da pregovaraju, beže glavom bez obzira, zato što znaju da su sve dalje od svoje nezavisnosti, zato što znaju, pa kada je tako što ne uzmu to što smo im dali? Evo, kažite, hajde, nek uzmu, gde je to? Što Kurti ne uzme to? Što nas ceo svet onda pritiska kad smo sve dali? Šta ćemo im? Završite, pa… Znači, nismo dali. Vidite, to što pokazujete, nismo dali, znači tu smo. Vratili smo mi dosta. Odjednom Srbi nisu pod stolom, nego za stolom. Moraš da pričaš sa njima i moraš da priznaješ njihovu državu i da vodiš računa i o njihovim interesima.
Godine 2012. dame i gospodo narodni poslanici, drugarice i drugovi, kada smo ušli u Brisel, kada smo došli da pregovaramo, tada su nama dolazili sa papirima u kojima su samo rekli – ovo ima da završite. Mi to nismo hteli da radimo, ali tako se razgovaralo sa nama. Sada se priznaje da imamo i svoje interese pa se borimo žestoko oko njih na svakom mestu i svaki dan.
Dakle, moramo razumeti i vreme i kontekst i šta se kada dešava i šta je moguće, šta nije moguće. Čekajte, mi smo posle 2000. imali Ruse na aerodromu. Imali smo ruski padobranski bataljon u Prištini i niko to nije iskoristio, niko ništa nije uradio po tom pitanju, niko nije pokušao nešto da napravi od toga. Ne, nego smo na kraju izbacili UNMIK, a uveli EULEKS, srpskim potpisom, potpisom Vuka Jeremića i Borisa Tadića. To smo mi uradili. Nisu EULEKS i UNMIK mogli da se zamene praktično što se ovlašćenja tiče da nije bilo Srba. To smo mi uradili. Mi smo na to došli. Mi nismo došli na to da imamo moćni UNMIK u Kosovskoj Mitrovici, nego smo imali jednu kancelarijicu, predstavništvo u Severnoj Mitrovici, malo veću u Južnoj Mitrovici, jedan divan čovek, Indus jedan, ali nije smeo da pređe. Ne sme on, kad ostane nasamo sa vama on kaže: „Ja sve razumem, vi ste sve u pravu, ovo je kršenje Rezolucije, ali šta ja tu mogu“.
Mi smo na to došli. Umesto UNMIK koji je bio prvi transponder, kako oni kažu, do toga da je KFOR treći, a UNMIK se ni ne pominje. Sad je EULEKS, zapravo Kosovska policija, pa ide na drugo mesto EULEKS. Mi smo u to došli, sve je već pripremljeno za nas i bilo je pripremljeno, samo da potpišemo, spustimo glavu i odosmo.
Odbili i kao što vidite, još uvek odbijamo i čvrsto ćemo se držati toga.
Što se tiče vašeg pitanja, poštovani poslaniče, mnogo smo, trudili smo se, naravno, ništa u vojsci nije od danas, ništa nije samo od juče, sve je to produkt rada onih koji su bili na ovom mestu pre mene, ali evo, mi smo u potpunosti rekonstruisali objekat Vojne gimnazije, koji je, zaista naš internat je sada za svaku pohvalu. Rekonstruisali smo Sportski centar u Vojnoj akademiji, otvorili najmoderniju streljanu i filmsku streljanu i pištoljsku streljanu. Značajno smo poboljšali kvalitet života same dece na Akademiji, od toga da smo povećali njihove nadoknade, obezbedili im nove uniforme, renovirali nekoliko kabineta za učenje, opremili ih najmodernijim nastavnim sredstvima, poboljšali kvalitet ishrane, od kalorijske vrednosti, do ukusa. Do toga da smo obezbedili deci, recimo, da im se plaćaju karte za autobuski prevoz. Uveli smo im, deca su osigurana. Verovali ili ne, to godinama u nazad nije rađeno i to smo uradili.
Puno stvari se uradilo, upravo za kvalitet obrazovanja i naravno, posebno smo vodili računa da što je moguće više oplemenimo sam nastavni proces. Značajno smo ga uvojničili. Na Vojnoj akademiji se više neće školovati menadžeri odbrane. Od marta meseca školuju se oficiri i samim tim i nastavni plan i program za školovanje na Vojnoj akademiji, Vojnoj gimnaziji je više uvojničen, sa mnogo više vojničkih predmeta.

33/13 DJ/VK

Znate, mi smo imali primere da recimo na komandno-štabnom usavršavanju nemate ni jedan jedini čas vojne taktike ni vojne istorije. Možete da zamislite to, školujete buduće komandante, školujete buduće visoke oficire koji ne uče taktiku i ne uče vojnu istoriju, i to smo imali.
Imali smo čak slučajeve da, recimo, u četvrtoj godini Vojne akademije časovi borenja nula. Zamislite oficira koji ne vežba ni jednu borilačku veštinu, a znamo šta su oficiri, znamo kakvi su to ljudi.
Dakle, imali smo jedan proces razvojničavanja vojske i tom procesu je došao kraj. To se radi već zadnjih nekoliko godina, mi vraćamo vojsku u naš obrazovni sistem.
Svako ko veže svoju sudbinu za vojsku, zna da postoji sistem koji će brinuti o njemu. Zna da postoji sistem u kome će biti čuvani, u kome će biti zaštićeni. Mi smo vrata naše Vojne akademije i vrata naše Vojne gimnazije otvorili za predavače sa iskustvom, ne samo za one koji imaju doktorsku titulu, već za one koji imaju ratna i životna iskustva koja vredi preneti našim budućim oficirima, koji znaju kako su komandovali armijama, kako su komandovali korpusima, kako su komandovali divizijama i brigadama ikoji to prenose sada našoj deci.
Mi smo, znate, do 2012. godine, dok Aleksandar Vučić nije postao ministar odbrane, tim ljudima je bilo zabranjeno da se pojave, kakva Akademija, da priča o tome kako se borio protiv NATO agresije, to je bilo strogo zabranjeno a ne da predaju deci, još da govore svoja iskustva.

34/1 BD/VZ 17.20 - 17.30

Danas, da znate, mnoge armije sveta traže njihova iskustva i traže da takve predavače šaljemo po svetu, kako bismo preneli kako smo se borili te 1999. godine.
Dakle, kao što vidite, zaista se trudimo da obrazovni sistem značajno unapredimo, jer ono što naučimo oficira na akademiji, tako će nam vratiti posle kada bude bio u trupi. Hvala.
PREDSEDNIK: Zahvaljujem.
Da li imate još neko pitanje?
(Bojan Torbica: Bilo je i za ministra obrazovanja.)
Ministar obrazovanja, on je najaktuelniji danas.
MLADEN ŠARČEVIĆ: Pa, s obzirom da sam najviše s vama ovde, i red je.
Vrlo važna tema. I danas je bio jedan događaj u hotelu „Metropol“, gde smo imali jednu dobru radionicu sa četiri zemlje koje već godinama imaju iskustva državne mature. Znači, Češka, Slovačka, Slovenija, Hrvatska, to su države koje već ovo rade 12 do 15 godina. To je prekretnica u sistemu obrazovanja, odnosno njegovom kvalitetu.
Uvođenjem državne mature gubite dupli program završavanja srednje škole putem nekakve labave mature i nekakvih prijemnih ispita. Znači, gubi se i potreba da to roditelji dodatno plaćaju, ali se, ono što je najvažnije, osigurava kvalitet u preduniverzitetskom delu.
Velika matura je eksterna ocena i sve postaje drugačije, potpuno drugačije, nema lažnih odličnih, nema lažnih vrlo dobrih, nema lažnih vukovaca i sve ono što je bilo kvazi ili lažno u bilo kom delu sistema, postaje objektivno.
Time se vidi rad ustanove. Time se vidi rad svakog pojedinog nastavnika. Time se ne ulepšava život time što će se nekakav uspeh formulisati i mi imamo na međunarodnom, svetskom testiranju već godinama, decenijama, ponavlja se, nigde nismo tu ni napredovali ni nazadovali, da trećina sistema ne valja. Trećina sistema ne valja zato što ulepšavamo sebi stvarnost već podugo na jedan pogrešan način i protiv svake pedagogije. To je ono što je nekada bilo ponavljanje, popravni, dovoljan ili dobar, sada nemate ni dovoljne, ni dobre, niti ko ponavlja. Svi su ili vrlo dobri 3,50, pa guramo dalje.
Međutim, to će sve da dovede u apsolutni red, znači u apsolutni red i time vi imate da je distribucija pravednosti, jednakosti i kvaliteta u potpunosti primerena. To je veliki posao.
Znači, od početka mog mandata smo otvorili i tu IPA 14 i započeli posao i radićemo još skoro dve godine. To je četiri i po godine do pet pripreme za veliku državnu maturu. Trebalo je dobiti ta sredstva evropska, trebalo je umrežiti i saradnju srednjeg i visokog obrazovanja, a imali smo loša iskustva u mnogo čemu male mature.
Najveći problem nije bio da li će neko da ukrade test i da ga pojavi na ulici ili da se to ponovi, kao što je to uvek bivalo, jer je to bila javna nabavka i nesigurna priča. Mnogo veći problem je bio pregled testova. Znači, u prve dve godine 2016, 2017. i 2018. godine je mukom živom, živom silom odbranjeno da se u nekim regijama ne poklanja deci, prilikom pregledanja, bolji rezultat. To su radili odrasli. Ne bih rekao koliko je koruptivno, koliko je želje da naprave dete uspešnijim itd. Čitavi regioni, mi smo imali pet školskih uprava gde su smenili rukovodioce, gde smo inspekcijom tamo dežurali i gle čuda, u tim regijama sada je postignuće na maloj maturi najlošije.
Sistem je sebe proverio i u slučaju krađe testa prošle godine, gde je odgovornost svakako na svim drugima i ne prihvatam na Ministarstvu, jer smo mi u jednom danu za prepodne proverili 2.000 ustanova, gde nigde nije ni procurelo ni otvorilo.

34/2 BD/VZ

Zahvaljujući Ani, ne što je ovde, premijerki, mi ćemo uraditi i poboljšanje male mature. Znači, upravo radimo na tome zajednički da Zavod za kvalitet obrazovanja i vaspitanja dobije, već je tu stigla ta jedna dodata štamparska mašina, oni su imali jednu manju, koja može da zadovolji potrebe štampanja. To se sve dešava sada u našim prostorijama u Fabrisovoj ulici, gde je sedište Zavoda. Tamo trenutno radi projekat za veliku maturu i tamo su i čiste sobe, odnosno bezbedne sobe za čuvanje svega toga.
Obezbeđivanjem 17 skenera, mislim da će biti i 19 isto, imamo sistem kojim će moći da se mnogo lakše obavi, znači, imaćemo da je svaki test koji je završen skeniran u toj lokalnoj školskoj samoupravi i poslat u Skening centar, opet u Fabrisovoj. Tako da je puna kontrola kretanja testova.
Pregledanje, znači tu smo napredovali i tu je softver uradio naš FON. I to je još uvek u jednoj eksperimentalnoj fazi, ali evo, svaki dan imamo sastanke. Svaki dan imamo i sa FON-om i sa ljudima i sa timovima i to ide vrlo ozbiljno.
U sledećoj fazi pripremamo se i za digitalno izvođenje samog procesa završnog ispita, da li je kraj osnovnog ili kraj srednjeg obrazovanja. Ove godine na linijama Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, kao i IT saveta, ima preko 860 miliona dinara, koji su namenjeni za obnavljanje i kupovinu novih računara, kako zbog uvođenja predmeta digitalni svet, tj. informatika za mlađe razrede kao obavezni predmet, tako i zbog povećanja broja i u starijim razredima osnovne škole, ali i u srednjim školama.
Znači, mi ćemo imati negde blizu 50.000 kvalitetnih računara, kažem kvalitetnih, jer idemo i u zanavljanje onoga što je već prošao rok i što je nekvalitetno. Već one naredne godine, ako ponovimo ovu priču o budžetu, a planirano je, mi imamo preko 70.000 računara i možemo da radimo i sam proces, znači, bez štampanja testova.
Uključeno je i Kosovo i Metohija, apsolutno kao deo sistema i mislim da je tamo prosveta i zdravstvo jedino što najbolje funkcioniše kao da je država Srbija. I to ljudi znaju i to tamo osećaju.
Šta je jako važno? Težina zadataka. Znači, mala matura je u osnovi solidno postavljena. Objektivnost ocenjivanja u školama je apsolutno nešto što svi sumnjaju, zato i postoji. Planira se da odnos bude negde 50:50, da se uvaži ono prethodno učenje, ali radi se jedan potpuno novi, savremeni model, koji sve ovo prati, a to je uz dizajniranje i drugačiju ulogu Zavoda za kvalitet vaspitanja i obrazovanja, gde se formiraju jedinice za nacionalno testiranje.
Znači, običaj u Evropi je da se na tri godine radi procena usvojenog gradiva, posebno kad su novi kurikulumi. To je uvođenje novih alata i instrumenata, i mentora, tutora i mnogih drugih modela. To ćemo sve da radimo. Ali, imamo i priliku da mi to radimo, pošto naš sistem nulti razred, onaj poseban, pripremi i osam godina, da to radimo i češće, na dve godine, tako da postoji i prognoza uspeha i ostvarenje te prognoze od strane nastavnika, što njega kategoriše kasnije za platu kroz tzv. platne razrede, tako da postoji ta lična motivacija.
Moram da kažem da će biti obuhvaćeni svi učenici i u samom pilotu koji se sad priprema za veliku maturu će biti obuhvaćeni i srednje stručne, umetnička i opšta matura gimnazijska.
Ako pravimo analizu šta je to na PISA bilo loše, imamo tačno regione gde znamo da nam je bilo loše, gde je tradicionalno loše, gde je strukturno loše. Završen je prvi ciklus eksternog vrednovanja od strane Zavoda za kvalitet i više od 30% ne zadovoljava standarde, kada bi išli strožije preko 40%. Ali, takođe ovo ulepšavanje stvarnosti, jer vi imate da učenik ili učenica koji ne žele ozbiljno da se dalje školuju

