Ponedeljak, 28. februar 2022. 12:00
Predsednik Narodne skupštine Republike Srbije Ivica Dačić obratio se danas na skupu povodom 30 godina donošenja Ustava Republike Srpske
Obraćanje predsednika Narodne skupštine dostavljamo vam u celosti:
Poštovane dame i gospodo,
Dragi prijatelji,
Veliko mi je zadovoljstvo da učestvujem na ovom skupu, kojim obeležavamo 30 godina od donošenja Ustava Republike Srpske i na taj način još jednom dajemo našu podršku svemu što je Republika Srpska značila od svojih prvih dana, a naročito onome šta je Republika Srpska danas.
Donošenje Ustava 28. februara 1992. godine za srpski narod u Bosni i Hercegovini bio je jedan od najvažnijih koraka da sačuva svoj identitet i svoja prava u jednom vremenu kada je to bilo pitanje opstanka. Nakon odluke o osnivanju Republike Srpske 9. januara iste godine, donošenje njenog Ustava, bio je korak kojim je srpski narod dao jasan i konačan odgovor na rasturanje tadašnje zajednice, dao je odgovor na pitanje – u kakvom institucionalnom okviru srpski narod želi da živi i da ostvaruje svoja prava. Taj odgovor je isti i danas, kao što je bio i pre 30 godina.
Republika Srpska je taj istorijski odgovor i on traje već tri decenije. Isto toliko traju i pokušaji da se taj odgovor promeni i da Republika Srpska postane nešto što nikada nije bila, niti je srpski narod želeo da ona bude.
Ono što je zapisano u Ustavu Republike Srpske pre 30 godina i što je dodato kasnijim amandmanima, jasno je opredeljenje našeg naroda da želi da očuva svoj identitet i samobitnost u onom okviru za koji se izborio i koji je prihvaćen u međunarodnim okvirima. I Srbija i Republika Srpska traže zajedno da taj okvir bude poštovan, a samim tim i prava koja pripadaju Republici Srpskoj i srpskom narodu kao konstitutivnom narodu u okviru Bosne i Hercegovine.
Nebrojeno puta smo ponovili, a ja ću to da ponovim i danas, Republika Srpska je istorijska, politička i ustavna činjenica i o njenom statusu mogu da odlučuju samo njeni građani, a ona sama ne može da bude zaobiđena u bilo kakvom dogovoru koji se tiče Bosne i Hercegovine. Moram to da ponovim, zato što i danas, nakon 30 godina, postoje namere i aktivnosti, čiji je cilj da Republika Srpska ne bude ono što je opšteprihvaćeno, pa čak i da prestane da postoji. Ništa od toga se neće dogoditi.
Za Srbiju i sve naše građane, Republika Srpska, njen opstanak i njen stalni razvoj, predstavljaju nacionalno i državno pitanje najvišeg prioriteta. Ovo se tiče samo nas, sa obe strane reke Drine, i nikoga drugog, a naročito se ne tiče onih koji u našem bratskom savezništvu vide nekakvu pretnju po sebe. Nikome ne pretimo, niko ne treba da se plaši jakih veza Srbije i Republike Srpske, i niko u tome ne treba da traži izgovor za svoju politiku koja ne misli dobro ni Republici Srpskoj ni Bosni i Hercegovini, pa ni celom našem regionu.
Samo mi, u Srbiji i u Republici Srpskoj treba da se pazimo slabljenja naših veza i da ne dopustimo da jedni drugima postanemo manje važni nego što smo to danas. Tome bi se najviše radovali svi koji žele neko novo prekrajanje Balkana i Bosne i Hercegovine, ali bez učešća Srbije i Republike Srpske i bez naših jakih veza.
Današnja Srbija je poslednja na svetu koja bi prizivala razgradnju Bosne i Hercegovine, nebrojeno puta smo i izjavili i pokazali da poštujemo njen integritet i da joj istinski želimo samo dobro. I baš zbog toga smo prvi koji će se usprotiviti svakom pokušaju da se naškodi Republici Srpskoj, da se ona zaobilazi kad se donose odluke i da nestane. To nije samo naša obaveza koju smo odavno prihvatili, to je naša želja i naša dosledna državna politika koju ćemo voditi dok postoje i Srbija i Republika Srpska.
Zato i ovim važnim povodom, 30-togodišnjice donošenja Ustava Republike Srpske, želim da iskažem poštovanje svima koji su verovali u istorijsku ulogu Republike Srpske za opstanak njenog naroda i da još jednom prenesem jedinstvenu želju Srbije i celog našeg naroda da još mnogo godina zajedno gradimo mir i napredak za sve naše ljude.
Građanima Republike Srpske od srca čestitam ovaj veliki jubilej, dan kada je Republika Srpska dobila svoj Ustav i želim im još mnogo godina života u miru i prosperitetu.
Živeli!