34/3 BD/VZ

idu bez prijemnog na trogodišnje zvanje i govorimo o klasičnom modelu, odlaze na tržište rada vrlo nezainteresovani. Ustanove nemaju naviku da ih opominju, da ih učei da vide, opšte obrazovni nivo im je na nekom lošem dostignuću. Znači, niti je pravde izostanaka tu čestito. To bi moglo da se prekine školovanje. Ali, niti je nastavnik te škole motivisan da radi bolje, jer kao ima loše kandidate.
Uvođenjem platnog razreda svakako će biti motivisan, ali ako imamo dualno to isto, dualno je lek za ove stvari. Kod dualnog imate da kandidat dobija sigurnost posla kod kompanije i zainteresovan je da se tamo na praksi pokaže što bolje i taj papir mu je dobar. Bez papira za opšte obrazovanje, gde te kompetencije koje mora da ponese i da ne bruka ni sebe ni zemlju su takođe važne. Bez njega ne može da dobije glavni papir da je sposoban i gubi priliku za rad. Tako da, svi isti profili koji su kroz dualno su daleko ozbiljniji i daleko više je motivisan učenik. Kroz motivaciju nastavnika postižemo taj željeni efekat i tu ćemo najviše da radimo do nekih novih modela testiranja svega.
Univerziteti su prihvatili i to je neki standard da kod velike državne mature budu tri predmeta uslov da je završetak školovanja takav da ne važi samo završna četiri razreda, nego i matura, bez toga ne možete završiti srednje obrazovanje, znači, osim maternjeg, stranog jezika i matematike, to je minimum. Svaki ozbiljan fakultet može da traži dodatno. Plafon je do šest predmeta.

35/1 TĐ/MP 17.30 -17.40

Reforma gimnazije to prati sa devet izbornih programa koji pomažu da se stiču nove kompetencije. Tu u obzir dolaze mnogi predmeti koje propisuju sami fakulteti. Sastavljanje testova, kao i pregledanje rade zajedno komisije srednjeg i visokog, tako da jedan elektrotehnički fakultet, medicinski, da ne nabrajamo dalje, mogu da stave svaku priču na nivo koji mogu da postignu kandidati koji tamo žele da odu, što sve strašno uozbiljuje proceduru učenja i postignuća i sve se radi kroz elektronski sistem, tako da su mogućnosti bilo koje manipulacije i računanje na bilo kakvu protekciju skoro nemoguće.
Mi imamo još dve godine da to debelo istreniramo, da uradim sve pilote koji su potrebni i da se građani i roditelji i deca na to naviknu. Biće kukanja sigurno, po običaju, ali će svi biti u istoj poziciji. Svi su sa neke perspektive da smo uspešni, znati da smo stepenik, dva, ali to je samo prva faza. U sledećim fazama učenje, rad, nastava, sve drugo na čemu radimo, promene, kurikuli, načini prenošenja znanja i svi drugi instrumenti koji čine reformu i koji se ugrađuju u novu Strategiju obrazovanja i nauke čine jedinstvenu celinu. Lično moram da kažem da je državna matura glavna poluga i uporna tačka cele reforme. Hvala.
PREDSEDNIK: Hvala.
Izvolite.
BOJAN TORBICA: Imao bih pitanje za premijerku.
Pre nepune tri godine dobili ste poverenje predsednika Aleksandra Vučića, tj. mandat da sastavite Vladu Republike Srbije i dobili ste poverenje ove Skupštine, da je predvodite kada smo izabrali vas za premijera i ovaj sastav Vlade. Za otprilike dva meseca će biti održani parlamentarni, pokrajinski i lokalni izbori i kada se sada okrenete iza sebe koji su to rezultati Vlade Srbije na koje ste najviše ponosni? Da li postoji nešto što ste toliko želeli da učinite, a niste stigli tokom ovog mandata? Hvala.
PREDSEDNIK: Hvala.
ANA BRNABIĆ: Dosta teško pitanje.
Mnogo stvari smo uradili, zaista, bez ikakve lažne skromnosti. Radili smo mnogo i čini mi se da smo postigli mnogo. Pre svega, u oblasti digitalizacije, gde sam ja rekla da je jedan od ključnih prioriteta Vlade koju predvodim i da će jedan od ključnih izazova biti ta transformacija našeg društva i naše privrede ka društvu i privredi čiji je razvoj i dalje zasnovan na inovacijama, znanju na dodatnoj vrednosti, što će nam dati dodatnu konkurentnost i omogućiti da mnogo brže rastu prosečne plate u Srbiji.
Da zaista probam da ne dužim, mogu da kažem da sam danas sa zadovoljstvom bila u poseti Novom Sadu, gost u Skupštini AP Vojvodine, gde smo uveli sistem elektronski parlament. Dakle, od prethodne sednice Skupštine AP Vojvodine, u potpunosti se sednice Skupštine vode elektronski, što je bio kompleksan projekat i zaista je veliki uspeh.
Pored toga, čini mi se da smo možda najviše u tom smislu uradili u prosveti i ministar Šarčević zna sa time što smo mi tek 2017. godine uvezali sve škole u Srbiji na internet u okviru Akademske mreže Srbije. Dakle, tek smo tada krenuli u tu modernizaciju obrazovanja, što smo 2019. godine krenuli da uvezujemo škole na brz i bežični internet. Prvo, 500 škola i 10 hiljada digitalnih učionica, a sada od 1. septembra ove godine još 500 škola i još 10 hiljada digitalnih učionica. Plan je da do 2021. godine, odnosno 1. septembra 2021. godine svet to završimo. Time Srbija ima jednu obrazovnu infrastrukturu za svako dalje unapređenje i modernizaciju obrazovanja.

35/2 TĐ/MP

Time što smo 2017. godine uveli programiranje i kodiranje kao obavezan predmet od petog razreda osnovne škole, po čemu je Srbija danas jedan od lidera u Evropi, do toga da je zahvaljujući svemu tome, sledeće godine je prva generacija dece koja završavaju osnovnu školu sa znanjem programiranja i kodiranja, do toga da imamo danas hiljadu srednjoškolaca koji idu u specijalizovana IT odeljenja i da su oni iz generacije u generaciju samo sve jači, sve bolji i sve bolje prolaze na prijemnim ispitima i na testiranju, pa onda da smo mnogo uložili i sistemski promenili stvari nauci.
Osnovali smo 1. januara 2019. godine Fond za nauku. Duplirali smo ove godine budžet Fonda za nauku. Planiramo verovatno da ga dupliramo i sledeće godine. Raspisali smo prvi konkurs i u naredne dve nedelje dajemo prvi poziv za finansiranje mladih istraživača. Dakle, prvi put mladi istraživači su dobili priliku da formiraju svoje timove, da vode svoje projekte. Usvojili smo Strategiju razvoja veštačke inteligencije i raspisali poziv za finansiranje projekata veštačke inteligencije. Do sada smo doveli 70 projekata.
Krenuli smo da radimo sa našim mladim talentovanim ljudima iz dijaspore, osnovali tačku povratka. Za sada već imamo 60 projekata koji se finansiraju preko Fonda za nauku za povezivanje naših naučnika u dijaspori i naših naučnika ovde u Srbiji.
Dakle, sve te stvari su duplirane, Fond za inovacionu delatnost, sve te stvari smo radili u obrazovanju, nauci, modernizaciji, a da damo osnovu za dalji rast.
Onda svakako u privredi, šta da vam kažem? Sama činjenica da je prosečna plata prešla 500 evra i da smo mi završili 2019. godinu sa prosečnom platom od 510 evra, a tu se… Tek će rasti zato što se tu i ne računa povećanje minimalne cene rade. Veliki broj paušalaca koji su bili u sektoru usluga ćemo prebaciti, zahvaljujući podsticajima koje smo dali uređenom sistemu, u normalne tokove zapošljavanja.
Rast bruto društvenog proizvoda u poslednje dve godine je iznad 4%. Godine 2018. 4,4%, 2019. godine 4,2%. Za ovu godinu je planiran od 4,0%. Danas mogu da vam kažem, a sutra će to biti objavljeno, da je rast u januaru ove godine 6,5%. Dakle, nastavljamo jak rast, oporavak industrije i već sledeće nedelje ću imati novi sastanak Saveta za BDP-a, da nastavimo da guramo onako najjače što možemo.
Do nezaposlenost, koja je 2012. godine bila preko 25%, nezaposlenost mladih preko 51%. Danas imamo nezaposlenost od 9,5%. Verovatno ćemo četvrti kvartal, koji je uvek i najgori po nezaposlenosti završiti sa 9,7%. Dakle, ispod smo 10% i to je neverovatan uspeh.
U poslednje tri godine dva puta smo proglašeni za svetskog lidera u stranim direktnim investicijama, da nam strane direktne investicije svake godine rastu, da smo 2019. godinu završili sa 3,8 milijardi evra stranih direktnih investicija, 2018. godinu sa 3,5, 2017. godinu sa 2,6. Dakle, zaista značajno.
O tome je Srbija mogla nekada samo da sanja. Dakle, mi nismo mogli da se približimo ni 2,5 milijarde evra, a danas imamo 3,8 milijardi, zahvaljujući čemu i pada nezaposlenost i rastu prosečne plate.
Reforma javne uprave, a gde danas imamo u velikoj meri elektronsku upravu i gde smo danas otprilike preko 100 miliona dokumenata razmenili elektronski, automatski, među nama, za par sekundi, što znači da 100 miliona papira od 1. juna 2017. godine građani nisu skupljali od šaltera do šaltera i od kancelarije do kancelarije i donosili nama na noge, već smo mi to radili za njih.
Rekla sam danas u Skupštini AP Vojvodine da ova Vlada i svi mi zajedno, ovaj parlament, i vama hvala na svoj podršci i svom poverenju, svima onima koji su imali poverenje u ovu Vladu i onaj ekspoze koji sam predstavljala, dakle, mi smo zajedno
35/3 TĐ/MP

u mandatu ove Vlade stavili tačku na to da su građani kuriri državi ili lokalnoj samoupravi i stavili zaista princip da mi jesmo servis građana. Zahvaljujući elektronskoj upravi, servis građana koji je njima dostupan 24 časa, sedam dana u nedelji, 365 dana u godini.

36/1 AL/IR 17.40 – 17.50

Onda do infrastrukture, autoputeva koji zaista danas vidi svaki pojedinačni građanin Republike Srbije i oni koji danas optužuju i kritikuju Aleksandra Vučića i Vladu Republike Srbije i SNS i vladajuću koaliciju ne mogu da pobegnu od toga da je završen Koridor 10, da danas imate autoput kroz Srbiju od Hrvatske i Mađarske do Severne Makedonije i Bugarske, da smo završili autoput do Čačka, velika stvar, ogromna stvar - samo zbog toga ova zemlja nije više ista.
Dakle, to je drugačija zemlja danas kada putujete u centralnu i zapadnu Srbiju, da smo nastavili autoput, da danas punom parom gradimo dalje autoput Čačak - Požega, da on treba da bude zahvaljujući Aleksandru Vučiću i njegovoj molbi i apelu na naše kineske partnere koji rade tu deonicu, da treba da bude gotov do kraja 2021. godine, autoput do Požege, i da smo krenuli da radimo Moravski koridor, da spajamo Koridor 10, Koridor 11, brzu prugu Beograd – Budimpešta, da smo krenuli Ruma – Šabac – Loznica, da smo krenuli Novi Pazar – Tutin, da projektujemo i pregovaramo sada o finansiranju Fruškogorskog koridora, da se nadam daćemo i to krenuti u poslednjem kvartalu 2020. godine, kao i autoput mira, da idemo na autoput Niša do Prokuplja, Kuršumlije, Merdara. Dakle, to su sve zaista stvari koje smo mi uradili onako u poslednje, čini mi se, četiri godine, jer ne možemo da govorimo samo od tada kada sam ja preuzela kao predsednica Vlade 2017. godine, zato što sam i tada rekla i uvek sam ponavljala i danas kažem to je bila Vlada kontinuiteta i zato smo uspeli ove sve stvari da uradimo.
Ali, svi ti rezultati zaista pokazuju koliko su bile važne, hrabre, ozbiljne, odgovorne reforme koje je i Aleksandar Vučić sa svojim timom uz podršku, naravno, Skupštine proveo 2014. godine, kada smo ušli u mere fiskalne konsolidacije, koje nisu bile potrebne tada, koji su Srbiji potrebne bile i 2003. i 2004. godine. Tek tada su ljudi bili dovoljno odgovorni, koji su vodili ovu zemlju, da sprovedu da bi Srbija ozdravila, da bi ekonomski stali ponovo na svoje noge i da bi imali ovaj rast, razvoj koji danas imamo. Dakle, hvala vam na tom pitanju.
Ako pričamo, u poljoprivredi sistemski smo krenuli u sisteme za navodnjavanje. Mi smo imali manje od 2% poljoprivrednih površina pokrivenost sistema za navodnjavanje. Zamislite tu neodgovornost. Dakle, mi smo završili prvu fazu sa 14 projekata sa Abu Dabi fondom, ušli smo sada u drugu fazu. Krenuli smo prvi put u elektrifikaciju poljoprivrednih površina. Ministar Nedimović i ja ćemo tokom marta podsetiti Leskovac da pokažemo da je završena prva faza i nastavljamo dalje, ja mislim, u Mačvi.
Uveli smo prve automatske sisteme protiv gradne zaštite i to smo pokazali Radarskom centru Valjevo, fantastični rezultati od kada smo uveli sistem protiv gradne zaštite. Završavamo u Užice, završavamo u Bukulju i Frušku Goru.
Imamo nova tržišta za naše meso, Kina, Turska. U kulturi završili Narodni muzej, Muzej savremene umetnosti, Narodno pozorište u Vranju. U vojsci imamo nove migove, nove tenkove, imamo pancir.
Imamo zaista značajan napredak na svim listama toga gde je Srbija danas u svojim odbrambenim sistemima i danas, ako imamo ovde i narodne poslanike koji kritikuju to da smo mi bilo kom trenutku ugrozili ekonomsku, finansijsku, vojnu, bilo koju sigurnost, bezbednost i suverenitet ove zemlje, mogu da kažem da nikada Srbija nije bila jača nego što je danas i u svim ostalim temama - organizovani kriminal, borba protiv organizovanog kriminala i korupcije. Koliko smo tona narkotika zaplenili, koliko je MUP uradilo.


36/2 AL/IR

Danas jedna godina ne može da se meri sa četiri godine pre 2013. godine, sport i sve ostalo, populaciona politika. Teško mi je da nabrojim, ali sam prezadovoljna sa svime što sam uradila i mislim da smo dali sve od sebe. Mogli smo neke stvari brže da uradimo.
Reći ću vam da mi je žao što nismo završili izmene i dopune Zakona o finansijskoj podršci porodicama sa decom. Imali smo tu mnogo kritika. Bile su te kritike na mestu. Ko god je u narednoj Vladi imaće tu mnogo da radi. Dakle, imamo dobre rezultate i mnogo je bolja podrška, bolja nego što je ikada bila, ali ponovo imamo tu zaista nekih stvari koje su mogle mnogo bolje da se urade.
Žao mi je što možda nismo napredovali više u smislu članstva u Svetskoj trgovinskoj organizaciji, što nismo uradili bolju stvar objašnjavajući zašto je potreban novi zakon o GMO, da bi bolje zaštitili naše potrošače, da bi bolje zaštitili naše tržište, ne da bi otvorili tržište nego da bi bolje zaštitili naše tržište. Pričala sam sa nekim narodnim poslanicima o tome. To je takođe nešto o čemu će morati da se brine sledeća vlada i velika stvar u ekonomskom smislu je energetska transformacija zemlje i to je nešto što će biti veliki zadatak za neku buduću vladu i možda smo mogli tu još neke stvari da uradimo, ali jednostavno nije bilo …
Reforme javnih preduzeća je takođe jedna stvar, ali nije moglo da se stigne sve. Kada smo pričali o reformama javnih preduzeća izabrali smo da radimo reformu i da spašavamo iz stečaja sve one ljude i radna mesta u preduzećima koja su zaista bila problematična za budžet Republike Srbije i gde su životi radnika i porodica bili u pitanju, kao što je „Železara“, RTB Bor i PKB i mnoga druga gde danas imamo sigurnost i jednu novu perspektivu za rast.
Ono što nismo uspeli da završimo, zaista imamo dobre razloge zašto nismo završili jer smo prioritizovali nešto drugo, ali dali smo sve od sebe. Svakako se zahvaljujem svima vama koji ste zaista verovali u naš plan i program i dali nam podršku i vreme kada su se ljudi smejali. Reći ću vam i time ću zaista završiti, kada su se ljudi smejali recimo za digitalizaciju i za taj potencijal Srbije, u poslednje tri godine pored toga što je Srbija zemlja koji je svetski lider u privlačenju stranih direktnih investicija mi smo zemlja koja je u celoj Evropi najviše napredovala, imala najveći rast u izvozu IT usluga. To je naša pamet koju sada cela Evropa priznaje i prepoznaje.
Sigurna sam da je sigurnost Srbije neupitna i da će budućnost biti još mnogo bolja zato što mnoge od ovih stvari koje smo mi uradili tek će se videti 2021, 2022. godine, kao što su se stvari koje je Aleksandar Vučić sa svojim timom uradio 2014, 2015. godine videle 2017, 2018. godine. Hvala vam.
PREDSEDNIK: Jel imate komentar? (Da.)
BOJAN TORBICA: Iako imam pravo na završni komentar, ja bih ostavio da građani krajem aprila meseca daju svoj završni komentar, jer ne sumnjam da će građani znati da cene sve ono što su tokom ovog mandata uradili kako Vlada tako i ova Narodna skupština, pošto su građani prethodnih osam godina pokazali da jako dobro znaju da procene i da ocene ko to radi u interesu države i u interesu građana, a ko to radi u sopstvenom interesu. Hvala.
PREDSEDNIK: Reč ima poslanica Tatjana Macura.
Izvolite.




36/3 AL/IR

TATJANA MACURA: Hvala predsedavajuća.
Mislim da je nužno da u sledećem sazivu pristupite vi ili neki vaš naslednik izmeni Poslovnika o radu Narodne skupštine i da vreme koje imaju narodni poslanici, a koje je ograničeno na tri minuta, se ili produži ili da se ograniči predstavnicima Vlade njihovo vreme za odgovor, jer ovako dolazimo u situaciju da samo tek nekoliko narodnih poslanika dođe u priliku da postavi pitanje.
Zahvaljujem se svim članovima Vlade koji su danas sa nama. Posebno se zahvaljujem ministru Đorđeviću i ministarki Slavici Đukić Dejanović. Konačno se pružila prilika da odgovorite konkretno na pitanje – tada će doći na izmenu Zakon o finansijskoj podršci porodici sa decom? Dosta dobru uvertiru je napravila predsednica Vlade.
Sinoć sam pokušala sa članicama inicijative koju sam pokrenula, „Mame su zakon“, da uđem u trag broju obećanja koje su se u toku poslednjih 20 meseci, koliko je ovaj zakon na snazi, da uđem u trag koliko je to puta obećano da će ovaj zakon da se izmeni, svaki put pod pritiskom ili saopštenja koja su upućivale porodilje koje su se porodile od jula 2018. godine ili pod pritiskom protesta koji su se organizovali na ulicama upravo iz nezadovoljstva što veliki broj žena u Srbiji prima zaista mizerne nadoknade tokom porodiljskog odsustva, koje neretko ne prelaze više od 1.000 dinara.

37/1 MG/IĆ 17.50 – 18.00

Dakle, da bi građani Srbije razumeli kakav je ovo problem, kada je zakon stupio na snagu, a to je bilo pre 20 meseci, neke bebe koje su tada rođene danas su uveliko prohodale, progovorile, verovatno su i krenule u vrtić i u susret ovoj kampanji koju ste najavili, koja kaže da ćete se boriti za našu decu, ja danas zastupam one građane koji se nisu prepoznali u toj kampanji i pitam vas - šta ćemo učiniti, odnosno šta ćete vi učiniti i da li postoji neka mogućnost da se za ovaj kratak period koliko imamo do raspisivanja izbora, ipak predlog izmene i dopune Zakona o finansijskoj podršci uputi u skupštinsku proceduru?
Dakle, mi smo negde prebrojali otprilike oko pet najava u prethodnom periodu. Svaka je bila vezana za naredni saziv parlamenta, odnosno za naredno zasedanje, pa smo imali menjanje od prolećnog, jesenjeg, prolećnog, jesenjeg i tako u nedogled. Evo, došli smo na kraj četvorogodišnjeg mandata i 20 meseci od stupanja na snagu ovog zakona ali izmena i dopuna zakona, osim onih koje su uputili narodni poslanici u Narodnoj skupštini Republike Srbije, do danas nema. Dakle to bi bilo moje pitanje.
Hvala.
PREDSEDNIK: Zahvaljujem.
Ko odgovara na pitanje?
Reč ima ministar Zoran Đorđević.
ZORAN ĐORĐEVIĆ: Mislim da treba prvo građani Srbije da znaju da u doba DS izdvajanje za porodilje i trudnice je bilo na nivou 26 milijardi na godišnjem nivou, da se danas izdvaja 68 milijardi. Na našu žalost, broj porodilja i trudnica nije veći, ali izdvajanje države jeste veće i briga države o trudnicama i porodiljama jeste veća iz godine u godinu.
Činjenica je da vi neke stvari prebacujete i preko nekih stvari prelazite i paušalno govorite. Prvo, nije tačno da svaka trudnica ima nekoliko hiljada dinara, jer svaka trudnica koja se porodi ima 100.000 dinara za prvo dete, za drugo dete dobija dve godine po 10.000 dinara, dobija 12.000 dinara 10 godina za treće dete i 18.000 dinara za četvrto dete 10 godina.
Naravno, uz to, mi smo gledali da uz poslednju izmenu zakona, koju vi opet, namerno, uvek, svaki put preskačete, da budemo pravedniji, ne pričate o tome da je sada obuhvaćen veći broj trudnica i porodilja i da sada i one koje su bile na privremeno-povremenim poslovima o ugovoru u delu, preduzetnice, da su one sada upravo obuhvaćene ovim, poljoprivrednice. Da su sve one sada obuhvaćene, da su to nove kategorije koje ranije nisu bile uopšte i koje, naravno, u nekom ranijem periodu nisu bile zbrinute, a ova Vlada je prilikom promene zakona i to uradila.
Svakako, znate i činjenicu da smo vas uključili i nevladine organizacije u izmenu zakona i da mi svakako želimo da izmena zakona svaki put kad se desi donese nešto novo, da ona donese neki boljitak i da na neki način naše trudnice i porodilje osete to da država brine o njima i da politika Vlade, koja želi da ima jednu bolju demografsku sliku, želi to i na jedan drugačiji način da prikaže, odnosno da prikaže kroz to da ono što delimo neki uspeh u ekonomiji, želimo da na neki način preslikamo na trudnice i porodilje i da i one imaju veća primanja.
Svakako znate da smo, i jesmo obećali da će to biti u jesenjem zasedanju, ali onda je naš predsednik izašao sa predlogom Srbije 2020.-2025. koja potpuno ima jedan drugačiji izgled i drugačiji jedan pristup i jedno veliko ulaganje u jednu budućnost i između ostalog ima ulaganje i u tu budućnost, kaa su u pitanju trudnice i porodilje, gde je 700 miliona evra opredeljeno upravo za mere koje bi trebalo da obuhvate te promene.


37/2 MG/IĆ

I ono što mi možemo vama da kažemo, evo, tu je i predsednica Vlade, mi jesmo razmišljali o svemu tome i siguran sam da će nova Vlada odmah, verovatno, u prvom svom sazivu da ide sa tom promenom. Mi naravno nećemo da čekamo novu Vladu, mi ćemo da pripremimo teren za novu Vladu koja će imati svakako dosta materijala da vrlo brzo donese odluku i svakako ono što jeste bila ideja našeg predsednika, da u narednom periodu taj novac bude uložen i na taj način bude i sprovedeno. Tako da u nekim stvarima, vi namerno preskačete, namerno ne govorite o tome šta ova Vlada i govorite o tome da veliki broj trudnica i porodilja.
Skupovi na kojima se nalazite ne govore o tome da se tu nalazi veliki broj trudnica i porodilja, ministarstvo nadležno za brigu o porodici i deci i Slavica Đukić Dejanović nebrojano puta prima majke i porodilje. Svakoj od njih izlazimo u susret, a poslednja u nizu jeste i laž koja se pojavila pre dva dana o tome da trudnice i porodilje ne dobijaju nikakve potvrde o tome kakva primanja imaju i time unose dodatni nemir.
Mislim da takve laži doprinose samo tome da neko želi da ima samo jeftine političke poene od svega toga, a da to upravo bude na trudnicama i porodiljama, na jednoj ranjivoj kategoriji i da na neki način donese jednu sumnju u sve to šta mi radimo.
Niko normalan u Republici Srbiji neće sebi da dozvoli da radi bilo šta na uštrb trudnica i porodilja. Niko, pa ni ova Vlada.
Da li mislite da mi kada dobijemo finansijska sredstva i kada možemo kao država da opredelimo, a dobili smo u ove četiri godine iz godine u godinu sve veća sredstva. Naravno da mi gledamo da potrošimo ta sredstva u potpunosti. Ove godine će biti 68 i po milijardi potrošeno na trudnice i porodilje. Sve do poslednjeg dinara. Ukoliko budemo imali više dece biće potrebno više sredstava i ova Vlada, ubeđen sam u to, sigurno obezbeđuje ta sredstva i sigurno će dati više.
Verujem do isteka ove godine i do potrošnje ovog budžeta, biće sigurno novih lepih vesti za trudnice i porodilje. Hvala.
PREDSEDAVAJUĆI (Veroljub Arsić): Zahvaljujem.
Reč ima ministar, gospođa Slavica Đukić Dejanović.
Izvolite.
SLAVICA ĐUKIĆ DEJANOVIĆ: Ja bih samo da konkretizujem planove koje imamo, a koji su već izneti, koje je predsednik države izneo u nacionalnom investicionom planu do 2025. godine.
Dakle, podrška povoljnim i dostupnim stanovima u koje će se uložiti 500 miliona evra, povećanje davanja kod prvorođenog deteta, više nego što duplo, skoro troduplo. Naš plan i predlog, naravno moram uvek napraviti jedan balans između finansijskog potencijala i želja koje imamo, ali naš plan je da do pete godine one porodice koje imaju drugo rođeno dete, imaju tih 10.000 svakog meseca, a ne do druge godine. Peto dete će se potpuno izjednačiti sa svim finansijskim davanjima sa četvrtim.
Dakle, vrlo konkretne mere već stoje, čekaju Vladu i pošto neće biti diskontinuiteta u radu, tvrdimo da će ovaj investicioni nacionalni plan posebnu pažnju posvetiti pronatalitetnoj politici i pitanjima o kojima danas pričamo. Hvala.
PREDSEDAVAJUĆI: Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Tatjana Macura.
Izvolite.


37/3 MG/IĆ

TATJANA MACURA: Hvala predsedavajući.
Dakle, ja ću se složiti sa vama da je potrebno konkretizovati kada kažem da se radi o velikom broju porodilja ministre Đorđeviću. Mogla bih i da stavim na papir. Pokušala sam sada da izračunam o kojem broju porodilja je reč, koje su oštećene primenom ovog zakona.
Dakle, ako pretpostavimo da se godišnje u Srbiji porodi između 60 do 65 hiljada žena, ako pretpostavimo, odnosno znamo da se ovaj zakon primenjuje već dve godine, dakle, danas govorimo o broju od 100 do 120 hiljada žena koje su se porodice u prethodnih 20 meseci, od kada je ovaj zakon stupio na snagu, ako prema saznanjima koja imamo upravo iz izveštaja o radu vašeg ministarstva, pretpostavimo da jedna trećina prima nadoknade koje su manje od zarade koju su primale dok su radile, onda mi govorimo o broju od 40 do 50 hiljada žena koje su samo za ovih 20 meseci oštećene lošom primenom ovog zakona.
Dakle, kada se osvrćemo na to, to su vaši izveštaji ministre, nisam ništa izmislila od tih podataka, a mogu i da vam dostavim dokumentaciju koja je stigla do narodnih poslanika.

38/1 BM/CG 18.00 – 18.10

Dakle, ja ne sumnjam u dobronamernost svih predstavnika Vlade Republike Srbije, ne sumnjam u to da ste imali najbolju nameru kada ste donosili ovaj zakon. Jeste istina da ste vi u ovom zakonu prepoznali određene kategorije žena koje nisu do sada bile prepoznate. Problem je način na koji su one bile prepoznate i problem je to što niste čuli apele nevladinih organizacija koje su relevantne, narodnih poslanika koji su tada učestvovali u raspravi koji su vam sugerisali da je konkretno, recimo, mera od povećanja broja meseci sa 12 meseci na 18 meseci može značajno da utiče na visinu nadoknade.
Niste nas čuli kada smo vam govorili da nadoknada koja dolazi po osnovu zarade ne može da eliminiše nadoknadu koja dolazi po osnovu invaliditeta deteta u porodicama koje su dobile dete sa invaliditetom. Niste nas čuli kada smo vam govorili da ne možemo da kažnjavamo žene koje su najuspešnije među nama, a kojima smo ograničili primanje nadoknade tokom porodiljskog odsustva na tri mesečne zarade. Dakle, ne radi se o milionima žena, radi se o 2.200 žena koje danas u Srbiji imaju tu sreću da primaju više od tri prosečne zarade. To su po podacima NALED-a podaci koje ja sada sa vama delim, dakle među tih 2.200 žena nema mnogo onih žena koje žele da se ostvare kao majke ili koje nisu već završile sa tim procesom.
Moja kritika na to nije na vaš rad konkretno, nije da vi niste dobronamerni nego da jednostavno niste čuli drugu stranu, da nismo nikada seli za sto niti sa nama narodnim poslanicima niti sa predstavnicima nevladinih organizacija, koje su sigurno vrlo dobronamerno vama prilazili i tražili od vas, praktično, da razumete u čemu je problem i da probamo zajednički da ga rešimo. Dakle, ja vas još jednom konkretno pitam, da li vi znate danas nakon 20 meseci od primene ovog zakona kada će ovaj zakon stupiti na snagu, jer ministarstvo ne staje sa radom, onda kada se raspusti Vlada, kada prestane vaš mandat. Hvala.
PREDSEDAVAJUĆI: Reč ima predsednik Vlade, gospođa Ana Brnabić.
Izvolite.
ANA BRNABIĆ: Hvala.
Preuzeću ja ovo na sebe. Dakle, mi smo se viđali nekoliko puta i mala sam razgovore i sa brojnim nevladinim organizacijama, organizacijama civilnog društva i može politički da pričamo ovako ili onako. Ja ću vam reći, vi ste u pravu. Dakle, u tom zakonu postoje neke manjkavosti koje su trebale da se isprave, neke stvari koje smo trebali da uradimo drugačije i od toga apsolutno ne bežim. Apsolutno ne bežim od toga.
Sa druge strane istina je da je zakon obezbedio da mnogo veći obuhvat žena bude podržan nego što je to bilo ranije. Dakle, kada pričamo o broju žena koje možda sada primaju manje, odnosno sada primaju manje nego što bi primale zato što smo podigli na 18 meseci, umesto na 12 meseci. Trebalo bi pogledati i koji je broj žena koji imaju podršku, a nisu je imali.
Pri tom, svakako je da i te koje primaju manje zbog obuhvata koji je proširen da bi sprečili neke zloupotrebe. O tome smo pričali. Iskreno, ja se slažem sa vama i mislim da se i celi tim slaže sa vama i da će izmenama i dopunama zakona to biti vraćeno na 12 meseci. Imamo još jedan mogući scenarijo, ali pozivam vas, možemo da sednemo još jednom zajedno da pogledamo kroz to i da na kraju, krajeva izračunamo te finansijske efekte.
Da je važno da se mnogo toga nadoknadilo i više dalo kroz ove sistemske mere jednokratne pomoći koje se daju kada se rodi dete, a koje ranije nisu postojale. I bez sumnje za ovih otprilike 2.200 žena koje imaju najveća primanja, gde smo stavili na tri umesto na pet, to takođe moramo da promenimo.

38/2 BM/CG

Postoji tu racionalno objašnjenje zašto je tri, a ne pet od strane i PIO Fonda i vi to znate. Ja se sa tim ne slažem, mislim da one jesu na neki način diskriminisane, tako da ćemo i to promeniti. A, koliko brzo. Evo, ja sam spremna da mi garantujemo da ćemo mi kao Vlada spremiti finalni tekst zakona i možemo sa vama da prođemo i da ostane odmah narednoj Vladi, Narodnoj skupštini da stave na glasanje sa momentalnom primenom.
Dakle, u ovom trenutku ne postoji način da mi to u mandatu ove Vlade ili ove Skupštine promenimo, s tim što zaista i za sve građane koji nas danas gledaju kažem da mnogo, mnogo više dajemo i da prihvatam na sebe sve ono što smo prevideli, a što se pokazalo kao manjkavost nekih odredbi ovog zakona u praksi. Još jednom želim da apelujem, zaista, ne sada na sve moje ministre, nego na sve koji se bave politikom da imaju bolji dijalog sa organizacijama civilnog društva, da razumeju, da čuju, da ne beže od toga, da ne znamo sve najbolje, da smo nešto prevideli i da za neku buduću Vladu imamo bolju komunikaciju, kako bi na kraju, krajeva pre donošenja zakona videli gde su sve eventualne rupe koje možemo da popravimo u proceduri donošenja zakona. Tako da, mislim da smo uradili mnogo, da je danas mnogo bolje, da dajemo mnogo veću podršku. Da li postoje neke mane tog zakona? Da, apsolutno postoje i treba da sednemo i treba da ih ispravimo. Hvala.
PREDSEDAVAJUĆI: Komentar do dva minuta, narodni poslanik Tatjana Macura.
Izvolite.
TATJANA MACURA: Hvala, predsedavajući.
Prihvatam vaše obećanje predsednice Vlade. Dakle, ljudi se drže za reč i ja bih ovim završila pitanja vezano za Zakon o finansijskoj podršci porodici sa decom.
Ali, iskoristila bih ovo vreme i nije potrebno da mi niko od predstavnika Vlade Republike Srbije sada odgovori. Ja ću vas podsetiti da mi trenutno raspravljamo o zakonu koji se kolokvijalno naziva Zakon o nestalim bebama. Ja ću još jednom iskoristiti svoje pravo kao narodna poslanica, da vam ukažem na to da ovaj zakon, iako ga smatram sa vaše strane vrlo dobronamernim, znam da rešavate problem koji niko drugi nije prihvatio da rešava, međutim ja vam skrećem pažnju i apelujem u ime svih udruženja roditelja koji kažu da ovaj zakon ne može suštinski da reši njihov problem i da ih može dovesti u dodatnu problematiku u odnosu na ono stanje u kojem se oni danas nalaze.
Apelujem na vas da do kraja ovog zasedanja povučete zakon iz skupštinske procedure. Razumem da to može da bude politički nezahvalan potez za vas u ovom trenutku, ali ću isto tako iskoristiti ovaj trenutak rasprave i apelovati na kolege koji se nalaze na opozicionoj strani da ne zloupotrebljavaju taj momenat, jer postoji nešto što se naziva višim interesom i nacionalnim interesom. Mislim da oko ovog pitanja ne smemo da budemo razjedinjeni i da koristimo raspravu za jeftine političke poene.
Dakle, zaista postoji ozbiljan problem i postojaće ozbiljan problem sa primenom ovog zakona. Još jednom vas molim da razmislite i kao što ste već sami najavili, da treba da postoji bolja komunikacija sa nevladinim organizacijama, ja vas pozivam da primite udruženja građana, da čujete kakve sudbine vi treba da rešavate i da razumete problem sa kojim se suočavaju.
U tom smislu bih onda apelovala i na javnost da možda, na one međunarodne organizacije koje u ovom trenutku pritiskaju državu Srbiju da donese taj zakon, ipak budemo fleksibilniji, da oni u stvari budu fleksibilniji nego što jesu i da se taj pritisak na Republiku Srbiju po ovom pitanju smanji, jer još jednom ponavljam da ovo nije političko pitanje, ovo je nacionalno pitanje i mi zajedno moramo da štitimo interese roditelja koji traže svoju nestalu decu. Hvala.
38/3 BM/CG

PREDSEDAVAJUĆI: Reč ima narodni poslanik Đorđe Kosanić.
ĐORĐE KOSANIĆ: Zahvaljujem.
Poštovani predsedavajući, poštovani ministri, dame i gospodo narodni poslanici, ispred poslaničke grupe Jedinstvene Srbije uputiću par pitanja.
Prvo pitanje upućeno je ministarki Slavici Đukić Dejanović. Ministarka, Srbija ide krupnim koracima napred u svim segmentima, reći ću zahvaljujući politici Aleksandra Vučića, Ivice Dačića, ali svakako i Dragana Markovića Palme koji koju god zemlju poseti širom dodatno otvori vrata saradnje Srbije sa tom zemljom. Ali, zasigurno ovde moram da kažem da sve to nema punu meru ako Srbija nema uspešnu populacionu politiku. To je ono što je, čini mi se, najznačajnije za nas.
Ministarka, u prethodnom periodu urađene su mnoge pozitivne stvari, sa mrtve tačke smo promenili, da kažem, mnogo štošta. Zasigurno znam da ste vi maltene obišli svako mesto, manje ili veće u Srbiji, pokušavajući da aktualizujete ovo veoma značajno pitanje za Srbiju. Jagodina je primer uspešne lokalne samouprave u kojoj se značaj populacione politike prepoznao još pre mnogo vremena i rezultati te uspešne populacione politike vidi se da se svake godine u Jagodini dva nova odeljenja prvaka upišu u školu.

39/1 JJ/MT 18.10 – 18.20

Ono što je značajno, moramo da kažemo da demografija ne podrazumeva, sa jedne strane, uspešnu populacionu politiku, već sa druge strane podrazumeva i uspešno upravljanje migracijama. Vi znate da Srbija svake godine izgubi veliki broj ljudi starosti otprilike nekih 29 godina, koji odu u inostranstvo, ali isto tako izgubimo jedan grad veličine 300.000 kad se saberu umrli i ti migranti.
Vi ste pre neki dan imali jedan značajan sastanak iz EU gde ste pominjali ovo pitanje i siguran sam da je moje pitanje da će Vlada Republike Srbije u narednom periodu prepoznati značaj ovog zaista važnog pitanja. Moje pitanje je – kakve su konkretne sada mere i šta će Vlada Republike Srbije učiniti u narednom periodu, što se tiče upravljanja migracijama?
Drugo pitanje ja bih trebao da uputim Neli Kuburović, ali pošto je ona postala majka, ja joj čestitam odavde, mislim da bih mogao da mi odgovori Nebojša Stefanović, ministar, tiče se nestalih beba.
Mi u Skupštini imamo ovaj zakon, neki će reći da je ovaj zakon možda dobar, neki da je loš, ali ono što je značajno mi smo ovo pitanje pokrenuli sa mrtve tačke. Znači, krenuli smo napred, što se tiče ovog pitanja. Ono što ja ovde želim da kažem kao otac dve devojčice je da je meni prosto neverovatno da neko nekome uzme dete i ako se ja pitam za to treba da postoji najveća moguća kazna koja je predviđena našim zakonom.
Pitanje za vas, ministre – da li ćemo u narednom periodu pokrenuti i promenu Krivičnog zakona, baš što se tiče ovog pitanja o nestalim bebama?
PREDSEDAVAJUĆI: Zahvaljujem.
Reč ima potpredsednik Vlade, dr Nebojša Stefanović. Izvolite.
NEBOJŠA STEFANOVIĆ: Hvala lepo.
Ovo je, kao što sama rekao kada smo o ovome govorili u raspravi u načelu, teška tema. Teška tema, veoma emotivna, duboko potresa ogroman broj ljudi, duboko potresa i one ljude čija su deca možda umrla, a oni bi više voleli da veruju da su nestala, one ljude kojima su deca stvarno ukradena i čija su deca nestala i, na kraju krajeva, one ljude koji nisu dobili dovoljno dobra objašnjenja zdravstvenih i drugih, administrativnih, ustanova i aparate šta se dogodilo sa njihovim detetom, zašto nisu dobili telo tog deteta, zašto nije dovoljno dobro objašnjeno šta god da se sa detetom dogodilo.
To je otvorilo, naravno, ogroman broj pitanja, pogotovo što su neki ti slučajevi bili pre 40, 30, 20 godina. Dakle, mnogi slučajevi su se dogodili u vreme kada je danas mnogo teže, prvo razumeti taj fenomen. Kao što ste vi rekli, kad razmišljate, prosto to je horor, to u glavi jednog normalnog čoveka, u glavi roditelja, u glavi građanina jedne zemlje ne postoji ni jedna strašnija misao koju možete da pomislite. Svako ko ima svoje dete zna šta mu prvo prođe kroz glavu kad vam kaže palo sa bicikla, a vi ste već u šoku i u stresu, a ne daj Bože ovako nešto.
Naravno, razumem i roditelje koji… Ne postoji, nema dovoljno dobrog zakona i nema dovoljno dobrog rešenja koje će vratiti dete ili odagnati bol ili rešiti problem. Ne postoji. Voleo bih da mogu da vam kažem da postoji bilo gde u svetu, ne postoji. Taj bol ostaće zauvek.
Ono što mi možemo da uradimo je da pokrenemo zaista ovo sa mrtve tačke i da posle mnogo decenija tišine, neprihvatljive tišine, i posle mnogo decenija toga da vlasti nisu smele, nisu bile spremne, nisu mogle, uopšte ne želim da kažem da nije bilo i u drugim vlastima možda želje da se to reši, ali prosto nisu ništa uradili. To je činjenica.

39/2 JJ/MT

Mi smo razgovarali sa roditeljima, razgovarali sa udruženjima, razgovarali sa različitim stručnjacima Ministarstva, cela Vlada se angažovala oko ovoga, dakle, svi bili zainteresovani za rešavanje. Ovo je, da kažemo, prvi značajan korak koji, s jedne strane mislim da je dobro što smo pronašli rešenja koja nisu samo vezana za ovaj zakon, već da i Ministarstvo pravde i unutrašnjih poslova, i očekujem i nadam se, i Republičko tužilaštvo koje jeste samostalno, ali verujem da će to shvatiti kao gest, mislim da oni to jako dobro razumeju i mislim da Tužilaštvo to dobro prati, da faktički se tretira kao produženo krivično delo, odnosno krivično delo sa produženim trajanjem, promenjene porodične okolnosti gde vi faktički imate mogućnost da gonite nekoga, ako se dokaže krivično delo, i za nešto što je učinjeno pre 30 godina.
Da li ćemo, u svakom slučaju ja sam to ovde rekao kada smo razgovarali u parlamentu u raspravi u načelu, da li ćemo uspeti da dođemo do dokumentacije za svaki pojedinačan slučaj, plašim se da ne. Nadam se da hoćemo, ali se plašim da nećemo uspeti. Negde je ta dokumentacija možda namerno uklonjena, negde je možda nestala. Na kraju krajeva jedna od obaveza Republike Srbije koje su ustanovljene presudom Evropskog suda za ljudska prava nije samo da se, kako je negde bilo, da kažem provejavalo u jednom delu javnosti, da se nadoknadi neka vrsta štete, da se nadoknadi jedna vrsta bola, jedna vrsta patnje. Jer, to je rekao Evropski sud za ljudska prava, on je dosudio tu cifru od 10.000 evra upravo da se identifikuje institucija koja nije uradila svoj posao. Da li je ona pripadala SFRJ, SRJ, SCG, svejedno.
Znači, da se identifikuje to i, s druge strane, to u potpunosti je jedan kolosek, drugi kolosek je kada utvrdimo da postoji potencijalno krivično delo, kada postoji osnov sumnje za to Tužilaštvo započinje istragu u tom smeru da dokažemo ko je i na kakav način to uradio.
To je ono što možemo u ovom trenutku. Vi ste u pravu da, mi kada smo pooštravali, da kažem, i nekoliko puta na inicijativu i Ministarstva unutrašnjih poslova, pooštravali Krivični zakonik baš u smislu kažnjavanja svakog krivičnog dela prema našoj deci, svakog.
U ovom smislu mi imamo dobre zakone, jako oštre. Mislim da danas i sa novim izmenama Krivičnog zakonika koje se tiču i pooštravanja kaznene politike prema ponovnim učiniocima krivičnih dela. Mislim da imamo dosta dobru polaznu osnovu, što naravno ne isključuje mogućnost i da dodatno pooštrimo baš u ovom smislu u kome ste vi rekli, dakle, uopšte to ne bih isključio i mislim da i o tome treba ozbiljno razmatrati. Ono što je dobro, mislim, što bi bilo dobro, a to je da sudovi koji jesu nezavisni čuju potrebe naroda, ne ni ministara, ni poslanika, ni političara, da oslušnu svoj narod i da drakonskim kaznama pokažu da se kao društvo nikako ne možemo ni pomiriti, ni složiti ni možda neki treći termin da ne koristim, sa nekim ko se usudi da dodirne neko od naše dece.
Kada to budemo imali, a ja sam to često govorio, kad kod onih koji nose oružje bez dozvole, jer znamo da ga nose da bi učinili neko krivično delo, ne nose ga na vašar ili na izlet. Pa, dobiju godinu dana uslovno. Kako onda da kažete ljudima, nemojte da nosite oružje. Naravno da će kriminalci da nose i da probaju da ga nose i imaće nekog u društvu koji nije ranije krivično osuđivan, kome je to prvo delo i naći će hiljadu načina samo da probaju da budu, odnosno da izvrdaju sistem. Kada dobiju od sudije, pošto je kazna od dve do 12 godina za takva dela, kad dobije sedam ili osam godina zatvora, onda više niko neće razmišljati u tom pravcu. Kad neko ko bude dodirnuo tuđe dete sa


39/3 JJ/MT

namerom da ga ukrade, dobije 20 godina robije, više niko neće, odnosno preveliki će biti rizik da se u to upusti. Mislim da je to jedno od rešenja, dosledna drakonska primena krivičnih sankcija za takve ljude. Mi imamo dosta instrumenata za to samo što je potrebno da to počnemo da primenjujemo.
Naravno, mislim da je još jedna stvar, veoma važna o kojoj možda nismo dovoljno razgovarali i tu podržavam i poslanike koji su o tome diskutovali prethodnih dana, sa različitih pozicija i uopšte zaista se trudim da to sagledavam najšire, a ta tema je jedna vrsta podrške društva ovim porodicama. To nije dovoljno da to uradi samo Vlada. To nije dovoljno da uradi samo Narodna skupština. Mi kao društvo moramo da se uključimo u razumevanje dubine bola ovakvih porodica. Šta je to što možemo da uradimo da budemo istinska podrška. To je važna stvar, ne samo u ovom slučaju. Mislim da je nekada bilo više empatije u našem društvu. Mislim da nam sada možda nedostaje razumevanja društva, ne samo za ovaj slučaj nego za sve ostalo.

40/1 JI/VK 18.20 – 18.30

Mi danas učimo decu u školama šta je nasilje. Nije nasilje samo fizičko, nije nasilje samo takav, nasilje postoji različite vrste od psihološkog do ekonomskog, finansijskog, dakle, svaka vrsta iživljavanja nad nekim detetom ili ženom danas mora da bude prepoznato i moramo da budemo podrška tom društvu.
Kada takve stvari budemo posmatrali na takav način onda ćemo doći do toga da će biti nezamislivo bilo kom pojedincu da dodirne tuđe dete, onda ćemo imati i manje, kao što ga danas već imamo mnogo manje nego u prethodnim godinama, ima manje nasilja, svakog oblika nasilja, ali ga još nismo iskorenili. Još nismo uspeli da u potpunosti kažemo – da, sad smo zadovoljni tim.
Naslanja se, jako je usko povezano, ove teme će dovesti i svake godine zahvaljujući tome što se razgovara što idemo u prvi, četvrti i šesti razred, mi smo angažovali gotovo 3.000 pripadnika MUP samo da pored sistema prosvete, razgovaraju sa decom. To povezujem zato što ta deca kada odrastu sa takvom vrstom saznanja i razumevanja će biti manje spremna da bace kamenicu da nekom razbiju glavu, jer će shvatati da to nije normalno. Manje će biti željni da se ižive nad nekom ženom zato što su tog dana nezadovoljnim nečim drugim u svom životu. Tada ćemo imati mnogo efikasnije mehanizme našeg društva da pošaljemo poruke vezane i za ovo.
Dakle, hvala svima još jednom. Ne znam da li ću imati prilike do kraja rasprave vezano za ove tačke dnevnog reda koje su sada u parlamentu, ali hoću da se zahvalim još jednom svim poslanicima koji su zaista na konstruktivan i na ozbiljan način prišli ovoj temi, koja uopšte nije laka. Hvala vam što razumete da je ovaj zakon prvi važan korak gde ćemo početi da rešavamo te probleme mimo tužilačkog dela posla i policijskog.
Naravno, potpuno sam uveren i siguran sam da mogu da kažem u ime ministarke Kuburović, da smo spremni da sedimo i da razgovaramo o svakoj od ovih tema i šta dodatno možemo da implementiramo i promenimo u zakonima da se efikasnije suprotstavimo ovakvoj vrsti izazova.
PREDSEDAVAJUĆI: Zahvaljujem.
Reč ima predsednik Vlade, Ana Brnabić, a zatim gospođa Slavica Đukić Dejanović.
Izvolite.
ANA BRNABIĆ: Hvala.
Želim da se osvrnem samo na vaše drugo pitanje, a to je naša dijaspora i odliv mozgova.
Dakle, to je jedna od tema koju smo mi kao Vlada zajedno u timu sa predsednikom Republike, kojom smo se zaista ozbiljno i studiozno bavili u poslednjih godinu dana i preduzeli, ja sam pričala pre nekog vremena ovde u Skupštini o tome, preduzeli zaista konkretne mere da sprečimo dalji odliv mozgova, što na kraju krajeva, zavisi i od jačine naše ekonomije i njene stabilnosti, od prosečnih plata i penzija.
Posebno smo se fokusirali tu na zdravstvo i na povećanje plata i penzija, kako bi medicinske sestre, tehničari, doktori ostajali u Srbiji, na ulaganje infrastrukturnu, da bi radili u zaista dobrim uslovima, na ulaganju u opremu, da bi radili na najboljoj opremi, da bi zahvaljujući tome mogli da učestvuju sa svojim radovima na međunarodnim seminarima, dakle da bi bili u svemu tome onako jednaki sa svojim kolegama u inostranstvu i naprednijim zemljama Evrope.
Tu smo zaista dosta uradili, ali je opet kao i u mnogim oblastima minus iz koga smo mi krenuli tako veliki da će nam trebati još neko vreme da se podignemo i da tu postignemo značajne rezultate, ali mogu vam reći da mi zaista imamo sada ljude, medicinske sestre, imamo i doktore koji su otišli na usavršavanje a koji planiraju ili su se već vratili u Republiku Srbiju.
40/2 JI/VK

Dakle, imamo neki mali dobar trend, ali o tome ne možemo još da razgovaramo dok to ne bude bolje i u mnogo većoj meri.
Pred ovoga, mi smo od 1. januara ove godine, ponovo uz zaista veliku podršku narodnih poslanika koji su glasali za te zakone, a koji su usvojeni u Skupštini krajem prošle 2019. godine, uveli čitav niz konkretnih podsticaja, kojima danas u Srbiji, ako ste u privredi, najisplativije da zaposlite naše ljude iz dijaspore.
Danas, ako zaposlite naše ljude koji su u dijaspori vi u prvih pet godina ne plaćate, oslobođeni ste plaćanja čak 70% poreza na zarade na te ljude.
Dakle, velika je motivacija kompanija u Srbiji da uspostave kontakt sa našim ljudima iz dijaspore, da uspostave kontakt sa fakultetima i da vraćaju te ljude zato što je u ovom trenutku najkonkurentnije moguće.
Sutra imam sastanak u Palati Srbija sa preko 550 privrednika da ih obavestim još jednom lično, konkretno o ovim podsticajima i da ih pozovem da uspostavimo jednu vrstu komunikacije i saradnje da zajedno nalazimo naše ljude u dijaspori, da im nudimo poslove i da se oni vraćaju u Srbiju. Dakle, u prvih pet godina 70% poredak za na zarade oni ne plaćaju.
Takođe, da bi ostali mladi ljudi u zemlji mi smo takođe od ove godine za novozaposlene uveli značajne poreske podsticaje tako da u prvoj godini kada se zaposle oslobođene su 70% ukupnih poreza i doprinosa, u drugoj godini 65%, u trećoj godini 60%. Dakle, ponovo kao privredniku vam je posebno zanimljivo da dajete posao mladim ljudima kojima je to prvo radno mesto.
Onda smo za dijasporu podigli limit za uvoz ličnih stvari. Limit je bio 5.000 evra, čime smo mi zvali ljude iz dijaspore deklarativno da se vrate, ali oni kada hoće da se vrate i treba, recimo, da uvezu svoje lične stvari, automobil, knjige, ako se vraćaju sa porodicom, imovinu koju imaju iznad 5.000 evra, oni plaćaju carinu na te lične stvari kao da ih kupuju i uvoze u Srbiju. Mi smo sada podigli na 20.000, a ako su preko 10 godina bili u inostranstvu onda mislim da ne postoji taj limitu uopšte.
Ubrzali smo nostrifikaciju zakonom koji je prošao Skupštinu, ja mislim u januaru, ako se ne varam. Dakle, ubrzali smo nostrifikaciju, skratili smo rokove sa 90 na 60 dana, plus smo od 1. januara 2020. godine, uveli elektronsku nostrifikaciju da bi mi mogli da pratimo koliko brzo se nostrifikuju diplome kako bi uveli kompletnu transparentnost, kako ne bi te ljude mučili nego mogu i da se prijave iz inostranstva, ne moraju fizički da dolaze ovde.
Tako da, u ovom trenutku imamo otprilike 80 predmeta u obradi i pratimo kojom brzinom to ide, s tim što, ako ste završili fakultet na prvih 500 univerziteta sa tri top liste – Šangajska, Tajms i Američka, to ide automatski u roku od osam dana.
Danas je Vlada Republike Srbije usvojila Strategiju za zaustavljanje ekonomskih migracija iz Srbije, kojom pokrivamo neke od ovih stvari koje smo već uradili i dajemo put šta ćemo u budućnosti raditi.
Zajedno sa nekim našim organizacijama iz dijaspore, kao što je „Serbian City Club“ iz Londona, i „Serbian Entrepreneurs“ iz San Franciska i Njujorka, otvorili smo taj program koji se zove „Tačka povratka“ da pružimo konkretno, dakle, sada imaju ljude koji su zaposleni, samo se time bave zajedno uz veliku podršku UNDP, za one ljude koji žele da se vrate daju sve informacije, konkretnu podršku i sa nalaženjem posla i sa nostrifikacijom diploma, sa vađenjem ličnih dokumenata i svim ostalim, da oni ljudi zaista vide da smo mi otvoreni i da želimo da podržimo njihov povratak.



40/3 JI/VK

Čini mi se da smo do sada imali najkonkretnije moguće mere. Evo, sutra imam sastanak sa privredom, da ih pozovem da rade sa nama na ovome, da ih upoznam, jer mnogi od njih ne prate zakone koje mi usvajamo, ne znaju za te podsticaje, da ih pozovem, da im predstavim i da onda zajedno pratimo. Ja se nadam da ćemo zaista imati dobre rezultate u 2020. godini. Hvala vam.
PREDSEDAVAJUĆI: Reč ima ministar, gospođa Slavica Đukić Dejanović.
Izvolite.

41/1 GD/VZ 18.30 -18.40

SLAVICA ĐUKIĆ DEJANOVIĆ: Gospodine Kosaniću, da se i ja zahvalim što postavljate ova pitanja i da iskoristim priliku, čini mi se da vremenski faktor je taj da je verovatno ov na ovu temu moje poslednje obraćanje narodnim poslanicima, da se svima zahvalim što smo doprineli zajednički, pre svega, povećanju vidljivosti i značaja teme populacione politike i da podsetim da, zahvaljujući Nacionalnom savetu za populacionu politiku, kojim predsedava predsednik države, Savetu za populacionu politiku Vlade Republike Srbije, kojim predsedava gospođa Ana Brnabić, Kabinetu, na čijem sam ja čelu, ali apsolutno svi ministrima i svima vama, mi smo u poslednje četiri godine napravili onaj prvi, možda najteži, korak. Otvorili mnoga pitanja, često bili kritikovani što stvari nisu bile bolje, a zapravo Vlada Republike Srbije po prvi put, na inicijativu predsednika Vučića, bavi se vrlo organizovano ovim pitanjima i to u vrlo tesnoj saradnji sa medijima, sa akademskom zajednicom, sa privrednim subjektima, sa jedinicama lokalnih samouprava, o čemu ste vi nešto rekli.
Primer dobre saradnje sa međunarodnim organizacijama je sadržan i u vašem pitanju i sadržan je i u vašem interesovanju šta se to zapravo dogodilo kada su eksperti iz SAD, iz Švedske, iz Italije i iz još nekoliko zemalja, i to ne samo demografi, nego i ekonomisti koji se bave populacionom politikom i ljudi koji dobro poznaju etiku, došli u našu zemlju. To je sedam zaista vrhunskih eksperata sveta koje su angažovale organizacije UN, koje se bave, pre svega, razvojem i populacionim pitanjima. Dakle, UNDP i UNFPA su boravili u aktivnoj poseti i radili ovde jednu celu radnu nedelju.
Oni su najpre stekli uvid u sva naša dokumenta, u sve ovo o čemu smo pričale i predsednica i ja. Stekli su uvid u to kako mi to zamišljamo da su jedinice lokalne samouprave, dakle gradovi i opštine, ta mesta gde čuvena krilatica UN „leave no one behind“, da niko ne ostane iza kolone, da oni koji su najosetljiviji budu uključeni u naše programe, kako ih mi to primenjujemo i naravno dali su određene preporuke.
Koje su to preporuke koje su oni dali? Pre svega, populaciona politika ima tri bitna elementa. Pronatalitetne mere o kojima smo u više navrata pričali, uz sve komentare da one treba da se unapređuju, da u nekim segmentima moraju biti i bolje i kvalitetnije i koje nikako nisu samo finansijske, jer kada su samo finansijske one se vrlo brzo iscrpe i nemaju nikakve rezultate. To su vrlo ograničene i nefinansijske mere i mi smo o njima ovde u više navrata pričali. Dakle, usklađivanje rada i roditeljstva, servisne aktivnosti koje će sniziti psihološku cenu roditeljstva, neuporedivo više znanja o reproduktivnom zdravlju, neuporedivo više znanja o demografiji, programi ka zdravom materinstvu, partnerstvo u odgoju dece itd. To je samo jedan segment.
Ovaj drugi je vezan za migracije. Premijerka je dosta o tome rekla šta smo uradili. Šta su oni predložili uz sve ono što smo mi već uradili? Oni smatraju da naše bavljenje dijasporom mora biti još malo drugačije i tu vrstu preporuka su dali. Smatraju da, prosto, naše ljude koji su u inostranstvu treba stimulisati da dođu, ali tačka povratka sada već radi na tome, da im tehnički olakša šta im to sve od papira treba ako odluče da dođu, na koji način mogu dobiti olakšice oko otpočinjanja posla, da budu ovde start-aperi, na koji način oni treba, na primer, da reše pitanje svog zdravstvenog osiguranja, na koji način treba da reše čitav niz administrativnih pitanja za koje je ranije bilo potrebno mnogo vremena.
Oni, takođe, smatraju da nedovoljno koristimo transfer znanja, zajedničkih projekata i sugerirali su i predsedniku države i u razgovoru sa svima nama davali su vrlo konkretne sugestije za sredine različite veličine šta su to dominantni njihovi predlozi, na koji način ljude koji su zavičajno vezani za određenu regiju Srbiju, možemo
41/2 GD/VZ


imati komunikaciju koja će biti ne samo finansijsko ulaganje, već taj put do povratka u Srbiju može zapravo biti za početak kroz različite oblike, pre svega, transfera znanja i zajedničkih projekata.
Takođe su sugerirali da jedno telo na nivou Republike treba da se bavi ljudskim resursima. Ocenili su da činjenica da smo stari i da u proseku naš stanovnik ima 42,3 godine, iziskuje da populaciona politika mora biti usmerena na vrlo konkretne programe aktivnog starenja i krenuli su od toga da ljudi pre nego što će biti penzionisani treba u radnim organizacijama da imaju savetodavnu funkciju, da se pripremaju za penzije u kojima takođe treba da budu aktivni i to aktivni u okviru svih svojih psiholoških i stručnih potencijala.
Smatraju da tu leži jedan veliki neiskorišćen potencijal koji bi morao biti potpuno drugačije. Takođe, smatraju da treba spremnije da dočekamo buduće generacije starijih naših sugrađana.
Znate, statistika kaže da je 14,3% osoba do 14. godine u Srbiji, a 20,2% onih koji su preko 65 godina. To je podatak koji nam u svim planskim dokumentima iziskuje vrlo konkretne mere i sada, kada govorimo o akcionim planovima i planovima jedinice lokalne samouprave, mi se trudimo da zajedno sa nevladinim sektorom, da zajedno sa predstavnicima sredstava informisanja razgovaramo o tome koliko su ta planska dokumenta i prioritizacija za svaku sredinu bitna, jer, bez obzira što Srbija nije velika, prioriteti vezani za populacionu politiku su različiti.
Dakle, veličina jedinice lokalne samouprave je jako važna. Formiranje tela koje će se baviti ljudskim resursima od prenatalitetnog perioda, kroz period trudnoće, rađanja, ranog razvoja, posebno u periodu fertilnosti radne efikasnosti, jer se ti periodi preklapaju. To smo dobili vrlo, vrlo konkretne predloge i moram reći da su otišli iz Srbije sa konstatacijom da spadamo u one zemlje koje u regionu vrlo ozbiljno i integrativno pristupaju i prilaze ovim problemima. Naravno, oni su deo svojih uvida preneli i predsedniku Republike kao predsedniku Saveta za populacionu politiku, a i nama u kabinetu dali vrlo, vrlo korisne sugestije.
Vama hvala na tom pitanju.
PREDSEDAVAJUĆI: Zahvaljujem.
Kolega Kosaniću, izvolite.
ĐORĐE KOSANIĆ: Zahvaljujem na odgovorima.
Tu nije ministar Mali, ali neko iz Vlade može da mi odgovori da li je realno da u narednim godinama Srbija ima najveće plate na zapadnom Balkanu? Ja sam siguran da je to realno, imajući u vidu da sam siguran da u prvom kvartalu 2020. godine Srbija će imati najveći rast u Evropi. S druge strane, u decembru smo imali prosečnu platu od 510 evra, a podsetiću samo da pre par godina ta plata je bila 340 evra.
Drugo pitanje uputio bih ministru Lončaru.
Ministre, aktuelna tema - korona. Čuli smo iscrpno da ste rekli da je Srbija u potpunosti spremna, ne daj Bože, da dođe i kod nas. Mene interesuje samo jedna stvar - da li, a siguran sam da jeste, Srbija potpuno kontroliše granice i da li imamo punu saradnju sa ljudima u okruženju koji već imaju, da kažem, pojedine slučajeve korone?
Još jedno pitanje. Ovih dana se pojavila informacija da će Srbija biti izložena velikim pritiscima za, da kažem, rešavanje statusa naše južne Pokrajine Kosovo i Metohija. Naš predsednik Aleksandar Vučić je rekao da ovo pitanje nas čeka u narednom periodu. Pominje se nekakav nov Ahtisarijev plan, sada pod nazivom "Ahtisari plus, plus", pa me interesuje da li smo kao Vlada Republike Srbije, kao

41/3 GD/VZ


država potpuno spremni da odgovorimo izazovima, imajući u vidu, pogotovo da predsednik države Aleksandar Vučić za neki dan će biti u Vašingtonu, a posle toga za neki dan u Berlinu?
I, još jedno pitanje. Ministre Vulin, toliko godina smo čekali nov protivvazdušni sistem, ovoga puta "Pancir S1". Čini mi se da smo sedamdesetih godina dobili "Kub" i "Nevu" u Jugoslaviji.
Moram da kažem da, pored svega onoga što smo u prethodnom periodu dobili - migovi, helikopteri, svo naoružanje, ali naša namenska industrija "Lazar", "Miloš", dobili smo jedan moćan sistem, a pitanje za vas je da li je realno da u narednom periodu još više ojačamo našu protivvazdušnu odbranu i dobijemo još jedan… da zaokružimo, bolje reći, sistem jednim moćnim sistemom kao što je, recimo, "Buk-M3" ili možda gledajući konfiguraciju Srbije "Tor - M2"?


42/1 DJ/MP 18.40 – 18.50


PREDSEDAVAJUĆI: Zahvaljujem.
Reč ima premijer, gospođa Ana Brnabić.
Izvolite.
ANA BRNABIĆ: Hvala.
Ja ću početi samo sa platama, pa ću onda ministrima da prepustim za njihove oblasti.
Dakle, hvala vam na tom pitanju. Ono je dosta lako za odgovoriti. Što se tiče regiona zapadnog Balkana sada nam beži samo Crna Gora i to u ovom trenutku samo nekoliko evra u prosečnoj plati i ako su bili mnogo iznad nas i to pre tri godine pa smo ih mi onako, nadoknadili smo to, i ja verujem da mi tokom 2020. godine postajemo zemlja sa najvećim prosečnim platama na zapadnom Balkanu.
Dakle, mogu da garantujem da će to tako biti, ali to nije naša ambicija, dakle naša ambicija je da gledamo region šire i da polako nadoknadimo i da prestignemo i sve ove ostale u regionu, Bugarsku, Rumuniju, pa onda i sve ostale. Dakle, da trčimo mnogo brže nego što oni trče u ovom trenutku.
Pokazali smo da možemo to u poslednjim godinama i ja mislim da je zaista ovo trenutak kada će se naša ekonomija samo ubrzavati zato što mi na kraju krajeva sada imaćemo i rezultate svih reformi, ne samo 2014. godine, nego i ovog svega ostalog što smo radili 2017 i 2018. godine, kao što sam već rekla.
Tako da, garantujem što se zapadnog Balkana tiče da ćemo biti prvi i prestići i Crnu Goru tokom 2020. godine, ali to nije ono što je naša ambicija. Naše ambicije su mnogo više. Hvala.
PREDSEDAVAJUĆI(Vladimir Marinković): Hvala, gospođo Brnabić.
Reč ima doktor Zlatibor Lončar.
Izvolite, ministre Lončar.
ZLATIBOR LONČAR: Krenuo bih od toga da je izašao po dogovoru koji imam ujutru u 8,00 i 18,00 časova, i poslednji izveštaj za danas za 18,00 časova, da ni danas u Srbiji nije registrovano, odnosno nemamo ni jednog pozitivnog na korona virus.
Ono što je bitno da kažem, ja volim konkretna pitanja i ne želim nikoga da lažem, ako neko misli da je moguće i da je realno da zatvorite tako granicu i da napravite barijeru da sve prođe sem korona virusa ili nekog drugog virusa ili neke druge bakterije, građani ne trebaju da imaju iluziju da je to moguće uraditi.
Znači, ono što mi želimo, ne zanosimo se uopšte da tako nešto možemo da uradimo, da svuda u okruženju oko nas bude korona virus, a da se nadamo da to nikada neće ući kod nas. Mi nismo ni malo nerealni ljudi, znamo kako funkcioniše život i da funkcionišu ljudi i roba i sve, tako da ta mogućnost da zaustavite samo korona virus ili neki drugi na granici, da pustite sve drugo, nije realan i ne postoji, ne treba niko da se zanosi da se to radi. Ali, sve druge mere su sprovedene.
Šta je naš cilj? Da svakog sumnjivog, potencijalno nekog ko bi mogao da bude zaražen korona virusom, da ga što pre otkrijemo, lociramo i da ga preuzmu nadležne službe, da rade ono što je neophodno da se radi.
Još jednom podsećam, i kada neko dođe sa korona virusom i kada neko bude pozitivan sa korona virusom u Srbiji, apsolutno niti je smak sveta, niti je išta ozbiljno i preozbiljno što treba da izazove bilo kakve promene tipa stampeda, tipa panike, tipa bilo čega. Ponavljam, u tim momentu nadležne službe rade svoj posao, a mi ostali građani slušamo preporuke koje oni daju. Znači, to je suština svega.

42/2 DJ/MP

Ja moram da ponovim, korona virus je više puta slabiji od virusa gripa koji postoji i koga ima trenutno. Da vas podsetim da smo imali do pre par nedelja njih 24 hiljade registrovanih sa gripom, pa se smanjilo na 12 hiljada, a danas smo na devet hiljada i da imamo ljude koji umiru od sezonskog gripa.
Prema tome, samo molim ljude da to imaju na umu i da ne nasedaju na lažne vesti, na provokacije na bilo šta drugo, jer ovo sve, apsolutno Srbija je preuzela sve što je neophodno da se uradi i da ne dođe i kada dođe do pozitivnih ljudi na korona virus, organizovan je sistem na najvišem mogućem nivou da odradi svoj posao. Imamo stručne ljude, nabavili smo adekvatnu opremu, nabavili smo dodatne količine lekova, nabavili smo sve ono što je neophodno i napravili organizaciju koja podrazumeva da se radi u tim slučajevima. Ne samo to, nego više smo uradili i radimo od onoga što je preporučeno.
Da podsetim, mi smo većinu tih mera uveli i pre nego što je danas zasedala Svetska zdravstvena, ministri EU, ministri iz nekih zemalja iz okruženja. Znači, pričamo samo o činjenicama. Ono što će biti pitanje, što ćemo morati da dobijemo svi odgovore, kao i stručno i kao javnost i sve, šta je to što izdvaja ovaj virus koji je slabiji od virusa gripa, da mu se posvećuje ovoliko pažnje?
Znači, to su neke stvari zbog budućnosti o kojima moramo sada dobro da analiziramo, dobro da vidimo zbog budućih generacija da bi znali kako će da reaguju i šta će da se radi, jer iz svega morate da izvučete pouku, da izvučete iskustvo da se uradi.
Još jednom ponavljam, nema apsolutno nikakvog razloga za paniku. Trenutno nemamo pozitivnih na korona virus. Kada se to desi, ništa se ne menja, nije razlog za paniku, svako mora da radi svoj deo posla, Srbija je apsolutno spremna za to. Hvala.
PREDSEDAVAJUĆI: Hvala, dr Lončar.
Reč ima ministar, gospodin Aleksandar Vulin. Izvolite.
ALEKSANDAR VULIN: Hvala.
Ja da vas podsetim da smo mi, protivvazduhoplovni sistem nema, nabavili 1975. godine, a poslednji „Kubovi“ su stigli 1983. godine. U međuvremenu se izdešavalo sve, od građanskog rata na prostoru bivše SFR, NATO agresije i evo od tada do danas nismo nabavili ni jedno jedino moderno protivvazduhoplovno sredstvo.
Sad su stigli „Panciri“. Stigao je „Pancir S1“. Naša protivvazduhoplovna odbrana je jača nego što je bila, mnogo jača. Ljudi su obučeni za rad na njima, oni su pripremljeni, snabdeveni. Oni već sada, ovog trenutka su u stanju da brane naše nebo, da brane našu zemlju.
Znate, 2012. godine kada je Aleksandar Vučić postao ministar odbrane i bilo je dana kada ni jedan jedini „Lovac“ nije mogao da poleti, ni jedan jedini „Lovac“ nije bio u stanju da čuva naš suverenitet. Nismo imali gume, nismo imali gorivo, a o municiji da ne govorimo.
Znate, mi smo imali dana kada niste mogli da zaštitite svoje nebo, pa se ćutalo i lagalo da zapravo štitimo svoje nebo, ni toga nije bilo. Od 2000. do 2012. godine kupljeno je ukupno osam raketa za MIG-ove, a mi imamo 14 MIG-ova. To je sve što su kupili, osam raketa.
Danas svaki pripadnik Vojske Srbije, svaki ima dve M10 uniforme i još jednu radnu M93 uniformu, svaki. Svaki pešadinac ima zimske čizme, letnje čizme i dobija sada i vojničke cipele, što nikad do sada nije imao.
Ako ste pripadnik, recimo, Vojne policije, specijalnih brigada 72, 63. ili izviđačkih jedinica imate posebnu uniformu, imate M93, imate M10, imate duboke letnje, plitke letnje, zimske i još jedne letnje čizme. Imate četiri para čizama.
Sve naše ustanove, sve naše jedinice, sve naše kasarne su snabdevene municijom, hranom, gorivom u većem procentu nego što je ikada bilo.

43/1 BD/IR 18.50 – 19.00

Mi smo imali dana kada nismo imali dovoljno hrane za vojsku, kada smo ih puštali da idu kući da jedu samo da ne bi trošili to malo rezervi koje smo imali.
Plate, pukovnik je 2008. godine, to je bila najbolja godina, bar po platama, imao 837 evra, danas prosečno prima 1.101 evro. Potporučnik je primao 423 evra, danas 564, poručnik 456, danas 574, kapetan 497, danas 646, major 557, danas 756, potpukovnik 654, danas 904 evra. Prosečna plata našeg letača je 145.000 dinara, a ima nove vazduhoplove, najmodernije vazduhoplove.
Ovih dana mu stiže letačka oprema koju je sam izabrao, ne koju mu je neko rekao, nego pokazali su nam piloti - ovo je najbolji letački kombinezon na svetu, kupljen, ovo su najbolje, čizme, ovo su najbolje naočare, ovo su najbolje rukavice, kupljeno im je, ovo je najbolja jakna, kupljena je, na najsavremenijim vazduhoplovima.
Nama su naši piloti govorili da su verovali da će otići u penziju, a da nikad neće sesti u novo sredstvo. Sada dolaze ne samo što su nova, nego su i najbolja na svetu, HA 145 je najbolji helikopter u svojoj klasi, MI 35 je najbolji helikopter u svojoj klasi, nema boljih. PVO sistem pancir je najbolji u svojoj klasi, nema boljih.
Znači, ne samo što smo kupili novo, nego smo kupili najmodernije, nego smo kupili najsavremenije, nego smo kupili nešto što je stvarno potrebno našoj zemlji. Zato i vidite ovolike napade na našu zemlju. Pa kad god Srbija jača, onda je napadaju. Kada je slaba, kada je nikakva, kada njena vojska nema čime da izađe iz kasarne, onda je ne napadaju, onda smo svima dobri, onda svi hvale Tadića, onda se hrvatski predsednik seća sa setom kako je bilo lepo razgovarati sa Tadićem, naravno, jer nije bilo srpske vojske kojoj je komandovao.
Danas, kada nas napadaju, znajte, napadaju nas zato što je Aleksandar Vučić, kao vrhovni komandant naše Vojske, stvorio bolju vojsku, stvorio vojsku koja je u stanju da zaštiti i odbrani našu zemlju.
Znate, mnoge zemlje u našem okruženju dopuštaju drugim zemlja da im čuvaju nebo, Crna Gora, Slovenija, sada će Severna Makedonija, njima drugi avioni čuvaju nebo, druge zemlje. To nama ne sme i ne može da se desi. Naša avijacija čuva srpsko nebo, ne može niko drugi da je čuva. Zato naša Vojska svakog dana, ali svakog dana jača i nemojte da nas plaše kada govore loše o našoj Vojsci van granice naše zemlje. To rade zato što smo ojačali. To rade zato što ovu zemlju sad ima konačno ko da čuva.
U ovom parlamentu, ja sam beskrajno zahvalan ovom visokom domu što je dao podršku strategijama kojima smo regulisali nacionalnu odbranu, kojima smo regulisali naše stavove u budućnosti naše odbrane, gde smo rekli da je ova zemlja vojno neutralna i da će ova zemlja čuvati Srbe bez obzira gde oni žive. Zahvaljujući ovom parlamentu, po prvi put smo smogli snage da kažemo da nećemo biti članice NATO pakta, da nećemo biti članice bilo kog drugog pakta i da ćemo čuvati Srbe gde god da žive. Ali, to ne bi bilo moguće bez vojske koja je u tom stanje da uradi.
Znate, mi smo imali Vojsku u kojoj su od slavnih herojskih 73. i 63. padobranske napravili bataljone. Sada imate Vojsku koja ih je vratila u brigade, koja svoje najbolje jača, omogućava im da napreduju, da se školuju, da se obrazuju, da dobijaju više činove, da dobijaju veće plate, da imaju sve bolju i bolju opremu.
Naša Vojska po projektu 1.500 i 1.500 plus je opremljena najsavremenijim noćnim nišanima, najsavremenijim streljačkim naoružanjem, najboljim uniformama koje, doduše, sami pravimo i jako smo ponosni na sve što sami pravimo. Pa, mi smo uveli posle, znate, u vreme JNA rekordna godina je bila nekih osam novih sredstava uvedenih u naoružanje. Prošle godine smo imali 49 i to ne sitnica, nego „Nore“, „Lazari“, „Miloši“, „Mali Miloši“, „Laste“.

43/2 BD/IR

Dakle, čitava naša Vojska se promenila i promenila se zaista na bolje. Pa, vi imate danas, imate raketnu artiljeriju kakvom ne može se da se pohvali niko u našem okruženju. Mi sada imamo modernizovane modularne ognjeve sa povećanim dometom, sa sposobnošću da nose municiju u marševskom poretku, da ne morate čekati da ga napunite, brzina reagovanja je sa 20 minuta pomerena na 2,5 minuta, što je u ratu najvažnije, da ste u stanju da ispalite, pogodite i nestanete sa datog mesta.
Vi imate jednu armiju koja se razvija u svakom smislu, jednu armiju koju zaista i prijatelji i neprijatelji moraju da respektuju. Kada vidite srpsku vojsku, a nadam se da će mnogi od vas imati prilike da za Dan Vojske dođu da vide našu paradu, povodom Dana Vojske, gde ćemo pokazati sve najnovije što smo nabavili, sve najnovije što je uvedeno u naše naoružanje, da ćete imati prilike da dođete, da vidite, da osetite ponos kakva vojska pripada vašoj zemlji i kakvo vojsku ste i vi, narodni poslanici, napravili svojim odlukama neprekidnom podrškom našoj armiji. Ovo je Vojska kojom možemo da se ponosimo i koja je u stanju da sačuva i Srbe gde god da žive, ali i našu Srbiju.
Moram, ovo su poslednji minuti danas, pre izbora, hoću svima da vam se zahvalim, hoću da vam se zahvalim i za priliku što evo Vojska može poslednja baš da bude, da zaključi i da zaključi da živimo u jednoj boljoj Srbiji, modernijoj Srbiji, da nju čuva jedna bolja i sigurnija Vojska, ljudi koji su uvek bili vrhunski patrioti, vrhunski profesionalci, ali sada imaju i vrhovnog komandanta i državno rukovodstvo koje je u stanju da im pomogne, da ih sačuva, koje je u stanju da im vrati poljuljanu veru kada su već prestali da veruju da će ih Srbija čuvati i da će ih Srbija razumeti.
Bez vas, dame i gospodo narodni poslanici, ne bi ovo bilo ovako. Pomogli ste svojoj Vojsci i jednog dana sam siguran da ćete biti beskrajno ponosni kada budete pričali svojoj deci kako ste jačali Vojsku Srbije i kako ste stvarali tu veliku i važni instituciju koja je čuvala i sačuvala našu zemlju. Hvala.
PREDSEDAVAJUĆI: Hvala.
Pravo na komentar ima gospodin Đorđe Kosanić.
Izvolite.
ĐORĐE KOSANIĆ: Samo da zahvalim na iscrpnim odgovorima i da poželim da i u narednom periodu Srbija ide još krupnijim koracima napred. Hvala vam puno.
PREDSEDAVAJUĆI: Hvala.
Zbog kratkog komentara, obezbedili ste mogućnost i gospođi Paunović da pita.
Izvolite.
SNEŽANA PAUNOVIĆ: To se zove kvalitetna koaliciona saradnja, kolega Marinkoviću.
Poštovanje za premijerku Srbije i ministre Vlade Republike Srbije.
Ovde smo čuli dosta kvalitetnih odgovora i zaista u samom finalu, moje prvo pitanje jeste bilo upućeno ministarki bez portfelja profesoru Slavici Đukić Dejanović, a ticalo se, pre svega, populacione politike kao najosetljivijeg pitanja i negde smo i kao Skupština Srbije i kao Vlada naglasili da to jeste najveći i najvažniji zadatak, pre svega, koji ste dobili od predsednika Republike.
Ja znam da ste u odgovorima i do sada kolegama mahom objasnili koliko je ministarstvo uspelo da uradi za ovaj kratak vremenski period, iako ovde govorimo zaista o rezultatima koji će se videti tek posle određene vremenske distance, jer prosto, povećanje nataliteta nije nešto što daje trenutno rezultate.

43/3 BD/IR

Drugo što želim da, pre svega, čujem od premijerke Vlade Republike Srbije, to je, zarad javnosti, ne zarad nas koji smo u ovoj sali, mi znamo šta je naš najveći nacionalni interes, a to je očuvanje Kosova i Metohije, ali želim da u ime Vlade kažete i odgovorite na sve one insinuacije koje stižu iz Prištine kao posledica nemoći, pre svega, novoformirane vlade Aljbina Kurtija, koje su bazirane na određenim pretnjama i tiču se nekakvih mera reciprociteta, o kojima, ja gotovo mogu da tvrdim, čak ni sam Aljbin Kurti ne zna kako bi izgledale, niti mogu da postoje, jer ono što je bio odnos Beograda prema Prištini i takozvanom rukovodstvu te tzv. samoproglašene republike Kosovo, bilo je više nego korektno, ako danas opravdanje traže za svoje takse koje nemaju osnova ni u čemu što je civilizovano, u nekakvim reciprocitetima. Onda vas molim da zarad naroda Srbije, a potpuno svesno u ovom tajmingu, kažete šta je to što će Vlada Srbije nedvosmisleno raditi svih narednih godina, bez obzira što smo pred izborima i pred formiranjem nove Vlade?
Dakle, želim da čujem ono što već znam, ali zbog javnosti Srbije, da Srbija nikad neće odustati od odbrane svog, pre svega, suvereniteta, kroz jednu akciju povlačenja priznanja. Žao mi je što ministar Dačić nije tu, ali znam da je to bio program cele Vlade i da ste sarađivali, pa vas molim da u njegovom odsustvu, eto, zarad javnosti, odgovorite na pitanje. Hvala vam.
PREDSEDAVAJUĆI: Hvala.
Imamo vremena za još jedan odgovor.
Reč ima premijerka Ana Brnabić.
Izvolite.

44/1 TĐ/IĆ 19.00 – 19.10

ANA BRNABIĆ: Hvala vam.
Završiću, ako mogu, odgovorom na vaše pitanje o Kosovu i Metohiji.
Bilo je danas razgovora na ovu temu i dosta pitanja, nekih optužbi, nekih nejasnoća, nekih insinuacija. Reći ću samo jednu stvar koja je za mene pokazatelj rezultata, pre svega, politike Aleksandra Vučića, a onda i cele Vlade Republike Srbije. Reći ću to, ne sa aspekta predsednice Vlade, nego nekoga ko je iz ove Srbije i svedok je, na kraju krajeva, i čitav niz decenija kako se radilo na ovom pitanju i kakav je status ovo pitanje Kosova i Metohije imalo. Ako jedna stvar danas ne može da se spori, to je onda ova.
Danas i neke od vodećih zemalja, vodećih sila na svetu koje su priznale jednostrano proglašenu nezavisnost Kosova kažu da to nije zatvoreno pitanje i da tačka na to pitanje nije stavljena, da je to još uvek otvoreno pitanje, pozivaju na dijalog i pozivaju na neki kompromis kao rezultat tog dijaloga. Kakav to može biti kompromis i kakav kompromis je prihvatljiv eventualno, e to je pitanje tog dijaloga.
Pre 2013. godine to je bilo zatvoreno pitanje. Koliko se ja sećam, to je bilo za sve te velike sile zatvoreno pitanje, nije bilo dijaloga, nije bilo poziva na kompromis, nije postojao znak pitanja šta je to što nam budućnost nosi. Za njih je to bilo zatvoreno pitanje. Bilo je realno nezamislivo i, ako ćemo ruku na srce, za sve nas u Srbiji nezamislivo da te sile, a posebno tu mislim na SAD, na Nemačku, na Veliku Britaniju, na Francusku, govore to što govore danas, a to je – hajde da sednemo za sto i da vidimo šta znači dugoročna normalizacija odnosa Beograda i Prištine. To je zaista istorijski uspeh, neverovatan uspeh politike Aleksandra Vučića i, svakako ne sporim, lidera vaše stranke, gospodina Ivice Dačića.
Dakle, zaista mislim, sa aspekta građana Republike Srbije, da smo postigli nešto što je teško bilo zamislivo da ćemo postići i da danas vodimo pametnu politiku u kojoj je Priština ta koja je pod pritiskom, u kojoj mi već preko godinu dana nismo čuli tu čuvenu floskulu od koje nam je bila muka realno, a to je pozivamo dve strane. Prekinuli smo tu floskulu, a to je ozbiljan prekid kontinuiteta jedne percepcije gde vi imate dve strane koje su jednako nerazumne i svađaju se jedna sa drugom. To je bilo isto tako teško i nezamislivo prekinuti taj kontinuitet dve strane, gde vi danas imate jedan ozbiljan Beograd, jednu ozbiljnu Srbiju, Vladu Republike Srbije, zvaničnike, predsednika Republike i jednu Prištinu i njihove političke lidere sa kojima oni zaista u ovom trenutku više ne znaju šta će, što ne govori da taj pritisak neće da se vrati. Predsednik je o tome pričao.
Nažalost, vratiće se, samo mi treba da budemo spremni na to i razlika u našoj politici danas je što smo spremni na to i znamo šta će biti i postupamo proaktivno i borimo se pametno.
Dakle, zaista mislim da smo mi danas u jednoj potpuno drugačijoj situaciji, ali isto tako i da ne zaboravim, zaista, nikako manje važno, jedna velika važna stvar u svemu tome je što smo uspeli da Srbi na Kosovu i Metohiji budu jedinstveni i da imamo Srpsku listu. Dok smo bili nejedinstveni, dok smo bili tamo posvađani i razjedinjeni, na šta je toliko političara iz Prištine, a i iz celog sveta na tu kartu igrali, na to su računali. Nismo bili nikakva sila, nikakva snaga, nikakav politički faktor.
Sa Srpskom listom to se promenilo. Srpska lista je sada faktor, nezaobilazni faktor, faktor sa kojim svi moraju da razgovaraju i međunarodna zajednica, i zemlje koje nas podržavaju, i zemlje koje ne podržavaju naš stav, pa i te privremene institucije samouprave u Prištini. Kada neće i kada kažu i obećaju da neće razgovarati, ipak na kraju krajeva moraju da dođu, da sednu i razgovaraju sa Srpskom listom.
44/2 TĐ/IĆ

Neuporediva je naša pozicija danas i naša pozicija nekada. Nekada kada smo imali i to mišljenje Međunarodnog suda pravde, koje je bilo sve, samo ne u interesu Srbije, i kada smo izmeštali ingerencije koje su imale UN ingerencijama EU i mnogo drugih stvari.
Dakle, ali je borba možda danas iz ove perspektive teža nego ikada zato što su i naši građani navikli da mi nekada možda možemo da pobeđujemo, pa imaju nekad veća očekivanja, dok su pre verovali da jedino možemo da gubimo i da sve što se radi, radi se tako da bude protivno ili suprotno interesima Republike Srbije.
Mogu samo da garantujem građanima Republike Srbije, za koje verujem da to već znaju, da ćemo nastaviti da se borimo, da ćemo nastaviti da se borimo hrabro, da ćemo biti odgovorni, da ćemo raditi non-stop, da ćemo se spremati ozbiljno za sve sastanke i za sve nastupe naše u inostranstvu da bi nastavili da se borimo ovim standardom koji je postavljen, na kraju krajeva, od strane Aleksandra Vučića, od 2014. godine i da ćemo uvek izlaziti iskreno i govoriti građanima o tome kakva je situacija, kakva je situacija na terenu, šta je to što možemo da izvučemo, a na kraju krajeva građani Republike Srbije će doneti konačnu odluku i mi ćemo uvek, uvek slušati naše građane. Hvala vam.
PREDSEDAVAJUĆI: Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, završavamo sa radom.
Zahvaljujem se predsedniku Vlade, gospođi Ani Brnabić, i ministrima na današnjem učešću u radu.
Sa radom nastavljamo sutra u 10.00 časova. Hvala svima.

(Sednica je prekinuta u 19.10 časova.)


Video (3)

Četvrtak, 27. februar 2020. | institut poslaničkih pitanja poslednjeg četvrtka u mesecu 27.02.2020. (I)

Četvrtak, 27. februar 2020. | institut poslaničkih pitanja poslednjeg četvrtka u mesecu 27.02.2020. (II)

Četvrtak, 27. februar 2020. | institut poslaničkih pitanja poslednjeg četvrtka u mesecu 27.02.2020. (III)



Prethodni mesec Sledeći mesec
P U S Č P S N
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
četvrtak, 28. mart

Ceo kalendar događaja